Pratite nas

Događaji

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „OBA SU PALA“ U TISNOM

Objavljeno

na

akademik Josip Pečarić

Danas predstavljamo neobičnu knjigu – knjigu „Oba su pala“. Ona čini cijelinu s prethodnom mojom knjigom „Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!“. Naime u obje knjige je niz tekstova posvećeno napadu na Marka Perkovića Thompsona zato što je na proslavi u Kninu 5. kolovoza pjevao pjesmu „Bojna Čavoglave“ koja počinje s pozdravom ZA DOM SPREMNI! Svi znamo da je ta pjesma simbol Domovinskog rata.

Kako je napad na Thomsona zbog Bojne bio prije par dana doista je neobično imati na predstavljanju dvije knjige o tom napadu, zar ne?

Jasno vam je da se radi o potpuno istovjetnom napadu od prošle godine. Jedno od dva pisma koja su skinula maske iz naslova prethodne knjige su upravo o tom prošlogodišnjem skandalu. Nekim potpisnicima se tada prijetilo izbacivanjem s posla. Posebno povjesničarima koji ne prihvataju jugo-komunističku paradigmu u povijesti pa pišu istinutu povijest! Razlika u prologodišnjem i ovogodišnjem napadu je jedino u tome što se prošle godine krilo od javnosti da se zapravo napada „Bojna Čavoglave“, dakle simbol Domovinskog rata, a ove godine u medijima to otvoreno priznaju.

U nedjelju prije odlaska u Sinj na Alku poslao sam prijateljima novo pismo Predsjednici RH. Pismo je odmah objavljeno na nekim hrvatskim portalima, a potpisali su ga uz mene i dvojica biskupa Vlado Košić i Valentin Pozaić i generali  Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Josip Štimac i Ivan Tolj.

Pismo ćemo tek poslati Predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović ali izgleda da smo već dobili odgovor kao i prošle godine kada joj nije bilo važno što je i tada bila riječ o napadu na simbol Domovinskog rata – na „Bojnu Čavoglave“ pa je naše pismo bilo „na razini provokacije“. Naime ona je izjavila u nedjelju navečer: “Pravosudni organi, pravosudna tijela trebaju riješavati pitanje (pozdrava) ‘Za dom spremni’ i slično, a svi mi se moramo usredotočiti na to da stvorimo uvjete za bolji život za sve u Hrvatskoj, I neću ponovno komentirati jer mislim da to jest bitno pitanje, ali u ovoj zemlji ima toliko važnih pitanja, koja se tiču posla egzistencije, plaća,” dodala je.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/57125/Predsjednica-o-pozdravu-‘Za-dom-spremni’-i-što-očekuje-od-izbora.htm

U novom pismu smo je podsjetili i na činjenicu da je prošle godine na Paradi HV-a nastupao i HOS sa svojom zastavom na kojoj piše ZDS, koji jeste pozdrav odobren od hrvatskih vlasti. Je li Predsjednica mislila da su pravosudni organi tada zakazali kada nisu procesuirali nju i tadašnjeg predsjednika Vlade? Ili se radi o onome što je po povratku u HDZ izjavio Prgomet? Naime on tvrdi da je HDZ još 2009. odlučio kako je ZA DOM SPREMNI ustaški pozdrav! Zapravo se nadam da to nije istina jer me to strašno podsjeća na centralne komitete Partije koji su isto tako na sastancima odlučivali npr. o broju žrtava u Jasenovcu.

Predsjednica je, na završetku Alke naglasila kako tek danas možemo sagledati značenje čudesne pobjede Sinjana 1715., a tako će, ističe, i neko buduće vrijeme pokazati svu povijesnu važnost Oluje i Domovinskog rata. Domovinski rat temelj je hrvatske države. Stoga prije svega, upravo na pobjedničkoj baštini Domovinskog rata moramo graditi budućnost svoje države, a neposredan dio te budućnosti su predstojeći izvanredni izbori.

http://vijesti.hrt.hr/346861/predsjednica-na-pobjednickoj-bastini-domovinskog-rata-gradimo-svoju-buducnost

Ako  je to točno – a točno je – kako se onda mogu napadati simboli Domovinskog rata „Bojna Čavoglave“ i HOS?

A nisu na udaru samo HOS-ovci nego svi branitelji. O tome je govorio uoči otvaranja nadmetanja Alkarski vojvoda Ante Vučić u svom tradicionalnom obraćanju:

“Zar je moguće da smo zemlju, koju smo krvlju branitelja obranili, doveli do demografskog, gospodarskog i državotvornog rasula”, zapitao se. Vučić je posebno spomenuo hrvatske branitelje u koje se, kaže, svi zaklinju kad ih trebaju, a u stvarnosti ih politika gura na kraj. “Hrvatski branitelji su u Domovinskom ratu, s krunicom oko vrata, svojim životom i žrtvom branili Hrvatsku pod zapovjedanjem prvog hrvtskog predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška”, rekao je.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/politicari-vec-pristizu-sinjani-se-fotografiraju-s-plenkovicem-1104713

A nije problem samo u odnosu naših političara prema braniteljima. Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji piše:

Srbija je učinila sve da “Oluja” bude osuđena pred Haaškim sudom kao hrvatski udruženi zločinački pothvat. Nakon oslobađajuće presude, Hrvatska, uz iznimku rezolucije koju su pokrenuli naši europski parlamentarci, nije (u)činila gotovo ništa, da neutralizira srpsku narodnu predaju u međunarodnim institucijama i javnosti.

Takav odnos prema vlastitoj državi i stalna politička snishodljivost prema državi agresoru, otvorio je prostor Miloševićevu omladincu (Dačić) na mjestu šefa diplomacije, Šešeljevu učeniku na mjestu predsjednika vlade (Vučić) i Šešeljevu vojvodi pod ozbiljnom sumnjom za sudjelovanje u ratnom zločinu u Antinu, (predsjednik Srbije Tomislav Nikolić) da Hrvatskoj drže lekcije o demokraciji i dijele optužbe o ustašizaciji. A hrvatski veleposlanik ih pokupi u pisanom obliku i ponese kući.

Da je Hrvatska ozbiljna država onda propagandni rat službenog Beograda ne bi bio ozbiljna prijetnja. Ovako, on nije prijetnja istovjetna onoj iz devedesetih. Ali čini dvostruku neugodu: zbog bezobrazluka koji dolazi iz službenog Beograda i tradicionalne nedoraslosti ili čak savezništva na koju je često nailazio u službenom Zagrebu.

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumne/76-gost-kolumne/43955-visnja-staresina-srbijanska-verbalna-agresija-na-hrvatsku

Jedan od ponajboljih hrvatskih kolumnista politolog Marko Ljubić sve to sjajno povezuje pišući kako nacionalno svijesna Hrvatska, politika koja baštini hrvatsku državnost, koja se deklarira kao državotvorna i svi protagonisti takve političke scene ne smiju dopustiti da se jedan jedini simbol utkan u temelje hrvatske državnosti, a to je referendum o samostalnosti, tadašnje državno vodstvo, prvi demokratski izbori, oslobodilački rat i sve, baš sve njegove sastavnice, nikako ne smiju dopustiti – krimnalizirati i osporiti. To se odnosi i na HVO kao sastavnicu integralne obrane hrvatske nacionalne slobode.

To nije stvar izbora ovoga ili onoga političara, to je stvar odnosa prema svojoj državi, svome narodu, njegovoj slobodi, ponosu i časti. Zbog toga Hrvatska nikako ni u kojim uvjetima ne smije pristati i dati blagoslov za kriminalizaciju – Za dom spremni. Nikako i nikada.

Zašto?

Ne zbog toga jer je to bio Pavelićev pozdrav, a bio je, ne zbog toga jer je današnjoj Hrvatskoj potreban Pavelić kao izvorišna paradigma, jer nije uopće, nego zbog toga jer je pod tim pozdravom ratovao slavni HOS, tisuće mladića i djevojaka, koji su dali više od sedamsto života u ratu za Hrvatsku i nikada ih nitko nije optužio za jedan jedini pojedinčani eksces, zločin. Nikada nitko.

Kako onda opravdati naziv vukovarskoga mosta s imenom legende Domovinskog rata – Jean Michel Nicolierom?

Dakle, Hrvatska braneći „Za dom spremni“ ne brani ustaše, Pavelića, fašizam ili iskazuje simpatije prema jednome totalitarizmu, nego suprotno – iskazuje poštovanje prema onima koji su pod tim pozdravom slomili jedini realni nacifašizam u sjećanju suvremene Europe nakon Drugog svijetskog rata, onaj srpski iz devedesetih.

Popusti li u tome Hrvatska, izravno je izložila sve do jednu stečevinu, sve do jedan temelj, jer su svi u kontinuitetu napadnuti. Realno je kod „Za dom spremni“ problem što je to uistinu bio pozdrav NDH i režima Ante Pavelića, ali ne može se nešto što je zloupotrijebio Pavelić a doživjelo silovitu reafirmaciju i novo vrednovanje u bitci za opstanak hrvatskoga naroda, predati na milost neprijateljima – svake Hrvatske.

Ne pristati na selektivne standarde

Ne može današnja Hrvatska pristati na selektivne standarde, pri čemu je nužno imati razumjevanja za osjećaje ljudi koji su stradali pod tim pozdravom, a istodobno veličati i nametati zlokobni „Smrt fašizmu“ ili sve moguće velikosrpske i komunističke oznake i simbole, kao izraz – demokratičnosti, ljudskih prava, zrelosti ili nekakve europske emancipacije.

Jer nisu ništa od toga. To bi bila obična kapitulacija i posrnuće.

HDZ mora to imati na umu. Jer, otvaranja vrata snagama kriminalizacije uspostave hrvatske državnosti, oslobodilačkoga rata i svih simbola iz toga vremena, makar bili istovjetni simbolima NDH režima, usporedivo je s probijanjem nasipa nakon kojega ništa više bujicu ne može zaustaviti u rušilačkom pohodu.

Ako se HDZ jasno ne opredjeli o svim tim pitanjima, ali tako da se ne brani na dnevnoj osnovi od provokacija i zahtjeva, koji poprimaju sve dramatičnije i šire razmjere, neće poslati poruku – bitne različitosti od ljevice ili antife. 

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/24616-m-ljubic-hdz-mora-inzistirati-na-tezi-da-se-u-muenchenu-sudilo-zlocinackom-rezimu.html

Da, Marko Ljubić sjajno upozorava današnju vlast što im je činiti da hrvatska vlast bude u hrvatskim državotvornim rukama. Da se ostvari ono što je dano u naslovu knjige koju predstavljamo: OBA SU DOISTA PALA!

Hoće li ga poslušati?

Ipak ovo predstavljanje ću završiti onim što je o svemu tome napisao naš poznati odvjetnik i isto tako sjajni kolumnist Zvonimir Hodak. Kao da ponajbolji hrvatski odvjetnik Hodak odgovara na predsjedničinu priču o ZDS i pravosudnim tijelima:

Iz slobodarske (Slobine) Srbije stiže nam prijetnja koju treba shvatiti krajnje ozbiljno. “Nikada više nećemo dozvoliti novu Oluju…“ poručio je Vučić. Da srpski premijer misli ozbiljno dokaz je iznenadni porast proizvodnje – traktora u Srbiji. Vučić se na određeni način vratio u kolovoz 1902.g. Tog vrućeg kolovoza Nikola Stojanović objavio je u zagrebačkom Srbobranu paradigmatski stav Srbije prema njihovim “zapadnim pokrajinama“. Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni. Nikola ni malo nije dvojio kao ni Jovan Rašković tko će pobijediti u toj životnoj utakmici. Razloge je “znanstveno“ obrazložio. Srbi pobjeđuju jer im to “garantuje proces opšte evolucije“, pa onda “prirodna životna snaga“ i što je najvažnije “nadmoć na bojnom polju“. Zanimljivo je to bulažnjenje o Srbima kao vojnicima koji su, od stotinjak bitaka u svojoj povijesti, dobili samo jednu Cersku bitku. 1941.g. imali su vojsku za koju su tvrdili i pisali da je “treća armija u Evropi“. Kapitulirali su za osam dana. Pred Oluju su odbijali državu u državi koju im je europska birokracija nudila na pladnju uvjereni kako “Srbina vojnika“ nitko ne može maknuti iz vječne SAO Krajine. Kihnuli su za nešto više od tri dana. Čak ih je i sam Sloba javno prozvao zečevima. Sada, u ime dobrosusjedskih odnosa, na Bajakovu dijele turistima CD-ove u kojima Oluju prikazuju kao genocidnu u kojoj je srpski narod protjeran sa svojih “vekovnih ognjišta.“ Zamislite da Hrvatska onima koji iz bilo kojih razloga ulaze u Demokratsku republiku Srbiju dijeli CD-e o srpskim junaštvima u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Dalju, Saborskom, Sertić Poljani…o likvidaciji 8500 ljudi u tri dana u Srebrenici. I koliko je “otac domovine“ Dobrica Ćosić bio u pravu pišući o srpskim lažima s jednim svetim ciljem – ostvarenje Velike Srbije i granica Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica. Šaljući nam poruke da smo fašistička država, da je naš križ kukasti križ, Vučić tjera mak na konac. Hrvatske reakcije upravo su dokaz kako nas je Nikola Stojanović procijenio 1902.g. kad je tvrdio da Hrvati “nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“. Da nemaju “svijesti o zajedničkoj pripadosti“ te da “u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati slugama.“ Na ove poruke “mira i ljubavi“ koje je Vučić slao RH uz prisustvo Milorada Pupovca, reakcija hrvatske lijeve medijske falange bila je 80% blaža od čvrste, jednodušne i energične poruke “fašistima“ koji su nas sramotili u Kninu s fašističko-nacističko-ustaškim ZDS. Što je najgore čak je i Thompson započeo svoje Čavoglave s ZDS-ni. Zašto? Zato jer ta pjesma tako i započinje. Pjevana je s tim tekstom od 1991.g. pa do 5. kolovoza 1995.g. Jeste li možda u tom razdoblju ponosa i slave čitali komentare Jelene Lovrić, Gorana Penića, Kreše Beljaka, Peđe Grbina, Kolinde, Branimira Pofuka i lijeve medijske falange ili gledatelja Žikine dinastije da su prosvjedovali protiv pjesme “Čavoglave“. Slažem se, idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti. Hrvati ne pale tuđe zastave. Mi svojim pobjedama prisiljavamo naše neprijatelje da oni pale naše zastave, a svojih pobjedonosnih se ne odričemo. One su uvijek istih boja. A ZDS će na koncu završit na referendumu. Čiji ishod se unaprijed zna. Dotle neka zaborave svi vlastodršci u RH da će ZDS suzbit policijskim i pravosudnim mjerama. Nema šanse. S tim usklikom išlo se u Domovinski rat. S tim usklikom ginulo se u Domovinskom ratu. Jugo-nostalgičare, medijske ljevičare i gledatelje Žikine dinastije može spasiti samo nada da će Hrvati na demokratskom referendumu odbaciti ZDS. Kad bi taj, za sada imaginarni referendum, ikada bio raspisan onda bih savjetovao Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Miljenku Jergoviću, Jeleni Lovrić, Miloradu Pupovcu, Marku Špoljaru, Silvani Perici, Tvrtku Jakovini, Hrvoju Klasiću, Draganu Markovini i sličnim likovima da ujedno predlože da se građani izjasne jesu li za to da ustaška kuna i dalje ostane sredstvo plaćanja u RH. Ha, ha … kakva hiprokrizija. ZDS ih užasava, ali kuna koja je istinska poglavnikova valuta, im je usprkos toga prirasla i srcu u džepu. Sve u svemu dječje bolesti hrvatskog medijskog prostora su neizlječive.

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/idiote-koji-su-zapalili-srpsku-zastavu-treba-kazniti-hrvati-ne-pale-tude-zastave-mi-svojim-pobjedama-prisiljavamo-na-paljenje-nasih-zastava-945057

Poslije Hodaka doista ne treba ništa komentirati, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Predsjednica stiže u Lovas gdje će se pokloniti žrtvama rata

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske, gđ-a. Kolinda Grabar-Kitarović danas, 17. studenog 2018. godine u 18 sati na poziv Općine Lovas svojim dolaskom odati počast žrtvama Domovinskog rata iz Lovasa i Opatovca.

Predsjednica će paljenjem svijeća, kod Spomen križa žrtvama Domovinskog rata u centru Lovasa, podržati nastojanja mještana koji su se vratili na granicu da grade svjetlu budućnost za buduće naraštaje – za što nas je zadužila prolivena krv 89 mještana.

Lovas i Opatovac podnijeli su ogromnu žrtvu u Domovinskom ratu stradanjem pripadnika Hrvatske vojske, Hrvatske policije, Civilne zaštite i civila, a samo zato što nisu Srbi.

U Lovasu je, nažalost, druga po veličini masovna grobnica u Republici Hrvatskoj, iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 68 žrtava Domovinskog rata. Dana 18. listopada 1991. godine skupina u kojoj je bio 51 lovaski Hrvat prisilno je, a nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na „čišćenje“ minskog polja u selu. Samo u tom okrutnom zločinu je ubijena 21 osoba, a 14 osoba je ranjeno.

I danas, 27 godina nakon početka stradanja, jedna osoba se vodi kao nestala. Najviše boli činjenica da za počinjene ratne zločine još nitko nije odgovarao.

Antun Ivanković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Održana promocija knjiga Ante Pranjkića i Marka Leskovara

Objavljeno

na

Objavio

‘RADI I MOLI” A NE “KRADI I MOLI” TREBALO BI POSTATI KREDO HRVATSKIH DRUŠTVENIH DJELATNIKA POSEBNO POLITIČARA

”Knjiga ‘Polje krvavih ruža’, Marka Leskovara, djelo je iznimno velike dubine i jako podsjeća na drugo najčitanije književno djelo u povijesti, odnosno na klasično djelo katoličke duhovnosti – ‘Nasljeduj Krista’, Tome Kempenca.

Leskovar je posadašnjio to djelo brojnim primjerima ispreplitanja psihologije i duhovnosti. Knjiga je pisana za kršćanske vjernike koji traže Krista, ali su ušli u sumnju, u kušnje. Autor mladima nudi vjersko iskustvo pogledom čovjeka koji je dosta toga prošao u životu, koji je imao težak život. ”Polje krvavih ruža” čitateljima nudi filozofsko-teološki i duhovni smisao, ponešto drugačiji od onoga kakvoga nam je dao Sveti Augustin i drugi veliki kršćanski autori”, istaknuo je na sinoćnjem predstavljanju knjige Marka Leskovara, Anto Pranjkić, književnik i novinar te recenzent ove knjige.

Dodao je da knjiga nudi i svojevrsnu pouku, koju bi mogli opisati riječima: ”Izaberimo sami da pronosimo dobro i toplu riječ. Za to ne moramo biti vjernici”.

Sam autor, Marko Leskovar, je kasnije objasnio da riječ ‘Polje’ iz naslova knjige simbolizira zemaljsku kuglu koja je već tisućljećima duhovno bojno polje na kojem se vodi borba za duše.

‘Ruža’ simbolizira čovjeka i ljubav, kao Božju ružu, a ‘krvava’ je jer je zemaljska kugla stalno natopljena krvlju prolivenu u silnim ratovima.

Leskovar je napomenuo da je u knjizi želio istaknuti ljepotu crkve, jer je primijetio da brojni mediji crkvu žele prikazati kao veliku sablazan.

Sanja Pažin, mlada književnica i koordinatorica izdavačke kuće Kerigma Pia, naglasila je pak da je ta izdavačka kuća stvorena upravo zbog tiskanja književnih djela duhovnog, domoljubnog, zavičajnog i dječjeg karaktera.

Naglasila je da pokreću i projekt ‘Putovima domovinske zahvalnosti’, u sklopu kojega će objavljivati književna djela o mjestima koja su stradala u ratovima, poput Siska, Vukovara, Škabrnje, Mostara.

Posebno je zanimljiv projekt ‘Za bolji svijet’ ove izdavačke kuće, jer će omogućiti da knjige napišu i objave mladi hrvatski književnici, odnosno oni koji do sada nisu objavili svoja djela.

Stručnjaci Kerigma Pia-e – koji odabiru talentirane autore, već sada su, kako je rečeno je na sinoćnoj književnoj tribini i promociji, pronašli tridesetak mladih novih književnika, čija djela će uskoro objaviti.

Govoreći pak o knjizi ‘Na njivi Gospodnjoj’, Ante Pranjkića, Stjepan Šešelj, pisac i ravnatelj časopisa Hrvatsko slovo, istaknuo je da Pranjkić nije mainstream književnik, već da je riječ o piscu i novinaru kršćanskog pogleda na svijet, čiji je kredo: ‘Radi i moli’, a ne ‘Kradi i laži’.

”Anto Pranjkić kreator je duhovnog stanja hrvatske kulture, a njegova Hrvatska je kao njiva Gospodnja”, kazao je Šešelj, pojašnjavajući da knjiga ‘Na njivi Gospodnjoj’ sadrži 26 intervjua s uglednim katoličkim svećenicima, biskupima, teolozima, ali i s poznatim vjernicima laicima, poput bivšeg nogometaša Ivana Gudelja, glumca Gorana Grgića, političara kršćanskog svjetonazora – Marijane Petir, te Ante Kovačevića i drugih.

O Pranjkićevoj knjizi na promociji je govorio i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, čiji je intervju dat Pranjkiću također uvršten u ovo djelo.

”Čast mi je da je i moj razgovor, u kojemu sam odgovarao na pitanja o svjetonazoru, životu, pogledu na vjeru.., a ne tek na klasična pitanja o politici, dio Pranjkićeve knjige. Moram priznati da sam se nadao da je Anti možda baš taj moj intervju najupečatljiviji od svih koji su objavljeni. No, on je rekao da mu je najbolji i najupečatljiviji razgovor s nogometešem Ivanom Gudeljom, što me malo rastužilo i razočaralo”, nasmijao je sve prisutne saborski zastupnik koji je došao na promociju Prankićeve i Leskovarove knjige u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, u vrijeme dok je gotovo pola Zagreba hrlilo u Maksimir, na nogometnu utakmicu Hrvatska – Španjolska.

Autor knjige ‘Na njivi Gospodnjoj’ potom je podsjetio da je Ivan Gudelj bio slavni nogometaš, jugoslavenski reprezentativac, sve do trenutka kada je teško obolio i morao se, vrlo mlad, posve odreći sporta.

”Kasnije je izgubio i suprugu, no ljubav prema Bogu i čovjeku je ono što ga je održalo. Ivan Gudelj moj je uzor u tome kako se treba ponašati u teškim trenucima”, naglasio je Anto Pranjkić, koji je na kraju predstavljanja knjige, koja je održana u vrlo toploj i neposrednoj atmosferi, prepričao svoju basnu ‘Svadljivost’, koju na književnim promocijama često čita djeci i koju najmlađi obožavaju, a koja nosi jaku pouku primjerenu stanju u Hrvatskoj, pogotovo u hrvatskoj politici.

”Dvije su mačke našle komad sira. Kada su ga podijelile, shvatiše da komadi nisu jednaki. Zbog toga se posvađaše. Svađom ništa nisu uspjele riješiti pa odoše majmunu da im on, kao sudac, pomogne podijeliti sir. Majmun oba komada stavi na vagu. Veći komad je pretezao, pa majmun malo odgrize i vrati sir na vagu. Sada je onaj drugi komad pretezao. Majmun i taj komad zagrize pa i njega vrati na vagu. Komadi sira bili su sve manji i manji.

Mačke su vidjele što im majmun radi pa rekoše: ‘Zadovoljne smo tvojom odlukom. Daj nam to što je preostalo pa mi idemo!’

A majmun će na to: A ne, ovo što je ostalo je nagrada za moje pravedno suđenje!”, ispričao je Pranjkić te dobio veliki aplauz prisutnih sudionika predstavljanja knjige, te publike u kojoj su bili i mladi – potencijalni novi književnici.

Damir Kramarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari