Pratite nas

Kultura

Predstavljena knjiga R. Leljaka “Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa”

Objavljeno

na

Knjiga dokumenata slovenskoga publicista Romana Leljaka “Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944.-1990.” predstavljena je u petak u Europskom domu.

Znanstveni savjetnik s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar Josip Jurčević ocijenio je da se radi o temeljnom djelu o radu civilne i vojne policije SFRJ, koja će postati nezaobilaznom za budući rad povjesničara, novinara i svih koji se budu htjeli baviti pitanjima funkcioniranja jugoslavenske komunistčke države.

Ta je policija imala ambiciju pokriti svaki kutak bivše države, sve nadzirati i utjecati na događaje, istaknuo je Jurčević napomenuvši kako je, po Leljkovim istraživanjima, samo u Slovenija Udba imala zavrbovanih preko 40.000 suradnika.

Knjiga prikazuje moć Udbe i metodologiju njezina rada, te način i metode plasiranja dezinformacija i informacija u javnosti, te u stanovitu ruku demitologizira, demistificira i raskrinkava ulogu i rad jugoslavenskih tajnih službi od nadzora i upravljanja procesima do likvidacija.

Jurčević kaže da je glavnu ulogu u njihovu radu imao Josip Broz Tito, a poslije njegove smrti Predsjedništvo SFRJ, odnosno Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Knjiga nudi obilje dokumenata, od ustanovljenja službi 1944. godine do 1990. godine, a kroz njih može se vidjeti i današnja slika Hrvatske i Slovenije, dodao je.

Leljak je podsjetio da je rad na knjizi počeo 2006. godine, kad je slovenska Vlada na čelu s Janezom Janšom zakonski omogućila dostupnost dokumentacije bivše tajne komunističke službe. Dio dokumentacije objavljene u knjizi pronašao je u Hrvatskom državnom arhivu, a dio građe je kao svjedok ekspert uručio sudu u Muenchenu, na procesu protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Dokumente sam u knjizi složio po kronološkom redu njihova nastanka, napomenuo je dodavši kako je zadnji dokument nastao u ljeto 1990. godine.

U knjizi “Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944.-1990.” (1048 str.) objavljeno je 40 dokumenata, a u nju su uvršteni Titova naredba o osnivanju OZN-e 1944, organizacijska struktura OZN-e, uputa za rad OZN-e, naredba o osnivanju KNOJ-a, njegova organizacija, upute za rad istražnih tijela Udbe, pravila SDB-a iz 1967., izvještaj o 1. sjednici Savjeta za poslove državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ 1972., odluka o osnivanju Službe Predsjedništva SFRJ za pitanja državne sigurnosti iz 1972., Titova direktiva iz 1975., tajno praćenje i promatranje, te opravila rada SDB-a iz 1990. godine.

Knjigu je objavio slovenski nakladnik Društvo za raziskovanje zgodovine.

Roman Leljak je slovenski publicist i istraživač Udbinih arhiva i autor niza knjiga kojima se raskrinkava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti. Radio je na istraživanju o brojnim iskopima gdje su skončale tisuće nedužnih ljudi, a otkrio je i mračnu tajnu Hude jame.

Objavio je knjigu “Suradnici Udbe” u kojoj su objavljeni popis, fotografije i adrese svih slovenskih udbaša i njihovih suradnika, koji se i dalje nalaze na vodećim funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima. (narod.hr/Hina)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je, prenosi Hina.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o ‘fašizaciji Hrvatske’ i ‘građanskog rata’ snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

“U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u  Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH –  tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris./HMS/

Višnja Starešina: Skrivena povijesna i politička pozadina najvećeg i najdužeg procesa haškog suda

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

IDEM ŽIVJETI

Objavljeno

na

Objavio

Gledah te, na križu, Domovino, majko, i vidjeh.
Znah.

Osudit’su te htjeli.

Objesiti.

Ali ne, ti nisi tat!

Ti imaš svoje ime.

I povijest svoju.

I čast.

I sinke svoje.

I kćeri.

I glas.

Ne, Domovino majko, na galge ja te nedam.
Tui nisi tat!

Ja, maleni tvoj sin, majko, u tvoje ime, ja biram križ.

Časno je, i teško, znam, uspinjati se na Golgotu.

Ali ja biram taj put.

Trinaest godina majko, trinaest hladnih zima, trinaest proljeća bez života, trinaest ljeta bez sunca, trinaest jeseni bez plodova, trinaest postaja postaja do Golgote, bez Veronike, Šimuna, .
A četrnaestu?

Četrnaestu postaju majko, četrnaestu izabrah sam.

A petnaestu?
Petnaestu ostavljam braći, sestrama svojim.
Narodu, koji Barabe bira, a istom žeđi žeđa!
Znam.

Ne, ne tražite tijelo moje.
Ono uskrsnuti neće.

Neka uskrsne sloboda.

Neka vas grije u zime hladne.
Neka proljeća vaša, života budu puna.
Neka vam ljeta, obiluju suncem.
Neka vas jeseni, plodovima darivaju.

Umoran sam ti majko, ali mi se ne sniva.

Gladan sam majko, slobode, istine žedan,

Idem sad majko.

Idem živjeti..

I da, želim još reći..

Svakim damarom svojim, ja ćutim, tvoju bol.

I sinke tvoje ja braćom zovem, sjednimo za isti stol.

Ja kćeri tvoje sestrama svojim, ne zovem, ja ih grlim.

Trpimo istu bol.

I zobljem, zrno po zrno, mudrost, ljepotu, odanost, viteštvo, hrabrost, vjeru, ljubav i nadu, onaj slobode plod.

I tražih, uporno, strpljivo, ponizno tražih, s majčinim mlijekom kušanu, iz tvoje zemlje sol.

Putuj u život, prijatelju, ratniče, učitelju, u susret slobodi, suncu.

 

Ilija Vincetić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari