Connect with us

Politički rentgen

Predsjedničin povijesni „revizionizam“!?

Objavljeno

on

kolinda

– Te podjele nisu dobre i ovih dana ću započeti sa svima razgovarati da vidimo što možemo učiniti. U svakom slučaju Jasenovac je bio veliko stratište ustaškog režima. Hrvatska je izrasla na korijenima Domovinskog rata i antifašizma koji je utemeljen u našem Ustavu.

[ad id=”93788″]

Moramo se prestati dijeliti oko prošlosti i usredotočiti na egzistencijalna, a ne ideološka pitanja i okrenuti se budućnosti. Naravno, moramo poštivati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma, ali i bez politikanstva. Trebamo respektirati i poštivati žrtve, pokloniti im se i jednostavno se osvrnuti na to kao lekciju. Treba prestati politizirati Jasenovac – rekla je Predsjednica.

„Katinjski masakr“ ili masakr u Katinjskoj šumi bio je niz masovnog strijeljanja poljskih državljanja koji je izvršio Narodni komesarijat unutrašnjih poslova (NKVD), tajna policija Sovjetskog Saveza, počevši 05.03 1940. Izvorno se naslov “masakr u Katinju” odnosio na masakr u Katinjskoj šumi, koja je prva otkrivena te je bila najveća lokacija smaknuća ovog tipa.

Pokolj je pokrenuo šef NKVD-a Lavrentij Berija koji je zapovijedio ubiti sve zarobljene poljske oficire, a naredba je izdata 5.3.1940., i odobrio ju je sovjetski Politbiro, uključujući i njen vođa, Josif Staljin. Broj ubijenih se procjenjuje na oko 22 000. Žrtve su ubijene u Katinjskoj šumi u Smolenskoj oblastiRuskoj SFSR, zatvorima u Tveru i Harkivi i drugdje. Od ukupnog broja smaknutih, oko 8.000 su bili oficiri zarobljeni nakon Sovjetske invazije Poljske, dodatnih 6.000 su bili policijski oficiri, dok su ostatak sačinjavali poljski intelektualci koju su Sovjeti smatrali “tajnim agentima, žandarmerijom, zemljoposjednicima, saboterima, vlasnicima tvornica, advokatima, činovnicima i svećenicima”.

Vlada Trećeg Reicha je objavila otkriće masovne grobnice u Katinjskoj šumi 1943. Kada je poljska vlada u egzilu, koja je tada bila u Londonu, zatražila neovisnu istragu koju bi proveo Međunarodni odbor Crvenog križa, Staljin je odmah prekinuo sve diplomatske odnose s njom.

SSSR je dugo tvrdio da su žrtve ubili nacisti 1941, te su nastavili odbijati odgovornost za ovaj ratni zločin sve do 1990., kada je službeno priznao i osudio ubijanje koje je provodio NKVD, kao i zataškavanje prethodnih sovjetskih vlada.

Potrebno je odgovoriti na pitanje koje se samo po sebi postavlja uz ovaj kratki osvrt s Wikipedije. Radi li se ovdje o revizionizmu, podgrijavanju podjela, zataškavanju nacističkih zločina ili o znanstvenoj, povijesnoj potrazi za istinom? U moru dokazanih nacističkih zločina, nakon što je „genocidni“ njemački narod priznao zločine nacizma i fašizma, nakon što su se poklonili svim žrtvama holokausta i klanjaju se i dan danas na čelu s kancelarkom Merkel, zar je bilo potrebno taknuti i inzistirati na „Katinskoj šumi“ koja je samo „beznačajni“ vršak na igli povijesnih zločina koji su se dogodili kao plod naci-fašističke ideologije. Zar i njemački narod, Njemački predsjednici, njemački kancelari, Poljski državnici nisu trebali izjaviti isto što i naša predsjednica, zar i oni nisu trebali prestati s povijesnim revizionizmom, podjelama i pomiriti se s činjenicom da je zločin u Katinskoj šumi beznačajna povijesna crtica čiji teret može nositi Njemačka i njen narod? Zar i oni nisu trebali reći: „Kada smo već genocidan narod možemo bez problema nositi i povijesne falsifikate iz Katinske šume“?

Možda su Njemački i Poljski narod narod trebali inzistirati da se u njihovom Ustavu kočoperi Staljinov antifašizam.

Tito, koji je, čini mi se, onako kozmetičko-populistički maknut s Pantovčaka Staljinov je učenik, a taj Staljinov rukopis prepoznaje se od logora Jasenovca 1945-1951, logora čiji hodogram  neodoljivo podsjeća na Katinsku žumu, propoznaje se od Bleiburga do Vukovara 1991.god. Titov antifašizam, kojega, energično ističe Predsjednica kao jedan od temelja  našeg Ustava, kao temelj stvaranja Hrvatske, isti je onaj Staljinov antifašizam koji je napravio pokolj u Katinskoj šumi i svalio krivnju na Njemački narod.

Hrvatski narod zbog laži i mita o Jasenovcu, zbog nedovoljno istraženih činjenica, nosi stigmu genocidnog naroda. Nije li to narod,  inaše  poštovane Predsjednice?

Smisao „revizije“ povijesti o Katinskoj šumi, ili „revizije“ Jasenovca kako to tumači Predsjednica ovih dana i ide  ruku pod ruku s vrlim komunističkim povjesničarima, nije umanjivanje nacističkih zločina! Smisao istraživanja trostrukog logora Jasenovac nije umanjivanje ni relativizacija zločina režima NDH!

Smisao ovih povijesnih istraživanja je razotkrivanje zločudnog, diktatorskog Titovog režima i njegovog zločinačkog antifašizma koji stoji u Ustavu Republike Hrvatske.

Ili još jednostavnije pitanje! Tko je sve ubijao i činio zločine na području Jasenovačkih logora od 1941-1951 godine i kome su ti zločini brojčano pripisani? Smije li hrvatski narod postaviti tako formulirano pitanje? Istina o tim zločinima srušit će ili ne će srušiti mit o Jasenovcu i mit o Titu!

Tom logikom vodili su se svjetski, neovisni povijesni istraživači u slučaju Katinske šume, ta logika i te logike slaganja mozaika iz naoko sitnih povijesnih istina dovele su do pada berlinskog zida, ta logika opravdane revizije i ovog djelića povijesti fizički je ujedinila ,a ne razjedinila njemački narod, ta logika na međunarodnoj razini dovela je do raspada totalitarne, komunističke i zločinačke tvorevine,Titove Jugoslavija. Zahvaljujući toj logici, logici otkrivanja zločinačkog karaktera Titovog režima mi danas trebamo stvoriti novu  Hrvatsku koju neki  diplomatskom relativizacijom revizionizma  povijesnih istina, ponovo guraju u spinove apologeta  zločinačke, raspadnute asocijacije. Krik Predsjednice da „prestanemo s podjelama“, zapravo je snažan hvalospjevni  zamah zabetoniranim podjelama na temeljima neotkrivenihpovijesnih istina.

Istina o svim zločinima zauvijek će spriječiti, a ne podgrijavati podjele i tu se, čini mi se nalazi  temeljno, državničko nerazumijevanje ove problematike. Istina samo može ujediniti demokršćansko biračko tijelo koje je povjerilo svoj glas i predsjednici i novoj vladajućoj nomenklaturi.

Radi li se ovdje o temeljnom nerazumijevanju ili politikantskom stvaranje neke nove političke platforme za novi reizbor koji će doći jako brzo u ovom munjevitom protoku vremena usljed svih poltičkih turbulencija, legitimno je pitanje? Legitimno je to pitanje i zbog čudnih imenovanja u vrhovima obavještajnog sustava, legitimno je pitanje i zbog Predsjedničinog jasnog ne očitovanja o kandidaturi V.Pusić za generalnu tajnicu UN-a. Slažate li se Ona  s tom kandidaturom, bez obzira što nema ovlasti kandidirati i zaustaviti kandidaturu i podupire li Vesnu Pusić na tom putu? Taj glas hrvatski narod želi čuti kako bi se odagnale sve sumnje i moguće demagoško politikantstvo.

 „Vi ste moj glas, a ja ću biti vaš glas“!

Danas, poslije ovakve izjave o antifašizmu kao temelju hrvatskog Ustava i „reviziji“ povijesti, o izjavi o užasnim ustaškim zločinima, zaobilazeći Titove zločine u istom tom Jasenovcu, ovaj predizborni slogan iz američkih kampanja zvuči kao prazna licemjerna fraza, kao lažno obečanje, kao prijevara. Hrvatski domoljubni narod koji  je dao svoj glas, pitanje je hoće li ikada više dati svoj glas, glasu koji je postao disonantan, falš?

Povijesne teme za koje postoje egzaktni dokazi ne mogu biti predmet dobro sročenih, dvosmislenih, demagoških izjava, pa onda neka si svako bira i tumači što je „pjesnik htio reči“. To su teme gdje su potrebni kristalno jasni državnički stavovi!

Dužnost državnika je ohrabriti znanstvenike, poticati znanost doznati istinu, poticati iznošenje novih dokaza o povijesti koja je uvijek promijenjiva kategorija, koja nikada nije konačna i završena priča pod koju se može staviti bianco potpis. Dužnost državnika je poticati filmske radnike, književnike, pjesnike, štititi dignitet, ponos i dostojanstvo svog naroda, sprati svaku ljagu s hrvatskog imena na temelju istine i spriječiti svaki monopol na istinu.

Dužnost državnika je podržati temeljitu istragu o mitu Jasenovca, o trostrukom logoru Jasenovac, o mitu o genocidnosti hrvatskog naroda, isto kako je temeljito istražen monstruozni zločin u Katinskoj šumi bez obzira koja strana zločin počinila. Zločini ubojstva, ratni zločini po našem zakonu ne zastarjevaju, a forenzička znanost toliko je uznapredovala da se bez ikakve sumnje, na znanstvenim temeljima, može otktiti i geneza i genetika svakog zločina. Istražiti zločine, ma čiji oni bili dužnost je svakog odgovornog državnika, dužnost je svakog odgovornog Državnog odvjetništva.

Postoje opravdane, razumne sumnje i dokazi kako je film Jakova Sedlara „Jasenovac-istina“ istinit film. Državnički odgovor može biti samo jedan i nedvosmislen:

“Istražiti temeljito navode iz filma o  i doznati istinu! Istražiti zločine u Hudoj jami i sve zločine Titovog komunističkog, diktatorskog režima i doznati istinu! Prikazati film na javnoj televiziji“!

 Zločini Titovog i Pavelićevog režima su neusporedivi. Mogli bi se usporediti Titovi zločini s Pavelićevim, koje je Tito  nesumljivo počinio protiv istinskih, hrvatskih antifašista, koji su se u partizanskom pokretu borili za nezavisnu Hrvatsku, a ne Jugoslaviju! Mogli bi se usporediti Titovi zločini  s Pavelićevim zločinima počinjenim u istom vremenskom kontekstu, u kontekstu ratnog vremena od 1941-1945 godine. To jest usporedivo, a poštena istraživanja dovela bi nas do vrlo zanimljivih otkrića. Titovi monstruozni zločini poslije završetka rata mogu se jedino usporediti sa zločinima Staljina i sa zločinima ostalih svjetskih ekskluzivnih ratnih zločinaca. To je zločinačka priča koja nema veze sa NDH koja više nije postojala.

Najmonstruozniji Titov zločin za „pisačom mašinom“ je mnogostruko uveličavanje zločina ustaškog režima u Jasenovcu čime je hrvatski narod povijesno opterećen stigmom genocidnog naroda. Zbog te ideje srušen je logor Jasenovac 1951.god, srušen je radi prikrivanja vlastitih zločina koje je Tito pripisao genocidnim Hrvatima.

Bez istine, sve drugo je politikantsvo koje zapravo vodi u stvarne, duboke i daljnje podjele u Hrvatskoj. Hrvatski narod bi konačno htio vidjeti nacrt zakona o lustraciji iz pera predsjedničine  izaslanice, hrvatski narod bi htio vidjeti novo, hrvatsko ime, na Trgu maršala Tita, ne kozmetičko nego stvarno. Hrvatski narod dao je svoj glas zbog tih svjetonazorskih presudnih pitanja i ako se ona  ne riješe na Pantovčaku je mogao ostati i Josipović ili Mesić. Ne rješe li se ta važna pitanja u Banskim dvorima je mogao ostati i Milanović i napraviti rast BDP-a identično onome kako će ga kozmetički napraviti Orešković. Hrvatski narod želi vidjeti zajedništvo Banskih dvora, Pantovčaka i Domoljubne koalicije, zajedništvo u politikama domovinske sigurnosti, zajedništvo u pronalaženju povijesnih istina, nasuprot razdoru koji uspjevaju izazvati poražene političke grupacije.

Brzo će reizbor! Hoće li se glasovi tražiti na istoj strani koja je osvojila Pantovčak i Banske dvore ili na lijevoj strani ulice brzo ćemo doznati!? Hrvatski narod više nitko ne će prevariti!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari