Pratite nas

Kultura

Predstavljena knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’

Objavljeno

na

Foto: Branko Hrkač

U četvrtak 9. svibnja 2019. u 19 sati u Dvorani Vijenac, Kaptol 29a, Zagreb predstavljena je knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’.

Knjigu su predstavljali: Mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, Zvonimir Hodak, odvjetnik i kolumnist, prof. dr. sc. Marko Tokić i sam autor čije izlaganje u nastavku donosimo:

Prije svega moram se zahvaliti svima vama koji ste došli na ovo predstavljanje jer ste sa svojim dolaskom zapravo iskazali svoju ljubav i poštovanje prema našem Dariju kojega također pozdravljam i u ime svih nas nazočnih kao i gđu Veneru i sve članove njegove obitelji. Velika hvala i predstavljačima biskupu Vladu Košiću, g. Zvonimiru Hodaku i profesoru Marku Tokiću na njihovim lijepim govorima, kao i na tome što su na razne načine i svojim tekstovima doprinjeli da imamo ovu knjigu. Posebna zahvalnost i g. Iliji Tokiću koji je pomogao tiskanje knjige, kao i g. Branku Hrkaču na prelijepim koricama.

Zapravo na koricama smo izdvojili dva momenta iz života Darija Kordića koji zorno pokazuju koliko je on veliki čovjek i Hrvat.

Ali prvo ću vas pitati nešto što sam svojevremeno pitao naše Hrvate u Australij.

     – Mi Hrvati smo u Domovinskom ratu ali i kroz cijelu povijest pokazali da smo najhrabriji ljudi na svijetu. Znate li tko je jedini na svijetu hrabriji od Hrvata?

–         HRVATICE!

Dakle ta dva momenta iz života našeg Darija su vezanwe uz dvije takve Hrvatice.

Prvi je opisala Dunja Ujević – koju pozdravljam – u knjizi “Ministar obrane – jedno sjećanje na Gojka Šuška”, str. 170.:

Rata u Laštvanskoj dolini još nije ni bilo kada je Venera tog dana prolazila cestom po kojoj se događa sve što se tamo uopće događa. Hodala je polako. Baš je nekako bila bezbrižna. A onda je ugledala konvoj. Golemi konvoj JNA, neke ljude, Darija u bijeloj majici i svog plavoga fiću kojega je njen Dario ostavio nasred ceste! (…) Oficir je urlao na Darija da ‘neće njega balavac zaustaviti’. Kordić mu je uzvratio da dobro, kako hoće! ‘Pucat će na vas’, rekao mu je.

To iz čega bi oni bili ‘pucali’ na njih, bila su fingirana mitraljeska gnijezda. Ali konvoj koji je vozio oružje Srbima u Hrvatsku je zaustavljen, zaustavio ga je Kordić, i UNPROFOR je proglasio da je on najmoćniji čovjek srednje Bosne. Pa, kad je uspio zaustaviti konvoj!

I da nije, bilo bi isto. Ali, ovako je taman legao u priču koja im je bila potrebna: bio je svemoćan,  dakle, potencijalno kriv za sve.

Dakle već tada je bilo jasno da će tzv. sudu u Haagu on biti posebno zanimljiv za ostvarivanje njihove zadaće kažnjavanja hrvatskog naroda zbog onemogućavanja onoga što su željeli svjetski moćnici a to je uspjeh srpske fašističke agresije.

A kako im je on u Haagu odgovorio na njihovu ponudu da sudjeluje u njihovoj prljavoj raboti opisala je Venera Kordić u Hrvatskom listu od 23. prosinca 2004.:

Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugoga optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, ‘da sljedećih deset godina mogu samog sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji’.

Zato je bilo prirodno da sam u svojim tekstovima često govorio i o Dariju, a i posvetio sam mu 2003. god. knjigu „Hercegovac iz Boke“. Predstavljanje te knjige bilo je u prepunoj dvorani Novinarskog doma i tada su svi nazočni na prvom primjerku knjige napisali božićne čestitke našem Dariju.

Presuda je bila onakva kavka se mogla i očekivati od onih koji su Dariju davali ovakve ponude.

Ali to i nije bilo najgore jer je poznato da su oni na kraju dobili od hrvatskih vlasti krivotvorene dokumente da bi ga se uopće moglo osuditi.

Nije to bilo jedino što su hrvatski režimi činili u svom dodvoravanju svjetskim moćnicima. Sjetimo se samo topničkih dnevnika (tada sam sam sebe prijavio Predsjednici Vlade jer sam ih pronašao u svom računalu), spremnost na laganje pred sudom, ali da političari-lažovi ne gledaju naše junake u oči dok lažu, pa do naplate poreza iz kategorije šunda generalu Praljku za materijale tj. knjige za njegovu obranu.

Svi takvi su, kao što znamo, nagrađeni za svoja „junačka“ djela! I nemaju problema da sami sebe pogledaju u zrcalo. Vjerojatno su im zabavnije druge priče o ogledalima, kao ona kada je Milošević gledajući sebe u ogledalu tvrdio kako je to što vidi Musolinijev portret. Vjerojatno im je manje zabavna moja priča o ogledalu.

Naime kada sam 1992. godine prvi put došao u Australiju javio sam se g. Tomislavu Bošnjaku koji je organizirao večeru u jednom hrvatskom restoranu. Nazočni su bili on, njegov brat Marjan i g. Mato Verkić sa suprugama.

Prvo što sam rekao bilo je upozorenje o nama – Hrvatima iz domovine:

– Znate svi mi koji smo odrasli u komunizmu imamo jednog malog crvenog u svojim glavama. A znate, operacije na mozgu su vam najteže.

Pri kraju većere su to i komentirali:

-Profesore Vi nama pričate o malom crvenom u glavi. A zar nam i Vi ne diolazite iz Domovine?

-Zato Vas i upozoravam na to jer i sam ponekad otkrijem da sam postupio onako kako diktira taj mali crveni. I znate li što tada uradim – odem pred ogledalo i pljunem u gada.

Kada sam desetak godina kasnije opet bio u Melbourneu, g. Verkić je ponovo komentirao tu moju priču:

-Profesore, na izborima u Hrvatskoj je pobijedio onaj mali crveni o kojemu ste nam pričali.

Ali nećemo više o gadovima i huljama. Okupili smo se u čast hrvatskog velikana Darija Kordića, a njegova priča o zrcalu je doista nešto izuzetno. U mnogim svojim tekstovima govorio sam o njemu pa i ponavljao tu priču. Koliko je Dario bio značajanj u mojim tekstovima ponajbolje je opisao upravo g. Tokić koji je još prije pet godina na predstavljanju mojih knjiga u Mostaru kazao kako je Dario Kordić jedan od četiri stupa moje Hrvatske.

Zato sam i mogao na najnovije napade onih koje je još kineski filozof i ratnik Sun Tzu nazvao najogavnijim ljudima odgovoriti knjigom. Samo sam izabrao među tekstovima o Kordiću u drugim mojim knjigama. Na kraju sam dao i tekstove drugih domoljubnih autora koji su komentirali te napade najogavnijih ljudi.

A ideja o ovakvoj knjizi je itekako vrijedna jer počinje i završava sa sjanim tekstovima profesora Tokića i biskupa Košića.

Zapravo bih svima ovima koji su napadali Darija trebao i biti zahvalan. Naime taj drugi stup moje hrvsatske je Darijev ali i generala Praljka. Vjerojatno znate da mi je naš veliki general bio prijatelj i da sam s jednim drugim njegovim prijateljem dr. Miroslavom Međimorcem očekivao njegov izlazak iz zatvora tako što smo pripremili knjigu o njemu. Znamo kako je to završilo njegovim samožrtvovanjem i sebedarjem. Nije nam se ispunila želja da ga dočekamo knjigom. Ali eto danas predstavljamo knjigu o Dariju u njegovoj nazočnosti. Hvala im zbog toga.

Da, sjetimo se kako sam svojevremeno komentirao presudu našem Dariju riječima koje su kasnije koristili i drugi:

U HAAGU SU KORDIĆU DOKAZALI SAMO DA JE HRVAT I TO IZNIMAN!

A to je zapravo sadržano i u  samoj presudi Dariju Kordiću. To je tako očito i iz najnovije kolumne današnjeg predstavljača Zvonimira Hodaka koji konstatira kako je naš Dario osuđen za ubojstvo civila u Ahmićima. Dakle civil koji nikada nije bio u Ahmićima je naredio vojnicima, na sastanku na kojem nije ni bio, da poubijaju druge civile. Zar nije Haaški sud osudio nešto što doista nevjerojatno, nadnarovno, ako smijem reći – božansko? Jer ja doista ne znam da je tako nešto nekome uspjelo u povijesti, osim – kako tvrdi Sud u Haagu – našem Dariju!

Da, naš Dario je bio i ostao izniman!

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘U spomen Divu’

Objavljeno

na

Objavio

Prije otprilke dva tjedna, na servisu you tube objavljena  je predivna pjesma bivšeg pjevača Zlatnih  dukata Stanka Šarića posvećena legendarnom hrvatskom vitezu i generalu Slobodanu  Praljku. Pjesma se zove “U spomen Divu”.

Tekst pjesme:

U spomen Divu

Bio si Div
silan neslomljiv
gord k´o Velebit
hrabar k´o Zrinjski
bio si ponos
narodu svojem
naš svjetionik
junak istinski.
Ime će tvoje
upisat stijena
u čast heroju
hrvatskih gena
iz praha tvog
divovi niču
k´o i ti glasom
junačkim kliču:

S prijezirom rušim
zakon vam cio
zločinac nisam
nikada bio
rađe ću časno
leći u grob
već bit´ pogancu
sluga i rob!

Bio si vodič
u crnoj tmini
kroz rat i vatru
kročio prvi
nesretne bolne
na srce svijo
i nisi pit´o
čije su krvi.
Ubogom, moćnom
Bog isti sudi
slavni su pred Njim
pošteni ljudi
iz praha tvog
divovi niču
k´o i ti glasom
junačkim kliču:

S prijezirom rušim
zakon vam cio
zločinac nisam
nikada bio
rađe ću časno
leći u grob
već bit´ pogancu
sluga i rob!
Ostajem Hrvat
sin doma svog
neka mi sudi
pravedni Bog!

Evo, pa ako niste čuli onda čujte i počujte i djelite ovu pjesmu. Moramo našeg slavnog velikog generala otrgnuti zaboravu, kad su ga već napustili političari i ostali koji su ga morali spašavati od tužne sudbine, bar mi, hrvatski narod možemo učiniti nešto da njegova žrtva ne bude uzaludna!

Nek živi vječno u našim srcima, legendarni hrvatski vitez i general Slobodan Praljak!!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Tu su mnogi ostavili mladost

Objavljeno

na

Objavio

Fotografija piše stih
i čuva spomen na njih!!!

MIR I SPOKOJ

Tu su mnogi ostavili mladost,
tu su njima prolazile noći,
po vrletim surovih planina
kap sna tražile su oči.

Samo malo spokoja i mira,
ispod ovog uplakanog neba,
samo malo za odmorit dušu,
to je sve,što im sada treba!

Ali razum snu na oči ne da,
smrt je blizu i uvijek te gleda,
odaju je vjetrovi što pušu,
ne daju joj da iščupa dušu!

U svakoj neprospavanoj noći
sa razumom svađaju se oči,
ispod ovog uplakanog neba,
pitaju ga: Što nam ovo treba!?

A očima razum odgovara:
Od jednog, nema većeg dara,
a taj dar zove se sloboda,
mir i spokoj hrvatskoga roda!

Svako dijete miran san će sniti
jer mi ćemo iznad njega bditi,
nek osjete svog djetinjstva radost
kad već nama uzeta je mladost!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

RATNICI DJEČJEG LICA

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari