Pratite nas

Kultura

Vir: U sklopu manifestacije ‘Domovini vjerni u vjeri postojani’ predstavljena knjiga ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – Završni račun Haaškog suda’

Objavljeno

na

Višnja Starešina i Davor Ivo Stier

Naselje Vir nalazi se u u  najzapadnijem  dijelu  zapadne  Hercegovine, u neposrednoj  blizini  Europske  unije ( EU), sa kojom ga razdvaja odnosno  spaja (ovisno  iz kog  kuta se  gleda) samo malo životopisno  brdo znakovita  imena –Krstina  (ime nastalo od  riječi  krstiti).  Ako kažemo i to  da je jedna od  teza  nastanka imena naselja Vir –  riječ  vira  (ikavski izričaj  za  riječ  vjera), onda  ne čudi  što  se  upravo u Viru  održava manifestacija  “Domovini vjerni u  vjeri postojani”.

Kao što ne čudi da su ove  godine počasni   gosti te manifestacije  bili Višnja  Starešina i Davor  Ivo Stier, jer su  upravo oni ti koje  prepoznajemo kao one koji  su u vjeri postojani i  domovini vjerni  Pogotovo  zato što  su u vjeri postojani i domovini vjerni  i u zgodno i  u nezgodno vrijeme (usp. 2. Tim 4,2).  Stoga je dugo  trajao pljesak ljudi  iz raznih mjesta  Hercegovine i Imotske  krajine kada je , u ime  organizatora,  Slobodan Milas  tijekom   pozdravnog  govora rekao imena Višnje  Starešine i Davora  Ive  Stiera.

Iz ove knjige se ne može isčitati poziv na unutarnje obračune, već na rasvjetljavanje situacije

U sklopu  manifestacije održana je i promocija   knjige Višnje  Starešina  “Hrvati pod KOS-ovim krilom –završni  račun Haaškog  suda”.  Predstavljajući knjigu  Davor Ivo  Stier je između  ostalog rekao:                         

Iz  ove knjige se ne može isčitati nikakav poziv na unutarnje obračune, već na rasvjetljavanje situacije kako bi se Hrvatska oslobodila okova koji joj onemogućavaju ili jako otežavaju funkcioniranje kao država, kao pravna država i kao suverena država.                                                                                                                                 

Pritom, Višnja Starešina u  ovoj  knjizi ukazuje i na puteve koji vode prema tom cilju, i koji su se i za vrijeme predsjednika Tuđmana pokazali pouzdanim, mogućim i na kraju uspješnim. U tom smislu se u knjizi gleda na savezništvo izgrađeno sa SAD-om, kojeg je dakako potrebno obnoviti, osuvremeniti i osnažiti.                       

Ova knjiga Višnje Starešine ohrabruje da, unatoč strašnim propustima i nadolazećim izazovima, osvjestimo činjenicu da imamo državu, da se kao država moramo ponašati, te da je uspjeh moguć i u otežanim okolnostima. 

Utoliko je knjiga “Hrvati pod KOSovim krilom” ne samo završi račun Haškog suda, već i putokaz za artikulaciju ciljeva hrvatske države politike u našem vremenu.

Ovo je knjiga koju bi trebao pročitati svatko tko želi razumijeti sadašnje prilike i neprilike

Predstavljajući knjigu   Davor Ivo  Stier je također  rekao:” Za ovu knjigu  koju sada predstavljamo  možemo reći da će zasigurno postati referentna knjiga za proučavanje i razumijevanje naravi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i njegovih konačnih rezultata. No, povrh toga, ovo je knjiga koju bi trebao pročitati svatko tko želi razumijeti sadašnje prilike i neprilike u Hrvatskoj i njenom susjedstvu, svatko tko želi razumijeti i promišljati bit politike, one stalne esencijalne elemente koji su i danas prisutni, iako umotani u raznim promijenjivim formama.

Slobodan Milas

Naime, u svom prikazu rada Haškog suda, Starešina ide u samu srž stvari, izbjegavajući klišeje koji su dominantno prisutni u našem javnom prostoru, kako kod onih koji opravdavaju rad Suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige, onda bih rekao da ona rasvjetljuje ono što ti klišeji o opravdanosti ili neopravdanosti Suda zapravo zamagljuju.

Nakon posljednje presude Haškog suda prošlog 29.11.2017.godine, ponovno na vidjelo dolazi pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države. Između ostalog, ova knjiga ukazuje na nedostatak sustava u odnosu Hrvatske prema Haškom sudu, na nedostatak kontinuiteta državne politike nakon Tuđmana, i na razne blokade koji su doživjeli oni koji su pokušali vratiti takvu državnu politiku barem u nekoj formi…

Možda izgleda nemoguće rasvijetliti ‘pticu’ koja je duboko ugrađena  u sustav, ali budućnost to zahtijeva jer hrvatske budućnosti bez takvih postupaka nema.

Autorica, Višnja Starešina je  rekla  o knjizi: U knjizi nastojim pokazati kako je ptica KOS upravljala procesima na Haaškome sudu, zašto su optužnice toga suda kad je o Hrvatima riječ izgledale kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, zašto je posljednja presuda izgledala kao da ju je donio Vojni sud JNA po boljševičkome pravu kolektivizirane krivnje. Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suverene države, da ova ‘mala ptica’ u njih nije ugrađivana od samoga početka i da u njima ne blokira procese do današnjih dana.

Ja sam u knjizi nastojala pokazati kako je ‘ptica’ djelovala u haaškim postupcima, a dalje pticu predajem vama, jer možete pokrenuti sustav da razotkrije ‘pticu’ i blokira njezino djelovanje. To morate učiniti, ako ne želite da ‘ptica’ u sljedećoj fazi potpuno blokira i potpuno vas porazi, da država koju ste stvorili, prije četvrt stoljeća, ne postane obična ljuska utemeljena na zločinačkome pothvatu, a vi sami klerofašisti i udruženi ratni zločinci. Kad sam mislila kako je to nemoguće, krenula sam pisati knjigu. Možda sad izgleda nemoguće rasvijetliti ‘pticu’ koja je toliko duboko i toliko dugo godina, ali budućnost to zahtijeva jer hrvatske budućnosti bez takvih postupaka nema.

Kako se osloboditi uništavajućeg  zagrljaja  KOS-ova  krila                                                                            

Znakovita je završna  misao Višnje  Starešina,  ujedno i  završna  rečenice u  knjizi  “Hrvati  pod  KOS-ovim  krilom-završni  račun Haaškog  suda: “Hrvatska  država i Hrvati u BiH bez  odlučujuće transatlanske    pomoći  ne mogu  se osloboditi uništavajućeg  zagrljaja KOS-ova krila, čiju su snagu i jedni i drugi prije  četvrt stoljeća duboko  podcijenili.”

Slobodan Milas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ratnika rodila je mati, Domovino morala bi znati

Objavljeno

na

Objavio

VITEZ ĆIKOTA

Ratnika rodila je mati,
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!

Kad bi mogla ova pjesma moja
opjevati tog najvećeg heroja,
što za narod ne žali života,
Maria Hrkaća zvanog Ćikota!

Pisao bi, nikad stao ne bi,
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne može opjevat tolikog heroja!

Bez imalo straha na licu,
prikriži se, poljubi šahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!

Ali smrt uzima heroje
baš zato što je se ne boje!
I kao da je čekala njega,
viteza sa Širokog Brijega!

Uzela je tijelo i ništa više,
velikim slovim u povijesti piše
i ostat će pisano nakon svega:
VITEZ ĆIKOTA SA ŠIROKOG BRIJEGA!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi iz vremena Herceg Bosne, Mario Hrkać – Ćikota. Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama s Armijom BiH, sastavljenom od mudžahedina, pretače ISIL-a koje je osobno pozvao i podržavao predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

Ćikota i mnogi njegovi suborci bili su trn u očima zvijeri istreniranih za ubijanje, dovedenih s određenih područja arapskih i islamskih zemalja, gdje je obezglaviti čovjeka bilo sasvim normalno. Nažalost, takvu praksu pripadnici odreda EL-Mudžahid primijenili su i među Hrvatima i među Srbima, te su djelovali pod zastavom: “Naš put je džihad”. Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.(grude.com)

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića

Objavljeno

na

Objavio

Prava senzacija objavljena je iz biblioteke franjevačkog samostana uz drevnu crkvu Gospe od Poljuda u Splitu: pronađeno je trideset knjiga, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića (1450. – 1524.), splitskog humanista i oca hrvatske književnosti, već za života čuvenog u starom svijetu, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija!

Ovu vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić, viši studijski savjetnik pretežito u njemačkim institucijama, koji se godinama bavi klasičnom filologijom te pronalaskom, proučavanjem i objavljivanjem djela starih hrvatskih autora.

Dr. fra Bernardin Škunca pojasnio je kako je došlo do ovih otkrića, navodeći kako ni fratri u samostanu nisu bili svjesni što se stoljećima čuva u biblioteci, piše SlobodnaDalmacija

– Knjižnica našeg samostana na Poljudu bila je klasificirana po sistemu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. Nedavno smo ozbiljno prionuli sistematizaciji biblioteka i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a u ime braće bili smo zaduženi fra Šime Škibola i ja, te jedna knjižničarka. Znali smo da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje biblioteke, ali sve je promijenio dolazak Zvonka Pandžića, koji je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio kako ih ima puno više, te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Stoga smo odlučili potaknuti daljnje istraživanje kako bi se utvrdila prava vrijednost inkunabula i knjiga iz knjižnice Marka Marulića, koja je bila jedna od najznačajnijih u tadašnjem Splitu – objasnio je fra Bernardin.

Istraživač Pandžić je naveo kako je riječ o trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različitog sadržaja: tu je nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine…

– Marulić je franjevcima darovao ne tri, kako stoji u oporuci, nego najmanje trideset knjiga, očito još za života, tako da je oporučno odlučivao samo o preostaloj biblioteci. Kako je pokopan kod franjevaca konventualaca u crkvi sv. Frane na Obali, zacijelo je i njima nešto ostavio, iako ih ne spominje u oporuci. Međutim, ti su franjevci 1607. godine, njegujući oboljele od kuge, zajedno s bolesnicima redom izumrli, a gradske vlasti dvije godine nisu dopuštale pristup samostanu. Potom su svu pokretninu, odjeću, knjige i slično potopili u živo vapno, a dvije ili tri inkunabule, koliko ih danas posjeduju, donesene su kasnije. U svakom slučaju, franjevci opservanti na Poljudu sada čuvaju više inkunabula nego sve druge splitske knjižnice zajedno – kazao je Pandžić, dodavši kako se na Poljudu čuva i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine.

– Znamo da su ti svesci bili Marulovi jer smo u njima pronašli njegove vlastoručne rubne komentare, a ima ih već prema svesku i Marulićevu interesu za određenog pisca, od nekoliko pa do tisuću, primjerice u Rhetorica ad Herennium i Sermones, te propovijedima franjevca Bernardina de Bustisa. Posebno je zanimljivo uočiti kako je Marko Marulić bio i sitnoslikarski nadaren jer nalazimo brojne crtane ukrase, manicule i vitice, inicijale i dva veća crteža: skicu zvonika Sv. Dujma, za koji je oporučno ostavio novac, te minijaturu turskog ratnika s turbanom, bradom, karakterističnim hlačama i isukanom sabljom! Očito je riječ o brzopoteznim skicama, a ne preciznim crtežima jer se tinta prenijela i na sljedeći list, što govori da je knjiga bila brzo zatvorena – otkriva Pandžić, kojeg pitamo kako je baš na Poljudu odlučio tražiti Marulove libre.

– Tražio sam latinske predloške za Marulićeve hrvatske prijevode, parafraze, vitae… o kojima sam pisao u knjizi “Nepoznata proza Marka Marulića”. Među dvadesetak Marulovih hrvatskih proznih rukopisa, u prvoj proznoj zbirci hrvatskoga “volgare illustre” je i prijevod “Dijaloga Grgura Velikoga pape”, a po Badalićevu popisu, ovdje se trebalo nalaziti latinsko izdanje te knjige.

To je, dakle, mogao biti metatekst Marulićeva hrvatskog prijevoda tog djela, to prije što nitko drugi u Splitu nije imao te “Dijaloge”. Njih, međutim, još nisam našao, nekoliko je inkunabula posloženo na pogrešnome mjestu, ali sam pronašao brojna druga tiskana i Marulovom rukom komentirana djela, također metatekstova njegovih prijevoda – pojašnjava “lovac na izgubljena djela” starih hrvatskih pisaca.

Napominje kako će ovo otkriće donijeti puno više podataka o njegovoj lektiri i interesima te u mnogim pojedinostima preciznije i nanovo interpretirati do danas poznata latinska i hrvatska djela Marulova.

– Bilo bi nužno sva ova djela, odnosno “glossae marginales”, također objaviti i znanstveno kontekstualizirati. Budući da sam u marulologiji jedna vrsta filološkog “advocatus diaboli”, vjerojatno me se neće pitati, ali kad bi me se ipak pitalo, sve bih ove knjige već ujutro počeo snimati u semantičku bazu podataka. Marko Marulić, kao najeuropskiji pisac u hrvatskoj književnosti i kulturi, svojim je djelom bio prisutan u gotovo svim europskim zemljama oko dva stoljeća u originalu i brojnim prijevodima. Stoga bi upravo njegova djela u Hrvatskoj i Europi, po uzoru na neke njemačke humaniste, trebala biti pristupačna svim istraživačima u digitalnom obliku u raznim formatima, što je moguće i ostvarivo. Tako bi se mogla lakše i brže priređivati kritička izdanja Marulićevih djela – zaključuje Zvonko Pandžić, predlažući da se formulira zahtjev za europski projekt kulture “Marcus Marulus”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari