Pratite nas

Reagiranja

Predsjedniče, još ’90. smo izborili demokraciju, naviknite se na to

Objavljeno

na

Možete li vjerovati da je predsjednik Ivo Josipović uvrijeđen zbog medijskog tretmana? Iako ima evidentnu podršku svih mainstream medija; iako je evidentno da ima i kontrolu nad većinom, u današnja, teškom mukom izborena, demokratska vremena, Ivo Josipović požalio se na ono malo portala koji se usuđuju pisati protiv njega i njemu bliskih. Štoviše, ”uzvišeni” predsjednik takvo pisanje okarakterizirao je kao vrijeđanje.

josipovic

Podsjetimo, u izjavi kojom je reagirao na ispriku Kolinde Grabar Kitarović zbog čina mladog HDZ-ovca iz Varaždina koji je na Facebooku vrijeđao predsjednika, Josipović je rekao:

”Ja ću vjerovati u iskrenost te isprike onda kad se ogradi i od onih autora po portalima koji brutalno vrijeđaju mene, moje suradnike, obitelj, prijatelje… kad se prestane s njima igrati ‘dobrog i lošeg’ policajca”, izjavio je, među ostalim, Josipović.

Aktualni predsjednik već pet godina uspješno postiže da većina medija ne kopa po ZAMP-u, aferi Zlatica, Komercijalnoj banci, neprijavljenoj imovini, podrijetlu novca. Od najčitanijih portala proteklih godina, jedino su index.hr Matije Babića i desničarski dnevno.hr hrabrije udarali po Josipoviću. A ni Index nije ”dirao” obitelj, odnosno izvlačio iz naftalina ružne detalje o predsjednikovom ocu Anti.

Te, nepopularne teme, ubijanja fratara u Širokom brijegu u partizansko doba, doticali su se dnevno.hr, narod.hr, hkv.hr, udarno.com, kamenjar.com, hrsvijet.net, Ponešto je, u dva mjeseca postojanja, pisalo i direktno.hr. No Josipović se nije izjasnio čije mu je pisanje konkretno zasmetalo. Niti je pojasnio zašto se, suprotno općeprihvaćenoj praksi praćenja svih životnih detalja javnih osoba, ne bi pisalo i o njegovoj obitelji ili suradnicima, kad već za to postoji uporište. Zašto je on poželio biti poseban, netaknut, nedodirljiv, suprotno demokratskim postulatima, kao da je njegova obitelj Kim Jong-il ova obitelj.

Gospoda predsjednici, Ivo Josipović misle da njihovo veličanstvo ne bi trebalo biti podložno kritikama, nego bi kritike svih njegovih medija trebale biti usmjerene prema odabranima. Kroz ovih pet godina navikao se na medijsku poslušnost u kojoj jedino on ima pravo docirati o pravednosti. Ta  njegova posebnost, netaknutost i nedodirljivost poprimila je takve razmjere da je, zamislite, tražio od svoje protukandidatkinje da se ogradi od portala koji su se drznuli kritizirati njegovo veličanstvo. Nevjerojatno koliko režimske represije sadrži takav Josipovićev zahtjev. Predsjednik nam time jasno daje do znanja kako on podrazumijeva da političari imaju svoje medije, da su portali koji ga napadaju “Kolindini portali”, baš kao što nam istodobno otkriva da su mediji koji godinama šute Josipovićevi mediji. Jeste li ikada igdje čuli da se ijedan svjetski političar ogradio od nekog medija u cjelini? Od izjave nekog autora ili analitičara, da, ali od medija, nikada. Ali Josipović traži od Kolinde da se ogradi od svih medija koji kritiziraju njega, njegov tim i obitelj. Pri tome priznaje da ih nema puno, tek nekoliko portala.

Dok su Josipovićevi partijski novinari na dan presude generalu Gotovine u Josipovićevom partijskom biltenu donosili naslov “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”, predsjednik je šutio, nije se ogradio. Kad su tijekom višegodišnjih sudskih procesa provodili hajku nad, danas se pokazuje, ponekim nevino optuženim bivšim ministrima, uništavajući i živote njihovih obitelji, poput na primjer Rončevićeve, predsjednik je šutio. Dok su ga agencije za istraživanje političkog rejtinga prikriveno oglašavale, dajući mu 70 posto glasova na predsjedničkim izborima, a njegove političke protivnike sotonizirale, predsjednik je šutio. Dok su u predstečajnim nagodbama, na štetu malih vjerovnika i građana, tajkunima opraštani milijuni, predsjednik šutio je. Šutio je i dok su banke dovodile hrvatske građane u dužničko ropstvo. Kada je izglasavan Lex Perković koji je štitio pravu zločinačku organizaciju, UDBU, predsjednik je također šutio. Kada je policija privodila mladež zbog lijepljenja plakata po Splitu, Josipović je šutio, NIJE SE OGRADIO.

Dok su mediji provodili hajku nad udrugom “U ime obitelji” zbog referenduma o braku, šutio je. A kada je uoči samog referenduma, kao predsjednik svih građana trebao šutjeti, on je otvoreno agitirao PROTIV, dakle, svrstao se na jednu stranu. Velika većina građana glasala je ZA, a predsjednik je ostao u manjini.

Ima li nakon svega išta licemjernije od zahtijeva Ive Josipovića da se Kolinda Grabar Kitarović ogradi od nekog portala, a pri tome još uvijek ne znamo kojeg. Ili je u pozadini Josipovićeva namjera da se Kolinda, ograđujući se od medija koji kritiziraju, ogradi od kritike same i prisegne na poslušnost medijskom vladaru, kako bi na čarobnom brijegu ponovno zavladao spokoj.

Iskorak bi bio kad bi Ivo Josipović pozdravio slobodno pisanje o svakome, bez obzira na funkciju i političko opredjeljenje i pozove medije i institucije da propituju sve što se čini sumnjivim. Nasuprot tome, u govoru tijekom izborne noći Josipović je zajedno s Milanovićem prijetio onima koji mu se ne sviđaju da im neće dopustiti dolazak na vlast, jer očito misle da su oni ti koji i o tome odlučuju. Radi se, kažu, o onima koji su opljačkali zemlju. Pa Predsjedniče, zar nisu u zatvoru oni koji su opljačkali zemlju? Kako to da vaša nova pravednost od 2009. do danas  nije riješila probleme, a optuženi su svi HDZ-ovi ministri koji su mogli biti. Ako slučajno znate da postoji još netko tko je krao, a nije pod istragom, Vaša je obveza da to prijavite. Ili ta vaša nova pravednost iz 2009. više ne vrijedi? Sada, kada svakodnevno svjedočimo korupciji koju predvode vaši, sada je to pravi put.

Represije uvijek počinju ušutkavanjem medija, potom represivni državni aparat obračuna s političkim protivnicima, a na kraju uzurpira vlast.  (Direktno.hr)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari