Pratite nas

Kultura

Predstavljena knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’

Objavljeno

na

Foto: Branko Hrkač

U četvrtak 9. svibnja 2019. u 19 sati u Dvorani Vijenac, Kaptol 29a, Zagreb predstavljena je knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’.

Knjigu su predstavljali: Mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, Zvonimir Hodak, odvjetnik i kolumnist, prof. dr. sc. Marko Tokić i sam autor čije izlaganje u nastavku donosimo:

Prije svega moram se zahvaliti svima vama koji ste došli na ovo predstavljanje jer ste sa svojim dolaskom zapravo iskazali svoju ljubav i poštovanje prema našem Dariju kojega također pozdravljam i u ime svih nas nazočnih kao i gđu Veneru i sve članove njegove obitelji. Velika hvala i predstavljačima biskupu Vladu Košiću, g. Zvonimiru Hodaku i profesoru Marku Tokiću na njihovim lijepim govorima, kao i na tome što su na razne načine i svojim tekstovima doprinjeli da imamo ovu knjigu. Posebna zahvalnost i g. Iliji Tokiću koji je pomogao tiskanje knjige, kao i g. Branku Hrkaču na prelijepim koricama.

Zapravo na koricama smo izdvojili dva momenta iz života Darija Kordića koji zorno pokazuju koliko je on veliki čovjek i Hrvat.

Ali prvo ću vas pitati nešto što sam svojevremeno pitao naše Hrvate u Australij.

     – Mi Hrvati smo u Domovinskom ratu ali i kroz cijelu povijest pokazali da smo najhrabriji ljudi na svijetu. Znate li tko je jedini na svijetu hrabriji od Hrvata?

–         HRVATICE!

Dakle ta dva momenta iz života našeg Darija su vezanwe uz dvije takve Hrvatice.

Prvi je opisala Dunja Ujević – koju pozdravljam – u knjizi “Ministar obrane – jedno sjećanje na Gojka Šuška”, str. 170.:

Rata u Laštvanskoj dolini još nije ni bilo kada je Venera tog dana prolazila cestom po kojoj se događa sve što se tamo uopće događa. Hodala je polako. Baš je nekako bila bezbrižna. A onda je ugledala konvoj. Golemi konvoj JNA, neke ljude, Darija u bijeloj majici i svog plavoga fiću kojega je njen Dario ostavio nasred ceste! (…) Oficir je urlao na Darija da ‘neće njega balavac zaustaviti’. Kordić mu je uzvratio da dobro, kako hoće! ‘Pucat će na vas’, rekao mu je.

To iz čega bi oni bili ‘pucali’ na njih, bila su fingirana mitraljeska gnijezda. Ali konvoj koji je vozio oružje Srbima u Hrvatsku je zaustavljen, zaustavio ga je Kordić, i UNPROFOR je proglasio da je on najmoćniji čovjek srednje Bosne. Pa, kad je uspio zaustaviti konvoj!

I da nije, bilo bi isto. Ali, ovako je taman legao u priču koja im je bila potrebna: bio je svemoćan,  dakle, potencijalno kriv za sve.

Dakle već tada je bilo jasno da će tzv. sudu u Haagu on biti posebno zanimljiv za ostvarivanje njihove zadaće kažnjavanja hrvatskog naroda zbog onemogućavanja onoga što su željeli svjetski moćnici a to je uspjeh srpske fašističke agresije.

A kako im je on u Haagu odgovorio na njihovu ponudu da sudjeluje u njihovoj prljavoj raboti opisala je Venera Kordić u Hrvatskom listu od 23. prosinca 2004.:

Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugoga optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, ‘da sljedećih deset godina mogu samog sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji’.

Zato je bilo prirodno da sam u svojim tekstovima često govorio i o Dariju, a i posvetio sam mu 2003. god. knjigu „Hercegovac iz Boke“. Predstavljanje te knjige bilo je u prepunoj dvorani Novinarskog doma i tada su svi nazočni na prvom primjerku knjige napisali božićne čestitke našem Dariju.

Presuda je bila onakva kavka se mogla i očekivati od onih koji su Dariju davali ovakve ponude.

Ali to i nije bilo najgore jer je poznato da su oni na kraju dobili od hrvatskih vlasti krivotvorene dokumente da bi ga se uopće moglo osuditi.

Nije to bilo jedino što su hrvatski režimi činili u svom dodvoravanju svjetskim moćnicima. Sjetimo se samo topničkih dnevnika (tada sam sam sebe prijavio Predsjednici Vlade jer sam ih pronašao u svom računalu), spremnost na laganje pred sudom, ali da političari-lažovi ne gledaju naše junake u oči dok lažu, pa do naplate poreza iz kategorije šunda generalu Praljku za materijale tj. knjige za njegovu obranu.

Svi takvi su, kao što znamo, nagrađeni za svoja „junačka“ djela! I nemaju problema da sami sebe pogledaju u zrcalo. Vjerojatno su im zabavnije druge priče o ogledalima, kao ona kada je Milošević gledajući sebe u ogledalu tvrdio kako je to što vidi Musolinijev portret. Vjerojatno im je manje zabavna moja priča o ogledalu.

Naime kada sam 1992. godine prvi put došao u Australiju javio sam se g. Tomislavu Bošnjaku koji je organizirao večeru u jednom hrvatskom restoranu. Nazočni su bili on, njegov brat Marjan i g. Mato Verkić sa suprugama.

Prvo što sam rekao bilo je upozorenje o nama – Hrvatima iz domovine:

– Znate svi mi koji smo odrasli u komunizmu imamo jednog malog crvenog u svojim glavama. A znate, operacije na mozgu su vam najteže.

Pri kraju većere su to i komentirali:

-Profesore Vi nama pričate o malom crvenom u glavi. A zar nam i Vi ne diolazite iz Domovine?

-Zato Vas i upozoravam na to jer i sam ponekad otkrijem da sam postupio onako kako diktira taj mali crveni. I znate li što tada uradim – odem pred ogledalo i pljunem u gada.

Kada sam desetak godina kasnije opet bio u Melbourneu, g. Verkić je ponovo komentirao tu moju priču:

-Profesore, na izborima u Hrvatskoj je pobijedio onaj mali crveni o kojemu ste nam pričali.

Ali nećemo više o gadovima i huljama. Okupili smo se u čast hrvatskog velikana Darija Kordića, a njegova priča o zrcalu je doista nešto izuzetno. U mnogim svojim tekstovima govorio sam o njemu pa i ponavljao tu priču. Koliko je Dario bio značajanj u mojim tekstovima ponajbolje je opisao upravo g. Tokić koji je još prije pet godina na predstavljanju mojih knjiga u Mostaru kazao kako je Dario Kordić jedan od četiri stupa moje Hrvatske.

Zato sam i mogao na najnovije napade onih koje je još kineski filozof i ratnik Sun Tzu nazvao najogavnijim ljudima odgovoriti knjigom. Samo sam izabrao među tekstovima o Kordiću u drugim mojim knjigama. Na kraju sam dao i tekstove drugih domoljubnih autora koji su komentirali te napade najogavnijih ljudi.

A ideja o ovakvoj knjizi je itekako vrijedna jer počinje i završava sa sjanim tekstovima profesora Tokića i biskupa Košića.

Zapravo bih svima ovima koji su napadali Darija trebao i biti zahvalan. Naime taj drugi stup moje hrvsatske je Darijev ali i generala Praljka. Vjerojatno znate da mi je naš veliki general bio prijatelj i da sam s jednim drugim njegovim prijateljem dr. Miroslavom Međimorcem očekivao njegov izlazak iz zatvora tako što smo pripremili knjigu o njemu. Znamo kako je to završilo njegovim samožrtvovanjem i sebedarjem. Nije nam se ispunila želja da ga dočekamo knjigom. Ali eto danas predstavljamo knjigu o Dariju u njegovoj nazočnosti. Hvala im zbog toga.

Da, sjetimo se kako sam svojevremeno komentirao presudu našem Dariju riječima koje su kasnije koristili i drugi:

U HAAGU SU KORDIĆU DOKAZALI SAMO DA JE HRVAT I TO IZNIMAN!

A to je zapravo sadržano i u  samoj presudi Dariju Kordiću. To je tako očito i iz najnovije kolumne današnjeg predstavljača Zvonimira Hodaka koji konstatira kako je naš Dario osuđen za ubojstvo civila u Ahmićima. Dakle civil koji nikada nije bio u Ahmićima je naredio vojnicima, na sastanku na kojem nije ni bio, da poubijaju druge civile. Zar nije Haaški sud osudio nešto što doista nevjerojatno, nadnarovno, ako smijem reći – božansko? Jer ja doista ne znam da je tako nešto nekome uspjelo u povijesti, osim – kako tvrdi Sud u Haagu – našem Dariju!

Da, naš Dario je bio i ostao izniman!

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Počinju upisi na studij hrvatskoga jezika u Željeznom u Austriji

Objavljeno

na

Objavio

fotografija: Vladan Čutura

U srijedu, 4. ožujka 2020., na Pedagoškoj visokoj školi Željezno organizira se Info dan. Od 8:30 do 12:00 održava se bogat informacijski program, a od 13:00 do 15:00 i mogućnost osobnoga predstavljanja i razgovora s voditeljima studija

Želite li studirati hrvatski jezik u Austriji – ne propustite Info dan početkom ožujka na Pedagoškoj visokoj školi Gradišće. Podsjetimo,  akademske 2017./18. godine Pedagoška visoka škola Gradišće (https://www.ph-burgenland.at/startseite/) postala je prva i za sada jedina sveučilišna institucija u Republici Austriji na kojoj je moguće studirati hrvatski jezik kao zaseban studijski predmet (Lehramtsfach). I ove godine najvažnije informacije o organizaciji studija, zainteresirani budući studenti mogu dobiti na Info danu u srijedu 4. ožujka 2020. Uz studij za učitelje i učiteljice za osnovnu školu, Pedagoška visoka škola ima i bogatu studijsku ponudu za sekundarni stupanj za nastavnike u novim srednjim školama, gimnazijama te višim školama za strukovno obrazovanje. Na sekundarnom stupnju moguće je, uz studij gradišćanskohrvatskoga/hrvatskog jezika, studirati matematiku, njemački jezik, engleski jezik, povijest, zemljopis i vjeronauk.

Studij hrvatskoga jezika na sekundarnome stupnju

Studij hrvatskoga jezika ravnopravan je bilo kojemu sveučilišnome učiteljskom studiju u Republici Austriji i organiziran je u dva stupnja – na preddiplomskoj (Bachelorstudium) i diplomskoj razini (Masterstudium).

Preddiplomska razina studija namijenjena je svima koji žele podučavati u novim srednjim školama, gimnazijama ili školama za strukovno obrazovanje (npr. HAK, HAS, HTL, BafEP, BASOP) i traje osam semestara. Nakon preddiplosmkoga studija moguće je upisati dvogodišnji diplomski (Master) studij uz rad (berufsbegleitend).

Budući da je prema austrijskim obrazovnim zakonima potrebno studirati dva predmeta za podučavanje, upisuje se i druga studijska grupa. Na Pedagoškoj visokoj školi Gradišće u kombinaciji sa studijem gradišćanskohrvatskoga/hrvatskog jezika, moguće je studirati  njemački jezik, engleski jezik, matematiku, povijest, vjeronauk i zemljopis.

Studij se može upisati i kao treći predmet, u slučaju da ste već diplomirali i odlučili dodatno studirati i gradišćanskohrvatski/hrvatski jezik.

 Studij hrvatskoga jezika na sekundarnome stupnju moguć je s predznanjem i bez predznanja jezika

Kada je riječ o poznavanju hrvatskoga jezika, studij nudi dvije vrste jezične izobrazbe. Jedna vrsta jezičnih vježbi koncipirana je za izvorne govornike hrvatskoga jezika, a druga za studente sa slabijim znanjem hrvatskoga jezika, odnosno za studente bez jezičnoga predznanja. Na trećoj godini studija ove se dvije grupe spajaju u jednu, što znači da do kraja preddiplomskoga studija svaki student dostiže jezičnu razinu B2/C1.

Uz to, potiču se i studentske razmjene, jedan semestar ili cijelu akademsku godinu, na sveučilištima u Republici Hrvatskoj (Zagreb, Zadar ili Osijek). Na studiju predaje i gostujući lektor hrvatskoga jezika kojega u Austriju upućuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, a studenti jednom godišnje organizirano posjećuju Republiku Hrvatsku.

Detaljnije informacije možete dobiti na Info danu Pedagoške visoke škole Gradišće, odnosno kod voditeljice studija, poznate austrijske slavistice i filologinje, profesorice dr. sc. Zorke Kinda-Berlaković na e-mail [email protected]

Vladan Čutura

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Gavranov roman ‘Judita’ po treći puta objavljen u Rusiji

Objavljeno

na

Objavio

Roman Mire Gavrana “Judita” ovih je dana objavila  glasovita izdavačka kuća iz Moskve Centar knjige Rudomino, u sklopu svojevrsne antologije ponajboljih južnoslavenskih autora koje je na ruski jezik prevela Natalija Vagapova.

Knjiga od sedam stotina stranica, koju je uredila Elena Sagalović, nosi naziv “Svaki grad ima svoje vrijeme”, a njezin  izlazak događa se povodom 85. obljetnice života ugledne prevoditeljice, stoji u priopćenju.

U antologiju je uvršteno deset autora: Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Andrej Heing, Beno Zupančić, Milorad Pavić, Vlado Malevski, Ćamil Sijarić, Dušan Kovačević, Goran Stefanovski i Miro Gavran.

Gavranova “Judita” je prvi puta tiskana u kultnom časopisu “Inozemna literatura” 2003. u Moskvi, a godinu potom izlazi kao samostalna knjiga u izdanju velike izdavačke kuće Azbuka iz Petrograda.

Treće objavljivanje na ruskom još je jedna potvrda bliskosti našeg autora ruskom senzibilitetu – u Rusiji je Gavran do sada imao i 12 kazališnih premijera u Moskvi, Novosibirsku, Novokuznjecku i Petropavlovsku.

Njegova “Judita” je do sada imala 11 izdanja na hrvatskom jeziku, te se pojavila i u prijevodima na 12 jezika.

Uz to, proteklih dana Miro Gavran i supruga Mladena sudjelovali su u Moskvi na konferenciji “Djeca za bolji svijet”  te održali zajedničko predavanje o svome umjetničkom putu i producentskim iskustvima vezanim uz Teatar GAVRAN, prenosi Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari