Pratite nas

Pregled

Preminuo brigadir Slavko Grubišić

Objavljeno

na

Preminuo je brigadir Slavko Grubišić, hrvatski književnik iz Bosne i Hercegovine, politički emigrant, iseljenički djelatnik, organizator obrane Hrvata preminuo je u nedjelju 29. rujna u 86. godini života.

Ispraćaj pokojnika je u srijedu 2. listopada u 15 sati s Markova polja u Zagrebu. Pogrebna povorka kreće ispred mrtvačnice u Posuškom Gracu u četvrtak 3. listopada u 16 sati, a pogreb će se obaviti na groblju Crkvine u Posuškom Gracu.

Život ispunjen patnjom za Domovinu

Slavko Grubišić izravni je sudionik ratnih i političkih zbivanja od početka rata pa sve do danas. Slavko Grubišić utemeljitelj je prve profesionalne postrojbe HVO-a bojne “Knez Branimir” koja je poslije prerasla u pukovniju i naposljetku u brigadu “Ante Bruno Bušić”. Slavko Grubišić dugogodišnji je hrvatski emigrant koji se početkom rata vratio u domovinu i stao u njezinu obranu.

Rodio se je 25. rujna 1933. godine u Posuškom Gradcu od oca Ivana, zvanog Dulan, i majke Anice, rođene Vranjković. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a zatim je upisao građansku školu na Širokom Brijegu koju je morao napustiti jer je Široki Brijeg bio okupiran i poubijani su svi svećenici, profesori, učitelji. Godine 1946. otišao je u Mostar u đački dom gdje se suprostavio partizanskom nasilju pa je morao pobjeći iz doma.

Kada se vratio u svoje selo počeli su ga proganjati jer nije htio surađivati sa skojevcima. Skojevci su ga uhvatili i kao dijete strašno mučili. Usprkos mučenjima nikada nije pokleknuo duhom niti je koga odao. Godine 1948. prisilno su ga poslali u ‘omladinsku’ brigadu gdje je bilo i staraca od sedamdeset godina.

Odatle uspijeva pobjeći, a kasnije se smjestio u Zenici gdje je nakon godinu dana boravka završio u istražnom zatvoru i tek nakon pet mjeseci bio oslobođen zatvora i suda. Poslije Zenice nastaju slične muke po zatvorima u Sarajevu, Konjicu, Imotskom, Posušju, Foči, Kotoru i Cetinju u Crnoj Gori, odakle je pušten na “crnu” slobodu 1955. godine. Iza odsluženja nasilnog vojnog roka u Srbiji u Aleksincu 1955. – 1958. godine, smjestio se u selu Šoljane.

Radio je kopanju kanala sve dok nije u Osijeku preko prijatelja dobio posao u svojoj struci. Godine 1961. uspijeva dobiti posao kao električar i počeo je stalno raditi na terenu: u Iloku, Baću, Novom Sadu, Subotici, Parabuću, Somboru, Senti, Pridrijevcima, Kotoru, Bačkoj Palanci, Budvi, Bosanskom i Slavonskom Brodu, Križevcima i mnogim drugim mjestima. Najviše je osjetio djelovanje krvoločne Udbe u Zagrebu. Pošto mu je Udba stalno bila za petama morao je misliti samo na to kako će se spasiti pa je konačno uspio pobjeći u slobodni svijet, u Švedsku.

Na poziv predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana vraća se u Domovinu i stavlja se na raspolaganje njenoj obrani. Godine 1991. radi na logistici i prikupljanju sredstava za obranu Domovine. Želja mu je bila da dođe u rodni kraj, kao i Miri Barešiću. On je u svom rodnom selu uspio sa svojim ljudima i svojim narodom, a uz zapovijed generala Ante Zorislava Rose, ustrojiti postrojbu koja je nosila ime “Knez Branimir”.

Poslije Domovinskog rata, u Domovini je Grubišić izdao opsežnu knjigu “Nad ponorom pakla”, svjedočanstvo o komunističkim zločinima poslije Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Također i knjigu “Svjedok istine o Domovimskom ratu” koja je krunsko svjedočanstvo istine o zlotvorima i neprijateljima domovine Hrvatske i hrvatskim izrodima koji su sramno služili neprijatelju. (Radioposusje.ba)

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

HGSS i HRZ spasili češku turisticu izgubljenu na vrhu Sv. Paškal

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HGSS

Češka turistica koja se izgubila na povratku s vrha Sv. Paškal iznad Općine Gradac spašena je, a u akciji spašavanja sudjelovali su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja i helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Na svojoj facebook stranici makarski HGSS je objavio kako je akcija počela odmah nakon što je stigla dojava zabrinutog supruga češke državljanke, u četvrtak nakon 11 sati. Supružnici su planinarili na vrh Sv. Paškal iznad Općine Gradac, međutim, zbog bolova u koljenu, on nije mogao nastaviti dalje pa je supruga odlučila krenuti sama.

“Prilikom povratka s vrha, češka državljanka izgubila je orijentaciju te više nije mogla pronaći markaciju na putu do mjesta Gradac. Izgubila je i signal na mobilnom uređaju, te je muž odlučio pozvati HGSS”, stoji u objavi.

U potragu su krenule dvije zemaljske ekipe, iz dva smjera, prema vrhu Sv. Paškal, a podignut je i helikopter HRZ-a s dežurnim letačima i spašavateljima iz Splita.

Lokacija mobilnog uređaja nije se mogla detektirati jer je mobilni uređaj unesrećene osobe bio spojen na bosansko-hrcegovačku mobilnu mrežu, no posada helikoptera HRZ-a s i pripadnici HGSS-a locirali su izgubljenu češku državljanku iz zraka oko 15 sati.

Helikoper je spušten u blizini unesrećene osobe te je u pratnji spašavatelja ukrcana i dovedena do priručnog heliodroma Osejava u Makarskoj.

U akciji je sudjelovalo 12 pripadnika makarskog HGSS-a, dvoje pripadnika dubrovačkog HGSS-a, te po jedan pripadnih HGSS stanice Novska, Split, Delnice i Koprivnica. (Hina)

Stigao prvi turistički vlak s Česima i Slovacima – unaprijed prodano 30.000 karata!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean Michel Nicolier vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean – Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Pismo majke Jean-Michel Nicolieru: Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari