Pratite nas

Povijesnice

Prešućeni četnički zločini u Hrvatskom primorju nad Hrvatima

Objavljeno

na

Foto: Isječak/YouTube

Četnički zločini u Hrvatskom primorju potpuno su nepoznati hrvatskoj javnosti, uostalom kao i veliki broj četničkih zločina na teritoriju NDH u vrijeme II. svjetskog rata. Razlog tome je i to što je u drugoj polovici 1944. veliki broj četnika prešao u partizane nakon Titovog poziva i amnestije, te se radilo o vrlo nezgodnoj temi za brojne osobe koje su “promijenile kokardu u petokraku” i postale dio nove vlasti.

Četnici Dinarske četničke divizije na čelu s vojvodom Momčilom Đujićem pri prebacivanju iz Dalmacije u Istru i Sloveniju na Božić i Novu Godinu 1944./45. u Bribiru, Grižanima, Tribalju i drugim mjestima Hrvatskog primorja ubili su 32 Hrvata, zapalivši 70 kuća i katoličku crkvu u Bribiru.

O prolazu četnika preko Hrvatskoga primorja posebno je zanimljiv izvještaj partizanskoga obavještajca Marka Rukavine iz Bribira (konspirativni nadimak Velimirović) iz prve polovine siječnja 1945. godine, upućen Obavještajnom odsjeku Kotarskoga NOO-a Kraljevica. M. Rukavina, između ostaloga, navodi:

“Ovih dana kretale su se mase četničkih izdajnika, koji bježe iz Kninske krajine, Bosne i Srbije pred našom N. O. V.-om, preko Vinodola i ovoga kotara na Rijeku pa dalje kako su oni sami izjavljivali narodu gdje su se zaustavljali, u okolicu Bistrice, sv. Petra i Postojne, da se tamo združe sa Rupnikovim izdajicama.

Putem kuda se prolazili kroz Vinodol i ovaj kotar, svuda su pljačkali do čega su došli, ubijali ljude i žene i palili crkve, škole i čitava sela. Tako čujem da su u Bribiru ubili jednu ženu, zapalili cca 100 kuća i dvije crkve te opljačkali oko 40 krava i nešto ovaca te mnogo hrane, odjeće i posteljine tako da je taj narod potpunoma uništen. Među zapaljenim kućama nalazi se i moja. U Grižanama, Triblju, Driveniku, Dolu, Križišću, Hreljinu, Praputnjaku i Krasici nisu palili, ali su zato narod temeljito opljačkali do čega su došli i ubili u tim mjestima oko 20 osoba.”

Četnička grupacija koja se sastojala od više tisuća ljudi s područja sjeverne Dalmacije na čelu sa Đujićem povlačila se pravcem Pađane-Velika Popina-Srb-Dobroselo-Donji Lapac. Odatle su sredinom prosinca 1944. nastavili kretanje pravcem Nebljusi-Skočaj-Zavalje , te pored Bihaća na pravac Ličko Petrovo Selo-Drežnik-Saborsko.  Krajem prosinca 1944 stigli u Gacku dolinu. U Gackoj dolini se Đujićevim četnicima pridružila i grupacija četnika iz gornje Like, pa su zajedno nastavili povlačenje u pravcu Brlog-Žuta Lokva-Prokike, te preko Velebita na Krivi put, a odatle su se spustili Hrvatsko primorje: u Novi i Bribir, krećući dalje pored Crikvenice i Bakra u Škrljevo. Ondje su ih dočekali četnici koji su im došli u susret iz Slovenije, a među njima Jevđević i Ljotić. Iz Škrljeva je početkom 1945. ova grupacija preko Grobnika došla u Sv. Matej (danas Viškovo).

Na putu od Gacke doline preko Hrvatskog primorja četnici su provodili teror nad hrvatskim stanovništvom, vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće

Prema izjavi dvojice četnika, braće Pere i Dušana Desnice, koji su zbog umora ostali nekoliko dana u Novom Vinodolskom, na prolazu kroz Hrvatsko primorje ukupno je bilo oko 13.000 četnika i izbjeglica. Na tom putu dugom Dinarska četnička divizija, lički četnici i izbjeglice vršili su pljačke hrvatskoga stanovništva i ubili 32 osobe.

Spomenuta zapaljena katolička crkva sv. Petra i Pavla u Bribiru bila je izgrađena 1524. na mjestu stare crkve, o čemu svjedoči glagoljski natpis. Najvjerojatnije je postojala već u vrijeme donošenja Vinodolskoga zakona g. 1288., a vrlo vjerojatno i ranije. Proširena je, preuređena i barokizirana u prvoj polovici 18. stoljeća, a zapaljena je skupa sa Starim gradom, općinom i školom u Bribiru. Ona je jedina katolička crkva na cijelom tom području uništena od sljedbenika  Draže Mihailovića, danas rehabilitiranog u Srbiji, kada su izgorjeli i cjelokupni crkveni arhiv i knjižnica.

Za kraj vrijedi istaknuti da se o ovim zločinima dugo šutjelo, a čak ih se znalo u komunističkoj i velikosrpskoj historiografiji pripisivati vojsci NDH. Tako se, primjera radi, strašni zločin iz travnja 1944. u drugom mjestu sjevernije od Crikvenice, selu Lipa, općina Matulji, koji su počinile njemačke, talijanske i četničke postrojbe, pripisivao dugo vremena četnicima vojsci NDH, pa čak i u neovisnoj Hrvatskoj. U čisto hrvatskom selu tada je ubijeno 280 Hrvata, od čega 72 djece. 

Jednu od rijetkih sustavnih obrada četničkih zločina u Hrvatskom primorju obradio je Mihael Sobolevski u izvornom znanstvenom članku Pljačka i teror Dinarske četničke divizije na području općine Krivi Put koje možete pročitati ovdje.  Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1993 – Otvoren pontonski most u Maslenici (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Fotoarhiva HVGI-ja

Civilni zrakoplov s najvišim predstavnicima hrvatske države, predsjednikom doktorom Franjom Tuđmanom i premijerom Nikicom Valentićem, sletio je 18. srpnja 1993. u zadarsku zračnu luku Zemunik. Istoga dana predsjednik Tuđman svečano je otvorio pontonski most kod Novskog ždrila.

Bio je to važan događaj za prometno povezivanje južne i sjeverne Hrvatske, te jedan od prvih koraka koji su vodili reintegraciji okupiranih hrvatskih područja.

Dan prije, 17. srpnja, u Erdutu je između predstavnika hrvatske vlade i pobunjenih srpskih vlasti iz Knina potpisan sporazum kojim se trebalo omogućiti daljnje neometano postavljanje mosta na Maslenici.

Dokument je s hrvatske strane potpisao ministar prometa Ivica Mudrinić. Srpska je strana insistirala da se u blizini budućeg mosta ne smiju nalaziti predstavnici hrvatske policije i vojske.

Zbog toga je u sporazumu, između ostalog, stajalo da na području aerodroma Zemunik, brane Peruče i pontonskog mosta na Maslenici javni red i sigurnost mogu kontrolirati samo predstavnici UNPROFOR-a.

No, događaji idućeg dana na aerodromu Zemunik pokazali su kako je Hrvatska odlučna u želji da vrati silom oteta područja.

Mnogobrojni predstavnici europskih i svjetskih organizacija i zemalja, koji su prisustvovali svečanostima u Zemuniku i Maslenici, dokazali su da Hrvatska ima punu potporu za svoje želje.

(HRT)

 

Operacija Maslenica – Od poraza na Maslenici Srbi se nisu nikada oporavili

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. – Prvi napad oklopa tkz ‘JNA’ u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Tenkovi tkz “Jugoslavenske narodne armije” na Banovini su 15. srpnja 1991. napali policijsku ispostavu u Kraljevčanima, pri čemu su uništili više kuća.

Od mnogih načina kojima su dotad pomagali napade srpskih pobunjenika, ovo pružanje oružane pomoći neuspješnim osvajačkim pokušajima Srba razlikuje se po tome što je to bio prvi izravni napad tenkova JNA na neki hrvatski položaj.

Srbi iz okolnih sela oružano su provocirali, no 13. srpnja počeli su otvoreno napadati. Tog dana, pod krinkom uspostave takozvane tampon-zone, selo je okružila tenkovska jedinica 622. motorizirane brigade iz Petrinje.

Nakon dva dana neuspješnih minobacačkih i pješačkih napada specijalaca JNA i lokalnih pobunjenika, potpukovnik Stanko Letić rano ujutro 15. srpnja zapovjedio je otvaranje tenkovske vatre, pri čemu su poginuli Zvonko Mikolčević i Dubravko Pukšec.

Hrvatski policajci, malobrojni gardisti i domaći branitelji, neopremljeni za protuoklopnu borbu, bili su prisiljeni na povlačenje i izvlačenje ranjenih.

Nakon što su s pomoću tenkova srpski pobunjenici zauzeli Hrvatski Čuntić, Prnjavor Čuntićki, Kraljevčane i Dragotince, a time i cijelu Zrinsku goru, slijedio je pokolj hrvatskog stanovništva koje nije htjelo poći u zbjeg.

Pobunjenici su pobili desetak civila, uglavnom staraca, a sela su opljačkana i zapaljena, kao i župna crkva i franjevački samostan svetog Antuna.

Ratoborni potpukovnik Letić pred kamerama je objašnjavao da je „odmazda nad ustašama“ počinjena da se pokaže moć nakon neuspjeha JNA u Sloveniji.

Zapravo, bio je to prvi korak u osvajanju Petrinje, pri čemu je nekoliko nastanjenih hrvatskih sela bilo zapreka koju je valjalo ukloniti. Da je napad organiziran upravo u režiji JNA, u pisanim izvješćima potvrdio je i zapovjednik garnizona u Petrinji, pukovnik Slobodan Tarbuk. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari