Pratite nas

Reagiranja

Premijeru, Hrvatsku nije napao ‘Miloševićev režim’– bila je to Velikosrpska agresija!

Objavljeno

na

U središnjoj informativnoj RTL-ovoj emisiji (4. svibnja 2018. godine u 18,30 sati), naš premijer razgovarao je s (prilično nasrtljivom i nepristojnom, na momente čak agresivnom) „damom“, novinarkom Damirom Gregoret koja je od početka do kraja zauzela pitbull stav, mlatarajući nekontrolirano jezičinom i okomljujući se na čovjeka kao da joj je nešto ozbiljno skrivio. Čini se da malo-pomalo mainstream mediji usvajaju obrazac novinarstva a la Maja Sever, u kojemu se gosta dovede pred kameru pa ga se onda zaspe baražnom vatrom do te mjere da mu se ne dopušta usta otvoriti, a ako to i uspije, presječe ga se u roku par sekundi…i tako do kraja „razgovora“. Nadobudna Damira čini se oštro krenula u kampanju za osvajanje titule „novinarke godine“ (2019., jer za ovu je godinu zakasnila, Maja se već zakitila Lekovićevom lentom). Ako tako nastavi i ne bude li Drago Hedl našao još kojega „ratnog zločinca“ među hrvatskim braniteljima, eto njoj titule, ne mere mašiti!

No, na stranu to. Od jugovizije kakva je RTL telka možeš očekivati sve osim istine, profesionalnosti, objektivnosti i kulture.

Meni je zasmetalo nešto drugo. „Ubolo“ mi uho, jednostavno i ne mogu odšutjeti.

Reče naš premijer u jednom trenutku kako je „agresiju na Hrvatsku izvršio Miloševićev režim“!?

A ja mislio da su to bili Srbija, Crna Gora, „JNA“ i pobunjeni teroristi iz redova srpske manjine.

Da sam dobro mislio, dokazuje i DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATA (donesena u Hrvatskom Državnom Saboru 13. listopada 2000. godine), a u čijoj preambuli (pasus četvrti) lijepo piše:

(…) potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

(Vidi:https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; istaknuo: Z.P.)

Državnici moraju paziti KAD, KAKO I ŠTO GOVORE! Inače nisu državnici.

I još nešto, što se kod nas ne spominje i što mediji i političari zaobilaze kao mačak vruću kašu.

A mora se znati. I otvoreno reći.

Slobodan Milošević je imao masovnu potporu srpskog naroda u cijeloj tadašnjoj SFRJ. To je (bio i ostao) jedini političar u poratnoj povijesti ovih prostora (tko me razuvjeri, javno mu čestitam i priznajem zabludu) koji je u dva navrata okupio masu od milijun i pol do dva milijuna ljudi na jednom mjestu:

  • prvi put 19.11.1988. u Beogradu na Ušću;
  • i drugi put na Gazimestanu 28. lipnja 1989. godine.

Slobodan Milošević i njegova stranka (SPS) uvjerljivo su dobili izbore 1990. godine (održani 9. i 23. prosinca).

Pravo glasa imalo je 7.033.610 birača, od čega je pristupilo glasovanju njih 71,50% (ili 5.029.123). Milošević je između 32 kandidata za predsjednika Srbije uvjerljivo pobijedio sa 65,34% glasova (ili 3.285.799).

Ja se ne sjećam da je bilo koji od lidera u poratnoj povijesti Jugoslavije imao takvu potporu birača (ne računajući Tita koji je na vlast postavio sam sebe).

Drugi po broju glasova bio je četnik, velikosrpski fašist i prljavi ratni huškač Vuk Drašković sa 16,40% glasova (ili 824.674).

Njih dvojica dobili su gotovo 82% glasova, a ostalih 30 kandidata podijelili preostalih 18%.

Stranka kojoj je Milošević bio na čelu (nacionalsocijalistička SPS), na istim je izborima dobila 46,09% glasova i osvojila 194 mandata u parlamentu (od ukupno 250).

 Druga stranka po snazi bio je Draškoviće SPO s osvojenih 19 mandata ili 15,8% glasova.

Dakle, srpski nacionalsocijalist (i budući balkanski mesar) Milošević i srpski velikosrpski fašist Drašković zajedno su dobili 213 od ukupno 250 mjesta u parlamentu, ili 85,2% zastupničkih mjesta.

Ostatak od 14,8% (ili 37 mjesta u parlamentu), podijelilo je 13 preostalih stranaka, od kojih je tek nešto mekša varijanta velikosrpske opcije (Demokratska stranka) dobila najviše – 7 mjesta.

(Izvor za podatke o izborima u Srbiji: http://www.rik.parlament.gov.rs/latinica/arhiva-izbori-za-predsednika-1990.php; http://www.rik.parlament.gov.rs/latinica/arhiva-izbori-za-narodne-poslanike-1990.php)

 Milošević je potom još jednom uvjerljivom većinom biran za predsjednika Srbije i predsjednika SRJ. I na vlasti proveo više od 10 godina.

Misli li tko možda da birači u Srbiji nisu znali koga biraju i za što glasuju?

Kako im se nije (omaškom) dogodilo da za predsjednika izaberu demokrata, doktora znanosti, europejca, Srbina podrijetlom iz Kruševca, Ivana Đurića – koji je na jedvite jade „dogurao“ do 5,52% glasova?

I otkud nisu dali povjerenje Savezu reformskih snaga, ili UJDI-u kad im je bilo toliko „stalo“ do Jugoslavije („za koju su se borili“ razarajući, rušeći, paleći i ubijajući po Hrvatskoj, BiH i Kosovu čitavo jedno desetljeće), nego je SRSJ dobio 1,48% glasova, a UJDI 0,50% ?

„Antifašistička“ Srbija koja se toliko „žrtvovala“ za Jugoslaviju odabrala naci-fašiste, a jugoslavenska opcija listom potopljena (ni jedna od stranaka s jugoslavenskim određenjem nije prešla 1%).

Nema tu nikakve enigme.

Baš kao što je govorila pokojna povjesničarka dr Olivera Milosavljević s Filozofskog fakulteta u Beogradu: „već 1985 godine u Srbiji su skoro svi prešli na četničku stranu“. I to je jedina prava istina.

„Nije Milošević pao s neba. On je došao na gotovo, na pripremljen teren“ (podsjeća dr Latinka Perović).

Nema onog režima koji bi se u to vrijeme nametnuo protivno volji srpskog naroda čija je većina itekako znala što želi i koga bira za vođu.

I ta većina na svojoj je strani imala popove i crkvu, intelektualce, SANU, UKS, vojsku, policiju, tajne službe. Milošević je samo „zajahao osedlanog konja“ – kako to slikovito reče (nakon razlaza s njime) opskurni aparatčik ekstremne srpske desnice Miroslav Šolević.

Svođenje krivnje na „Miloševićev režim“ amnestija je velikosrpskog naci-fašizma i njegovih zločina počinjenih u krvavoj i brutalnoj agresiji. Upravo to su pokušali uraditi njegovi politički nasljednici (Zoran Đinđić, Vuk Drašković i ostali), kad su ga predali u Den Haag, svaljujući na njega krivnju za sve i stvarajući preduvjete da Srbija krene u novi krug krivotvorenja prošlosti i opere krvave ruke.

Čini se da čak i mnogi susjedi na istoku bolje znaju što nam se to i zašto dogodilo nego neki od nas.

Njima preporučujem: dr Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih; GREATER-SERBIAN AGGRESSION UN CROATIA IN THE 90’S, Zagreb, 2011.

Tu sve piše. Ako ih zanima. I ako im se da čitat’.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

UZDBV – Ministrica Divjak pokrenula hajku na hrvatske branitelje

Objavljeno

na

Objavio

Udruga zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara reagirala je  na odbijanje ministrice Divjak da uskladi norme sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te njeno nedopustivo  pokretanje hajke na hrvatske branitelje u javnosti. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

Kako se unatoč točnoj interpretaciji Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ministra hrvatskih branitelja generala Tome Medveda i nadalje špekulira i obmanjuje hrvatska javnost te daje prostora onima koji ne samo što ne znaju tumačiti zakone nego očito ne znaju niti čitati što ne čudi npr. kod notornog  Freda Matića (ta on niti računati nije znao nego su mu drugi izračunali za koliko postotaka mora ozdraviti kako bi SDP-u priskrbio potpuno lojalnog i neobjektivnog ministra koji iako sam oštetivši državni proračun u koji nije vratio ono što ga ne ide nakon naglog ozdravljenja, ali zato ne propušta priliku s pozicije zaštićenog ličkog medvjeda i dalje vrijeđati one koje nisu morali izvlačiti iz podruma kako bi branili svoj Dom i Domovinu) obraćamo se svekolikoj javnosti koja zaslužuje znati istinu.

Naime, ovih dana hrvatski branitelji su izloženi neviđenoj beskrupuloznoj hajci i to od ni manje ni više ministrice Divjak. Začuđuje kako na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja imamo osobu koja očito nije svladala osnovnu vještinu čitanja s razumijevanjem, ali je vrlo vješto iskoristila poziciju i moć kako bi pokrenula hajku na hrvatske branitelje. Gospođi Divjak zloporaba dužnosti i ovlasti nije nepoznata stvar, vještinu je već ranije stjecala koristeći poziciju ministrice kako bi uticala na javnost vezano uz ratifikaciju „Istanbulske konvencije“. Doista sramotno, jer u svakom iole pristojnom državnom uređenju ovakav postupak ministra može završiti jedino razrješenjem ili podnošenjem ostavke. No ministrici Divjak to nije palo na pamet, ali jesu podmetanja i otrovne strelice uperene prema hrvatskim braniteljima. Stoga jedinu grešku koju gospođa Divjak  treba ispraviti jest da ministarsko mjesto prepusti nekom sposobnom.

Sjetimo se kako je Zoran Milanović nazvao hrvatske branitelje uspoređujući sebe s elitom koja oružjem nije branila Hrvatsku. Sada mu teorija pada u vodu, a očito i ministrici Divjak i cijelom ešalonu onih kojima smetaju hrvatski branitelji znanstvenici i visoko obrazovani stručnjaci, kao i novija hrvatska povijest u udžbenicima budući da im ruše teoriju kojom zagađuju javni prostor već godinama. E pa gospodo, oni koji su oružjem branili Hrvatsku itekako su educirani da ju sada od vas nametnika obrane i znanjem! Za razliku od vas znaju čitati, ponajprije čitati s razumijevanjem. Vaša malicioznost i beskrupuloznost nenadmašni su. Gdje ste bili kada su na snazi bile (decidirano u zakonu objavljene) sramotne i neviđene diskriminirajuće odredbe kako hrvatski branitelji ne mogu pod istim uvjetima biti na rukovodećim mjestima (ali zato možete očito vi podobni koji niste sposobni pročitati s razumijevanjem i uskladiti jednu odredbu zakona). U natjecanju tko će se baciti većim grumenom blata na hrvatske branitelje pretjerali ste, no zato su vaše ruke prljave, jednako kao i obmane  koje želite nametnuti. Beljak reče kako će poderati braniteljsku iskaznicu – očito ju nikad nije ni vidio kada javnosti plasira takve nebuloze, a ne vjerujem niti kako zna puni naziv Zakona o hrvatskim braniteljima, još manje njegov sadržaj, stoga ne čudi neukost kada govori o onome čemu nije vičan. Beljka kao branitelja ne smetaju krivotvorine o Domovinskom ratu i blaćenje hrvatskih branitelja proizašle iz radionice zvane HAVC (koju ministrica Obuljen naziva najboljom kulturnom reformom iako su dokazana protuzakonita djelovanja), ali zbog zapošljavanja nezaposlenog visoko obrazovanog hrvatskog branitelja bi poderao braniteljsku iskaznicu. Kojeg li licemjerja!

Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji vrlo je jasan osobito:

članak 102. koji decidirano kaže: „(1) Javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja, oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način obvezne su prilikom tog zapošljavanja dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom, prema sljedećem redoslijedu:

  1. a) djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskog branitelja bez oba roditelja ili bez roditeljske skrbi
  2. b) djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
  3. c) hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata
  4. d) članu uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata odnosno nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
  5. e) dragovoljcu iz Domovinskog rata
  6. f) hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata redoslijedom od duljeg prema kraćem vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske…. itd“

Stoga ministrice Divjak zašto umišljate kako ste iznad zakona i da ga možete kršiti? Poziciju i dužnost koju trenutno obnašate osramotili ste i ne zaslužujete više ostati na tom mjestu niti jednog trenutka. Javnost je zgrožena odvratnim spinovima malicioznih politikanata, a ne zapošljavanjem visoko obrazovanih hrvatskih branitelja! Poznavajući Vaše djelovanje gospođo Divjak radije se uhvatite posla i uskladite norme koje se odnose na  Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, manite se politikanstva i plasiranja spinova. Nećemo Vam dozvoliti ni milimetra odstupanja od Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, jer  kod svih drugih je primjenjiv samo kod Vas gospođo koja kršite norme i zakone,  gle čuda nije?  Nemojte zaboraviti kako su hrvatskim zakonima i propisima regulirani postupci vezani uz kršenje zakona, ako računate na ministarski imunitet zaboravite ga. Kažnjivo djelo podliježe sankcijama, a mi nećemo oklijevati zaštiti svoje suborce koje ste sada pokušali ne samo diskriminirati nego na način za svaku osudu, pokušali nahuškati javnost na hrvatske branitelje. Namjerno plasiranje priča protiv onih koji štite zakon i onih koji su stvarali ovu državu i institucije doista neće proći bez posljedica. Svaka država ponosna je na svoje ratnike koji imaju posebno mjesto u sustavu kao visoko obrazovani stručnjaci, jedino u Hrvatskoj oni koji oružjem nisu branili svoj Dom i Domovinu neće se smiriti dok i jedan ponosan hrvatski ratnik diše.

 Svima koji se bore za istinu i poštivanje zakona, napose našem ministru hrvatskih branitelja generalu Tomi Medvedu zahvaljujemo i dajemo podršku.

Hrvatski branitelji temelj su ovog hrvatskog društva i aktivni čimbenici u njegovu razvoju i napretku. Svi pokušaji kako bi im se osporila njihova znanja, vještine i nemjerljivi doprinosi, jalovi su. Sve napade kojima su izloženi hrvatski branitelji od onih kojima je kršenje zakona omiljena disciplina, a neukost i neznanje utočište, znat ćemo neutralizirati. Jednostavno je, mi smo pobjednici, u ratu smo oružjem obranili Domovinu, u miru Domovinu branimo znanjem!

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Palić: Predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo

Objavljeno

na

Objavio

Gledao sam Otvoreno…tema koja mi je vrlo zanimljiva i tiče se aktualnih referendumskih inicijativa.

Ono što su neki izgovorili samo pokazuje količinu neznanja i što je najgore ignoriranja ustavnih i zakonskih normi. Krenimo nekim redom. Zastupnik SDP-a ne vidi ništa sporno u tome što je gradonačelnik Rijeke prekršio Ustav Republike Hrvatske, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Opravdanje za kršenje Ustava i zakona je činjenica da se netko (čitaj gradonačelnik) ne slaže s sadržajem referendumskog pitanja. On osobni stav pretpostavlja Ustavu i zakonu, zloupotrebljava svoj položaj i onemogućava (ukoliko je točno da se pet dana nisu mogli prikupljati potpisi) normalnu demokratsku proceduru. Zastupnik SDP-a kaže da bi i on isto napravio na njegovom mjestu.

Prisegnuo na Ustav kad je Hrvatski sabor konstituiran, ali ga to baš i ne zanima jer se s nečim politički ne slaže.

Ministar u Vladi ne vidi nešto sporno jako u grandonačelnikovom postupku pa bih mu skrenuo pozornost kako u Zakonu u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi postoji dio koji se odnosi na nadzor zakonitosti rada i općih akata.

Onda netko reče kako se elektroničko glasanje ne može primijeniti u odnosu na birače s prebivalištem izvan Republike Hrvatske jer oni po Ustavu moraju glasati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništva.

Naposljetku, predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo.

Temeljna prava su, prema praksi Ustavnog suda, one norme koje su obuhvaćene cjelinom koja u Ustavu RH nosi naziv Osobne i političke prava i slobode. Suprotan stav bi značio da se temeljna prava nacionalnih manjina ne ostvaruju o onim državama koje nemaju posebnu izbornu jedinicu. Manjine imaju pravo na predstavljanje. Ono je na drugačiji način uređeno na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini nego na središnjoj.

Pripadnici nacionalnih manjina kad sudjeluju na izborima za Hrvatski sabor imaju ˝potencijal općeg glasa˝ (iz jedne odluke Ustavnog suda). Opći glas je onaj koji se daje u jednoj od deset izbornih jedinica.

Bilo je vjerojatno još toga, ali nije se lako svega ni sjetiti, kaže Palić.

Zekanović: Vojko Obersnel je zabranio legitimno demokratsko pravo građana Republike Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati