Pratite nas

Kolumne

Presuda Vojislavu Šešelju je ogledalo hrvatske vlasti

Objavljeno

na

[testimonial image=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/04/as.jpg” name=”dr.Ante Starčević” background=”#” color=”#” border=”#” img_border=”#” name_color=”#” title_color=”#”]Dok budemo imali domaćih izdajica… dotle će mo imati tuđih gospodara….. Izdajica će mo imati dok se narod ne osvjesti.[/testimonial]

U životu sam znao biti veseo i malo veseliji, ali kada sam čuo da je ratni huškaš, eksponent i glasogovornik Vojislav Šešelj oslobođen,  bio sam ozaren mirnoćom. Široko je društvo koje to može posvjedočiti.

[ad id=”93788″]

Splosnati mozak naše vlasti i svih zdravodrugova ideološkopolitičke sprtve jugomarksista  pravi je odraz zgražanja presudom ICTY-a u ovom predmetu.

Ovo zbog toga što ja još ne vidim kod njih logički prožeto shvaćanje i prosudbu da bi se uvidjela distinkcija misli, riječ i djela. Naša vlast, a posebice vlast Republike Srbije, bila bi presretna da je Šešelj osuđen. Kad ne bi išta mogli za pametno reći, kazali bi da je to ionako proizvod hercegovačkih katolika i njega koji je kao uljez došao u Srbiju da dokaže koliko vrijedi ta hrvatska kultura.

Problem stvarne sigurnosti naše domovine, a time i njenog okruženja, aktiviran je tek kada je Šešelj počeo govoriti i kada je decidirano kazao da više ne će šutjeti. On je dakle, otkrio  u sadržaju i formi, Nikolića, Dačića, Ljajića, Vulina, Šarovića i mnoge druge radikale koje nije ustrojio on već kapetan JNA Milan Lančanin zvani Kamen i to u Vukovaru. Nikakve tajne nema niti je bilo, da je Bele Orlove, ustrojio KOS te da je ta zloglasna tvorevina jugomarxista skupa s ostalim tajnim službama ( UDBA, SID i druge) pribjegla realizaciji plana raspada SFRJ pripremljenog prije osamdesetih godina prošlog stoljeća. Isto tako imajmo na umu da su anglosaksonci u prvom redu USA i  Great British imali plan za prevrat u bivšoj Jugoslaviji. Ne zaboravite da su događaji u Siriji i Ukrajini itekako slični i jednom za uvijek svima nam mora biti jasno da se taj famozni antiterorizam nije mogao javiti dok se nije stvorio terorizam i to od samih antiterorista i da su svi ratovi ekonomski ratovi. Itekako se razmišljalo i o terorizmu u trećoj Jugoslaviji upravo od onih koji su je i stvorili. Iako se u Velikoj Britaniji mogu proučavati spisi tajne službe MI6 samo do 1949. godine, naravno bez navođenja imena agenata, danas mnogi CIA-i  i FBI-i bivši agenti javno govore da su radili na raspirivanju nacionalnih sukoba naroda na ovim prostorima i da su to izdašno financirali. Dakle, umjesto protuzakonite uporabe nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se zastrašivanjem vlada ili civilna populacija  prisilila na djelovanje radi određenih ciljeva ( tj. umjesto terorističkog djelovanja) izabran je drugi put, djelovanje sub grupe preko jugoslavenskih udbaških struktura u prvom redu kako bi se izbjeglo otvoreno djelovanje vojske i policije čija bi se kontrola postupno preuzela u cijelosti.

U pismu, Josipa Perkovića, kolegama u Beogradu početkom ljeta 1992. godine,  u kojem između ostalog stoji iskaz alfe i omege jugoslavenske UDB-e, Stanka Čolak:  „ KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu.„  neprijeporan je dokaz za to.
Kako se u tome može snaći običan čovjek, pojedinac i kako promišljeno odlučiti o glavnom pitanju, tko snosi punu odgovornost, a tko je odgovoran za izvođenja odluka i zapovijedi Vrhovne komande JNA i podložnih joj  formacija rezervista i paravojnih formacija koje su izvršavale gadne zadatke, nije moguće kazati definicijom o presudi Vojislavu Šešelj.

Po meni ti zločini idu na račun nasljednika Tite, partije, njihovih tajnih i javnih službi te JNA, budući da genocid nad nesrbskim pučanstvom nije počinjen nakon što se je R. Srbija izdvojila iz tkz. Treće Jugoslavije, naziva SFRJ.

Svi oni su nakon što su napustili plan očuvanja, a pribjegli planu podjele države kojoj bijahu na čelu po sistemu, PUKU DOMOVINA NAMA IMOVINA, snose punu odgovornost. Napose se to odnosi na organiziranje i pomaganje paravojnih četničkih grupacija i valja nam dobro istražiti što su kaponje prešutjele, a ne što su govorile za javnost. Takvo što povijest je zapisala prilikom povlačenja Turaka s Balkana u tijeku Balkanskih ratova. Strava i užas stajala je nasuprot govora predstavnika Srbske vojske, a divlje horde bjesomučno i zvjerski tamanilo je nevino pučanstvo. Ista sudbina se ponovila i sramotna iživljavanja nad civilnim stanovništvom poharanih krajeva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini doživjela su svu bestijalnost.

Nije teško zaključiti da je u tim slojevitim zločinima nad civilnim pučanstvom glavna odgovornost na samom vrhu zapovjednog lanca, Glavnom štabu JNA na čelu kojeg je sve do mjesec dana nakon pada Vukovara bio bivši i sada „doživotni“ predsjednik RH-e Stjepan Mesić!?

U tom ciklusu zakulisnih igara s hrvatske strane ispada da je Franjo Tuđman predao Hrvatsko podunavlje Mesiću kada se znade da je svom povjereniku Marinu Vidić Bilom izdao zapovijed da se civili predaju, a vojska neka ide u proboj!? Ova zapovijed je izdana petnaestak dana prije pada Vukovara, koji je da podsjetimo pao točno osamdeset osmog dana od napada.

Čudna li mirisa u Titinim ružama.

Da bi i ovo pitanje bilo tabu tema glupo, šašavo, siroče, kako mnogi tepaju,  Šešelj,  bio je idealan mamac.
Vrhovni zapovjednik JNA u tjedniku „Danas“ od 17. prosinca 1991. godine, Stjepan Mesić je kazao je da mu Beograd nije isplatio predsjedničku plaću za mjesec listopad i studeni 1991. kada su, dakle agonizirali Vukovar, Dubrovnik i paletu gradova oko Hrvatske i Bosansko-Hercegovačke granice!? Ni dandanas, nitko ne vidi, u tom raskoraku javašluka i zapovjedne odgovornosti, nikakve krivnje!?

Zar se ne valja zapitati, tko je smislio i zapovjedio ono što su činile jedinice JNA, tko je taj koji je uništavao civilne objekte , gradove i sela na tako dugoj liniji fronte od Vukovara, preko Bosne do Boke Kotorske!?
Zar se ne pitamo, tko snosi načelnu odgovornost za nedjela i zločine tkz. paravojnih formacija tipa Arkanovaca ( Arkan je po svom rođenju Slovenac, op. a. b. ) Šešeljevaca, Nišlija i inih manipulatora  izumitelja „hrvatoseka“!?

Naravno, da su voždovi paravojnih i samovoljnih četničkih bandi, pa dakle i Vojislav Šešelj, odgovorni, ali ih ni dan danas viši zapovjedni forum nije nikada prozvao zbog počinjenog zločina niti ih je prozivao tijekom Domovinskog rata da to ne čine, dapače, nije im to bilo ni na kraj pameti. Tek godinama nakon rata i iživljavanja nad civilnim stanovništvom poharanih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, počele su stizati prijave Međunarodnom kaznenom sudu. No, nisu to bile brižljive i savjesne prijave već fabricirane stvari kojima su se službene vlasti nastojale oprati, a svoje podložnike otpremiti da se sami vade kako znaju i umiju, najupečatljiviji su slučajevi Darija Kordić i Ante Gotovina, pa neka onda oni plate za počinjene zločine.

Sramotna službena korespondencija na teret hrvatskih generala bila je dobra opomena u ovom postupku. ICTY nije htio nasjesti na još jednu prljavu igru, naravno, pustio je samo probni balun njegovim puštanjem i ovom presudom te dopustio našoj domovini i drugim državama ex. Jugoslavije da sami preispitaju ulogu jugoslavenskog vojnog foruma i drugih službi za slučajeve genocida posebice u Donjem Podrinju i Hrvatskom Podunavlju. Budite uvjereni, ako Šešelj poživi još tri četiri godine, da će on u žalbenom postupku biti osuđen, ali i da je ova presuda međunarodno upozorenje da je krajnje vrijeme da se podigne optužnica protiv onih koji su počinili zločine, koje MKSud nije pripisao Šešelju.

Ovo suđenje šašavom Šešelju nije nešto, kako to mnogi misle i prezentiraju, čemu se treba radovati Zagreb i/ili Beograd. Zločinci će biti identificirani i sigurno će biti kažnjeni i opasno bi bilo bacati strašnu osudu za genocid na bilo koji narod jer Predsjedništvo SFRJ i Vrhovni zapovjednik JNA itekako snosi tu odgovornost. Sve mi govori da će Jugovići „promijeniti prezime“u Genocidoviće.

Presuda Radovanu Karadžiću jasno je očitovanje da su Srbi jedini narod osuđeni za genocid na MKS-u u Den Haagu, a za sada jedino je bosanski Hrvat Dražen Erdemović učinio pokajanje. Takvo što kada su čelnici vlasti u R. Srbiji u pitanju, nije još dugo na vidiku. Tako ovu presudu možemo gledati i kao smjenjivanje Aleksandra Vučića ili u najmanju ruku na bezuvjetne zapovijedi pristupanja Srbije EU-i pa bi mu ovo bilo kao marketing jer su do sada njegove šanse da ostane srbijanski premijer bile svedene na puki slučaj.
Dakle, opet imamo onu narodnu, jednim udarcem-dva zeca.

Riječi suca Antonettia nisu ništa drugo nego okvir za izreku Theodora Roosevelta, sve što se događa u politici ili bilo gdje oko nas, negdje je već isplanirano.
Carla del Ponte je svoje odsvirala upravo optužnicom kontra Šešelja, a kada će naša vlast početi dirigirati i svirati za svoje interese, ne zna se.
Što su sve ovo vrijeme radila tijela kaznenog progona (Državno odvjetništvo u prvom redu,  op. a. b) što su ovih godina radile Vlade RH-e i njeni Premijeri, njeni predsjednici Mesić, Josipović i gdje je sada ta „desnica“ K. G. Kitarović  i njen miljokaz, volim te Hrvatska, kada još nije na vidiku ništa uočiti da žele zaustaviti revizionizam i ekstremizam budući da i dalje smatraju da je vođenje države nečiji marketing pa ne demantiraju vječitu obranu kojom krvnici optužuju svoje žrtve da su krive za zlo, koje su uz to i podnijeli te platili životom!?
Zato nam se i desilo da još nitko nije odgovarao za Velepromet, Ovčaru, Ćelije, Antin, Paulin Dvor, Saborsko, Lovas, Paljuv,  Viduševac, Ervenik, Borovo Selo, Vaganac, selo Kostrići i stotine drugih mjesta!?
Uostalom, naše međunarodno djelovanje i ovaj šou oko Vesne Pusić je samo sarkazam i to je stvar diplomafije, a ne diplomacije, valjda se zato i postupa Zakonom o strancima umjesto Kaznenim zakonom čiju nam primjenu nitko ne priječi niti može priječiti i ne treba čekati opet presudu MKS-a da bi navodno bili konsternirani.

Sigurnosno pitanje najbolje dočarava činjnica da se netko slobodno šeće Sjevernom Korejom, a prvi špijun to ne znade ili krije što je još gore pa dok Lozančić shvati da vrba nije loza, rasuše se bačve.
Zato je u ovom momentu presuda šašavom Šešelju i svojevrstan „The Panama papers“.
Odista nam je svima potrebito kolektivno osvješćenje, a ljubav za domovinu postiže svoje savršenstvo samo u žrtvovanju za opće dobro.

Ante Baraba/Kamenjar.com

[ad id=”93788″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari