Pratite nas

Događaji

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović primila predsjednika MOO-a

Objavljeno

na

Bach je u jednodnevnom posjetu Zagrebu gdje će uveličati proslavu 25.godišnjice osnutka Hrvatskog olimpijskog odbora, pa se u subotu ujutro sastao s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović

I ja sam osobno iznenađen sjajnim rezultatima hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Riju, svjedočio sam nekim od tih uspjeha, a posebno me dojmila proslava zlata jedriličara Šime Fantele i Igora Marenića, kazao je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomas Bach u subotu u Zagrebu.

Bach je u jednodnevnom posjetu Zagrebu gdje će uveličati proslavu 25.godišnjice osnutka Hrvatskog olimpijskog odbora, pa se u subotu ujutro sastao s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović, a navečer će biti posebni gost na glavnoj svečanosti obilježavanja 25. obljetnice u Muzeju suvremene umjetnosti.

Čelni čovjek svjetskog sporta po prvi je puta kao predsjednik MOO-a u Hrvatskoj, iako je priznao da je često bio u našoj zemlji i u ratnim vremenima, a točno na današnji dan prije tri godine Bach je u Buenos Airesu izabran za devetog predsjednika MOO-a.

“Nisam ni znao da danas u Zagrebu slavim tri godine predsjednikovanja. Drago mi je što je Hrvatska prva zemlja koju posjećujem nakon Olimpijskih igara u Riju gdje je upravo vaša zemlja postigla izuzetan uspjeh. Znao sam otprije da ste sportska zemlja s velikim potencijalom, ali sam i ja osobno ostao iznenađen s 10 osvojenih medalja, čak četiri više od prijašnjih Igara u Londonu. S pet zlata Hrvatska je jako visoko, čak 17. na ljestvici odličja i to je izuzetan uspjeh osobito ako se zna da je konkurencija na svakim Igrama sve jača i jača, a i velike sportske velesile se u zadnje vrijeme trude biti vrhunske u baš svim sportovima, pa se do odličja dolazi puno teže nego ranije. Predsjednica Grabar-Kitarović mi je jutros kazala da je Hrvatska mala zemlja ljudi vellikog srca, a ja bi dodao da ste mala zemlja velikih sportaša, upravo zbog tog srca. Oduševilo me kad sam vidio da se ljudi bave sportom i u vrtu presjedničke rezidencije, a uspjeh iz Rija sigurno je potvrda izvrnog rada Hrvatskog olimpijskog odbora na čelu sa Zlatkom Matešom”, kazao je Bach, koji je priznao da je u Riju osobno svjedočio osvajanju medalja hrvatskih sportaša, pa i spornoj utrci veslačkih samaca u kojoj je Damir Martin za nekoliko tisućinki u foto-finišu ostao bez zlatnog odličja.

“Bio sam na toj utrci s predsjednikom Matešom i priznajem da sam mu odmah čestitao na zlatu. Moj stav je da se trebaju poštovati pravila međunarodnih sportskih saveza, u ovom slučaju veslanja, u kojem vrijedi pravilo da se ne dijele medalje kao u plivanju. Naravno da je nakon 2000 metara pomalo nepravedno izgubiti zlato zbog tisućinki sekunde, ali sam razgovarao s još nekim sportašima, koji nisu izravno uključeni u taj slučaj, a oni su mi rekli da je to sport i da se poštuje razlika, koliko god mala bila. Ne znam hoću li viditi Martina večeras, ali bi mu čestitao na osvojenom srebru i svom trudu koji je uložio. Znam da nije najsretniji čovjek na svijetu, no trebat će vremena da shvati da je osvojio srebro, a ne izgubio zlato. Nije Martin jedini hrvatski uspjeh kojem sam svjedočio, gledao sam vaše tri atletske medalje, a posebno me se dojmila proslava zlata vaših jedriličara u klasi 470, prevrnuli su brod u slavlju i to je bilo za pamćenje”, izjavio je Bach, koji je odbio komentirati pitanje jednog od novinara da uoči nedjeljnih izbora niti jedna stranka u Hrvatskoj u svojim programima ne spominje sport.

“To ne mogu komentirati jer bi to bilo izravno mješanje u politiku uoči važnih izbora. Samo ću spomenuti da MOO nije politička organizacija, ali nije ni apolitična. Mi uvijek tražimo partnere u politici koje nam mogu pomoći u unaprijeđenju sporta na svim razinama”.

Predsjednik MOO-a je upitan i o najvećoj prijetnji modernog olimpizma dopingu, te činjenici da je ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno ponovno potvrdio za ministra sporta Vitalija Mutka, iako je ruski sport pod teškim optužbama za sustavan i od države sponzoriran doping zbog čega brojni ruski sportaši nisu mogli nastupiti u Riju.

“Vi znate da smo uoči Igara u Riju zauzeli stav da sportaši ne mogu biti kažnjeni u cjelini za grijehe određenih struktura. Ruski sportaši su ipak nastupili u Rio de Janeiru, odluku smo prepustili sportskim savezima, za razliku od Paraolimpijskog olimpijskog odbora, u kojem nije prisutna ta podjela na sportske saveze, pa su oni Rusiji u potpunosti zabranili nastup. Mi smo u Riju odbili izdati akreditacije bilo kome iz Ruskog ministarstva sporta, a nedavno smo u MOO-u utemeljili istražnu komisiju koja će podrobno ispitati sve optužbe za doping za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sočiju prije dvije godine. Također, namjeravamo ponovno testirati sve uzorke svih ruskih sportaša koji su nastupili na tim Igrama, kako bi se uvjerili da nije bilo zataškavanja i manipulacije”, izjavio je Bach, koji je ovih dana u središtu pozornosti jer nije nazočio svečanom otvaranju Paraolimpijskih igara u Rio de Janeiru.

“Znam da je to preuveličano u tisku jer sam, navodno, prvi predsjednik MOO-a koji nakon 32 godine nije nazočio otvaranju Paraolimpijskih igara. Moj put u Rio je bio planiran, ali je istina da je upravo u to vrijeme preminuo moj veliki prijatelj i bivši njemački predsjednik Walter Scheel. U dvojbi između puta u Rio i pogreba bliskog prijatelja kojeg poznajem više od 40 godina prevladali su ljudski razlozi. Reći ću i to da sam trebao i danas biti u Rio de Janeiru, ali jednostavno nisam mogao po drugi puta u samo tri mjeseca otkazati posjet Hrvatskoj. Trebao sam doći u Zagreb u lipnju, ali sam tada morao otkazati zbog pogreba Mohamada Alija. Naglašavam da sve nema veze sa slučajem predsjednika Europskih olimpijskih odbora Patricka Hickeya, koji je za vrijeme OI uhićen u Riju zbog navodne preprodaje ulaznica, a mediji su pisali da se u Brazilu od mene traži da svjedočim u tom slučaju. Hickey je nedužan dok mu se ne dokaže krivnja, a ja kao predsjednik MOO-a nisam dobio nikakav službeni poziv brazilskih vlasti”, zaključio je Bach.

Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora će se večeras u Muzeju suvremene umjetnosti sastati s velikim brojem hrvatskih osvajača olimpijskih odličja, a najboljim i najperspektivnijim mladim hrvatskim sportašima uručit će tradicionalne godišnje nagrade “Dražen Petrović”.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Biskup Rogić: U našoj povijesti Gvozdansko je poseban biser kakvih nema puno ni u povijestima drugih naroda

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Spomen na 440. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko

Misno slavlje u spomen na 440. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine, održano je u nedjelju 14. siječnja u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom.

Misu u sklopu 9. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem.

Uz više od tisuću hodočasnika iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i izaslanik predsjednice RH Ivica Krupec, ministar branitelja Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala članova Hrvatskog generalskog zbora predvođenih generalom zbora Pavom Miljavcem, kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić zahvalivši svima na dolasku, a posebno po prvi puta biskupu Rogiću, te biskupima Ivasu i Bogoviću koji su već predvodili slavlja na ovome mjestu.

U homiliji biskup Rogić je rekao kako je sveti zadatak nas živih pamtiti velike dane i velike ljude iz naše povijesti. „Pobjede i porazi dio su svakog ljudskog i narodnog života, sastavni dio življenja. Kako smo se kada ponijeli predstavlja povijest, učiteljicu života. Ono što padne u zaborav prestaje biti škola života, izvor nadahnuća, opomena ili poticaj za uzlete novih generacija. Ako zaboravimo velikane i herojstva kako ćemo danas odgojiti velikane i heroje? Kako se nositi s novim opsadama i zahtjevnostima vremena? Čime ćemo danas biti zadivljeni i što će nas nositi naprijed?

U Svetom pismu izabrani Izraelski narod stalno prepričava svoju povijest. Djed i otac prepričavaju sinu i unuku događaje iz prošlosti svoga naroda: da upozna djela Božja, da otkrije ljude koje je nosila snaga vjere i da pronađe put u budućnost, u sadašnjim nevoljama sigurne i svijetle putokaze. Oni ih ohrabruju da ostanu vjerni Savezu, da se sa lutanja vrate, da iznova otkriju Božja djela za njih. U tom svjetlu, mi danas pričamo povijest Gvozdanskog pred 440 godina s 13. na 14. siječnja davne 1578. godine“, rekao je biskup te dodao kako u brojnim bitkama tijekom povijesti za slobodu hrvatskog čovjeka Gvozdansko svijetli kao najsjajnija zvijezda na nebu te i danas izaziva divljenje. „Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za križ i slobodu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i simbolom otpora protiv stranih osvajača.

U našoj povijesti Gvozdansko je poseban biser kakvih nema puno ni u povijestima drugih naroda. Proći će stoljeća, a stradanja će se ponoviti i na početku Drugog svjetskog rata i u Domovinskom ratu. Doći će gotovo do istrebljenja, nestanka cijelih obitelji. U zadnjem pohodu crkva će biti zapaljenja. Tako svjedoči povijest, tako glasi istina o Gvozdanskom. I nama valja te događaje prepričavati, uspomene čuvati i od učiteljice života učiti, pouku tražiti u svjetlu Božje riječi“.

U nastavku biskup se osvrnuo na pročitanu Riječ Božju. Istaknuvši kako ona govori o pozivu, biskup Rogić se zapitao koji je naš današnji poziv i na što nas Bog zove. Hrvatski narod, od stoljeća sedmog, ima svoju uporišnu točku, svoj oslonac i sigurnost u vjeri u Boga Stvoritelja i Otkupitelja, Gospodara svijeta i vjekova. Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam je Krist navijestio, objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni. Ako smo kroz prošle nevolje trpjeli i iz njih izišli, prevladali ih Božjom pomoću, snagom vjere i požrtvovnosti umirući jedni za druge, zajedništvom, zašto bi danas toga uzmanjkalo?

Isprosimo molitvom da nas ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, boljih odnosa, svakog napretka. Ne smijemo od toga odustati. Božja Riječ spominje da ‘Svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen’. Vjerujemo da ni u našem narodu plamen svjetla i ljubavi za Boga, za čovjeka – brata pored sebe, za svoju Domovinu, za dobre odnose među ljudima, smisao za žrtvu, nije ugašen.

Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrjednijima. Pozvani smo živjeti svoju vjeru! Živjeti ju u obitelji, na javnom mjestu, u svom pozivu i okruženju, svjedočiti ju usprkos svim opsadama kojih i danas ima na pretek. Pozvani smo – svaki ponaosob – bolje osluhnuti na što nas Bog zove, što još više i bolje možemo učiniti za svoj narod, svoju Domovinu, svoje sugrađane, svoje najbliže!

Kada to otkrijemo, budimo poput Samuela ili prvih Isusovih učenika. Zato, s vjerom u Božju providnost i milosrđe, ne žaleći truda oko dobra svega naroda i zajedništva, ohrabreni iskustvom prevladanih nevolja, čuvajmo što nam je najsvetije. Najveća ljubav je u Bogu. On je ljubav sama koja Sina daruje za spasenje svakog čovjeka. Dati život, dati sebe za ljubav, za prijateljstvo, za istinu i vjeru, za obitelj i Domovinu ne može biti zaboravljeno. I nije život koji nestaje nego donosi svoje plodove i kad ga više ne bude. Tome nas i danas uče heroji Gvozdanskoga i nakon 440 godina“, zaključio je na kraju biskup Rogić.

Nakon mise slijedio je mimohod „U čast hrvatskim junacima Gvozdanskog“ do spomen-križa, gdje je na početku komemoracije molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga, a na kraju ispred samog kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je „Plamen slobode“.

GVOZDANSKO – HRVATSKI ALAMO ZA KOJI NE ZNAJU JEDINO HRVATI

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Obljetnica akcije “Širinci 92”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U Širincima, 18 kilometara zapadno od Nove Gradiške, u srijedu je održana komemoracija u spomen na 17 poginulih branitelja i vojnu akciju “Širinci 92”, koja je bila dio vojne operacije “Orkan” kojom je od listopada 1991. do početka 1992. oslobođen dio okupiranog teritorija zapadne Slavonije.

Tom akcijom omogućena je i uspostava kraće prometne veze između Slavonije i ostatka Hrvatske.

U ime Ministarstva obrane zapovjednik kopnenih snaga Hrvatske vojske (HKOV) general Siniša Jurković, koji je i sam bio sudionik ratnih akcija na novogradiškom području, rekao je da je operacija “Orkan” bila vrlo uspješna i pokazala da je Hrvatska vojska stasala u ozbiljnu oružanu snagu.

Tijekom operacije “Orkan” Hrvatska vojska oslobodila je 21 uporište, rekao je Jurković, dodajući kako su se borili i “sanjali jednu bolju i pravedniju Hrvatsku”.

Umirovljeni pukovnik Adam Tomičić, prisjećajući se vremena prije 26 godina, pozvao je da “prestane otuđenje hrvatske države” i da se za Hrvatsku bori Vlada kao što su se i oni borili. Pozvao je vlast da se posebno zauzme za “stvaranje uvjeta koji će zaustaviti odlazak mladih ljudi iz Hrvatske”.

“Tko zna što nas u budućnosti čeka, sve nas je manje i sve smo stariji”, istaknuo je Tomičić.

“Akcija ‘Širinci 92’ bila je posljednja vojna akcija na slavonskom ratištu uoči Sarajevskog primirja koje je na snagu stupilo 3. siječnja u 18 sati. Unatoč primirju, provokacije na novogradiškom ratištu nisu prestajale, a u nekima od njih poginuo je dio branitelja kojima je danas odana počast”, podsjetio je umirovljeni bojnik, sudionik akcije “Širinci 92” Marko Derežanin.

Okupirani teritorij zapadnog dijela Slavonije potpuno je oslobođen u vojno-redarstvenoj akciji “Bljesak” 1995. godine.

Obilježavanje 26. godišnjice vojne akcije “Širinci 92” organizirali su Udruga veterana 3. gardijske brigade “Kune”, ogranak iz Nove Gradiške, Odbor za obilježavanje datuma iz Domovinskog rata novogradiškoga kraja i Općina Rešetari.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari