Connect with us

Pregled

Predsjednica: Od Vučića nisam tražila nikakva obećanja ni isprike

Published

on

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Dnevniku Nove TV komentirala posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kao i odnose Pantovčaka i Banskih dvora.

U velikom intervjuu komentirala je odnose Hrvatske i Srbije, posjet Aleksandra Vučića te odnose s Vladom i braniteljima.

Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, komentirala je posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Predsjednica je u Dnevniku Nove TV kazala da je konkretan rezultat Vučićeva posjeta Hrvatskoj velika količina dokumentacije koju je donio iz Dvora na Uni. “Nadam se i rješavanje sudbine troje nestalih osoba, odnosno rješavanje sudbine tri obitelji iz Hrvatske, da se riješi pitanje da na taj način mogu naći, zatvoriti taj dio svoje prošlosti. Konkretni rezultati, kao što smo čuli i danas poslije podne, jest i obećanje predsjednika Vučića da će se u Srbiji unaprijediti prava Hrvata, da dobiju ne samo onu političku zastupljenost koju traže, od lokalnih preko pokrajinske do državne razine, već i da će se riješiti mnoga druga konkretna pitanja koja muče Hrvate u Srbiji.

Razgovarali smo i o položaju srpske manjine ovdje u Hrvatskoj. Ja razumijem pitanja koja njih tište. Ona se mogu i moraju rješavati u okviru hrvatskih državnih institucija i to je upravo ono što smo činili ova dva dana, o čemu smo razgovarali.

Mislim da će jedan od velikih koraka unaprijed biti činjenica da smo odlučili da ona prijeporna pitanja o prošlosti, za koja znamo da se nikada nećemo usuglasiti, ostavimo sa strane i da se usredotočimo na egzistencijalna pitanja koja brinu i Hrvate u Srbiji i Srbe u Hrvatskoj”, rekla je predsjednica.

“Ohrabruje me činjenica da je predsjednik Vučić ne samo pristao da u naša službena državna izaslanstva ovoga puta uključimo i predstavnike udruga nestalih i predstavnike manjina s jedne i druge strane, već je pristao i upravo dogovaramo vrijeme njegovog osobnog susreta u Beogradu s predstavnicima udruga nestalih iz Republike Hrvatske. A naravno, ja sam isto sa svoje strane spremna primiti predstavnike njihovih udruga”, kazala je Grabar Kitarović.

Od Vučića nije tražila nikakva obećanja. “Ono što me posebno ohrabruje jest činjenica da on doista ljudski želi da to riješimo. Ja ću, naravno, kroz našu daljnju komunikaciju ustrajati upravo na tome.

Ukazali smo na one dokumente koji nedostaju, koji su nam neophodno potrebni da bismo rasvijetlili sudbinu nestalih. Ali držim da sada po prvi puta imamo na visokoj političkoj razini da se predsjednik Srbije obvezuje da će se to pitanje rješavati. Ne vjerujem da bi on dovodio u pitanje osobnu vjerodostojnost, niti pred svojim biračima niti pred obiteljima nestalih ovdje u Hrvatskoj.

Vjerujem da će to dati onaj zamah koji nam je potreban da bi relevantna državna tijela radila možda pomičući te nekakve administrativne zapreke, a da se prije svega gledaju ta ljudska pitanja i da se to pitanje zatvori što je moguće prije”, rekla je.

Nije očekivala niti isprike, o kojima je bilo dosta govora u javnosti uoči Vučićeva dolaska. “Isprike su osobne stvari, ja ih neću komentirati. Ispriku može svatko izreći u bilo kojem trenutku, na bilo koji način. Međutim, nisu važne riječi, važna su djela. Ono što je meni bitnije jest da smo postigli napredak, da smo doista postigli iskorak u našim namjerama da rješavamo pitanja koja su preostala iz prošlosti iz Domovinskog rata. Ali i da se usredotočimo i na našu sadašnjost i budućnost naših odnosa, da radimo na boljitku naših odnosa”, rekla je predsjednica.

“Vučić s kojim sam ja razgovarala je europski Vučić. Apsolutno i definitivno. Razgovarali smo kako pomoći našim narodima i našim državama. Isprike ponekad mogu biti samo riječi. Mi smo imali i isprike u prošlosti, čime su one rezultirale? Bitna su djela i ono što će se učiniti. Bitno mi je ono što će Vučić učiniti za Hrvate u Srbiji, prava koje oni traže već desetljećima. Veselim se trenutku kad ćemo moći potvrditi da su njihovi politički i drugi zahtjevi ispunjeni”, kazala je predsjednica u Dnevniku Nove TV.

 

Hebrang: Vučić je posljednja osoba s kojom bi se trebalo razgovarati o pomirenju

facebook komentari

Advertisement
Comments

Pregled

Na današnji dan 1954. godine rođene legende Domovinskog rata – general Željko Glasnović i i Davor Glasnović

Published

on

By

Blizanci Željko i Davor Glasnović, rođeni su 24. veljače 1954. godine u Zagrebu. Kao dvogodišnjaci Glasnovići s obitelji sele u Kanadu.

Nakon petogodišnje službe u kanadskoj vojsci Željko Glasnović prelazi u Legiju stranaca u kojoj se zadržava godinu dana.

Krajem lipnja 1991. kada se pukovnija Legije stranaca, u kojoj je bio Glasnović vratila iz Zaljevskog rata, namjeravao se odmoriti od sedmomjesečnog rata prije nego ga pošalju u neku drugu vojnu misiju.

Dok je razmišljao kako će provesti slobodne dane, na vijestima je ugledao gorući tenk u Sloveniji i istog trenutka odlučio napustiti Legiju stranaca i odlazi u Domovinu iz koje je otišao kao beba. U Hrvatsku dolazi u kolovozu 1991. godine i priključuje se Zboru narodne garde.

Vodio je borbena djelovanja u Lici, ratovao je na Južnom bojištu. Nakon pada Vukovara prelazi po zapovjedi u Tomislavgrad, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je trebalo obučavati nove postrojbe. Pri samom kraju ’91. godine priključen je bojni Zrinski s kojom sudjeluje u borbama na Kupresu u travnju 1992. gdje je dobio je metak pored srca i biva teže ranjen.

Prepričava se kako je suborcima tada rekao „ostavite mi jednu bombu za mene i četnike a vi se izvlačite“. Izvukli su ga preko snijegom zametenih planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Odatle je prebačen u Split. Dva mjeseca bio je izvan stroja. Pobjegao je iz bolnice u Splitu i ponovno se vratio na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzima brigadu HVO-a Kralj Tomislav.

Radi uvođenja discipline i odgovornosti, po uzoru na Legiju stranaca, Željko Glasnović imao je „muške“ metode u postrojbama koje je obučavao. „Dao sam na znanje, ako će se sa mnom igrati da neće biti milosti“, rekao je tada Glasnović pojašnjavajući da se to odnosilo na kritiku, „peglanje“ onih koji su kršili pravila i nisu se vojnički ponašali i to pred cijelom postrojbom. U njegovoj brigadi u Tomislavgradu bilo je i oko 500 Muslimana.

Kada je počeo hrvatsko-muslimanski sukob u BiH, oni su razoružani, Glasnović je tada bio na rubu suza, ali nikome se ništa nije dogodilo.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma postaje zapovjednik Prve gardijske brigade HVO-a, legendarnih Bušića, s kojom u operaciji Cincar oslobođa Kupres. U svibnju 1994. smijenjen je s tog položaja te postaje zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad.

Nakon “Oluje” bio je zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga (HV i HVO) kojima je zapovijedao general Ante Gotovina prilikom operacija oslobađanja okupiranih dijelova BiH.

Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je završio rat u BiH, postaje programski menager za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Potom je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata. Željko Glasnović ima karizmu i uživa veliki ugled pogotovo među svojim bivšim vojnicima koji svjedoče kako je kao zapovjednik išao u izviđanja, u diverzantske akcije te ga drže „živom legendom“.

Zaslužio je naslov jednog od najpoznatijih hrvatskih generala:

– 01.08.1991. – prijava i ulazak u ZNG – Specijalne postrojbe GS HV – Bojna “Zrinski”
– do kraja Domovinskog rata sudjeluje u borbenim djelovanjima na raznim bojišnicama (Lika, Južno bojište …), na raznim dužnostima (zapovjednik borbenih postrojbi, od voda, do gardijske brigade, zbornog područja i snaga HVO-a u završnim borbenim operacijama rata u BiH.)
– Dolazak u BiH u veljači 1992. – Zapovjednik obrane općine Tomislavgrad-10.04.92. – ranjen na Kupreškom bojištu.
– Zamjenik zapovjednika brigade Kralj Tomislav od kraja Srpnja ’92.g.
– Od 28.10.92.g. do 21.01.93., zapovjednik brigade Kralj Tomislavgrad
– zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a (ABB) do 19.05.1995.g.
Po zapovjedi Zapovjednika HS (HVO i HV) gen. Bojnika A. Gotovine, brigadir Željko Glasnović (ZP Tomislavgrad) zapovijeda postrojbama HVO-a u sljedećim oblicima:
– IZPM Šuica 19.05.95.g., OG Vrba 31.07.95.g.-16.08.95.g., OG Sjever 16.08.95.g.-17.09.95.g., OG Istok 17.09.95-do potpisivanja Daytonskog Sporazuma.
Od 01.08.1996. – Manager Programa vojne stabilizacije hrvatske strane u F BiH
– Zapovjednik Zbora HVO (hrvatska vojna komponenta u VF)
– Zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu VF
– Čin – general-bojnik HV-a – djelatni (promaknuće 11.01.1997.g.)

Odličja i medalje:
– Spomenica Domovinskog rata
– Spomenica domovinske zahvalnosti
– Red hrvatskog trolista
– Red hrvatskog križa
– Red Nikole Šubića Zrinskog
– Red Bana Jelačića
– Medalja za iznimne pothvate (dva puta)
– Medalja Ljeto ’95
– Medalja Oluja

Sretan rođendan generale Željko Glasnović i Vašem bratu Davoru, želi postava portala Kamenjar.com

VIDEO! DAVOR GLASNOVIĆ, BRAT GENERALA GLASNOVIĆA U BUJICI

 

facebook komentari

Continue Reading

Pregled

U HAZU održan znanstveni skup “Pouke Haškoga tribunala: što se htjelo, a što se postiglo?”

Published

on

By

Foto: Hina

Pouka djelovanja Haškog tribunala treba biti pravedno i učinkovito kažnjavanje počinitelja teških kaznenih djela u oružanim sukobima i ratovima, kao i suzbijanje sprečavanje i obeshrabrivanje potencijalnih počinitelja zločina, kazao je akademik Davorin Rudolf na znanstvenom skupu “Pouke Haškoga tribunala: što se htjelo, a što se postiglo?”, u petak održanom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU).

Rudolf je kazao da oko osnutka i djelovanja Haškog tribunala postoje mnoge dvojbe, priopćio je HAZU.

“Pitanje je, među ostalim, zašto Vijeće sigurnosti nije u Statut Haškog tribunala stavilo i zločine protiv mira i zašto Tribunal nije podigao optužnice za agresiju protiv većine nespornih protagonista ratova, u dijelu Predsjedništva Jugoslavije i srpskom političkom vrhu”, ustvrdio je Rudolf.

Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Davor Derenčinović kazao je da se Haški tribunal ponajmanje bavio utvrđivanjem kaznene odgovornosti, a da se više bavio pitanjima povijesti.

“Tu ovlasti si je sud prisvojio. Sudovi nisu najbolja mjesta za utvrđivanje povijesti, niti pouzdana historiografska oruđa. Haškom tribunalu zadaća nije bila utvrditi istinu jer je model kaznenog postupka bio anglosaksonskog tipa, kroz sučeljavanje optužnice i obrane, pri čemu se glas žrtve ne može dovoljno glasno čuti, niti na odgovarajući način utvrditi materijalna istina“, kazao je Derenčinović. Haškom tribunalu pritom je predbacio primjenu načela zapovjedne odgovornosti u najekstenzivnijem obliku, priopćio je HAZU.

Odvjetnica Vesna Alaburić koja je na Haškom tribunalu branila generala Milivoja Petkovića kazala je da je osnutak ad hoc suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi bio svojevrstan eksperiment, pri čemu se po prvi put sudilo svim zaraćenim stranama.

“Kao braniteljica generala Petkovića morala sam zaboraviti sve što znam o kaznenom pravo i uči u jedan drugačiji svijet pravila”, rekla je Alaburić, istaknuvši da ne postoji dokaz da su politički čelnici Hrvata u BiH planirali počinjenje zločina i da su zločinačkim sredstvima htjeli ostvariti neki politički cilj. Po njenom mišljenju, u međunarodnom sudovanju važno je načelo jednakopravosti, kako ono ne bi bilo rezultat odnosa moći na međunarodnoj sceni.

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, istaknuo je važnost satisfakcije žrtvama zločina i kazao da Haški tribunal nije sudio narodima, skupinama i političkim projektima, nego pojedincima. Upitao je što su hrvatski ministri pravosuđa u 18 godina, nakon prvostupanjske presude Tihomiru Blaškiću, učinili da se umanji teza o međunarodnoj upletenosti Hrvatske u ratni sukob u BiH.

Čičak je upozorio je da je na djelu novi model ratovanja koji treba kontrolirati kako svijet ne bi srljao u propast. Podsjetio je na riječi pape Franje da je Treći svjetski rat već počeo, a da se zasad vodi putem medija, istaknuo je HAZU.

(Hina)

facebook komentari

Continue Reading