Pratite nas

Povijesnice

Prepiska Tuđmana i Bobana: Strogo se držite ratnog i humanitarnog prava!

Objavljeno

na

Gospodine predsjedniče, agresija i zločin muslimanske vojske – Armije BiH – nastavlja se na hrvatski narod s ciljem njegova potpunog čišćenja iz srednje Bosne. Bezbroj apela svakodnevno dolazi i na Vaše ime za pomoć u zaustavljanju ove podle i izdajničke namjere muslimanske vojske i muslimanskog političkog rukovodstva. Tragedija hrvatskog naroda u Zenici, Kaknju, Vitezu, Busovači, Kiseljaku, Kreševu, Travniku, Konjicu i dr. jučer je nastavljena na području Žepča i Usore. Preko sto tisuća Hrvata je ili u egzodusu kao posljedici etničkog čišćenja ili u smrtnoj opasnosti od muslimanske vojske. Istovremeno vlasti Bosne i Hercegovine slobodno zasjedaju u Zagrebu ili u desecima mjesta Republike Hrvatske rade razni uredi i logistički centri toga agresora, što izaziva posebno ogorčenje našega naroda. Molimo Vas da odmah preispitate sveukupne odnose Republike Hrvatske naspram Bosne i Hercegovine i muslimanskog rukovodstva te da sve učinite na zaustavljanju ovoga zločina.”

BiH je državna cjelina

Ovo je sadržaj pisma koje je 25. lipnja 1993. predsjednik HZ-a Herceg-Bosna uputio hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. I jedno od niza pisama koja prvi put u cijelosti izlaze u javnost u knjizi Miroslava Tuđmana. Tuđmanova korespondencija svjedoči da se on nakon ovog Bobanova pisma i te kako založio na svim razinama za zaustavljanje agresije Armije BiH, ali i za zaustavljanje rata. Pismo je odmah uputio predsjedništvu BiH, ali i na mnoge svjetske adrese. No također je odgovorio i Bobanu, iz čega izdvajamo: “Obraćam se Vama i svim tijelima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, s osjećajem duboke i povijesne odgovornosti, u trenutku koji je presudan za opstojnost i budućnost hrvatskog naroda u susjednoj Republici Bosni i Hercegovini i za budućnost Bosne i Hercegovine kao državne cjeline tri jednakopravna naroda. Pozdravili smo proglašenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao neizbježan ishod teških i tragičnih zbivanja izazvanih prvo srpskom, a onda, i muslimanskom agresijom, kao izraz političke volje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i kao jamstvo njegove suverenosti i jednakopravnosti u svim dijelovima cjelovite i neovisne Bosne i Hercegovine.

Zajedničko zapovjedništvo

Polazeći od toga, želio bih Vam još jednom uputiti najsnažniji apel da se u svim svojim akcijama upravljate poštovanjem ljudskog dostojanstva, temeljnih ljudskih vrijednosti i prava te najstrožom primjenom međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Srpska agresija, a zatim i muslimanska protiv hrvatskih područja, odnosno strašni rat u cjelini donijeli su nepodnošljive patnje nevinog pučanstva, žena, djece, staraca, bolesnika, ranjenika, zatočenika i stanovnika u opkoljenim mjestima i naseljima. Obveza je svih onih koji mogu na to stanje utjecati da učine sve da se te patnje spriječe, otklone ili ublaže. To je obveza pred vlastitom savješću, pred savješću svog naroda i pred licem svjetskog javnog mnijenja…”

Boban je Tuđmanu odgovorio 13. rujna i potvrdio mu da se svega toga pridržavaju. U knjizi postoje je i brojni drugi dokumenti. Primjerice, s obnavljanjem sukoba Armije BiH i HVO-a u središnjoj Bosni, koji su doveli do velikog broja ljudskih žrtava i do ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, u Zagrebu je 25. travnja 1993. godine potpisana zajednička izjava između Alije Izetbegovića i Mate Bobana, a uz svjedočenje predsjednika Tuđmana i u nazočnosti predstavnika međunarodne zajednice. Izetbegović i Boban naređuju svim vojnim postrojbama Armije BiH i HVO-a da odmah prekinu vatru i sva neprijateljstva, ali i pristupe ustroju zajedničkog zapovjedništva Armije BiH i HVO-a. No njihova kasnija prepiska ovdje citirana svjedoči da su takvi sporazumi često bili mrtvo slovo na papiru.

VLM

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Operacije Labrador i Opera

Objavljeno

na

Objavio

U noći s 18. na 19. kolovoza 1991. u središtu Zagreba u 4 sata i 50 minuta odjeknula je jaka eksplozija u zgradi Židovske općine, a deset minuta poslije i druga eksplozija na židovskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj.

Teroristička bomba oštetila je pritom urede i molitvenu dvoranu Židovske općine, a druga je znatno oštetila židovski dio groblja. Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Franjo Tuđman izrazili su žaljenje i oštro osudili ovaj barbarski čin, a u Zagrebu je održan veliki skup hrvatsko-židovskog prijateljstva.

No iako su srpski mediji optuživali da su eksplozije bile rezultat hrvatskog antisemitizma, odnosno obnove zloglasne NDH, istina je bila sasvim drukčija.

Naime, eksploziv su postavili pripadnici jugoslavenske Službe državne bezbednosti. To je na suđenju srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću na Haškom tribunalu potvrdio i bivši operativac Kontraobavještajne službe JNA, major Mustafa Čandić, posvjedočivši da je teroristički napad izveden u sklopu operacije Labrador, piše HRT

Bio je to tek početak specijalnoga rata protiv Hrvatske koji se provodio u operaciji kodnog naziva OPERA što je bila kratica za: Operativnu grupu za propagandni rad.

Grupa je u sklopu vojne obavještajne službe djelovala iz Odelenja bezbednosti Ratnog Vazduhoplovstva u Beogradu. Brojila je oko dvadesetak novinara, snimatelja i tehničara koji su plasirali lažne vijesti o stanju u Hrvatskoj.

Najpoznatiji uradci te skupine bile su tv snimke stradalih Hrvata s područja Slavonije koji su prikazani kao srpske žrtve hrvatskih zločina ili pak obrade snimanih razgovora između službenog Zagreba i obrane Vukovara s kojima se manipuliralo da Zagreb ne želi pomoći Vukovaru.

Jugoslavenske obavještajne službe uspjele su unijeti veliku pomutnju u javni prostor, ali na kraju nisu ostvarile cilj jer hrvatski narod ostao je jedinstven i obranio je svoju slobodu i samostalnost.

Dario Knežić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. kolovoza 1991. – Otet doktor Ivan Šreter

Objavljeno

na

Objavio

Dana 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi oteli su na barikadama u selu Kukunjevac pokraj Lipika doktora Ivana Šretera, jednog od vođa Hrvata u zapadnoj Slavoniji.

Unatoč mnogim nastojanjima Šreterove obitelji i brojnih prijatelja, njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, a pretpostavlja se da je mučen i ubijen u zloglasnom logoru Bučje, gdje je nađena njegova liječnička kuta.

Ivan Šreter rodio se 1951. u Pakracu. Srednju fizioterapeutsku školu završio je u Lipiku, a zatim Medicinski fakultet u Zagrebu.

Sredinom osamdesetih godina jedan bizaran događaj svrstao je Šretera u skupinu državnih neprijatelja. Naime, Šreter je pri upisu liječničkog nalaza, pacijentu Stevi Majstoroviću, u rubriku zanimanje upisao izraz “umirovljeni časnik” umjesto “penzionirani oficir” zbog čega je 10 dana proveo u zatvoru.

Tijekom demokratskih promjena devedesetih godina, domoljub doktor Šreter aktivno se uključio u politiku i postao čelnik pakračkog ogranka HDZ-a.

Upravo je u Pakracu srpska oružana pobuna početkom ožujka 1991. dobila još žešće razmjere, no unatoč svemu, dr. Šreter zastupao je politiku nenasilja i pomirenja. Zbog političke djelatnosti često je bio meta provokacija i tjelesnih napada pakračkih odmetnika.

Otet je dan prije općeg napada na Pakrac, a kao predsjednik kriznog štaba za zapadnu Slavoniju najviše je rangirani dužnosnik Republike Hrvatske koji je poginuo u Domovinskom ratu. (Hina)

 

H. Hitrec: Gdje se nalaze posmrtni ostatci dr. Šretera, je li Milorade?

 

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Džakula, gdje je ubijen i zakopan dr. Ivan Šreter?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari