Pratite nas

Kronika

Preminula je Mila Zorić, sestra našega suradnika

Objavljeno

na

Mila i Milan

Javljam tužnu vijest prijateljima i znancima da je moja sestra Mila Boban, r. 16 veljače 1938., udata Zorić poslije duge i teške bolesti preminula u utorak 7. kolovoza 2018. u 22 sata i 55 minuta.

Ispraćaj pokojnice kreće u četvrtak, 9. kolovoza 2018 god. u 18 sati ispred mrtvačnice Grude.

Ovim putem upućujem i izražavam moju iskrenu sućut ucviljenoj i ožalošćenoj obitelji, djeci, unučadi i praunučadi, braći i sestrama, prijateljima i znancima.

Počivala u Miru Božijem, draga moja sestro Mile. Tvoj brat Milan i sva njegova obitelj iz Amerike. (Milan Boban)

Uredništvo portala Kamenjar.com  ovim putem iskazuje najdublju sućut svim ožalošćenima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Dan sjećanja na progone i stradanja Hrvata kotorvaroške doline

Objavljeno

na

Objavio

Prije mise pred zidom spomen-obilježja i pločama s ispisanim imenima 721 stradalnika i skulpturom Gospa žalosna – Kotorvaroška žena, rad akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića, koji je podignut i blagoslovljen 2012. godine u dvorištu župne crkve izmoljena je molitva – Opijelo, položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen svim žrtvama ratova i poraća na ovom području.

Povodom obilježavanja 26. obljetnice najvećeg progona i stradanja Hrvata i vjernika iz kotorvaroških župa: Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci u župnoj crkvi Rođenja B.D. Marije u Kotor Varošu, u subotu 20. listopada 2018. održana je komemoracija svim žrtvama II. svjetskog rata i poraća, njih 547, te poginulim braniteljima i civilima iz Domovinskog rata, njih 174. Ovaj spomen-dan sjećanja i molitve uveden je na inicijativu kotorvaroških svećenika franjevaca i Udruga kotorvaroških Hrvata 2012. godine, a ovogodišnji skup organizirale su Župe kotorvaroške doline, prenosi KTA.

Svetu misu predslavio je i pod njom propovijedao fra Stipo Karajica, samostansko-župni vikar u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba, a koncelebrirali su domaći župnik fra Zoran Mandić i župnik i upravitelj župa Sokoline i Vrbanjci fra Juro Tokalić.

Ovogodišnjoj komemoraciji i misnom slavlju nazočili su i brojni uglednici i gosti među kojima Zoran Piličić, pomoćnik ministra obrane RH i predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i zapovjednik kotorvaroške bojne, Ivan Zeba, izaslanik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Miljenko Vučković, načelnik Općine Klinča Sela, Anto Mandić, prijeratni gradonačelnik Kotor Varoša, Marko Bilobrk, predsjednik Udruge Kotorvaroških Hrvata Zagreb, Ilija Marić, predsjednik Udruge sv. Rok Kotor Varoš, Mijo Crnoja, predstavnik Udruge kraljevskoga grada Jajca, Dragan Juričević, predsjednik regionalnog odbora HDZ-a sjeverozapadna Bosna, te mnogi raseljeni Kotorvarošani pristigli iz Njemačke, Austrije i Hrvatske.

Komemoraciji su nazočili članovi obitelji žrtava rata i poraća iz kotorvaroške doline, a misno slavlje i ovogodišnju komemoraciju uveličali su svojim skladnim pjevanjem članovi Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva „Dr. Antun Radić“ iz Okića, pod ravnanjem prof. Maria Kambića i članovi Kuburuške udruge „Okić-Klinča Sela“ obučeni u njihove prepoznatljive svečane odore.

Prije mise pred zidom spomen-obilježja i pločama s ispisanim imenima 721 stradalnika i skulpturom Gospa žalosna – Kotorvaroška žena, rad akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića, koji je podignut i blagoslovljen 2012. godine u dvorištu župne crkve izmoljena je molitva – Opijelo, položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen svim žrtvama ratova i poraća na ovom području.

Osim prigodnih riječi i zahvala na organizaciji i dobrodošlici mjesnog župnika fra Zorana Mandića, nazočnima se obratio i Zoran Piličić, predsjednik Društva za obilježavanje godišnjice žrtava rata i poraća iz Kotor Varoša. Od sadašnjih obnašatelja zakonodavne, izvršne i zastupničke vlasti u Općini Kotor Varoš nitko nije nazočio obilježavanju ove tužne obljetnice kada je tijekom srpske agresije na Kotor Varoš i njegovu okolicu, u razdoblju samo od četiri mjeseca godine 1992. prognano više od 10.000 Hrvata katolika, a ubijeno više 170 osoba te spaljeni i porušeni skoro svi sakralni, obiteljski i gospodarski objekti. Za sve to još nitko nije odgovarao, iako se o tome dosta pisalo, a i zna o kojim osobama se to radi u ovoj ne tako velikoj sredini.

Fra Stipo je u svojoj propovijedi podsjetio nazočne na sve to, a posebno na stradale žrtve komunističko-totalitarnih i ratnih progona i pozvao sve nazočne, kao i one koji su u mogućnosti da se zauzmu i učine nešto da stanje bude drugačije. Od prije ratnih 10.700 Hrvata koliko ih je živjelo na području Općine Kotor Varoš, danas živi oko 213 osoba, uglavnom starijih i nemoćnih.

U ovogodišnjem pozivu na ovu tužnu obljetnicu i skup organizatori su podsjetili: „ Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ovako nešto na ovim a niti bilo kojim drugim mjestima više ne dogodi.“

Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

25. obljetnica razmjene hrvatskih zatočenika iz logora Športska dvorana na Musali u Konjicu

Objavljeno

na

Objavio

Logor Športska dvorana na Musali u Konjicu bila je jedan od zloglasnih logora po metodama zlostavljanja, broju zatočenika i vremenu postojanja.

Status logora dobila je 10. svibnja 1992.godine kada su postrojbe muslimanskog TO-a, u dvoranu zatvorili osam srpskih civila iz Idbra koji su zarobljeni dan ranije.

Športska dvorana poznata je i kao jedan od rijetkih logora u kojem su istodobno uzničke dane provodili Hrvati i Srbi.

Logor su osnovali najviši muslimanski politički i vojni predstavnici, a glavnu riječ vodio je nelegalni predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor dr. Safet Ćibo koji je sam donosio odluke o zatvaranju i puštanju zatočenika.

Prva skupina zarobljenih hrvatskih branitelja i civila u ovaj logor zatvorena je 15.travnja 1993.godine dok su prethodno bili zatočeni u OŠ Treći mart i Policijsku stanicu Konjic gdje su ispitivani te psihički i fizički zlostavljani. Iz logora je u prodavaonicu Borac kod Robne kuće prebačen dio zatočenika, dok su u potkrovlje zgrade SDK-a u Konjicu 20.svibnja 1993.godine prebačeni najistaknutiji članovi OO HDZ-a Konjica Dragutin Perić, Stjepan Rozić, Pero Barunčić, Ljubo Šimunović, Ilija Šagolj i Srećko Rabenstein.

Svi su razmijenjeni 01.lipnja 1993.godine osim Dragutina Perića koji je vraćen u logor Športsku dvoranu gdje je bio do razmjene 19.listopada 1993.godine.

U Športskoj dvorani na Musali bio je zatvoren i zapovjednik PS Konjic Goran Blažević, kao i dopredsjednik Ureda HVO-a Konjic za gospodarstvo Mirko Gašić i druge istaknute i ugledne osobe sa područja Konjica.

Zapovjednik logora bio je Ismet Hebibović Broćeta, kojeg je 03.svibnja 1993.godine zamijenio Edhem Žilić uz pismeno imenovanje dr.Harisa Silajdžića na sastanku u Bradini. Žilić je po preuzimanju logora zatekao 108 Srba I 350 Hrvata, a taj se broj kasnije povećavao „čišćenjem“ hrvatskih sela od Hrvata.

Tijekom svibnja 1993.godine zatočenike su prvi put posjetili predstavnici MO CK, a jednom su ih posjetili i predstavnici UN-a. Prigodom posjeta predstavnika međunarodnih organizacija logorske vlasti su pojedine zatočenike skrivali radi prikrivanja dokaza o zlostavljanju istih. Jedna skupina zatočenika odvedena je u tvornički kompleks, druga skupina u Lukomir, treća u Čelebiće i Idbar, četvrta u Bradinu, te druga mjesta po kućama skriveni od pogleda dužnosnika međunarodnih organizacija.

Zatočenici  su svakodnevno vođeni na prvu crtu bojišnice prema položajima HVO-a i Vojske RS-a, gdje su izloženi smrtnoj opasnosti kopali rovove i druge vojne objekte, te izvlačili poginule i ranjene pripadnike muslimanske Armije BiH. U živi štit su vođeni na Zlatar, Turiju, Radešine , Vrce, Budišnju Ravan….Vođeni su na prisilni rad na Bradinu i Bjelašnicu gdje su bili pod nadzorom pripadnika Handžar divizije i zlostavljani premlaćivanjem raznim predmetima, pijenjem vlastite mokraće, međusobnom tučom, jedenjem križeva i krunica, molitvenika…Neke od zatočenika tukli su crijevom za vodu i prisiljavali da sjednu na vatru istodobno im paleći dijelove tijela do gubitka svijesti.

U više navrata su seksualno zlostavljani i na najgrublji način seksualno ponižavani.

Čuvari su dopuštali da se nad zatočenicima iživljavaju pripadnici muslimanskog Mup-a i Armije BiH. Korištenje zahoda bilo je dopušteno samo danju i to u određeno vrijeme. Mučenje gleđu ogledalo se u dobivanju jedne kriške kruha i kaše od 3-4 žlice nedovoljno kuhane riže dnevno i neredovito, zbog čega su zatočenici padali u nesvijest i izgubili gotovo polovinu tjelesne težine.

Zatočenici su tri puta bili prisiljeni davati krv prema zapovijedi dr. Safeta Ćibe i dr. Ahmeda Jusufbegovića, a na vađenje krvi vodio ih je Emir Kovačić šef osiguranja Ratne bolnice Konjic i tjelohranitelj dr. Ahmeta Jusufbegovića.

Logor je više puta posjetio dr. Haris Silajdžić koji je potpisao i razmjenu zatočenika 19.listopada 1993.godine., te Andrej Kolomb iz MO CK uz čije posredovanje je i ostvarena razmjena. Upravnik logora Edhem Žilić veliku nehumanost iskazao je činom skrivanja nekih zatočenika u Bradini, Čelebićima i prostorijama Športske dvorane kako isti ne bi bili razmijenjeni. Ostali zatočenici predvođeni Dragutinom Perićem zahtijevali su oslobađanje svih ili nikoga, a što im je uspjelo nakon višesatnog mrcvarenja. Na putu ka slobodi u UNPROFOR-ovim kamionima tri sata su ih pripadnici muslimanske Armije RBiH držali u Donjoj Jablanici odakle su stigli na Vrde, na prostor pod nadzorom HVO-a.

Oslobođeni su svi osim Gorana Blaževića, kojeg su 09. listopada 1993.godine odnosno 14. listopada 1993., s još pet Srba, odveli na suđenje u Buturović Polje u logor u kući Jake Tomića. Goran Blažević je razmijenjen za muslimanskog časnika na Drecelju kod Konjica 07. veljače 1994.godine.

Dijelovi teksta preuzeti iz knjige Zvonke Dragića „Gorka vremena hrvatskog naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića“.

Za Logor Športske dvorana na Musali u Konjicu,  Sud BiH je 17.04.2015.godine osudio Ibru Macića  za kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stav 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ) i izrekao zatvorsku kaznu od 10.godina uz utvrđenu bitno smanjenu uračunljivost u trenutku počinjenja djela.

Također, Sud BiH je prvostupanjskom presudom 17.11.2017. godine upravnika logora Edhema Žilića osudio za Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stav 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije SFRJ  na zatvorsku kaznu od 9.godina, da bi Apelacijsko vijeće Suda BiH dana 25.05.2018.godine presudom usvojilo žalbu tuženog i preinačilo odluku o kaznenoj sankciji te smanjilo zatvorsku kaznu na 6.godina.!

Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari