Pratite nas

Reagiranja

Predsjednica: Nisam nikad bila ‘kraljica Balkana’, nego predsjednica RH, ni više ni manje

Objavljeno

na

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović reagirala je na pismo iz udruge Majke Srebrenice koje su u jučerašnjem otvorenom pismu izrazile nezadovoljstvo njenim izjavama.

“Otvoreno pismo Predsjednice Republike

Poštovane i drage majke Srebrenice i supotpisnici otvorenog pisma,

Iako ga nisam osobno primila, u medijima sam pročitala vaše otvoreno pismo. Neovisno o tome hoće li mi i kada prispjeti, želim vam zahvaliti na iskreno iznesenim osjećajima i mislima. Ako, naime, postoje bilo kakve nedoumice koje bi mogle naštetiti odnosima naših dviju država i naroda kojima pripadamo, onda je iskrena komunikacija najbolji put da se one otklone.

Vi znate koliko poštujem vašu žrtvu i vaše nastojanje da čuvate i promičete istinu o genocidu u Srebrenici. Jer to jest zločin koji u punoj mjeri ima značajke genocidnosti. Bila sam s vama prije dvije godine na komemoraciji u Srebrenici te sam kao majka i žena osjetila tugu i bol koju nosite. I moj hrvatski narod, prošao je slične strahote i mnoge hrvatske majke govorile su mi, kao što ste mi i vi govorile, o svojoj boli. A ta je bol ista na svim meridijanima svijeta.

Moje poštovanje izraženo vama i vašim nevino stradalim bližnjima ujedno je i poštovanje predsjednice Republike Hrvatske koje sam izrazila u ime svoje države i svojega, hrvatskog naroda. Budući da ste naglasile kako ste me, u najboljoj namjeri, smatrale i oslovljavale „kraljicom Balkana“, dužna sam odmah istaknuti kako se nikada nisam takvom doživljavala, nego sam samo i jedino predsjednica Republike Hrvatske. Ništa više i ništa manje od toga.

Moja je prva dužnost štititi državne interese Republike Hrvatske i nacionalne interese hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana. No, isto tako, imam dužnost graditi mir i odnose suradnje i prijateljstva sa svim državama, prije svega susjednima. Nema zemlje s kojom je potrebnije izgrađivati takve odnose od Bosne i Hercegovine. Možda nema država u svijetu koje su upućenije jedne na drugu; povijesno, gospodarski, prometno, kulturno, kao naše dvije države.

Osim toga, Bosna i Hercegovina država je i domovina i hrvatskoga naroda. Moja briga o njegovoj dobrobiti, na koju sam obvezana i svojom dužnošću i svojim osjećajima, ali i slovom Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, dio je želje za dobrobiti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru i naciju. Želim da Bosna i Hercegovina ostvari sve svoje razvojne potencijale i tome sam, kao predsjednica vama najbliže države i članice Europske unije, spremna pružiti svu daljnju moguću potporu. Bosna i Hercegovina nije imala, nema i neće imati većeg zagovornika svoga europskog puta od Republike Hrvatske.

Naglašavam i svoje iskreno poštovanje prema islamu, kako zbog njegovih načela, tako i zbog osobnog iskustva. Isto tako, iznimno cijenim doprinos hrvatskih državljana islamske vjere u Domovinskom ratu. Spominjući to, želim podsjetiti da je upravo zahvaljujući ishodu toga rata spriječeno moguće ponavljanje sličnog stradanja u Bihaću.

Stoga, ako sam upozoravala na opasnosti od ekstremizma koji jest ili bi mogao biti nadahnut iskrivljenim tumačenjima vjere koju doživljavam kao vjeru mira i ljubavi prema bližnjemu, nikada nisam spominjala islam, Bošnjake ili Bosnu i Hercegovinu kao one koji bi mogli biti njegovim izvorima ili poticateljima. Stoga ne smatram da su moje riječi mogle potaknuti niti su potaknule bilo kakav i bilo koji incident koji se mogao dogoditi u odnosu na pripadnike islamske vjere. Svaki iskaz netrpeljivosti ili čin iz mržnje prema bilo komu, od koga god dolazio, osuđujem.

Iz svega ovoga posve je jasno da Bosnu i Hercegovinu i njezine građane ne doživljavam kao prijetnju Hrvatskoj. Stoga mi je potpuno neprihvatljivo da se moje političko djelovanje na bilo koji način uspoređuje s „takvim izjavama koje su dolazile iz Srbije (…) u periodu (…) koji je prethodio agresiji na BiH“. No uvjerena sam da dijelite moje mišljenje da je međunarodni terorizam i bilo koji ekstremizam najveća prijetnja miru u svijetu i zajedničkim civilizacijskim vrijednostima te nam je zajednička dužnost sprječavati sve ono što našu bliskost može umanjiti ili narušiti.

Hvala vam na pozivu u posjet Bosni i Hercegovini. Bit će mi osobito drago budem li ponovno imala prigodu susresti se i s vama.

S poštovanjem,

Kolinda Grabar-Kitarović”.

SEDAM BOŠNJAČKIH UDRUGA PROTIV HRVATSKE PREDSJEDNICE

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vukovarske udruge: ‘Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara’

Objavljeno

na

Branimir Glavaš je prekjučer istaknuo kako mu je čudno da se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike.

Srđan Milaković je 2016., 2017. i 2018. u nekoliko navrata oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju nazivao etničkim čišćenjem.

U Vukovaru se ovim i ovakvim izjavama sije mržnja i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu narodnost. Ovaj zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine treba odstupiti s mjesta zamjenika gradonačelnika jer svjesno širi neistine i svjesno svim Vukovarcima prijeti na narodnoj, pa čak i nacionalnoj osnovi.

Ministar uprave Lovro Kušćević je prekjučer naglasio kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku. Rekao je kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji  Vukovara.

Tko smo “svi” ministre Kuščević?!?

Ako svi znamo, kako to onda ne zna zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković !?!?

Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine, 2017. i 2018. opetovano je javno negirao agresiju na Vukovar. Na svaki upit je li to bila agresija on je negirao te brutalnu srpsku agresiju na Vukovar nazivao pobunom.

Ovim putem molimo sve koji zadnjih dana napadate gradonačelnika Vukovara odmaknite se od njega i usmjerite svoje reakcije na stvarnog tvorca nemira, nacionalne netrpeljivosti i razora, kao što su Pupovac, Milaković, i ostala ekipa iz redova srpske manjine koja ne poštuje hrvatsku himnu, zastavu ni grb. Okrenite se prema onima koji ne žele reći gdje su naši nestali, i tko su preostali ratni zločinci koji šetaju po lijepoj našoj.

Gradonačelnik Ivan Penava i njegov zamjenik Marijan Pavliček štite mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razora koje širi zamjenik gradonačelnika Srđan Milaković, i slični njemu koji po savjete idu u Srbiju i tamo izjavljuju kako za njih Domovinski obrambeni rat ne postoji niti će to ikada postojati a kamoli biti u programu obrazovanja po Srpskom programu.

Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara ili:

1. javno priznati srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku

2. javno priznati oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju

U protivnom on mora odmah otići s pozicije u gradu Vukovaru s koje širi nacionalnu netrpeljivost, širi neistine i obmane, te sije mržnju.

I za kraj, Hrvatska je nacionalna država. Jedno od njezinih obilježja je nacija koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i narodnost.

Svi državljani Hrvatske su Hrvati po nacionalnosti, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost. Stoga, Srđane Milakoviću, prestani sijati mržnju i obmanjivati Vukovarce i sve ostale hrvatske državljane.

Bacite svoje verbalno smrtonosno oružje i postanite hrvatski mirotvorac, ili se maknite iz javnog života Hrvatske koji trujete svojom mržnjom.”

GO KUPDRGV
Predsjednik Franjo Šoljić

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

 

 

 

Tomo Medved: Milakovićeve izjave apsolutno su neprihvatljive i protivne Ustavu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću ‘nikoga’ ne zanima?

Objavljeno

na

Na Županijskom sudu u Osijeku krajem listopada prošle godine počelo je suđenje bivšem, zloglasnom zapovjedniku zločinačkog KOS-a Aleksandru Vasiljeviću. Sudi mu se u odsutnosti jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Terete ga da je umiješan u osnivanje koncentracijskih logora, odnosno da je počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u srbijanskim logorima u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Na početku suđenja, sudac je najavio ispitivanje 4oo svjedoka.

Vasiljević  danas ima 80 godina,i veliko je pitanje hoće li uopće doživjeti  presudu.

Još 1991. dobro se znalo tko je ovaj zločinac. Da je suđenje počelo odmah nakon Domovinskoga rata (što se čekalo?) bila bi to druga priča.

A ovako, osudit će ga, a njemu se ne će ništa dogoditi, jer ga Srbi sigurno ne će izručiti, kao ni jednog svog ratnog zločinca.

Nu, malo je poznato, a za to mu se ne sudi (!), da je ovaj „pomozbog“ junak, ratnu zločinačku karijeru „počeo“ u Virovitici.

U tom je gradu 25. siječnja 1991., u obiteljskoj kući, osobno uhitio tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Virovitice Antuna Habijanca, koji je na taj način postao prvi politički zatvorenik u Republici Hrvatskoj.

Riječ je o tzv. Virovitičkoj skupini, u kojoj su još bili: Đuro Dečak, Vinko Belobrk i drugi.

Kad ga je Vasiljević zajedno sa svojim zločincima toga dana dopremio u tamošnju kasarnu uz ostalo mu je rekao: „Vi ste Antune, od časa kad sam ušao u vašu kuću uhićen. Sada ćete biti kampanjolom sprovedeni do Gakova, to je vojni poligon nedaleko grada, (30 kilometara), zatim ćete helikopterom hitno biti prebačeni u Vojni istražni zatvor u Zagrebu, gdje će vas tri dana ispitivati organi službe bezbjednosti koji će vam odrediti pritvor od 72 sata. Nakon toga preuzima vas slijedeća tri dana  istražni sudija Vojnog zatvora u Zagrebu, a poslije vam se može pritvor odrediti još 30 dana, pa tako sve do šest mjeseci dok istraga traje. Za vrijeme ispitivanja, odnosno u vremenu od 72 sata, u rukama ste organa bezbjednosti i nemate pravo na odvjetnika, a poslije kako vi želite“.

Vasiljević je Habijanca sproveo i u zagrebački zatvor.

Dakle, ovaj je srbijanski zločinac kriv i za prva uhićenja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo što nažalost nije obuhvaćeno ovom optužnicom.

Zašto?

Na suđenjima hrvatskim braniteljima, koji su poput Tomislava Merčepa (po zapovjednoj odgovornosti), dobili drastične kazne, ni izdaleka nije bilo toliko svjedoka, vjerojatno zbog toga da ih se što hitrije smjesti iza rešetaka.

Vasiljević ne će ni dana, nažalost, provesti u hrvatskom zatvoru.

Gdje je tu pravda, odnosno čemu služe zakašnjela suđenja ratnim zločincima i to još u – odsutnosti?

Pored toga, ovo suđenje ne izaziva gotovo nikakvu medijsku pozornost, dok s druge pak strane, primjera radi, Tomo Horvatinčić, kad se samo pojavi na sudu u Šibeniku, gdje mu se sudi, zbog nenamjernog izazivanja smrti bračnog para (2011.) kod novinara izaziva pravu „histeriju“ ili bolje rečeno medijski linč.

Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću „nikoga“ ne zanima?

U srbijanskim medijima o tome uopće i ne izvještavaju.

Vjerojatno je to zato jer „svi“ znaju da od toga ne će biti „ništa“, osim tu i tamo neke „predstave“ za narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari