Pratite nas

Kultura

Predstavljena monografija ‘Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom’, Tomislava Jonjića

Objavljeno

na

Monografija “Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom” publicista i povjesničara Tomislava Jonjića u kojoj je obrađeno Matoševo književno, kulturološko i političko djelovanje, predstavljena je u ponedjeljak u Matici hrvatskoj.

Opsežnu monografiju (886 str.), u izdanju zagrebačke nakladne kuće AGM, predstavili su recenzenti Stjepan Matković, Zlatko Matijević, povjesničar Zlatko Hasanbegović te autor.

Ističući kako je Matoš ovom voluminoznom knjigom prvi put cjelovitije obrađen kroz račlanbu njegove političke dimenzije, Matković je rekao kako se Jonjić u knjizi nije bavio samo Matoševim životopisom s naglaskom na literarno djelovanje nego i sagledavanjem njegovih misli o političkim pitanjima povezanih s širim kretanjima u Hrvatskoj za vrijeme kasne Austro-Ugarske monahije.

Time, smatra, ova knjiga nadilazi tipične životopise i nudi mnogo objašnjavajući Matoša u okolnostima razvijanja modernog društva, razgranatoga političko-stranačkog krajolika i unutarnje krize dvojne monarhije koju je dokrajčio Prvi svjetski rat, Matković je istaknuo i da je Jonjić u toj monografiji ispravio i brojne krive podatke o Matošu te iznio za sada najpotpuniji prikaz njegova djelovanja na političkom području na tragu zasada pravaštva i u duhu starčevićanske narodno-slobodarske ideologije.

“Upravo je taj aspekt pravaške ideje prije bio površno ili selektivno istražen. Jonjić je propitao kako je došlo do Matoševa prihvaćanja pravaške ideologije u okolnostima premoćnog utjecaja drugih ideologija, osobito narodnjaštva i tzv. hrvatskog jugoslavenstva koje izražava djelo biskupa Strossmayera i njegove skupine oko dnevnika Obzor u sferi službene kulture”, kazao je. Dodao je i da je autor pomno istražio i Matoševa balkanska iskustva tijekom dvaju dugotrajnih boravaka u Beogradu i prisne suradnje s dijelom srbijanske inteligencije.

Matković je rekao i da je Matoš izražavao potporu kulturnoj suradnji južnoslavenskih naroda ali dosljedno ostajući privržen hrvatskoj državnoj misli te je odbacivao učestale nasrtaje na Domovinu i prezirao prevrtljivce koji su se sramili vlastitih korjena i pristajali na razbijanje upravno nesjedinjene Hrvatske.

“Jonjić je pokazao da Matošu politika nije imala samo dekorativnu ulogu nego je i određenoj mjeri bila i podloga za kritičko propitivanje stanja u Hrvatskoj. Na taj mu je način uspjelo i argumentirano prikazati i zašto je Matoš postao simbol podređene Hrvatske i zbog čega je tako dugo vremena s pravom ostao zabilježen u kolektivnom sjećanju svoga naroda koji se morao s toliko mnogo uloženog napora i žrtava izboriti za svoja prava”, istaknuo je.

Navodeći kako se radi o prvorazrednoj sintezi hrvatske političke, kulturne, društvene i intelektualne povijesti, Hasanbegović je rekao kako je Matoš naš najmoderniji politički pisac i na početku 21. stoljeća, iako je prošlo više od stoljeća od njegove smrti. Drži kako se Matoševo književno djelo i ne može shvatiti izvan političkog, a često o izvan dnevno-političkog konteksta. Hasanbegović je naglasio i važnost te knjige u sadašnjem vremenu, kako je rekao, svekolike hrvatske narodne, identitetske i društvene konfuzije, pogubljenosti i beznađa.

Naglasivši kako je Matoš od početka svoje svoje političke svjesnosti bio pravaš, Matijević je podsjetio na njegov buran život – izbjeglištvo i bijeg iz vojske u Austro-Ugarskoj Monarhiji, boravak u Beogradu za vladavine Obrenovića, odlazak u Švicarsku i Francusku te, nakon pomilovanja, povratak u Zagreb 1908. godine godine i njegovo političko djelovanju vezano uz Josipa Franka i Hrvatske čiste stranke prava. O svemu tome, rekao je, Jonjić piše na vrlo iscrpan način, vrlo dokumentirano i vrlo dobrim stilom.

Navevši da je monografija polemična i prvi pokušaj cjelovite historiografske obrade Matoševa shvaćanja hrvatske politike, Jonjić je kazao da je joj je središnja tema konflikt hrvatstva i jugoslavenstva koji se zorno prelama kroz Matošov životopis i djelo. Istaknuo je kako je Matoš bio i ostao Hrvat i hrvatski nacionalist te se nikada nije odricao ni Hrvatske i hrvatskog imena te je uvijek energično “beogradomaniju Ivana Meštrovića, braće Vojnović, (Tina) Ujevića i Vladimira Čerine”.

 

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Nino Raspudić u Širokom Brijegu predstavio knjigu ‘Kratki espresso’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fena

Zbirka kolumni “Kratki espresso”, koju potpisuje hrvatski intelektualac Nino Raspudić, u petak je predstavljena u Širokom Brijegu.

Na početku predstavljanja prikazan je film “Nino ili Bruce Lee” u kojemu su prikazani inserti iz internetskih skečeva “nezavisnih intelektualaca” u kojima Fino Nastupić (Nino Raspudić) polemizira s Rolsom Rojsom (Ljubo Ćesić Rojs) i Ivom Kabancem (Ivo Banac), a nakon toga o knjizi su govorili autor i Zoran Zeljko.

– Teško je imati tremu u Širokom jer sam tu na domaćem terenu. Jedna baba mi je iz Širokog, otac mi je predavao matematiku u Širokom, bespredmetno je razgovarati o tremi – kazao je Raspudić na početku predstavljanja.

Govoreći o svojim kolumnama, Raspudić je rekao kako je na početku mislio da će sve što ima napisati u nekoliko tekstova, međutim suradnja s Večernjim listom nastavila se godinama. Dodao je kako nastoji da njegovi tekstovi imaju dozu humora koji mora biti vezan za sadržaj o kojemu se govori.

Kazao je kako je možda polovica tema o kojima piše politička, ali zna pisati i o drugim temama poput nogometa. – Ja nisam sportski novinar, ali znao sam pisati i o nogometu kad je bilo Svjetsko prvenstvo 2018., naši dobiju Argentinu 3:0, bilo bi hipsterski pisati o nečem drugom, taj sport puno govori o identitetu – rekao je Raspudić.

Govoreći o popularnosti, Raspudić je rekao da je najbolje biti zdrav, bogat i anoniman.

– Kad odem na plac, znaju me ove kumice i pripaze me, to je ta neka protekcija – kaže Raspudić.

O BiH i hrvatskom pitanju u BiH toliko ne piše jer se, kako kaže, ništa strukturno ne događa. – Sve je poznato oko Željka Komšića, nema se što dodati. Ja sam govorio o tom kada je trebalo pojasniti, sada se sve zna.

U BiH se ništa supstancijalno novo ne događa, dok se s druge strane u svijetu dogodilo štošta, poput pobjede Trumpa, Brexita i tomu slično – dodao je Raspudić.

Zbirka kronološki, u dvije knjige “Kratki espresso 2016./2017.” i “Kratki espresso 2018./2019.”, obuhvaća 186 kolumni objavljenih u Večernjem listu u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne, sportske i druge teme u Hrvatskoj, BiH i svijetu.

Nino Raspudić: Kakva država takva i masonerija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

21. veljače – Međunarodni dan materinskoga jezika

Objavljeno

na

Objavio

Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji.

Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.

Svjesna uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kretivnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.

S ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.

Osim uloge komunikacijskog sredstva i prijenosnika društvenih vrijednosti i identiteta, jezici mogu utjecati i na gospodarski razvoj.

Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i Internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.

Prema “Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak” dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike.

Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji, navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika.

Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama.

Stoga Međunarodni dan materinskoga jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Osnovan Odbor za normu hrvatskoga standardnoga jezika HAZU: ‘Nećemo biti jezična policija, ali čuvat ćemo hrvatski od aktivista’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari