Connect with us

Intervju

Predsjednik Zoran Milanović u RTL-u Danas: Nisu mi drage te vlade koje su ‘u jedan’

Objavljeno

on

Predsjednik Zoran Milanović gostovao je u RTL-u Danas.

Predizborna kampanja i burni lokalni izbori s brojnim iznenađujućim rezultatima, nabava borbenih aviona, živahni i temperamentni odnosi među državnim dužnosnicima, na kraju i odnos prema medijima, mnoštvo događaja obilježilo je mjesec koji je za nama.

O svemu tome s predsjednikom Zoranom Milanovićem u Uredu predsjednika razgovarao je RTL-ov Adrian De Vrgna.

Lokalni izbori su iza nas, puno je neovisnih i opcija koje će preuzeti vlast. Jesu li  to u Hrvatskoj zapuhali neki novi vjetrovi?

Uvijek je nešto novo. Ne bih rekao da je nešto specijlano novo. Sve je to u nekakvoj ravnoteži, u nekakvom balansu, a da tijelo previše ne pati.

Dakle, nema razloga za brigu što se tiče mainstream stranaka?

Ne govorim o strankama. Stranke uvijek imaju razloga za brigu jer se ne smiju opustiti. Ja govorimo o nekoj orijentaciji društva, a to je uvijek neki centar. Kao što je bio i na predsjedničkim izborima.

Jeste li se čuli s Tomislavom Tomaševićem? 

Nisam.

Planirate?

Vjerojatno. Ali, to su njihovi izbori, oni su u tome sudjelovali. Čestitao sam im i rekao neka krenu na posao.

Može li se dogoditi da sve ono što su obećali, bude nerealizirano?

Treba vidjeti. Ja se nadam da će krenuti iskreno i pošteno. To je već nešto, ali sigurno neće ostvariti sve, nikad nitko nije ostvario sve.

Ali zaokret očekujete?

Očekujem energičan bijeg od onoga što je bilo do sada.

Tijekom kampanje ste obišli neke vaše bivše kolege, Bajsa u Bjelovaru, Čačića u Varaždinu. Nije im pomoglo to što ste bili tamo. 

Ne, ne. To je obično tako, često tako završi. Ja to nevoljko radim. Ono što im je prije četiri godine pomoglo u tom odmjeravanju snaga, sad im je odmoglo. Moje pojavljivanje nije imalo nikakvog utjecaja. Ja sam im rekao, može vam pomoći, može vam odmoći. Nije bilo niti jedno niti drugo. Ne treba donositi neke dalekosežne zaključke ili srednjeg dometa, to je nerealno.

Može li Čačićev poraz utjecati na stabilnost većine, ipak su Reformisti 76. ruka u Saboru? 

Ne znam, pitajte to njega. Ta većina je mala, od početka mi je smrdila na kupovinu. To sam rekao i ponovit ću svaki put kad posumnjam da je netko dao glas većini protiv koje stalno govori, bez nekog dubokog razloga.

Čačić govori uvijek o projektnoj suradnji.

Ali nema ovdje nikakvih projekata. To morate pitati Čačića. Htio bih nešto drugo dodati, kako sam ja to pokušao objektivizirati kad sam vodio veliku stranku, rezultate na lokalnim izborima. To je veliki broju ljudi koji su glasali za tebe, teško je baš precizno odrediti, imate koalicije, neovisne liste, pa broj županija, broj gradova. Na kraju je jako bitan mjerljiv podatak veličina proračuna lokalne samouprave kojima upravlja vaša ili neka druga opcija. 2013. je stranka koju sam vodio, u jednoj županiji u kojoj je konkurencija tradicionalno doživljavana kao neprikosnovena, u Splitsko-dalmatinskoj, moja stranka je imala 65 ili 66 posto ukupnog iznosa proračuna svih jedinica lokalne samuprave u županiji, a u županiji je pobijedio HDZ. Sad, tko je tu pobjednik?

Isključujete li vi onda mogućnost, zbog tanke većine (u Saboru) mogućnost prijevremenih izbora?

Ne mogu to komentirati. Stvarno. Ne bavim se tom matematikom. Nisu mi drage te vlade koje su u jedan, jer uvijek postoji sumnja da je tamo pet, šest, sedam, deset ljudi koji su na prodaju.

Može li nas odluka o avionima približiti ili ubrzati naš put u Schengen?

Ne. Mislim, uvijek ima nekakve male veze, ali mi smo za Schengen spremni odavno kao i Bugari i Rumunji. Njih već mrcvare od 2007. godine. U početku je ta odgoda imala smisla, već godinama nema, dakle recite i Bugarima i Rumunjima, a posebno Hrvatskoj koja je ušla nešto kasnije u EU, ali je spremna za to. Ako su spremni Mađari i  Slovaci i Poljaci koji graniče s Bjelorusijom i Ukrajinom, onda su spremni i Hrvati.

U ovoj odluci podržali ste Vladu, s druge strane inzistirate na zajedničkom obilježavanju obljetnica. Iz Banskih dvora poručuju da taj film nećete gledati…

Ne iznistiram. Rekao sam to, jednostavno to je jedna konstatacija. Utvrđenje nečeg što bi bilo dobro, željeno. Neće, neće, ok.

Smeta li vam ta odbijenica?

Ne, ali se pitam kamo to vodi.

Zašto biste bili u društvu ljudi koji vas očito ne žele?

Nije to društvo, to je posao. Družba je družba, služba je služba. Ja nakon toga ako imam vremena, nađem se s prijateljima što ne znači da su mi ovi ljudi neprijatelji, ali se ne slažemo u nekim stvarima i nismo tu da glumatamo, nego da se podredimo, vrlo često svoj ego, osobne ukuse, afinitete, svoje živce onome što nam je dužnost. A to nam je nekakva dužnost da to zajednički obilježavamo i onda se tu kao kolateral dogodi cijeli niz situacija i peripetija od korištenja vojske, od toga da počasno zaštitna bojna mora izlaziti pet puta itd.

Koja se poruka time šalje?

E, to pitajte onoga tko to ne želi. Ja nisam njihov glasnogovornik niti sam ekspert za sredstva masovne komunikacije kao neki.

Što možemo očekivati od obljetnice u Kninu? Je li i tamo moguć odvojen protokol?

Ne znam, ne vjerujem, to je protokolarno puno teže izvrdati da tako kažem jer onaj tko to bude pokušao će zbog konfiguracije samog događaja, masovnosti i lokacije sebe dovesti u komičnu i jadnu poziciju. A kad ste me već to pitali, ja bih predložio da ove godine, a to mi je reklo dosta generala i ljudi iz rata, raznih političkih opcija, više HDZ-ovih čak, ako o tome možemo uopće govoriti kada je vojska u pitanju…a možemo jer je vojska u prvih deset godina bila visoko politizirana. Dakle, da bi u Kninu ipak trebalo gledati da se organiziraju nekakve okrugle obljetnice, svakih pet godina recimo. Jer, podsjetit ću vas, u Knin se uopće nije išlo zadnje tri godine života predsjednika Tuđmana. U Kninu su se naši okupili na Dan pobjede nakon godinu dana, ’96. i onda ’97., ’98. i ’99. ništa. Knin je vratio Ivica Račan, paradoksalno. Dakle, da odemo recimo u Glinu ove godine, tamo se predao corpus vojske takozvane Republike Srpske, odnosno našoj vojsci. To je tamo slučajno bio Petar Stipetić, mogao je biti netko drugi.

Hoćete li vi uputiti takav prijedlog?

Evo, to je prijedlog. Ja sigurno neću tamo odvesti svoju feštu, svoju kolonu i svoje prijatelje, moglo bi ih se skupiti dosta. Ja to neću raditi, ali predlažem dakle da zbog toga jer se borba nije vodila samo u Kninu. Ginulo se i oko Petrinje i Gline i tamo je došlo i do jedine masovne predaje, odnosno sve drugo je pobjeglo, praktički direktnih borbi nije bilo na dan Oluje, ali kod Gline i Petrinje je bilo borbi. Tamo je sto i više naših momaka izgubilo život. Zar to nije razlog da se tamo bar jednom obilježi…i uz to, naravno Zagreb je glavni grad Hrvatske, nije Knin. Svaka čast Kninu, ali Knin nije Berlin. Mi slavimo pobjedu negdje gdje nije bio ni centar novca, pameti, organizacije, ničega ustvari…jedan željeznički ranžerni kolodvor s malo većom kasarnom u Jugoslaviji gdje se gojio i stvarao Ratko Mladić i slični ljubimci naroda. Kninu svaka čast, ali nije nužno da budemo tamo svake godine. Nema nitko materijala svkae godine tamo držati jedne te iste ili nove epohalne govore. To se pretvori u čistu formu. Da se ne bi pretvorilo u formu, idemo obilaziti druga mjesta u Hrvatskoj.

Vidjet ćemo što će iz Vlade reći na to, što će reći šef Sabora.

Šefa Sabora se to ne tiče. To Vlada organizira, Vlada je prema zakonu krovni organizator tih velikih obljetnica. Ako treba, ići ću opet u Knin. Govorim, iz poštovanja prema nekim drugim mjestima gdje su ginuli hrvatski ljudi u velikim brojkama, ove godine mi se čini Glina kao dobro mjesto. Bio je i potres.

Ne biste radili proslavu Dana pobjede u Zagrebu?

Bih. 2015. godine, to je bila moja zadnja godina na čelu Vlade, dobro sam se oznojio da organiziramo vojni mimohod, jer je Kolinda prijetila da to nije u redu, to je bila politika tadašnjeg HDZ-a; Milijana, Karamarka. Na kraju smo je uspjeli nagovoriti, natjerati, kako god hoćete.

Ona je zapravo pristala. Bila je bitna njena riječ.

Gledajte, ne znam kako bi to završilo. Predsjednik je vrhovni zapovjednik, što ako predsjednik zabrani da ne izađe iz vojarni? Ona je time prijetila. Sjeli smo i onda je to brzo riješeno. Pokazala je da je samostalnija od onih koji su njome probali manipulirati, nego što se meni činilo.

Koja je razlika kada vi kritizirate javni servis ili premijer komercijalne televizije?

Je, pa to je nebo i zemlja. To nije isto. Kad ja to radim, ja to radim bez ikakvih stvarnih materijalnih ovlasti. Kad on to radi, on to radi kao čovjek koji vam teoretski može dovesti u pitanje koncesiju.

Zašto se dva najmoćnija čovjeka u zemlji…

Svaki ministar je moćniji od mene kad je u pitanju novac. Nije moćniji kad je u pitanju uvjerljivost i povjerenje građana. To vidim. Ali ta moć je fluidna. Kad ja kritiziram javni servis koji se financira iz paraporeza i gdje političkim programom drma jedna klika, obrt, politički kombinat jedne obitelji već 20 godina, a na vrhu je Plenković, to je jedna stvar.

Kad ja kritiziram neke postupke komercijalnih televizija, što sam radio, neke ljude, tako da sam rekao, gledajte ti ljudi ne mogu biti nikakva moralna vertikala, ne mogu biti niti moralni tobogan, jer su radili u životu to, to i to. To je sve što ja mogu. Ja im nauditi ne mogu. Kada premijer kaže da na televiziji gostuju plaćenici, to je utuživo od strane onoga kome je takva poruka upućena. Drugim riječima, to su neki lopovi koji dolaze na televiziju reći ono za što im je plaćeno, u pravilu ono što se Plenkoviću ne sviđa. Ja to nisam nikada rekao ni za koga da je plaćenik.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari