Pratite nas

BiH

Preopasni posjet Reçepa Tayyipa Erdoǧana

Objavljeno

na

Sve više Turske – sve manje Bosne i Hercegovine

Postaje već pomalo praksa da u Bosnu i Hercegovinu dolaze svoji svojima. Običaj je to koji na velika vrata uvodi bošnjačka strana i Turska, iako je svaki takav dolazak još jedan zid diobe u podijeljenom bosanskohercegovačkom društvu. Dva oka u glavi, i nikako jedno bez drugog, i uvijek što vidi jedno to vidi i drugo. Nema pogleda uokolo, i najbliži susjed kojeg Bošnjaci vide je Turska, a kojeg Turci vide je Bosna i Hercegovina. Svi drugi i drugaćiji, poglavito u najbližem među bosanskohercegovačkom  nacionalno vjerski šarenom susjedstvu, su predaleko i ne primjećuje ih se, pa čak i ne priznaje.

[ad id=”68099″]

To bošnjačko tursko bratstvo i jedinstvo čvrsto povezuje osmanlijska krvava okupacija Bosne i Hercegovine i dograđuje ga Alijino ostavljanje zemlje okupatoru u amanet. Time je prošlost Osmanlija u Bosni i Hercegovini postala njena sadašnjost, a sadašnjost čvrsto usmjerena u petstogodišnju sužanjsku prošlost zemlje u danku u krvi. Zbog prošlosti i sadašnjosti, kojima je budućnost opet u toj tragićnoj prošlosti, u Bosnu i Hercegovinu je 20. svibnja 2015. godine došao turski predsjednik Erdoǧan, vođa svih muslimana svijeta, a tako i onih u Bosni i Hercegovini kako je to kazao sin veleizdajnika Alije Izetbegovića, Bakir Izetbegović.

Nakon skupo plaćenih priprema za taj posjet, koje su zapravo trajale  već mjesecima a najviše vidljive bile u Zenici gdje su školska djeca slavila turski praznik, a za bosanskohercegovački praznik možda i ne znaju, kao otac je dočekan od svojih svoj turski predsjednik, u gotovo stoposto čistom bošnjačkom Sarajevu. Vijorile su se turske zastave, a gotovo ni jedne bosanskohercegovačke i transparenti s natpisom dobrodošlice: „Dobro nam došao, oče“, „Dok si ti naš mi ćemo za tebe učiti dovu“. S tom sinovskom dobrodošlicom umarširao je obnovitelj Osmanskoga Carstva u 81. njegovu pokrajinu, i kao Osvajača Silnog dočekali su ga njegovi s povicima „Volimo te, Erdoǧane“.

Sa sobom je obnovitelj Osmanskoga Carstva donio osmanlijsku prošlost i njome ubio bosanskohercegovačku i sadašnjost i budućnost. Izgradio još jedan zid beha dioba, i Sarajevo zasigurno učinio još čišćim bošnjačkim gradom. Za svoj dolazak u Bosnu i Hercegovinu učinio je mnogo obnavljajući ćuprije i džamije iz osmanlijske prošlosti, kao spomenike tom najkrvavijem i najtragićnijem razdoblju beha prošlosti. Turske investicije u Bosni i Hercegovini su samo u službi obnavljanja spomenika Osmanlijama i striktno usmjerene svojima. Zbog toga svaki Erdoǧanov posjet Bosni i Hercegovini pokazuje sve više Turske u Bosni i Hercegovini i sve manje Bosne i Hercegovine u samoj sebi, u svom izvornom europskom identitetu. Da bi Turska bila velika, kao i u prošlosti, Bosna i Hercegovina mora biti sve manja, zapravo mora nestati. Tu politiku povratka Osmanlija u Europu ne podupire samo bošnjačka strana kroz Alijinu veleizdaju zemlje, već i Europa čija šutnja na tu opasnost podsjeća na nezainteresiranost ondašnjih euro državnika na poziv pape Pija II. da se Bosna i Hercegovina oslobodi od Turaka. Može se stoga reći da i Europa šutnjom zapravo sudjeluje s Turskom u ubijanju Bosne i Hercegovine u njezinom nacionalnom i vjerskom šarenilu. Štoviše, stoga, Erdoǧanovih posjeta svojima u Bosnu i Hercegovinu tim uvijek sve manje Bosne i Hercegovine. Nije li zbog toga europska prisutnost u Bosni i Hercegovini upitna i sumnjivog cilja, jer dosad ničim nije potvrdila svoje dobre namjere zaštite, i zadržavanja Bosne i Hercegovine u Europi i Europe u Bosni i Hercegovini. Doživljava li Europa poraz u Bosni i Hercegovini kakav doživljavaju Hrvati katolici u toj već otetoj im zemlji?

Turskih investicija gotovo da i nema u Bosni i Hercegovini tamo gdje se ljudi mogu zaposliti i gdje se mogu radna mjesta otvoriti. Erdoǧan otvara samo pučke kuhinje kako bi pridobio sirotinju, istu onu gladnu s ulica Sarajeva koja na svojim transparentima piše „Volimo te Erdogane“ ispisan na turskoj zastavi. Malo je, zapravo i nema u tom jednodnevnom posjetu turskog predsjednika bošnjačkom Sarajevu nikakvih državničkih znakova europskih dimenzija. Naime, koliko je u tom posjetu vidljivih zidova dioba, ali i znakova dolaska svojih svojima, gotovo u najvećoj mjeri motivirani vjerom i prošlošću, govori Erdoǧanov posjet grobu Alije Izetbegovića. Za više od polovine beha stanovništva, u koju spada i neki broj Muslimana iz Alijina vremena, Izetbegović je ratni zločinac, te uz to i veleizdajnik zemlje. Za sve ili gotovo za sve Hrvate Alija Izetbegović je zaista ratni zločinac i veleizdajnik koji je Bosnu i Hercegovinu ostavio u amanet Erdoǧanu, predsjedniku zemlje najveće i najbrutalnije ubojice Bosne i Herecgovine.

Ići na grob Alije Izetbegovića znači priznavanje i odobravanje njegovih zločina, s kojima je etnički i vjerski očistio sve hrvatske prostore kroz koje je prošla njegova zločinačko isilovska armija. Ići na grob Alije Izetbegovića u funkciji predsjednika države, znači prisvajanje i osvajanje ostavljenog amaneta ali i priznanje diobe Bosne i Hercegovine, koju je Alija amenovao i priznao iz Turske, odakle je bio prvi političar koji je priznao Republiku srpsku. Onog momenta kada je priznao diobu zemlje, a zatim i Republiku srpsku, Alija Izetbegović je ostavio dobiveni dio Bosne i Hercegovine, Federaciju, u amanet Turskoj, Osmanlijama kao 81. pokrajinu tog u povijesti čovječanstva najkrvavijem i najbrutalnijem imperijalnom carstvu.

Ako turski predsjednik ide na grob za Haag osumnjičenog a za beha Hrvate i stvarnog ratnog zločinca, zašto u budućnosti ne bi to isto mogli činiti srpski predsjednik posjetu groba Karadžića ili Mladića. Iz ovog vremena gledajući i ocjenjujući, napose s hrvatske strane, nema nikakve razlike između Alije Izetbegovića i njegove armije s jedne i Radovana Karadžića i njegove vojske s druge strane. Alija Izetbegović je etnički i vjerski očistio sve hrvatske prostore, kao što je to učinio i Radovan Karadžić sa svojom vojskom. I jedni i drugi beha prostori ostali su bez Hrvata katolika i etnički i vjerski čisti muslimanski, odnosno srpski.

Sve je to razlog straha beha Hrvata od Erdoǧanova posjeta Sarajevu, koji se dogodio, slučajno ili ne, vrlo kratko poslije srpske rehabilitacije četničkog vođe Draže Mihailovića. Kuje li se ovim posjetom i neka bliska budućnost rehabilitacije Osmanlija i osmanskog krvavog razdoblja u Bosni i Hercegovini, ostaje da se vidi. Na žalost puno je znakova u ovome posjetu dioba da je to vrijeme blizu, jer dolazak svojih svojima je u službi budućnosti Bosne i Hercegovine u njenoj prošlosti.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Dejtonski sporazum zaustavio rat u BiH, ali bez jednakopravnosti

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić izjavio je u utorak u Dubrovniku kako Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju jednaka prava, čemu je na neki način pridonio Dejtonski mirovni sporazum kojim je zaustavljen rat, ali nije stvorena jednakopravnost.

Kardinal Puljić je na susretu s dubrovačko-neretvanskim županom Nikolom Dobroslavićem naglasio kako Hrvati u BiH nemaju ni političku niti gospodarsku ravnopravnost s drugim konstitutivnim narodima.

“Koji put velike sile na neki način kroje BiH, koja nikad nije sebe sama stvarala. Uvijek su je krojile velike sile. I sad kao da nas ignoriraju i kao da ne postojimo. To je ozbiljan problem.

Mi želimo vrisnuti: pa ljudi, živi smo, nemojte nas žive pokopati“, rekao je Puljić i dodao da kao vjernik nikad ne gubi nadu.

“Nisam je gubio ni kad je bilo najteže, a kamoli sada. Vjerujem da ćemo upornošću postići ne samo za sebe, već za sva tri naroda, da svaki građanin bude vrednovan u svojim pravima i dostojanstvu“, ustvrdio je Puljić.

Naglasio j kako je u posljednje vrijeme veći interes i razumijevanje Hrvata u Hrvatskoj za položaj Hrvata u BiH, na čemu je zahvalan.

Zahvalio je županu Dobroslaviću na razumijevanju i raspoloživosti u podršci provedbe programa i projekata kako bi hrvatski narod opstao na prostoru BiH i ostvario se na svojoj grudi.

“Tu prije svega mislim na ravnopravnost, ali očekujemo i potporu našim središnjim ustanovama, od bogoslovije i sjemeništa do škola.

Katoličkoj crkvi u BiH jedini su prihodi milostinja u crkvi, a od toga ne možemo uzdržavati ni redovni život“, poručio je Puljić.

Župan Nikola Dobroslavić rekao je nakon susreta kako Republika Hrvatska kao dobar susjed ne može ne reći da je jednakopravnost u BiH nužna za daljnji razvoj i stabilnost.

Tijekom svog boravka u Dubrovniku kardinal Puljić održao je i javnu tribinu o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, te se sastao s lokalnim predstavnicima javne vlasti i gospodarstva. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Parlament entiteta RS uz prijetnje traži vraćanje na ‘izvorni Dayton’

Objavljeno

na

Objavio

Parlament bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske u utorak je prihvatio dokument s dvadeset točaka u kojemu poziva na ukidanje svih odluka kojima je nakon 1996. izmijenjen ustroj BiH kakav je bio predviđen Daytonskim sporazumom, a u suprotnome najavio je kako će donijeti novi ustav RS i samostalno odrediti koje će ovlasti ta tvorevina imati.

Nakon raprave koja je trajala u ponedjeljak cijeli dan, a završena u utorak rano ujutro, glasovima zastupnika iz stranaka vladajuće većine, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, Narodna skupština RS pozvala je strane potpisnice i svjedoke Daytonskog sporazuma, kao i od sve predstavnike međunarodne zajednice, da ponište ranije i spriječe donošenje novih odluka “koji pozivaju na razgradnju Daytonskog sporazuma” i tako osiguraju pokretanje procedura kojima će se BiH “vratiti u predviđene okvire ovog međunarodnog sporazuma”.

Ako na taj poziv ne bi bilo odgovora, parlament RS najavio je kako će donijeti novi entitetski ustav kojim će RS vratiti “oduzete ovlasti” poput vojske, carina i obavještajne službe.

Parlament RS je najavio kao će se odluično usprotiviti svakom pokušaju teritorijalnog preustroja BiH te izmjeni strukture te zemlje, koju u Banjoj Luci vide kao “državnu zajednicu” bez suvereniteta, uz ocjenu kako on pripada samo entitetima i suverenim narodima.

Prema dokumentu vladajuće većine u RS, taj bi entitet sada trebao stupiti u pregovore s Federacijom BiH kako bi se dogovorili koje ovlasti bi mogle eventualno ostati na razini države.

Odlukom parlamenta RS svako djelovanje dužnosnika iz tog entiteta koje bi bilo protivno ovim zaključcima tretiralo bi se kao kazneno djelo, a ta prijetnja izravno se odnosi i na moguću integraciju BiH u NATO.

Navodi se kako se RS protivi članstvu BiH u NATO “najprije zbog toga što neprihvatljivim smatraju uspostavu NATO granice prema Srbiji, kao i zbog ogromnih troškova koje bi pristupanje ovom savezu proizvelo za RS i BiH”.

“U slučaju nasilnih pokušaja pristupanja Bosne i Hercegovine NATO savezu RS će održati referendum na kojem će građani odlučiti o članstvu u bilo kakvim vojnim savezima”, stoji na kraju zaključaka koje nisu poduprli zastupnici iz oporbe, koji nisu ni došli glasovati.

Jedan od oporbenih lidera i aktualni ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak ocijenio je kako je ova sjednica bila čisto gubljenje vremena i da se usvojenih zaključaka za pet dana “nitko neće ni sjećati”.

Predsjednik kluba skupina Zajedno za BiH Edin Ramić poručio je kako bi se parlament RS trebao baviti stvarnim, a ne izmišljenim problemima, upozorivši kako je stvarna kušnja za vlast to što je BDP u tom entitetu po stanovniku za tisuću eura manji nego u Federaciji BiH, a plaće su im manje za 20 posto.

“Zbog financijske nestabilnosti više od 15 vodećih tvrtki iz RS je svoje sjedište premjestilo u Federaciju BiH. To su teme za posebnu sjednicu Narodne skupštine, a ne pokušaj da se bavimo stvarimo na koje realno ne možemo utjecati”, kazao je tijekom rasprave Ramić. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari