Pratite nas

Kronika

Preminuo je dr. ZLATKO TOMAŠIĆ (1961. – 2016.)

Objavljeno

na

Noćas je u svojoj rodnoj Rijeci umro dr. Zlatko Tomašić. Suprug, otac troje djece, dječji kirurg, dragovoljac Domovinskog osloboditeljskog rata koji je preživio zatočeništvo u srpskim koncentracijskim logorima, služio je na prvim crtama bojišnice u najelitnijim hrvatskim postrojbama tijekom cijelog rata, i nakon zarobljeništva.

Bio je izuzetno pošten i izlazio bi u susret svima koji su trebali pomoć zbog bolesti, neovisno o njihovom društvenom statusu. Altruist na djelu.

Dragi Zlatko, neka Ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko ljubio !

 

Tko je dr. Zlatko Tomašić?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Objavljeno

na

Objavio

Komemoracijom i kolonom sjećanja “Poginuli u mislima i srcima” obilježava se 27. obljetnica stradanja mještana Škabrnje. Kod spomen-obilježja masovne grobnice zajednički vijenac položit će predstavnici Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata. Bit će pročitana imena poginulih.

U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održat će se Misa za sve stradale u Domovinskom ratu.

Komemorativnim programima nazočit će izaslanik predsjednice načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov te izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednik Sabora Milijan Brkić.

U jutro 18. studenog srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava.

Bio je ponedjeljak, 18. studenoga 1991., kada su oko 7.30 ujutro pripadnici srpskih paravojnih postrojba, potpomognuti zrakoplovstvom, tenkovima i pješaštvom 9. Kninskog korpusa JNA na čelu s Ratkom Mladićem, počeli krvavi pohod na Škabrnju.

Tog kobnog dana ubijeno je 43 mještana, među kojima je bilo 15 branitelja. Ratko Mladić i 9. Kninski korpus upravo su na Škabrnji ispekli zanat za daljnje pohode diljem Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine.

Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije pa do oslobođenja u Oluji 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Ovaj je čovjek postao simbolom vukovarske patnje

Objavljeno

na

Objavio

“Što za vas simbolizira Vukovar?” – “Klaonicu”, tako je samo par sati prije smaknuća odgovorio Jean-Michel Nicolier francuskim novinarima. Pred njihove kamere stao je u studenom 1991. u Vukovarskoj bolnici, zaogrnut zelenim ogrtačem i s vidnom dozom nervoze na licu.

Kasnije će francuski novinari tvrditi kako je njihov sunarodnjak iz Vesoula, koji je kao dragovoljac došao braniti Vukovar, predosjećao najgore. “Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile”, kazao je novinarima Jean-Michel koji je postao jedan od simbola vukovarske patnje.

“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje”, kazao je Jean-Michel svojoj majci prije odlaska u Hrvatsku. Njegovi roditelji, naime, nisu očekivali da će njihov sin postati ratnik. Mislili su kako nikada neće znati za sukobe.

No, 25-godišnjeg Jean-Michela rat u Hrvatskoj u potpunosti je obuzeo. Situaciju je pratio putem televizije, informirao se u novinama, osjetio je potrebu pomoći narodu koji pati. “Taj se narod želi izdvojiti iz federalne države, trebaju pomoć”, govorio je Jean-Michel svojoj majci Lyliane Fournier.

U dokumentarnom filmu “Sve je bio dobar san“, Lyliane je kazala kako joj odabir Jean-Michela nije bio po volji. Ipak, nije ga mogla spriječiti u njegovoj namjeri. U srpnju 1991. uputio se u Hrvatsku, a ubrzo se, prema spoznajama njegovog brata Paula, pridružio HOS-u te završio na vukovarskom ratištu.

S majkom se posljednji put čuo 6. studenog. “Da samo znaš što čine. Bacaju na nas plin. Nemamo se čime braniti. Moraš tražiti pomoć”, rekao joj je Jean-Michel. Ona je pomoć pokušala tražiti, no nikog, očito, nije pretjerano zanimao vapaj majke koja je zabrinuta za sina.

Njegovo lice vidjela je još samo jednom i to u reportaži na televiziji. “To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, tako je novinarima u vukovarskoj bolnici, u kojoj je završio nakon što je ranjen na najtežoj gradskoj bojišnici Sajmištu, opisao svoj izbor dolaska na ratište.

Jean-Michel ubijen je 20. studenog na Ovčari. Njegov ubojica bio je Spasoje Petković Štuka, tada 18-godišnjak i jedan od glavnih egzekutora ranjenih civila i hrvatskih branitelja u Vukovaru. Miroslav Đanković, koji je i sam bio optužen za zločine na Ovčari, do detalja je ispričao kako su zarobljenici autobusima dovažani pred hangar na Ovčari gdje su ih batinali u špaliru te kako su pred iskopanom rupom formirali streljački vod i pobili oko 260 ljudi.

Štuka je na slobodi zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca optuženih za Ovčaru te je i sam priznao cijeli niz zločina, od kojih je jedno bilo i ubojstvo Jean-Michela kojem je pucao u zatiljak. Posmrtni ostaci Jean-Michela još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.

“To nije tvoj rat, ne radi se o tebi. Ostavi da sami to riješe”, govorila je Lyliane svom sinu prije nego što je otišao na ratište, očito sluteći najgori scenarij, koji se na kraju i obistinio.

“Uvijek si mi govorila da slijedim svoje ideje…”, rekao joj je Jean-Michel. Očito ih je i slijedio, pretpostavimo, vođen iskrenom namjerom da pomogne jednom narodu u nevolji. Zbog toga je taj Francuz u upečatljivom zelenom ogrtaču postao jedan od značajnijih simbola Vukovara. (vijesti.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari