Pratite nas

Događaji

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „OBA SU PALA“ U TISNOM

Objavljeno

na

akademik Josip Pečarić

Danas predstavljamo neobičnu knjigu – knjigu „Oba su pala“. Ona čini cijelinu s prethodnom mojom knjigom „Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!“. Naime u obje knjige je niz tekstova posvećeno napadu na Marka Perkovića Thompsona zato što je na proslavi u Kninu 5. kolovoza pjevao pjesmu „Bojna Čavoglave“ koja počinje s pozdravom ZA DOM SPREMNI! Svi znamo da je ta pjesma simbol Domovinskog rata.

Kako je napad na Thomsona zbog Bojne bio prije par dana doista je neobično imati na predstavljanju dvije knjige o tom napadu, zar ne?

Jasno vam je da se radi o potpuno istovjetnom napadu od prošle godine. Jedno od dva pisma koja su skinula maske iz naslova prethodne knjige su upravo o tom prošlogodišnjem skandalu. Nekim potpisnicima se tada prijetilo izbacivanjem s posla. Posebno povjesničarima koji ne prihvataju jugo-komunističku paradigmu u povijesti pa pišu istinutu povijest! Razlika u prologodišnjem i ovogodišnjem napadu je jedino u tome što se prošle godine krilo od javnosti da se zapravo napada „Bojna Čavoglave“, dakle simbol Domovinskog rata, a ove godine u medijima to otvoreno priznaju.

U nedjelju prije odlaska u Sinj na Alku poslao sam prijateljima novo pismo Predsjednici RH. Pismo je odmah objavljeno na nekim hrvatskim portalima, a potpisali su ga uz mene i dvojica biskupa Vlado Košić i Valentin Pozaić i generali  Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Josip Štimac i Ivan Tolj.

Pismo ćemo tek poslati Predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović ali izgleda da smo već dobili odgovor kao i prošle godine kada joj nije bilo važno što je i tada bila riječ o napadu na simbol Domovinskog rata – na „Bojnu Čavoglave“ pa je naše pismo bilo „na razini provokacije“. Naime ona je izjavila u nedjelju navečer: “Pravosudni organi, pravosudna tijela trebaju riješavati pitanje (pozdrava) ‘Za dom spremni’ i slično, a svi mi se moramo usredotočiti na to da stvorimo uvjete za bolji život za sve u Hrvatskoj, I neću ponovno komentirati jer mislim da to jest bitno pitanje, ali u ovoj zemlji ima toliko važnih pitanja, koja se tiču posla egzistencije, plaća,” dodala je.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/57125/Predsjednica-o-pozdravu-‘Za-dom-spremni’-i-što-očekuje-od-izbora.htm

U novom pismu smo je podsjetili i na činjenicu da je prošle godine na Paradi HV-a nastupao i HOS sa svojom zastavom na kojoj piše ZDS, koji jeste pozdrav odobren od hrvatskih vlasti. Je li Predsjednica mislila da su pravosudni organi tada zakazali kada nisu procesuirali nju i tadašnjeg predsjednika Vlade? Ili se radi o onome što je po povratku u HDZ izjavio Prgomet? Naime on tvrdi da je HDZ još 2009. odlučio kako je ZA DOM SPREMNI ustaški pozdrav! Zapravo se nadam da to nije istina jer me to strašno podsjeća na centralne komitete Partije koji su isto tako na sastancima odlučivali npr. o broju žrtava u Jasenovcu.

Predsjednica je, na završetku Alke naglasila kako tek danas možemo sagledati značenje čudesne pobjede Sinjana 1715., a tako će, ističe, i neko buduće vrijeme pokazati svu povijesnu važnost Oluje i Domovinskog rata. Domovinski rat temelj je hrvatske države. Stoga prije svega, upravo na pobjedničkoj baštini Domovinskog rata moramo graditi budućnost svoje države, a neposredan dio te budućnosti su predstojeći izvanredni izbori.

http://vijesti.hrt.hr/346861/predsjednica-na-pobjednickoj-bastini-domovinskog-rata-gradimo-svoju-buducnost

Ako  je to točno – a točno je – kako se onda mogu napadati simboli Domovinskog rata „Bojna Čavoglave“ i HOS?

A nisu na udaru samo HOS-ovci nego svi branitelji. O tome je govorio uoči otvaranja nadmetanja Alkarski vojvoda Ante Vučić u svom tradicionalnom obraćanju:

“Zar je moguće da smo zemlju, koju smo krvlju branitelja obranili, doveli do demografskog, gospodarskog i državotvornog rasula”, zapitao se. Vučić je posebno spomenuo hrvatske branitelje u koje se, kaže, svi zaklinju kad ih trebaju, a u stvarnosti ih politika gura na kraj. “Hrvatski branitelji su u Domovinskom ratu, s krunicom oko vrata, svojim životom i žrtvom branili Hrvatsku pod zapovjedanjem prvog hrvtskog predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška”, rekao je.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/politicari-vec-pristizu-sinjani-se-fotografiraju-s-plenkovicem-1104713

A nije problem samo u odnosu naših političara prema braniteljima. Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji piše:

Srbija je učinila sve da “Oluja” bude osuđena pred Haaškim sudom kao hrvatski udruženi zločinački pothvat. Nakon oslobađajuće presude, Hrvatska, uz iznimku rezolucije koju su pokrenuli naši europski parlamentarci, nije (u)činila gotovo ništa, da neutralizira srpsku narodnu predaju u međunarodnim institucijama i javnosti.

Takav odnos prema vlastitoj državi i stalna politička snishodljivost prema državi agresoru, otvorio je prostor Miloševićevu omladincu (Dačić) na mjestu šefa diplomacije, Šešeljevu učeniku na mjestu predsjednika vlade (Vučić) i Šešeljevu vojvodi pod ozbiljnom sumnjom za sudjelovanje u ratnom zločinu u Antinu, (predsjednik Srbije Tomislav Nikolić) da Hrvatskoj drže lekcije o demokraciji i dijele optužbe o ustašizaciji. A hrvatski veleposlanik ih pokupi u pisanom obliku i ponese kući.

Da je Hrvatska ozbiljna država onda propagandni rat službenog Beograda ne bi bio ozbiljna prijetnja. Ovako, on nije prijetnja istovjetna onoj iz devedesetih. Ali čini dvostruku neugodu: zbog bezobrazluka koji dolazi iz službenog Beograda i tradicionalne nedoraslosti ili čak savezništva na koju je često nailazio u službenom Zagrebu.

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumne/76-gost-kolumne/43955-visnja-staresina-srbijanska-verbalna-agresija-na-hrvatsku

Jedan od ponajboljih hrvatskih kolumnista politolog Marko Ljubić sve to sjajno povezuje pišući kako nacionalno svijesna Hrvatska, politika koja baštini hrvatsku državnost, koja se deklarira kao državotvorna i svi protagonisti takve političke scene ne smiju dopustiti da se jedan jedini simbol utkan u temelje hrvatske državnosti, a to je referendum o samostalnosti, tadašnje državno vodstvo, prvi demokratski izbori, oslobodilački rat i sve, baš sve njegove sastavnice, nikako ne smiju dopustiti – krimnalizirati i osporiti. To se odnosi i na HVO kao sastavnicu integralne obrane hrvatske nacionalne slobode.

To nije stvar izbora ovoga ili onoga političara, to je stvar odnosa prema svojoj državi, svome narodu, njegovoj slobodi, ponosu i časti. Zbog toga Hrvatska nikako ni u kojim uvjetima ne smije pristati i dati blagoslov za kriminalizaciju – Za dom spremni. Nikako i nikada.

Zašto?

Ne zbog toga jer je to bio Pavelićev pozdrav, a bio je, ne zbog toga jer je današnjoj Hrvatskoj potreban Pavelić kao izvorišna paradigma, jer nije uopće, nego zbog toga jer je pod tim pozdravom ratovao slavni HOS, tisuće mladića i djevojaka, koji su dali više od sedamsto života u ratu za Hrvatsku i nikada ih nitko nije optužio za jedan jedini pojedinčani eksces, zločin. Nikada nitko.

Kako onda opravdati naziv vukovarskoga mosta s imenom legende Domovinskog rata – Jean Michel Nicolierom?

Dakle, Hrvatska braneći „Za dom spremni“ ne brani ustaše, Pavelića, fašizam ili iskazuje simpatije prema jednome totalitarizmu, nego suprotno – iskazuje poštovanje prema onima koji su pod tim pozdravom slomili jedini realni nacifašizam u sjećanju suvremene Europe nakon Drugog svijetskog rata, onaj srpski iz devedesetih.

Popusti li u tome Hrvatska, izravno je izložila sve do jednu stečevinu, sve do jedan temelj, jer su svi u kontinuitetu napadnuti. Realno je kod „Za dom spremni“ problem što je to uistinu bio pozdrav NDH i režima Ante Pavelića, ali ne može se nešto što je zloupotrijebio Pavelić a doživjelo silovitu reafirmaciju i novo vrednovanje u bitci za opstanak hrvatskoga naroda, predati na milost neprijateljima – svake Hrvatske.

Ne pristati na selektivne standarde

Ne može današnja Hrvatska pristati na selektivne standarde, pri čemu je nužno imati razumjevanja za osjećaje ljudi koji su stradali pod tim pozdravom, a istodobno veličati i nametati zlokobni „Smrt fašizmu“ ili sve moguće velikosrpske i komunističke oznake i simbole, kao izraz – demokratičnosti, ljudskih prava, zrelosti ili nekakve europske emancipacije.

Jer nisu ništa od toga. To bi bila obična kapitulacija i posrnuće.

HDZ mora to imati na umu. Jer, otvaranja vrata snagama kriminalizacije uspostave hrvatske državnosti, oslobodilačkoga rata i svih simbola iz toga vremena, makar bili istovjetni simbolima NDH režima, usporedivo je s probijanjem nasipa nakon kojega ništa više bujicu ne može zaustaviti u rušilačkom pohodu.

Ako se HDZ jasno ne opredjeli o svim tim pitanjima, ali tako da se ne brani na dnevnoj osnovi od provokacija i zahtjeva, koji poprimaju sve dramatičnije i šire razmjere, neće poslati poruku – bitne različitosti od ljevice ili antife. 

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/24616-m-ljubic-hdz-mora-inzistirati-na-tezi-da-se-u-muenchenu-sudilo-zlocinackom-rezimu.html

Da, Marko Ljubić sjajno upozorava današnju vlast što im je činiti da hrvatska vlast bude u hrvatskim državotvornim rukama. Da se ostvari ono što je dano u naslovu knjige koju predstavljamo: OBA SU DOISTA PALA!

Hoće li ga poslušati?

Ipak ovo predstavljanje ću završiti onim što je o svemu tome napisao naš poznati odvjetnik i isto tako sjajni kolumnist Zvonimir Hodak. Kao da ponajbolji hrvatski odvjetnik Hodak odgovara na predsjedničinu priču o ZDS i pravosudnim tijelima:

Iz slobodarske (Slobine) Srbije stiže nam prijetnja koju treba shvatiti krajnje ozbiljno. “Nikada više nećemo dozvoliti novu Oluju…“ poručio je Vučić. Da srpski premijer misli ozbiljno dokaz je iznenadni porast proizvodnje – traktora u Srbiji. Vučić se na određeni način vratio u kolovoz 1902.g. Tog vrućeg kolovoza Nikola Stojanović objavio je u zagrebačkom Srbobranu paradigmatski stav Srbije prema njihovim “zapadnim pokrajinama“. Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni. Nikola ni malo nije dvojio kao ni Jovan Rašković tko će pobijediti u toj životnoj utakmici. Razloge je “znanstveno“ obrazložio. Srbi pobjeđuju jer im to “garantuje proces opšte evolucije“, pa onda “prirodna životna snaga“ i što je najvažnije “nadmoć na bojnom polju“. Zanimljivo je to bulažnjenje o Srbima kao vojnicima koji su, od stotinjak bitaka u svojoj povijesti, dobili samo jednu Cersku bitku. 1941.g. imali su vojsku za koju su tvrdili i pisali da je “treća armija u Evropi“. Kapitulirali su za osam dana. Pred Oluju su odbijali državu u državi koju im je europska birokracija nudila na pladnju uvjereni kako “Srbina vojnika“ nitko ne može maknuti iz vječne SAO Krajine. Kihnuli su za nešto više od tri dana. Čak ih je i sam Sloba javno prozvao zečevima. Sada, u ime dobrosusjedskih odnosa, na Bajakovu dijele turistima CD-ove u kojima Oluju prikazuju kao genocidnu u kojoj je srpski narod protjeran sa svojih “vekovnih ognjišta.“ Zamislite da Hrvatska onima koji iz bilo kojih razloga ulaze u Demokratsku republiku Srbiju dijeli CD-e o srpskim junaštvima u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Dalju, Saborskom, Sertić Poljani…o likvidaciji 8500 ljudi u tri dana u Srebrenici. I koliko je “otac domovine“ Dobrica Ćosić bio u pravu pišući o srpskim lažima s jednim svetim ciljem – ostvarenje Velike Srbije i granica Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica. Šaljući nam poruke da smo fašistička država, da je naš križ kukasti križ, Vučić tjera mak na konac. Hrvatske reakcije upravo su dokaz kako nas je Nikola Stojanović procijenio 1902.g. kad je tvrdio da Hrvati “nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“. Da nemaju “svijesti o zajedničkoj pripadosti“ te da “u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati slugama.“ Na ove poruke “mira i ljubavi“ koje je Vučić slao RH uz prisustvo Milorada Pupovca, reakcija hrvatske lijeve medijske falange bila je 80% blaža od čvrste, jednodušne i energične poruke “fašistima“ koji su nas sramotili u Kninu s fašističko-nacističko-ustaškim ZDS. Što je najgore čak je i Thompson započeo svoje Čavoglave s ZDS-ni. Zašto? Zato jer ta pjesma tako i započinje. Pjevana je s tim tekstom od 1991.g. pa do 5. kolovoza 1995.g. Jeste li možda u tom razdoblju ponosa i slave čitali komentare Jelene Lovrić, Gorana Penića, Kreše Beljaka, Peđe Grbina, Kolinde, Branimira Pofuka i lijeve medijske falange ili gledatelja Žikine dinastije da su prosvjedovali protiv pjesme “Čavoglave“. Slažem se, idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti. Hrvati ne pale tuđe zastave. Mi svojim pobjedama prisiljavamo naše neprijatelje da oni pale naše zastave, a svojih pobjedonosnih se ne odričemo. One su uvijek istih boja. A ZDS će na koncu završit na referendumu. Čiji ishod se unaprijed zna. Dotle neka zaborave svi vlastodršci u RH da će ZDS suzbit policijskim i pravosudnim mjerama. Nema šanse. S tim usklikom išlo se u Domovinski rat. S tim usklikom ginulo se u Domovinskom ratu. Jugo-nostalgičare, medijske ljevičare i gledatelje Žikine dinastije može spasiti samo nada da će Hrvati na demokratskom referendumu odbaciti ZDS. Kad bi taj, za sada imaginarni referendum, ikada bio raspisan onda bih savjetovao Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Miljenku Jergoviću, Jeleni Lovrić, Miloradu Pupovcu, Marku Špoljaru, Silvani Perici, Tvrtku Jakovini, Hrvoju Klasiću, Draganu Markovini i sličnim likovima da ujedno predlože da se građani izjasne jesu li za to da ustaška kuna i dalje ostane sredstvo plaćanja u RH. Ha, ha … kakva hiprokrizija. ZDS ih užasava, ali kuna koja je istinska poglavnikova valuta, im je usprkos toga prirasla i srcu u džepu. Sve u svemu dječje bolesti hrvatskog medijskog prostora su neizlječive.

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/idiote-koji-su-zapalili-srpsku-zastavu-treba-kazniti-hrvati-ne-pale-tude-zastave-mi-svojim-pobjedama-prisiljavamo-na-paljenje-nasih-zastava-945057

Poslije Hodaka doista ne treba ništa komentirati, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Predsjednica Vinkovačkim jesenima dodijelila Povelju RH

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Oko 2.500 najmlađih čuvara hrvatske tradicijske baštine, sudionika Dječjih Vinkovačkih jeseni, prošetalo je u nedjelju Vinkovcima, što je promatrao velik broj posjetitelja, među kojima i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, koja je Vinkovačkim jesenima dodijelila Povelju Republike Hrvatske.

U sklopu 54. Vinkovačkih jeseni, koje se u Vinkovcima održavaju od 13. do 22. rujna, ulicama i trgovima toga slavonskog grada prošla su djeca iz folklornih skupina iz Hrvatske, BiH i Srbije koja njeguju izvorni hrvatski folklor.

Prije početka svečanog mimohoda, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i i visoka pokroviteljica manifestacije uručila je vinkovačkom gradonačelniku i predsjedniku Organizacijskog odbora 54. Vinkovačkih jeseni Povelju Republike Hrvatske.

“Zahvalna sam svima koji čuvaju ovu tradiciju, posebice Organizacijskom odboru Vinkovačkih jeseni i zato s posebnom čašću Vinkovačkim jesenima predajem Povelju Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicijske, kulture i narodnog bogatstva”, istaknula je Grabar-Kitarović ukazavši na potrebu očuvanja tradicijske baštine.

Gradonačelnik Ivan Bosančić posebice se zahvalio članovima brojnih KUD-ova i folklornih skupina koje dolaze na Vinkovačke jeseni, a bez čijeg angažmana i ljubavi prema folkloru i tradiciji, te manifestacije ne bi niti bilo.

“Hvala vam svima što sudjeluje u organizaciji Vinkovačkih jeseni i što se kroz ovih 54 godine Vinkovcima podarili najznačajniju manifestaciju tradicijske kulture u Hrvatskoj”, rekao je gradonačelnik Ivan Bosančić koji je zjedno s predsjednicom Grabar-Kitarović mimohod promatra iz svečane lože zajedno s ministrom državne imovine Mariom Banožićem, vukovarsko-srijemskim županom Božom Galićem i predsjednikom Gradskog vijeća Vinkovaca Mladenom Karlićem.

Ulicama i trgovima Vinkovaca, od gradske tržnice do velikog šatora na Trgu Vinkovačkih jeseni, u pjesmi i plesu prošlo je oko 2.500 najmlađih članova iz 62 KUD-a i folklorne skupine iz cijele Hrvatske te BiH i Srbije, prikazavši običaje i pjesme kraja iz kojeg dolaze.

Tijekom boravka u Vinkovcima, predsjednica Kolinda Grabar-Kitrović susrest će se i s članovima Hrvatske udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Grada Vinkovaca.

„Obitelji stare, roditelji umiru, a bolne se rane ne zatvaraju“, rekla je Grabar-Kitarovć govoreći o nestalima te istaknula da, kada je o njoj riječ, niti jedan čin, ni radnja nisu ponižavajući da bi pokušala učiniti što je god moguće za obitelji nestalih.

„Kako je rekao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i sa živim vragom bih razgovarala kako bih pomogla koliko god mogu“, dodala je.

Istaknula je potrebu pritiska na svim razinama, od međunarodnih humanitarnih udruga do europskih, američkih, ruskih i drugih dužnosnika jer „…pitanje nestalih je bolno pitanje koje je iz humanitarnog pitanja nažalost preraslo u političko pitanje“. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Blagoslovljena spomen-crkva Našašća sv. Križa u Zrinu

Objavljeno

na

Objavio

biskupija-sisak.hr

Sedamdeset i šesta obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u subotu 14. rujna u Zrinu. Već tradicionalno od 1996. godine preostali Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se događaja na blagdan Male Gospe 9. i 10. rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.

Ovogodišnje obilježavanje posebno će biti zapisano u povijesti ovog povijesnog hrvatskog mjesta. Prvi puta nakon 8. rujna 1943. godine zazvonilo zvono je s novosagrađene spomen-crkve Našašća sv. Križa, a misno slavlje i blagoslov crkve predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, ravnateljem Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem te tridesetak svećenika. Tom prigodom ploče s imenima 291 ubijenog Zrinjanina, na pročelju crkve, otkrili su svjedoci tih događaja Stjepan Petanjak i Andrija Feketić.

Ova obljetnica okupila je i nekoliko tisuća hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Slavlju su nazočile i brojne osobe iz političkog i kulturnog života Republike Hrvatske i Sisačko-moslavačke županije.

Na početku sve okupljene pozdravio je domaćin biskup Košić zahvalivši svima koji su pomogli da se ova crkva izradi, prije svega članovima Zaklade za gradnju crkve u Zrinu na čelu s ravnateljem mons. Markom Cvitkušićem i kao i brojnim darivateljima. „Danas smo se okupili ovdje u Zrinu da bismo obilježili stradanje naše župe i mjesta Zrin, koje se zbilo prije 76 godina, točnije 9. i 10. rujna 1943. godine. Pa premda smo uvijek na obilježavanjima naših tragedija žalosni, ove smo godine ujedno i radosni jer je danas blagoslov nove spomen-crkve, otkrivanje spomen-ploča s imenima svih 291 Zrinjana koji su žrtve mržnje u Drugom svjetskom ratu te blagoslov zvona koje će ponovno zazvoniti u Zrinu nakon toliko godina i desetljeća šutnje. Zvona su do sada šutjela, kao što je šutnja bila nametnuta i preostalim Zrinjanima koji su preživjeli pokolj i razaranje svoga stoljetnog obitavališta i župe. No, danas ta šutnja završava“, poručio je biskup Košić zahvalivši na kraju i kardinalu Bozaniću što je došao u Zrin blagosloviti spomen-crkvu.

U homiliji kardinal Bozanić poručio je okupljenima kako smo danas došli u Zrin  pronaći Isusov križ, susresti se s njime i uzdignuti ga. „Zahvaljujemo Gospodinu za ovo djelo spomena, ostvareno izuzetnim zauzimanje Sisačke biskupije i njezina biskupa, mons. Vlade Košića. Na ovom povijesnom hrvatskom tlu, nekoć središtu knezova Šubića, koji ovdje podigoše grad Zrin te su po njemu prozvani Zrinski, sada je ponovno sagrađena crkva Našašća svetoga Križa i na njoj je uzdignut Križ. To se moglo ostvariti, jer je Kristov križ i ljubav živjela i živi u ljudima koji su nastavili u sebi nositi sadržaj otajstva Križa. Križ je u Zrinu u davnoj hrvatskoj prošlosti uzdignut i čašćen kao znak Božje ljubavi prema svim ljudima i ostao je živjeti kao sjeme i kao plod u narodu protjeranom i raseljenom, u Zrinjanima i njihovim potomcima kojima su takozvani »osloboditelji« (kakve li ironije!), zabranili vratiti se na vlastita ognjišta. Sada Isusov križ vidljivo ponovno uzdižemo, da bismo gledajući ljubav Raspetoga naviještali, slavili i svjedočili Božji odgovor na zlo i na grijeh čovjeka“, ustvrdio je kardinal podsjetivši na mučenički put Zrinjana nakon rujna 1943. godine i učinjenim zločinima.

Zrin: Vrijeme je za istinu o stradanjima hrvatskog naroda

U nastavku je istaknuo kako se s pravom već godinama pitamo: Zašto se o ovom i tolikim drugim zločinima komunističkoga režima: križnim putevima, jamama, prikrivenim grobljima u predgrađima naših gradova, na livadama i u šumama, kao i na sličan način i o drugim uništenim mjestima, desetljećima šutjelo, strogo branilo objektivno povijesno istraživanje? „A i danas se nerijetko istinu želi zataškati, prešutjeti ili bar umanjiti. Stoga na ovome mjestu i u ovome slavlju, osjećam svojom crkvenom i domoljubnom dužnošću postaviti neka pitanja. Kakvo je to oslobođenje – ma s koje strane dolazilo – u kojemu se u tamu smrti odvodilo ljude bez stvarne krivice i bez suđenja? Kako je moguće da se desetljećima utjerivalo strah u kosti ljudima koji su znali istinu, a o njoj nisu smjeli progovoriti? Je li istraživanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću u nas revizija povijesti? Tko se boji istine i istraživanja povijesnih činjenica taj u suvremenim okolnostima omogućuje širenje mržnje i netrpeljivosti. I ovo današnje spomen-slavlje nije revizija nego vizija povijesti, koju smo dužni prenositi mlađim naraštajima. Oni danas moraju znati istinu o kojoj je komunistička vlast nametnula šutnju. Nećemo se uspjeti suočiti s prošlošću, sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima. Kao što sam na Dan državnosti rekao, ponavljam i ovdje: ‘Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putevima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat’ (Homilija na Dan državnosti 2019. godine). Drago mi je da su u posljednje vrijeme na tom području vidljivi pozitivni pomaci. Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost. Razlog je jednostavan i jasan. Istina o zločinu etničkoga čišćenja koji je proveden ovdje, vodi dalje, do same srži režima koji nije birao sredstva i koji je odveo u nove zločine razaranja, progonstva i mržnju prema Hrvatskoj, očitovanu u Domovinskome ratu. Ta je činjenica još tužnija u spoznaji da nemar za ljude iz Zrina nije vezan samo uz prošla vremena, nego se još uvijek vidi i u postupcima državnih dužnosnika, odnosno u tromosti i nesposobnosti našeg pravnog sustava da omogući ispraviti nepravde. Nadamo se da će i molitva i ova podignuta crkva biti vidljiv poticaj da svi u svojoj društvenoj odgovornosti na državnoj i lokalnoj razini omoguće da istina ne samo oblikuje savjesti, nego da ona bude vidljiva u odlukama koje ispravljaju nepravdu i umjesto zla šire istinu“, poručio je između ostalog kardinal Bozanić.

Nakon popričesne molitve povelju o blagoslovu pročitao je mons. Marko Cvitkušić, a na kraju okupljenima se obratio i krčki biskup Ivica Petanjak koji je porijeklom iz Zrina. „Još vas je malo kojima u osobnoj iskaznici piše: ‘Mjesto rođenja Zrin’. Zadnji put ste kao djeca čuli zvona na župnoj crkvi i na crkvi svete Marije u Zrinu, a danas ste to ponovno doživjeli nakon 76 godina. Znam da su se mnogi od vas ovih dana u duhu vraćali u 1943. i u svom srcu, mislima i uspomenama prolazili svojim Zrinom i oživljavali ovo mjesto i njegove žitelje. Danas su vaši očevi, majke, braća, sestre i rodbina, a naši preci, izgradnjom ovog Božjeg hrama dobili dolično mjesto molitve i poštovanja, a neki od njih, čije su kosti pronađene, i kršćanski ukop ovog tjedna. Danas ste svi vi preživjeli Zrinjani, i mi vaši potomci, ovdje i diljem svijeta, dobili mjesto na kojem piše ime naših pobijenih predaka. Čovjek ne umire onda kad fizički ode s ovog svijeta i kad ga se pokopa, nego kad ga se zaboravi. Hvala Trojedinom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji i svima koji na bilo koji način pomažu izgradnju ove crkve, jer sad imamo mjesto na kojem se za naše pokojne možemo moliti, slaviti misnu žrtvu, i ne dopustiti da njihovo rodoljublje i domoljublje, njihova žrtva i njihovo ime ikada nestane iz sjećanja ljudi. Iako kosti mnogi od njih ne leže u ovoj crkvi, već se za njima još traga, ovo je mjesto živi spomen na njih. Ovdje ćemo zapaliti svijeću. Ovdje ćemo moliti i uzdizati Bogu svoje žalosti, prošnje, čežnje i zahvale. O njima govoriti i istinu svjedočiti. Danas sa sigurnošću možemo reći da se u Zrin, – kako to nedavno reče jedan naš svećenik kad je dočekao visoko državno izaslanstvo: »Pozdravlja vas najstariji stanovnik ovog otoka, Isus Krist« -, vratio se najstariji stanovnik Zrina, Isus Krist i ovdje si podigao dom u kojem želi živjeti, ali ne sam, nego posred svoga naroda“, zaključio je na kraju biskup Petanjak. (biskupija-sisak.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari