Pratite nas

Kolumne

Prekomjerno granatiranje na Dolcu

Objavljeno

na

U Stožer za obranu Pupovca jedan po jedan ulaze mineri prosvjeda u Vukovaru

Incident u pješačko gastronomskom prometu na zagrebačkom Dolcu u kojemu je glavna uloga pripala Pupovcu, nije incident, već „napad“ o kojemu su promptno izjave dali predsjednici Vlade i Sabora, gradonačelnik Zagreba, policijski šefovi, znani i neznani, uglavnom inkluzivirani na ovaj ili onaj način u poredak i proračun. Najavljena je hitna istraga o tomu tko je pogodio Pupovca ostatcima hrane „od vrata do zapešća desne ruke“. Napadnuti nije zatražio liječničku već političku pomoć, odmah je razgovarao s kirurgom Plenkovićem i patologom Vučićem, pa je opravdano pretpostaviti da je o „napadu“ izviješten i Klub europskih pučana pri Europskome parlamentu, čime bi Dolac dobio međunarodni karakter, a prosvjed u Vukovaru marginalni. Stvar je, međutim, dijametralno suprotna!

Prekomjerno granatiranje na Dolcu

Performans se dogodio na Dolcu samo nekoliko dana poslije tiskovne konferencije skupine javnih osoba koje su podigle tužbe protiv odgovornih osoba jednonacionalne udruge SNV, koje se optužuje za nanošenje teških kleveta. Nepoznati bacač ostataka u nas debelo preskupe hrane mogao je imati dva osnovna motiva. Da mu Pupovac ide na živce svojom politikom. Ili da Pupovcu pruži razlog za daljnje pripovijedanje o srpskoj ugrozi. Vjerujem da će istraga utvrditi o kojemu je motivu riječ otprilike istodobno kad utvrdi tko je likvidirao dr. Ivana Šretera, ili tko je nacrtao kukasti križ na Poljudu. Ta i bez dolačkoga topničkoga dnevnika, jasno je kako je riječ o prekomjernom granatiranju. Očekujem dakle i hitni dolazak u Zagreb Carle del Ponte, makar i turistički.

Nije to prvi prosvjed na Dolcu suprotiv političarima. Jedna je kumica pred kamerama prije nekoliko godina Vesnu Pusić tijekom pohoda Dolcu nazvala „kurvom“, na što joj ova nije ostala dužna – bio je to verbalni incident dviju kumica. Istrage, koliko je poznato, nije bilo. Sad su pak zrakom letjeli ostatci hrane bez ikakva verbalna okršaja, što je olakotna okolnost za počinitelja, ali je otegotna okolnost što je „napad“ izvršen bez kamera, nenajavljeno, onako „mučki“. Nije utvrđeno kojim je sve sastojcima prekomjerno granatiranje izvršeno, istraga je u tijeku, ali se pouzdano zna kako je riječ o „napadu“. Tko je utvrdio napad? Politikanti i mediji.

„Napad“ su odmah osudili brojni inkluzivirani čimbenici. Plenković je u interpretativnoj izjavi zacrtao osnovni pravac rezultata istrage – riječ je o „napadu“. Jandroković je također nešto izjavio, bolje da je šutio. Klub zastupnika nacionalnih manjina izrazio je „solidarnost“ s „napadnutom“ rukom „od vrata do zapešća“. I HNS je potvrdio da je riječ o „napadu“, što znači da se više o tomu u vladajućoj koaliciji nema što raspravljati, najavljenoj istrazi usprkos. Stoga IDS i GLAS proširuju „napad“ i kažu kako je riječ o „mržnji i primitivizmu“. I SDP u nestanku osuđuje „napad“. Pupovac je o „napadu“ izvijestio Beograd, ali je Vučić valjda skopčao pišuriju performansa, pa je izjavio da „ne će dolijevati ulje na vatru“, onako kako to dolijevaju njegove sluge i guske u hrvatskoj magli.

Istražitelj Beljak imenovao je počinitelja!

Poslije društvenopolitičkih organizacija javile su se „istaknute osobe“. Pupovčeve Novosti navode osude „napada“ stanovitoga Marka Vučetića, Kreše Beljaka i Veljka Kajtazija. Istaknuli su se. Osobito sirovi Beljak, on je otkrio počinitelja – stanovitu „bagru“. Da nitko poretku vjeran ne ostane nezapažen, javio se gigant GONG. Zatim selektivna kućica ljudskih prava, antifašistička ligica, neizbježna Documenta… Sve to nije dosta, naime, novostčad ističe: „Komentare prepune izrugivanja pišu i čitatelji brojnih portala koji su ranije popodne izvjestili o napadu na Pupovca i Miloševića“. Gdje je nestala sklonost Novosti prema „satiri“? Umjesto satire u prvi plan postavlja se pitanje kako natjerati čitatelje da pišu komentare s dušom i mozgom Beograda.

Nema, međutim, straha. Režim ima dovoljno snage za obranu od „bagre“ i tjelohranitelja za Pupovca, a mobiliziraju se i pričuvni sastavi. Primjera radi, tu je Josip Đakić. Odlučio je svoje snage iz HVIDR-e u cijelosti povući iz Vukovara, da koji od njih ne zaluta na neprijateljski prosvjed u Vukovaru protiv režima koji sustavno ignorira zločine agresora, a procesuira istražitelje zločina agresora. Hoće li Đakić za ovaj hrabar čin dobiti orden za hrabrost? Nije, međutim, jedini koji se boji Vukovara i čija stranka fantazira o „napadu“ na Dolcu.

Stožer za obranu Pupovca dobiva sve više pristaša

Predsjednik zajednice branitelja hdz-a, Miljenko Filipović, također je svoje snage (e, moj Gojko, zna se koji!) umjesto u Vukovar usmjerio kontra Vukovara – na Dolac. Zapovijed glasi: Povucite se na pričuvne položaje što dalje od opravdanih težnji naroda, vodi se borba za svakoga čovjeka, pravac – Dolac! Kaže u povlačenju da se branitelji ne žele igrati s osjećajem Vukovara i Vukovaraca jer je taj grad za sve njih mjesto posebnog značaja, te je još naglasio kako je braniteljskoj populaciji dosta da ih netko vuče za rukav i pokušava s njima manipulirati. Koliko zamjena teza u jednoj rečenici! Strašno. Ali ušima režima milo.

Već ranije Generalski se zbor između lojalnosti režimu ovisnom o Pupovcu i istraživanja zločina agresora u Vukovaru i na Ovčari, opredijelio uskratom prostora za tiskovnu konferenciju istražitelja Nikole Kajkića. Dodajmo tomu izjave generala Glavaša suprotive vukovarskom prosvjedu. Čeka se još izjašnjavanje s pripadajućom diferencijacijom trenutno šutljivoga kombinatorika i počasnoga građanina Vukovara, Vladimira Šeksa, nositelja medalje „Vukovar“ i Velereda kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom (odlikovao ga je S. Mesić, 2008., nakon što je on Mesića 2005. počastio Veleredom kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom). Osim toga, o enigmi Vukovar ili Dolac, svakako bi bilo zanimljivo čuti i počasnu predsjednicu HVIDR-e (od 1998.) i nositeljicu medalje „Vukovar“, Jadranku, naime, Kosor – počasnu građanku Vukovara. Ne ostavlja se Grad na cjedilu!

I tako iz mandata u mandat

Kad se, dakle, jake snage pod zapovjedništvom Filipovića i Đakića, Glavaša i Šeksa, izvuku iz vukovarskoga okruženja mrskih populističkih neprijatelja, da ne velim od najavljenoga „mekoga ustaškoga udara“, kad napokon nedvosmisleno utvrde i među sobom dogovore da je Dolac „mjesto posebnog značaja“, moguće se i formalno udruže u Stožer za obranu Pupovca, posebice ako svoj dolazak na vukovarski prosvjed najave izbornik Dalić, najbolji svjetski nogometaš Modrić i poslije Olivera najuspješniji domaći pjevač Thompson. Stožer bi Dolcu mogao podariti spomen ploču stradanja Pupovčeve desne ruke „od vrata do zapešća“ pisanu na latinici i ćirilici.

Sa stožerom Pupovca više ne će trebati braniti Vučić „svim raspoloživim sredstvima“. Neustrašivi branitelji Pupovca dokazat će gazdama kako je ljudsko dostojanstvo jako rastezljivo ako je dovoljno unosno, premda su to već dokazali u povodu ratifikacije rodne ideologije. Treba li reći da se i Pupovac javno ogradio od vukovarskoga prosvjeda? Ne, ne treba. Sve je odavno jasno, kolikogod krinke sporo ili brzo padale. A danomice padaju, pa je na Dolcu za očekivati postavljanje šatora za obranu od „vekovne ugroženosti“, koja je prema akademiku Krestiću u Hrvatskoj počela još u „šesnaestom veku“.

Tako je „napad“, ovdje opisan i kao budućnosna perspektiva bolje prošlosti, uz pomoć gusaka i magle prekrio tužbe protiv SNV-ovaca, prosvjed u Vukovaru, izbore u BiH, implementaciju rodne ideologije, gaženje inspektora Kajkića, Agrokor, nestašicu „tableta“ u eksperimentalnoj fazi eksperimenta zvanog Divjak, ideesov bankomat Uljanik, poreznu reformu, mirovinsku reformu, odlazak u mirovinu poslije smrti, odlazak Hrvata iz Hrvatske i koješta drugoga. Poslije performansa na populističkome Dolcu, režim će smisliti novu lakrdiju za sluđivanje širokih narodnih masa. I tako iz mandata u mandat. Gdje kraj tome cirkusu?

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari