Pratite nas

Reagiranja

Premijeru, Hrvatsku nije napao ‘Miloševićev režim’– bila je to Velikosrpska agresija!

Objavljeno

na

U središnjoj informativnoj RTL-ovoj emisiji (4. svibnja 2018. godine u 18,30 sati), naš premijer razgovarao je s (prilično nasrtljivom i nepristojnom, na momente čak agresivnom) „damom“, novinarkom Damirom Gregoret koja je od početka do kraja zauzela pitbull stav, mlatarajući nekontrolirano jezičinom i okomljujući se na čovjeka kao da joj je nešto ozbiljno skrivio. Čini se da malo-pomalo mainstream mediji usvajaju obrazac novinarstva a la Maja Sever, u kojemu se gosta dovede pred kameru pa ga se onda zaspe baražnom vatrom do te mjere da mu se ne dopušta usta otvoriti, a ako to i uspije, presječe ga se u roku par sekundi…i tako do kraja „razgovora“. Nadobudna Damira čini se oštro krenula u kampanju za osvajanje titule „novinarke godine“ (2019., jer za ovu je godinu zakasnila, Maja se već zakitila Lekovićevom lentom). Ako tako nastavi i ne bude li Drago Hedl našao još kojega „ratnog zločinca“ među hrvatskim braniteljima, eto njoj titule, ne mere mašiti!

No, na stranu to. Od jugovizije kakva je RTL telka možeš očekivati sve osim istine, profesionalnosti, objektivnosti i kulture.

Meni je zasmetalo nešto drugo. „Ubolo“ mi uho, jednostavno i ne mogu odšutjeti.

Reče naš premijer u jednom trenutku kako je „agresiju na Hrvatsku izvršio Miloševićev režim“!?

A ja mislio da su to bili Srbija, Crna Gora, „JNA“ i pobunjeni teroristi iz redova srpske manjine.

Da sam dobro mislio, dokazuje i DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATA (donesena u Hrvatskom Državnom Saboru 13. listopada 2000. godine), a u čijoj preambuli (pasus četvrti) lijepo piše:

(…) potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

(Vidi:https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; istaknuo: Z.P.)

Državnici moraju paziti KAD, KAKO I ŠTO GOVORE! Inače nisu državnici.

I još nešto, što se kod nas ne spominje i što mediji i političari zaobilaze kao mačak vruću kašu.

A mora se znati. I otvoreno reći.

Slobodan Milošević je imao masovnu potporu srpskog naroda u cijeloj tadašnjoj SFRJ. To je (bio i ostao) jedini političar u poratnoj povijesti ovih prostora (tko me razuvjeri, javno mu čestitam i priznajem zabludu) koji je u dva navrata okupio masu od milijun i pol do dva milijuna ljudi na jednom mjestu:

  • prvi put 19.11.1988. u Beogradu na Ušću;
  • i drugi put na Gazimestanu 28. lipnja 1989. godine.

Slobodan Milošević i njegova stranka (SPS) uvjerljivo su dobili izbore 1990. godine (održani 9. i 23. prosinca).

Pravo glasa imalo je 7.033.610 birača, od čega je pristupilo glasovanju njih 71,50% (ili 5.029.123). Milošević je između 32 kandidata za predsjednika Srbije uvjerljivo pobijedio sa 65,34% glasova (ili 3.285.799).

Ja se ne sjećam da je bilo koji od lidera u poratnoj povijesti Jugoslavije imao takvu potporu birača (ne računajući Tita koji je na vlast postavio sam sebe).

Drugi po broju glasova bio je četnik, velikosrpski fašist i prljavi ratni huškač Vuk Drašković sa 16,40% glasova (ili 824.674).

Njih dvojica dobili su gotovo 82% glasova, a ostalih 30 kandidata podijelili preostalih 18%.

Stranka kojoj je Milošević bio na čelu (nacionalsocijalistička SPS), na istim je izborima dobila 46,09% glasova i osvojila 194 mandata u parlamentu (od ukupno 250).

 Druga stranka po snazi bio je Draškoviće SPO s osvojenih 19 mandata ili 15,8% glasova.

Dakle, srpski nacionalsocijalist (i budući balkanski mesar) Milošević i srpski velikosrpski fašist Drašković zajedno su dobili 213 od ukupno 250 mjesta u parlamentu, ili 85,2% zastupničkih mjesta.

Ostatak od 14,8% (ili 37 mjesta u parlamentu), podijelilo je 13 preostalih stranaka, od kojih je tek nešto mekša varijanta velikosrpske opcije (Demokratska stranka) dobila najviše – 7 mjesta.

(Izvor za podatke o izborima u Srbiji: http://www.rik.parlament.gov.rs/latinica/arhiva-izbori-za-predsednika-1990.php; http://www.rik.parlament.gov.rs/latinica/arhiva-izbori-za-narodne-poslanike-1990.php)

 Milošević je potom još jednom uvjerljivom većinom biran za predsjednika Srbije i predsjednika SRJ. I na vlasti proveo više od 10 godina.

Misli li tko možda da birači u Srbiji nisu znali koga biraju i za što glasuju?

Kako im se nije (omaškom) dogodilo da za predsjednika izaberu demokrata, doktora znanosti, europejca, Srbina podrijetlom iz Kruševca, Ivana Đurića – koji je na jedvite jade „dogurao“ do 5,52% glasova?

I otkud nisu dali povjerenje Savezu reformskih snaga, ili UJDI-u kad im je bilo toliko „stalo“ do Jugoslavije („za koju su se borili“ razarajući, rušeći, paleći i ubijajući po Hrvatskoj, BiH i Kosovu čitavo jedno desetljeće), nego je SRSJ dobio 1,48% glasova, a UJDI 0,50% ?

„Antifašistička“ Srbija koja se toliko „žrtvovala“ za Jugoslaviju odabrala naci-fašiste, a jugoslavenska opcija listom potopljena (ni jedna od stranaka s jugoslavenskim određenjem nije prešla 1%).

Nema tu nikakve enigme.

Baš kao što je govorila pokojna povjesničarka dr Olivera Milosavljević s Filozofskog fakulteta u Beogradu: „već 1985 godine u Srbiji su skoro svi prešli na četničku stranu“. I to je jedina prava istina.

„Nije Milošević pao s neba. On je došao na gotovo, na pripremljen teren“ (podsjeća dr Latinka Perović).

Nema onog režima koji bi se u to vrijeme nametnuo protivno volji srpskog naroda čija je većina itekako znala što želi i koga bira za vođu.

I ta većina na svojoj je strani imala popove i crkvu, intelektualce, SANU, UKS, vojsku, policiju, tajne službe. Milošević je samo „zajahao osedlanog konja“ – kako to slikovito reče (nakon razlaza s njime) opskurni aparatčik ekstremne srpske desnice Miroslav Šolević.

Svođenje krivnje na „Miloševićev režim“ amnestija je velikosrpskog naci-fašizma i njegovih zločina počinjenih u krvavoj i brutalnoj agresiji. Upravo to su pokušali uraditi njegovi politički nasljednici (Zoran Đinđić, Vuk Drašković i ostali), kad su ga predali u Den Haag, svaljujući na njega krivnju za sve i stvarajući preduvjete da Srbija krene u novi krug krivotvorenja prošlosti i opere krvave ruke.

Čini se da čak i mnogi susjedi na istoku bolje znaju što nam se to i zašto dogodilo nego neki od nas.

Njima preporučujem: dr Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih; GREATER-SERBIAN AGGRESSION UN CROATIA IN THE 90’S, Zagreb, 2011.

Tu sve piše. Ako ih zanima. I ako im se da čitat’.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Tko je protiv prosvjeda neka to kaže u oči onima koji traže kosti svojih najmilijih

Objavljeno

na

Objavio

Gade mi se svi oni koji strvinare na žrtvi. Bilo kojoj, a pogotovu žrtvi Vukovara. Naročito mi se gade politikanti s figom u džepu koji tobože “štite nacionalne interese” a po svaku cijenu nastoje prigušiti glas žrtve i natjerati je da i dalje šuti.

ZAR NIJE DOSTA 27 GODINA!?

Tko još ima obraza od žrtve tražiti bilo kakvo strpljenje, razumijevanje za nekažnjavanje ratnih zločina!?

Razmišljaju li ti likovi o ljudima koji već skoro tri desetljeća liježu i ustaju sa spoznajom da ne znaju sudbine svojih najmilijih!?

Penava je problem!? Prosvjed u Vukovaru je problem!?

Sram vas bilo! Sve vas koji od početka politizirate to pitanje, a u isto vrijeme ste tobože protiv politizacije istoga!

Slušam prije par dana ministricu Žalac na Hrvatskom radiju i ne mogu vjerovati što govori! kao da nije član vlade, nego ljuta oporba Plenkoviću!

Nakon što je premijer jasno i glasno rekao kako je KAŽNJAVANJE ZLOČINA DRŽAVNI INTERES, ona tvrdi da će prosvjed “zaustaviti započete projekte, nanijeti štetu Vukovaru i srušiti sve ono što je do sada urađeno”!?

Što je urađeno u Vukovaru na planu normalizacije života?

Izgrađeni su stanovi, kuće, infrastruktura, pokreće se i ponešto od gospodarstva, ali što je s onim najbolnijim pitanjima!?

Tko se i kad potrudio izgraditi odnose među ljudima na temelju elementarne pravde? Što je s time?

Jesu li nekažnjavanja zločinaca koji i danas slobodno šeću ovim gradom doprinijela normalizaciji stanja!? Jesu li lažni popisi stanovništva na temelju kojih se ovom gradu nasilno nametala ćirilica doprinos miru i razumijevanju među građanima i narodima!?

Pita li se tko zašto se najveći dio onih koji su doživjeli teške traume gubitka najbližih nije vratio u Vukovar!?

Tko to uopće spominje?

Oni kojima postojeće stanje odgovara, sve čine kako bi oblatili gradonačelnika Penavu i na mirni prosvjed, na krik žrtve koja već 27 godina podnosi nepravdu i novu viktimizaciju unaprijed bacili sjenu.

Zar mislite da to ne znamo svi mi koji duboko u srcu i duši nosimo svetinju zvanu ŽRTVA VUKOVARA?

Doći će i taj 13. listopad. I znam da nitko od onih koji osjećaju tu žrtvu kao svoju neće napraviti ništa neprilično. Zato poruka svim “dušebrižnicima” (koje god vrste i boje bili): DALJE PRSTE OD VUKOVARA  I PROSVJEDA!

I onda će sve biti u redu.

Nisu Penava i organizatori maloumni da im treba vaša pomoć. Odmaknite se dalje i onda neće biti politizacije!

A oni koji su protiv, neka dođu 13. listopada u Vukovar i to u lice kažu onima koji još uvijek traže kosti svoje djece, majki, očeva, braće, sestara…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

OBŽ – Hrvatsko društvo logoraša podržalo inicijativu vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave

Objavljeno

na

Objavio

Na sastanku Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnice Osječko-baranjske županije, održanom 20. rujna ove godine, 11 članova Predsjedništva jednoglasno je podržalo inicijativu vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave.

Udruga pruža punu podršku održavanju prosvjednoga skupa najavljenoga za 13. listopad ove godine. Odluka Predsjedništva Udruge vođena je isključivo ljudskim i altruističkim motivima.

Nedovoljno procesuiranje srpskih ratnih zločina u Vukovaru ne može pridonijeti željenoj pomirbi i suživotu koji nije moguć sve dok žrtve na ulicama grada prepoznaju svoje mučitelje, a obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja ne znaju gdje zapaliti svijeće za svoje najbliže.

Republika Hrvatska potpisala je Erdutski sporazum kako bi se mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja izbjegla svaka buduća žrtva u Domovinskom ratu, no to ne znači da smo odustali od svojih mrtvih i zadovoljštine za njihovu muku.

Udruga će stoga, kao i do sada, vođena isključivo humanim motivima, davati punu podršku svakoj inicijativi koja će pomoći u promoviranju istine i baštinjenja pozitivnih vrijednosti proisteklih iz Domovinskoga rata.

To je jedini ispravni zalog za budućnost koji dugujemo poginulim i nestalim suborcima, stoji u priopćenju kojeg potpisuje predsjednik društva, Damir Buljević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari