Pratite nas

Politički rentgen

Predsjedničin povijesni „revizionizam“!?

Objavljeno

na

kolinda

– Te podjele nisu dobre i ovih dana ću započeti sa svima razgovarati da vidimo što možemo učiniti. U svakom slučaju Jasenovac je bio veliko stratište ustaškog režima. Hrvatska je izrasla na korijenima Domovinskog rata i antifašizma koji je utemeljen u našem Ustavu.

[ad id=”93788″]

Moramo se prestati dijeliti oko prošlosti i usredotočiti na egzistencijalna, a ne ideološka pitanja i okrenuti se budućnosti. Naravno, moramo poštivati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma, ali i bez politikanstva. Trebamo respektirati i poštivati žrtve, pokloniti im se i jednostavno se osvrnuti na to kao lekciju. Treba prestati politizirati Jasenovac – rekla je Predsjednica.

„Katinjski masakr“ ili masakr u Katinjskoj šumi bio je niz masovnog strijeljanja poljskih državljanja koji je izvršio Narodni komesarijat unutrašnjih poslova (NKVD), tajna policija Sovjetskog Saveza, počevši 05.03 1940. Izvorno se naslov “masakr u Katinju” odnosio na masakr u Katinjskoj šumi, koja je prva otkrivena te je bila najveća lokacija smaknuća ovog tipa.

Pokolj je pokrenuo šef NKVD-a Lavrentij Berija koji je zapovijedio ubiti sve zarobljene poljske oficire, a naredba je izdata 5.3.1940., i odobrio ju je sovjetski Politbiro, uključujući i njen vođa, Josif Staljin. Broj ubijenih se procjenjuje na oko 22 000. Žrtve su ubijene u Katinjskoj šumi u Smolenskoj oblastiRuskoj SFSR, zatvorima u Tveru i Harkivi i drugdje. Od ukupnog broja smaknutih, oko 8.000 su bili oficiri zarobljeni nakon Sovjetske invazije Poljske, dodatnih 6.000 su bili policijski oficiri, dok su ostatak sačinjavali poljski intelektualci koju su Sovjeti smatrali “tajnim agentima, žandarmerijom, zemljoposjednicima, saboterima, vlasnicima tvornica, advokatima, činovnicima i svećenicima”.

Vlada Trećeg Reicha je objavila otkriće masovne grobnice u Katinjskoj šumi 1943. Kada je poljska vlada u egzilu, koja je tada bila u Londonu, zatražila neovisnu istragu koju bi proveo Međunarodni odbor Crvenog križa, Staljin je odmah prekinuo sve diplomatske odnose s njom.

SSSR je dugo tvrdio da su žrtve ubili nacisti 1941, te su nastavili odbijati odgovornost za ovaj ratni zločin sve do 1990., kada je službeno priznao i osudio ubijanje koje je provodio NKVD, kao i zataškavanje prethodnih sovjetskih vlada.

Potrebno je odgovoriti na pitanje koje se samo po sebi postavlja uz ovaj kratki osvrt s Wikipedije. Radi li se ovdje o revizionizmu, podgrijavanju podjela, zataškavanju nacističkih zločina ili o znanstvenoj, povijesnoj potrazi za istinom? U moru dokazanih nacističkih zločina, nakon što je „genocidni“ njemački narod priznao zločine nacizma i fašizma, nakon što su se poklonili svim žrtvama holokausta i klanjaju se i dan danas na čelu s kancelarkom Merkel, zar je bilo potrebno taknuti i inzistirati na „Katinskoj šumi“ koja je samo „beznačajni“ vršak na igli povijesnih zločina koji su se dogodili kao plod naci-fašističke ideologije. Zar i njemački narod, Njemački predsjednici, njemački kancelari, Poljski državnici nisu trebali izjaviti isto što i naša predsjednica, zar i oni nisu trebali prestati s povijesnim revizionizmom, podjelama i pomiriti se s činjenicom da je zločin u Katinskoj šumi beznačajna povijesna crtica čiji teret može nositi Njemačka i njen narod? Zar i oni nisu trebali reći: „Kada smo već genocidan narod možemo bez problema nositi i povijesne falsifikate iz Katinske šume“?

Možda su Njemački i Poljski narod narod trebali inzistirati da se u njihovom Ustavu kočoperi Staljinov antifašizam.

Tito, koji je, čini mi se, onako kozmetičko-populistički maknut s Pantovčaka Staljinov je učenik, a taj Staljinov rukopis prepoznaje se od logora Jasenovca 1945-1951, logora čiji hodogram  neodoljivo podsjeća na Katinsku žumu, propoznaje se od Bleiburga do Vukovara 1991.god. Titov antifašizam, kojega, energično ističe Predsjednica kao jedan od temelja  našeg Ustava, kao temelj stvaranja Hrvatske, isti je onaj Staljinov antifašizam koji je napravio pokolj u Katinskoj šumi i svalio krivnju na Njemački narod.

Hrvatski narod zbog laži i mita o Jasenovcu, zbog nedovoljno istraženih činjenica, nosi stigmu genocidnog naroda. Nije li to narod,  inaše  poštovane Predsjednice?

Smisao „revizije“ povijesti o Katinskoj šumi, ili „revizije“ Jasenovca kako to tumači Predsjednica ovih dana i ide  ruku pod ruku s vrlim komunističkim povjesničarima, nije umanjivanje nacističkih zločina! Smisao istraživanja trostrukog logora Jasenovac nije umanjivanje ni relativizacija zločina režima NDH!

Smisao ovih povijesnih istraživanja je razotkrivanje zločudnog, diktatorskog Titovog režima i njegovog zločinačkog antifašizma koji stoji u Ustavu Republike Hrvatske.

Ili još jednostavnije pitanje! Tko je sve ubijao i činio zločine na području Jasenovačkih logora od 1941-1951 godine i kome su ti zločini brojčano pripisani? Smije li hrvatski narod postaviti tako formulirano pitanje? Istina o tim zločinima srušit će ili ne će srušiti mit o Jasenovcu i mit o Titu!

Tom logikom vodili su se svjetski, neovisni povijesni istraživači u slučaju Katinske šume, ta logika i te logike slaganja mozaika iz naoko sitnih povijesnih istina dovele su do pada berlinskog zida, ta logika opravdane revizije i ovog djelića povijesti fizički je ujedinila ,a ne razjedinila njemački narod, ta logika na međunarodnoj razini dovela je do raspada totalitarne, komunističke i zločinačke tvorevine,Titove Jugoslavija. Zahvaljujući toj logici, logici otkrivanja zločinačkog karaktera Titovog režima mi danas trebamo stvoriti novu  Hrvatsku koju neki  diplomatskom relativizacijom revizionizma  povijesnih istina, ponovo guraju u spinove apologeta  zločinačke, raspadnute asocijacije. Krik Predsjednice da „prestanemo s podjelama“, zapravo je snažan hvalospjevni  zamah zabetoniranim podjelama na temeljima neotkrivenihpovijesnih istina.

Istina o svim zločinima zauvijek će spriječiti, a ne podgrijavati podjele i tu se, čini mi se nalazi  temeljno, državničko nerazumijevanje ove problematike. Istina samo može ujediniti demokršćansko biračko tijelo koje je povjerilo svoj glas i predsjednici i novoj vladajućoj nomenklaturi.

Radi li se ovdje o temeljnom nerazumijevanju ili politikantskom stvaranje neke nove političke platforme za novi reizbor koji će doći jako brzo u ovom munjevitom protoku vremena usljed svih poltičkih turbulencija, legitimno je pitanje? Legitimno je to pitanje i zbog čudnih imenovanja u vrhovima obavještajnog sustava, legitimno je pitanje i zbog Predsjedničinog jasnog ne očitovanja o kandidaturi V.Pusić za generalnu tajnicu UN-a. Slažate li se Ona  s tom kandidaturom, bez obzira što nema ovlasti kandidirati i zaustaviti kandidaturu i podupire li Vesnu Pusić na tom putu? Taj glas hrvatski narod želi čuti kako bi se odagnale sve sumnje i moguće demagoško politikantstvo.

 „Vi ste moj glas, a ja ću biti vaš glas“!

Danas, poslije ovakve izjave o antifašizmu kao temelju hrvatskog Ustava i „reviziji“ povijesti, o izjavi o užasnim ustaškim zločinima, zaobilazeći Titove zločine u istom tom Jasenovcu, ovaj predizborni slogan iz američkih kampanja zvuči kao prazna licemjerna fraza, kao lažno obečanje, kao prijevara. Hrvatski domoljubni narod koji  je dao svoj glas, pitanje je hoće li ikada više dati svoj glas, glasu koji je postao disonantan, falš?

Povijesne teme za koje postoje egzaktni dokazi ne mogu biti predmet dobro sročenih, dvosmislenih, demagoških izjava, pa onda neka si svako bira i tumači što je „pjesnik htio reči“. To su teme gdje su potrebni kristalno jasni državnički stavovi!

Dužnost državnika je ohrabriti znanstvenike, poticati znanost doznati istinu, poticati iznošenje novih dokaza o povijesti koja je uvijek promijenjiva kategorija, koja nikada nije konačna i završena priča pod koju se može staviti bianco potpis. Dužnost državnika je poticati filmske radnike, književnike, pjesnike, štititi dignitet, ponos i dostojanstvo svog naroda, sprati svaku ljagu s hrvatskog imena na temelju istine i spriječiti svaki monopol na istinu.

Dužnost državnika je podržati temeljitu istragu o mitu Jasenovca, o trostrukom logoru Jasenovac, o mitu o genocidnosti hrvatskog naroda, isto kako je temeljito istražen monstruozni zločin u Katinskoj šumi bez obzira koja strana zločin počinila. Zločini ubojstva, ratni zločini po našem zakonu ne zastarjevaju, a forenzička znanost toliko je uznapredovala da se bez ikakve sumnje, na znanstvenim temeljima, može otktiti i geneza i genetika svakog zločina. Istražiti zločine, ma čiji oni bili dužnost je svakog odgovornog državnika, dužnost je svakog odgovornog Državnog odvjetništva.

Postoje opravdane, razumne sumnje i dokazi kako je film Jakova Sedlara „Jasenovac-istina“ istinit film. Državnički odgovor može biti samo jedan i nedvosmislen:

“Istražiti temeljito navode iz filma o  i doznati istinu! Istražiti zločine u Hudoj jami i sve zločine Titovog komunističkog, diktatorskog režima i doznati istinu! Prikazati film na javnoj televiziji“!

 Zločini Titovog i Pavelićevog režima su neusporedivi. Mogli bi se usporediti Titovi zločini s Pavelićevim, koje je Tito  nesumljivo počinio protiv istinskih, hrvatskih antifašista, koji su se u partizanskom pokretu borili za nezavisnu Hrvatsku, a ne Jugoslaviju! Mogli bi se usporediti Titovi zločini  s Pavelićevim zločinima počinjenim u istom vremenskom kontekstu, u kontekstu ratnog vremena od 1941-1945 godine. To jest usporedivo, a poštena istraživanja dovela bi nas do vrlo zanimljivih otkrića. Titovi monstruozni zločini poslije završetka rata mogu se jedino usporediti sa zločinima Staljina i sa zločinima ostalih svjetskih ekskluzivnih ratnih zločinaca. To je zločinačka priča koja nema veze sa NDH koja više nije postojala.

Najmonstruozniji Titov zločin za „pisačom mašinom“ je mnogostruko uveličavanje zločina ustaškog režima u Jasenovcu čime je hrvatski narod povijesno opterećen stigmom genocidnog naroda. Zbog te ideje srušen je logor Jasenovac 1951.god, srušen je radi prikrivanja vlastitih zločina koje je Tito pripisao genocidnim Hrvatima.

Bez istine, sve drugo je politikantsvo koje zapravo vodi u stvarne, duboke i daljnje podjele u Hrvatskoj. Hrvatski narod bi konačno htio vidjeti nacrt zakona o lustraciji iz pera predsjedničine  izaslanice, hrvatski narod bi htio vidjeti novo, hrvatsko ime, na Trgu maršala Tita, ne kozmetičko nego stvarno. Hrvatski narod dao je svoj glas zbog tih svjetonazorskih presudnih pitanja i ako se ona  ne riješe na Pantovčaku je mogao ostati i Josipović ili Mesić. Ne rješe li se ta važna pitanja u Banskim dvorima je mogao ostati i Milanović i napraviti rast BDP-a identično onome kako će ga kozmetički napraviti Orešković. Hrvatski narod želi vidjeti zajedništvo Banskih dvora, Pantovčaka i Domoljubne koalicije, zajedništvo u politikama domovinske sigurnosti, zajedništvo u pronalaženju povijesnih istina, nasuprot razdoru koji uspjevaju izazvati poražene političke grupacije.

Brzo će reizbor! Hoće li se glasovi tražiti na istoj strani koja je osvojila Pantovčak i Banske dvore ili na lijevoj strani ulice brzo ćemo doznati!? Hrvatski narod više nitko ne će prevariti!

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari