Pratite nas

Reagiranja

Predsjednica: Nisam nikad bila ‘kraljica Balkana’, nego predsjednica RH, ni više ni manje

Objavljeno

na

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović reagirala je na pismo iz udruge Majke Srebrenice koje su u jučerašnjem otvorenom pismu izrazile nezadovoljstvo njenim izjavama.

“Otvoreno pismo Predsjednice Republike

Poštovane i drage majke Srebrenice i supotpisnici otvorenog pisma,

Iako ga nisam osobno primila, u medijima sam pročitala vaše otvoreno pismo. Neovisno o tome hoće li mi i kada prispjeti, želim vam zahvaliti na iskreno iznesenim osjećajima i mislima. Ako, naime, postoje bilo kakve nedoumice koje bi mogle naštetiti odnosima naših dviju država i naroda kojima pripadamo, onda je iskrena komunikacija najbolji put da se one otklone.

Vi znate koliko poštujem vašu žrtvu i vaše nastojanje da čuvate i promičete istinu o genocidu u Srebrenici. Jer to jest zločin koji u punoj mjeri ima značajke genocidnosti. Bila sam s vama prije dvije godine na komemoraciji u Srebrenici te sam kao majka i žena osjetila tugu i bol koju nosite. I moj hrvatski narod, prošao je slične strahote i mnoge hrvatske majke govorile su mi, kao što ste mi i vi govorile, o svojoj boli. A ta je bol ista na svim meridijanima svijeta.

Moje poštovanje izraženo vama i vašim nevino stradalim bližnjima ujedno je i poštovanje predsjednice Republike Hrvatske koje sam izrazila u ime svoje države i svojega, hrvatskog naroda. Budući da ste naglasile kako ste me, u najboljoj namjeri, smatrale i oslovljavale „kraljicom Balkana“, dužna sam odmah istaknuti kako se nikada nisam takvom doživljavala, nego sam samo i jedino predsjednica Republike Hrvatske. Ništa više i ništa manje od toga.

Moja je prva dužnost štititi državne interese Republike Hrvatske i nacionalne interese hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana. No, isto tako, imam dužnost graditi mir i odnose suradnje i prijateljstva sa svim državama, prije svega susjednima. Nema zemlje s kojom je potrebnije izgrađivati takve odnose od Bosne i Hercegovine. Možda nema država u svijetu koje su upućenije jedne na drugu; povijesno, gospodarski, prometno, kulturno, kao naše dvije države.

Osim toga, Bosna i Hercegovina država je i domovina i hrvatskoga naroda. Moja briga o njegovoj dobrobiti, na koju sam obvezana i svojom dužnošću i svojim osjećajima, ali i slovom Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, dio je želje za dobrobiti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru i naciju. Želim da Bosna i Hercegovina ostvari sve svoje razvojne potencijale i tome sam, kao predsjednica vama najbliže države i članice Europske unije, spremna pružiti svu daljnju moguću potporu. Bosna i Hercegovina nije imala, nema i neće imati većeg zagovornika svoga europskog puta od Republike Hrvatske.

Naglašavam i svoje iskreno poštovanje prema islamu, kako zbog njegovih načela, tako i zbog osobnog iskustva. Isto tako, iznimno cijenim doprinos hrvatskih državljana islamske vjere u Domovinskom ratu. Spominjući to, želim podsjetiti da je upravo zahvaljujući ishodu toga rata spriječeno moguće ponavljanje sličnog stradanja u Bihaću.

Stoga, ako sam upozoravala na opasnosti od ekstremizma koji jest ili bi mogao biti nadahnut iskrivljenim tumačenjima vjere koju doživljavam kao vjeru mira i ljubavi prema bližnjemu, nikada nisam spominjala islam, Bošnjake ili Bosnu i Hercegovinu kao one koji bi mogli biti njegovim izvorima ili poticateljima. Stoga ne smatram da su moje riječi mogle potaknuti niti su potaknule bilo kakav i bilo koji incident koji se mogao dogoditi u odnosu na pripadnike islamske vjere. Svaki iskaz netrpeljivosti ili čin iz mržnje prema bilo komu, od koga god dolazio, osuđujem.

Iz svega ovoga posve je jasno da Bosnu i Hercegovinu i njezine građane ne doživljavam kao prijetnju Hrvatskoj. Stoga mi je potpuno neprihvatljivo da se moje političko djelovanje na bilo koji način uspoređuje s „takvim izjavama koje su dolazile iz Srbije (…) u periodu (…) koji je prethodio agresiji na BiH“. No uvjerena sam da dijelite moje mišljenje da je međunarodni terorizam i bilo koji ekstremizam najveća prijetnja miru u svijetu i zajedničkim civilizacijskim vrijednostima te nam je zajednička dužnost sprječavati sve ono što našu bliskost može umanjiti ili narušiti.

Hvala vam na pozivu u posjet Bosni i Hercegovini. Bit će mi osobito drago budem li ponovno imala prigodu susresti se i s vama.

S poštovanjem,

Kolinda Grabar-Kitarović”.

SEDAM BOŠNJAČKIH UDRUGA PROTIV HRVATSKE PREDSJEDNICE

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sraman odnos prema Deklaraciji o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno  gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari