Connect with us

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo – Predsjednik Milanović u ‘berbi’ lošeg rejtinga!

Published

on

Slavko Midzor/PIXSELL

Predsjednik Milanović je svojim samoubilačkim egocentrizmom, potaknut bogzna kakvim porivima ili sociopatološkim fenomenima, još jednom, u vrijeme opuštene berbe na Plješivici dokazao da si je već danas, nakon opravdanog epiteta najgoreg premijera u povijesti Republike Hrvatske, priskrbio epitet najgoreg predsjednika koji je ikada stolovao na Pantovčaku.

Može li i gore od toga, ostaje nam za vidjeti, jer u Hrvatskoj smo se nagledali previše čuda i Matoševih Juda!? Milanović samoubilački srlja iz gafa u gaf i sada su oni koji su ga instalirali na Pantovčak, a busaju se u prsa da su najveći domoljubi, valjda shvatili da su Kolindini gafovi u usporedbi s ovim „King Kongovskim“ bili simpatična mlaka vodica.

U trenutku kada hrvatska diplomacija na čelu s vrlo solidnim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske u Dubrovniku priprema prijateljski doček prvom čovjeku američke diplomacije Mikeu Pompeu, koji je ujedno desna ruka aktualnom predsjedniku Trumpu, u trenutku kada Republika Hrvatska s nestrpljenjem očekuje ukidanje viza za putovanja u SAD, na čemu su predano radile gotovo sve hrvatske diplomacije, a najviše ona Kolinde Grabar Kitarović, u trenutku kada od SAD-a čekamo povoljnu partnersku ponudu za nabavku američkih zrakoplova F-16, predsjednik Zoran Milanović nasilničkim i gotovo uličarskim rječnikom neprijateljski nasrće na aktualnu administraciju najmoćnije zemlje i ekonomije na svijetu.

Rušilački, nediplomatski i potpuno bespotrebno, izvrijeđao je u vinogradu pred cijelom veleposlaničkom svitom još uvijek aktualnog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, a još više je „zgazio“ upravo Mikea Pompea koji će se u petak u Dubrovniku sastati s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, što mnogi analitičari smatraju najznačajnijim vanjskopolitičkim događajem za Hrvatsku o kojemu će pisati cijeli Svijet.

Čini se da je za svakog prepotentnog egocentristu koji je gladan moći, „red carpeta“ i svjetala pozornice, najveća kazna kada ga se kod važnih događaja ostavi po strani? No međutim, za Milanovića je valjda najbolnija spoznaja to da on nije slučajno izbačen iz protokola susreta s najvažnijim čovjekom američke administracije. Naime, čini se, Milanović se sam eliminirao svojim prijašnjim izjavama o Trumpovoj Americi, poglavito onim izjavama u kampanji za predsjednika Republike i time si je na štetu Hrvatske vjerojatno zauvijek zatvorio vrata Bijele kuće, a u Plešivičkom je vinogradu tu svoju diplomatsku sudbinu dodatno zapečatio.

Protukandidat Donalda Trumpa Joe Biden, ultra lijevi medijski aktivisti, antife na američki način i kojekakva „soroščad“ Milanovićevi su javni favoriti i ne bi trebao biti problem što on to u nedemokratskom maniru javno govori po onoj formuli „što na umu to na drumu“, već je problem u tome što predsjednik Republike Hrvatske ima ustavnu zadaću brinuti za ugled Republike Hrvatske u Svijetu, a Svijet, htjeli to priznati ili ne, u velikoj mjeri ovisi upravo o politikama SAD-a. Treba li se podsjetiti američke potpore i uloge u našem Domovinskom ratu, priznanja Hrvatske, zaustavljanja rata, bombardiranja Beograda i kontinuirane vojno-tehničke pomoći i ekonomske suradnje Republike Hrvatske s najmoćnijom zemljom Svijeta? Trebamo li se sjetiti naše iseljene Hrvatske, njene potencijalne moći i zaslužuju li oni predsjednika koji svojim kontrolirano-nekontroliranim istupima zapravo ne želi ukidanje viznog režima što bi trebalo značajno poboljšati komunikaciju Domovine s iseljeništvom u SAD-u u svakom pogledu.

Nevjerojatno je da Andrej Plenković priprema prijateljski doček prvom čovjeku američke diplomacije, a Zoran Milanović tom istom diplomati šalje otrovne strijelice neprijateljstva, nepoštivanja i usudio bih se kazati, šalje poruke prijezira i gotovo otvorene mržnje. Nije li se to sve moglo kazati na jedan pristojan i primjeren način, a ipak ostati svoj, ostati „predsjednik s karakterom“?

Imamo već podugačak spisak Milanovićevih verbalnih eskapada, od izbacivanja bista hrvatskih velikana s Pantovčaka, (pa je on sada jedini „velikan“ na tom brdu), masakriranje inauguracijskog protokola i onako usput himne Republike Hrvatske, bacanje braniteljske ploče HOS-a na smetlište itd. itd……….Rat koji je Milanović poveo protiv Andreja Plenkovića u kontekstu Kovačevićevog notornog kluba, predsjednik je nastavio u Plešivičkom vinogradu s otvorenom ljubomorom iza koje vjerojatno stoji zločesta želja da se diplomatski napori Andreja Plenkovića u održavanju prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD-om zgaze u blato. Kao kada je onom dječaku brat ljubomorno gazio figure glinenih vrabaca, jer on ih nije znao sam načiniti!?

Razlika između kreatora „glinenih figurica“ u političkom smislu Andreja Plenkovića i onoga koji to obezvrjeđuje i gazi je doista ogromna, ali istovremeno i banalna. Andrej Plenković nije nikada bio u notornom klubu u Slovenskoj, dok je Milanović tamo bio odazvavši se neodoljivom pozivu na brdo hrane koja je ostala, pa je usput u klub poveo načelnika Glavnog stožera OS RH g. Hranja kao pojačanje, da dragocjena hrana ne bi propala. Onako usput su u audio-vizualno ozvučenom klubu pod tajnim mjerama razgovarali o strategiji Oružanih snaga u RH po priznanju samog predsjednika. I kada je shvatio da je vjerojatno kao kolateralna žrtva upao u mjere, vrteći film što je sve u tom klubu izgovorio, u svojoj nemoći udario je po Plenkoviću napadajući ga da je morao znati sve o tijeku tajnih izvida u operaciji koja je u tijeku.
Pa kakva bi to bila tajna operacija kada bi za nju znao Andrej Plenković? Zašto za nju nije znao predsjednik Milanović? Ili, što bi Andrej Plenković s tom informacijom da ju je imao? Bi li poticao ili zaustavljao istragu? Naravno i jedno i drugo i treće je potpuno protuzakonito, a kada Milanović tvrdi da je on kao premijer znao sve o svim važnim istražnim radnjama, tek tada nas trebaju proći trnci u kontekstu političkih progona neistomišljenika ili opraštanja istomišljenicima, svojevremeno dok je on žario i palio u Banskim dvorima!?

Bit ove tajne operacije nije bila uhititi Peteka u trenutku kada je predavao vreću para Kovačeviću na čemu inzistira Milanović, već je bit gdje je završio taj novac? Na čijim tajnim računima, ili bolje reći u čijim tajnim džepovima? U čijoj je kampanji završila hrpetina crnog novca i što bi o tome mogli u konačnici kazati istražitelji i državno odvjetništvo? Javna je tajna da je JANAF bila najznačajnija politička kasica prasica što će vjerojatno ova istraga konačno dokazati, dok je i javna tajna da su svi istaknuti „piarovci“, pa tako i Milanovićev bili volonteri što doista smrdi do neba? Milanovićeva nervoza je zapravo vrlo znakovita kada stvar postavimo u pravi kontekst!?

Krucijalni dokaz da Andrej Plenković nije gospodar tajnih istraga je slučaj Josipe Rimac! Mjere tajnog praćenja i izvida u slučaju Rimac provaljene su u kritično vrijeme predizborne kampanje što je trebalo silno naštetiti baš Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Pripremljene mainstream naslovnice vrištale su o zločinačkom HDZ-u! Na sreću, čini se da je hrvatski narod postao prilično politički pismen, što je i konkretno pokazao rezultatima izbora na kojima je HDZ trijumfalno pobijedio bacivši na koljena baš one kojima je afera Rimac najviše odgovarala. Slučaj Rimac, ali i mnogi drugi slučajevi kapitalni su dokazi da je Andrej Plenković otvorio ozbiljnu akciju u borbi protiv korupcije, a to je potrebno još radikalnije zaoštriti, što će mu ako ustraje, bez ikakve sumnje donijeti epitet najuspješnijeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske u novijoj povijesti Hrvatske!

Istovremeno, Zoran Milanović još je jednom besprizorno pokazao da je bez kompleksa, samoubilački krenuo u „berbu“ titule najomraženijeg političara ikada na ovim prostorima. Glede njegovih vinogradarskih eskapada hrvatska diplomacija bi se trebala snažno ograditi od predsjedničkih dnevno političkih komentara, a pitanje njegovog opoziva, čini se, više nije samo lucidna dosjetka Vladimira Šeksa!?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari