Pratite nas

Kolumne

Presuda Vojislavu Šešelju je ogledalo hrvatske vlasti

Objavljeno

na

[testimonial image=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/04/as.jpg” name=”dr.Ante Starčević” background=”#” color=”#” border=”#” img_border=”#” name_color=”#” title_color=”#”]Dok budemo imali domaćih izdajica… dotle će mo imati tuđih gospodara….. Izdajica će mo imati dok se narod ne osvjesti.[/testimonial]

U životu sam znao biti veseo i malo veseliji, ali kada sam čuo da je ratni huškaš, eksponent i glasogovornik Vojislav Šešelj oslobođen,  bio sam ozaren mirnoćom. Široko je društvo koje to može posvjedočiti.

[ad id=”93788″]

Splosnati mozak naše vlasti i svih zdravodrugova ideološkopolitičke sprtve jugomarksista  pravi je odraz zgražanja presudom ICTY-a u ovom predmetu.

Ovo zbog toga što ja još ne vidim kod njih logički prožeto shvaćanje i prosudbu da bi se uvidjela distinkcija misli, riječ i djela. Naša vlast, a posebice vlast Republike Srbije, bila bi presretna da je Šešelj osuđen. Kad ne bi išta mogli za pametno reći, kazali bi da je to ionako proizvod hercegovačkih katolika i njega koji je kao uljez došao u Srbiju da dokaže koliko vrijedi ta hrvatska kultura.

Problem stvarne sigurnosti naše domovine, a time i njenog okruženja, aktiviran je tek kada je Šešelj počeo govoriti i kada je decidirano kazao da više ne će šutjeti. On je dakle, otkrio  u sadržaju i formi, Nikolića, Dačića, Ljajića, Vulina, Šarovića i mnoge druge radikale koje nije ustrojio on već kapetan JNA Milan Lančanin zvani Kamen i to u Vukovaru. Nikakve tajne nema niti je bilo, da je Bele Orlove, ustrojio KOS te da je ta zloglasna tvorevina jugomarxista skupa s ostalim tajnim službama ( UDBA, SID i druge) pribjegla realizaciji plana raspada SFRJ pripremljenog prije osamdesetih godina prošlog stoljeća. Isto tako imajmo na umu da su anglosaksonci u prvom redu USA i  Great British imali plan za prevrat u bivšoj Jugoslaviji. Ne zaboravite da su događaji u Siriji i Ukrajini itekako slični i jednom za uvijek svima nam mora biti jasno da se taj famozni antiterorizam nije mogao javiti dok se nije stvorio terorizam i to od samih antiterorista i da su svi ratovi ekonomski ratovi. Itekako se razmišljalo i o terorizmu u trećoj Jugoslaviji upravo od onih koji su je i stvorili. Iako se u Velikoj Britaniji mogu proučavati spisi tajne službe MI6 samo do 1949. godine, naravno bez navođenja imena agenata, danas mnogi CIA-i  i FBI-i bivši agenti javno govore da su radili na raspirivanju nacionalnih sukoba naroda na ovim prostorima i da su to izdašno financirali. Dakle, umjesto protuzakonite uporabe nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se zastrašivanjem vlada ili civilna populacija  prisilila na djelovanje radi određenih ciljeva ( tj. umjesto terorističkog djelovanja) izabran je drugi put, djelovanje sub grupe preko jugoslavenskih udbaških struktura u prvom redu kako bi se izbjeglo otvoreno djelovanje vojske i policije čija bi se kontrola postupno preuzela u cijelosti.

U pismu, Josipa Perkovića, kolegama u Beogradu početkom ljeta 1992. godine,  u kojem između ostalog stoji iskaz alfe i omege jugoslavenske UDB-e, Stanka Čolak:  „ KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu.„  neprijeporan je dokaz za to.
Kako se u tome može snaći običan čovjek, pojedinac i kako promišljeno odlučiti o glavnom pitanju, tko snosi punu odgovornost, a tko je odgovoran za izvođenja odluka i zapovijedi Vrhovne komande JNA i podložnih joj  formacija rezervista i paravojnih formacija koje su izvršavale gadne zadatke, nije moguće kazati definicijom o presudi Vojislavu Šešelj.

Po meni ti zločini idu na račun nasljednika Tite, partije, njihovih tajnih i javnih službi te JNA, budući da genocid nad nesrbskim pučanstvom nije počinjen nakon što se je R. Srbija izdvojila iz tkz. Treće Jugoslavije, naziva SFRJ.

Svi oni su nakon što su napustili plan očuvanja, a pribjegli planu podjele države kojoj bijahu na čelu po sistemu, PUKU DOMOVINA NAMA IMOVINA, snose punu odgovornost. Napose se to odnosi na organiziranje i pomaganje paravojnih četničkih grupacija i valja nam dobro istražiti što su kaponje prešutjele, a ne što su govorile za javnost. Takvo što povijest je zapisala prilikom povlačenja Turaka s Balkana u tijeku Balkanskih ratova. Strava i užas stajala je nasuprot govora predstavnika Srbske vojske, a divlje horde bjesomučno i zvjerski tamanilo je nevino pučanstvo. Ista sudbina se ponovila i sramotna iživljavanja nad civilnim stanovništvom poharanih krajeva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini doživjela su svu bestijalnost.

Nije teško zaključiti da je u tim slojevitim zločinima nad civilnim pučanstvom glavna odgovornost na samom vrhu zapovjednog lanca, Glavnom štabu JNA na čelu kojeg je sve do mjesec dana nakon pada Vukovara bio bivši i sada „doživotni“ predsjednik RH-e Stjepan Mesić!?

U tom ciklusu zakulisnih igara s hrvatske strane ispada da je Franjo Tuđman predao Hrvatsko podunavlje Mesiću kada se znade da je svom povjereniku Marinu Vidić Bilom izdao zapovijed da se civili predaju, a vojska neka ide u proboj!? Ova zapovijed je izdana petnaestak dana prije pada Vukovara, koji je da podsjetimo pao točno osamdeset osmog dana od napada.

Čudna li mirisa u Titinim ružama.

Da bi i ovo pitanje bilo tabu tema glupo, šašavo, siroče, kako mnogi tepaju,  Šešelj,  bio je idealan mamac.
Vrhovni zapovjednik JNA u tjedniku „Danas“ od 17. prosinca 1991. godine, Stjepan Mesić je kazao je da mu Beograd nije isplatio predsjedničku plaću za mjesec listopad i studeni 1991. kada su, dakle agonizirali Vukovar, Dubrovnik i paletu gradova oko Hrvatske i Bosansko-Hercegovačke granice!? Ni dandanas, nitko ne vidi, u tom raskoraku javašluka i zapovjedne odgovornosti, nikakve krivnje!?

Zar se ne valja zapitati, tko je smislio i zapovjedio ono što su činile jedinice JNA, tko je taj koji je uništavao civilne objekte , gradove i sela na tako dugoj liniji fronte od Vukovara, preko Bosne do Boke Kotorske!?
Zar se ne pitamo, tko snosi načelnu odgovornost za nedjela i zločine tkz. paravojnih formacija tipa Arkanovaca ( Arkan je po svom rođenju Slovenac, op. a. b. ) Šešeljevaca, Nišlija i inih manipulatora  izumitelja „hrvatoseka“!?

Naravno, da su voždovi paravojnih i samovoljnih četničkih bandi, pa dakle i Vojislav Šešelj, odgovorni, ali ih ni dan danas viši zapovjedni forum nije nikada prozvao zbog počinjenog zločina niti ih je prozivao tijekom Domovinskog rata da to ne čine, dapače, nije im to bilo ni na kraj pameti. Tek godinama nakon rata i iživljavanja nad civilnim stanovništvom poharanih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, počele su stizati prijave Međunarodnom kaznenom sudu. No, nisu to bile brižljive i savjesne prijave već fabricirane stvari kojima su se službene vlasti nastojale oprati, a svoje podložnike otpremiti da se sami vade kako znaju i umiju, najupečatljiviji su slučajevi Darija Kordić i Ante Gotovina, pa neka onda oni plate za počinjene zločine.

Sramotna službena korespondencija na teret hrvatskih generala bila je dobra opomena u ovom postupku. ICTY nije htio nasjesti na još jednu prljavu igru, naravno, pustio je samo probni balun njegovim puštanjem i ovom presudom te dopustio našoj domovini i drugim državama ex. Jugoslavije da sami preispitaju ulogu jugoslavenskog vojnog foruma i drugih službi za slučajeve genocida posebice u Donjem Podrinju i Hrvatskom Podunavlju. Budite uvjereni, ako Šešelj poživi još tri četiri godine, da će on u žalbenom postupku biti osuđen, ali i da je ova presuda međunarodno upozorenje da je krajnje vrijeme da se podigne optužnica protiv onih koji su počinili zločine, koje MKSud nije pripisao Šešelju.

Ovo suđenje šašavom Šešelju nije nešto, kako to mnogi misle i prezentiraju, čemu se treba radovati Zagreb i/ili Beograd. Zločinci će biti identificirani i sigurno će biti kažnjeni i opasno bi bilo bacati strašnu osudu za genocid na bilo koji narod jer Predsjedništvo SFRJ i Vrhovni zapovjednik JNA itekako snosi tu odgovornost. Sve mi govori da će Jugovići „promijeniti prezime“u Genocidoviće.

Presuda Radovanu Karadžiću jasno je očitovanje da su Srbi jedini narod osuđeni za genocid na MKS-u u Den Haagu, a za sada jedino je bosanski Hrvat Dražen Erdemović učinio pokajanje. Takvo što kada su čelnici vlasti u R. Srbiji u pitanju, nije još dugo na vidiku. Tako ovu presudu možemo gledati i kao smjenjivanje Aleksandra Vučića ili u najmanju ruku na bezuvjetne zapovijedi pristupanja Srbije EU-i pa bi mu ovo bilo kao marketing jer su do sada njegove šanse da ostane srbijanski premijer bile svedene na puki slučaj.
Dakle, opet imamo onu narodnu, jednim udarcem-dva zeca.

Riječi suca Antonettia nisu ništa drugo nego okvir za izreku Theodora Roosevelta, sve što se događa u politici ili bilo gdje oko nas, negdje je već isplanirano.
Carla del Ponte je svoje odsvirala upravo optužnicom kontra Šešelja, a kada će naša vlast početi dirigirati i svirati za svoje interese, ne zna se.
Što su sve ovo vrijeme radila tijela kaznenog progona (Državno odvjetništvo u prvom redu,  op. a. b) što su ovih godina radile Vlade RH-e i njeni Premijeri, njeni predsjednici Mesić, Josipović i gdje je sada ta „desnica“ K. G. Kitarović  i njen miljokaz, volim te Hrvatska, kada još nije na vidiku ništa uočiti da žele zaustaviti revizionizam i ekstremizam budući da i dalje smatraju da je vođenje države nečiji marketing pa ne demantiraju vječitu obranu kojom krvnici optužuju svoje žrtve da su krive za zlo, koje su uz to i podnijeli te platili životom!?
Zato nam se i desilo da još nitko nije odgovarao za Velepromet, Ovčaru, Ćelije, Antin, Paulin Dvor, Saborsko, Lovas, Paljuv,  Viduševac, Ervenik, Borovo Selo, Vaganac, selo Kostrići i stotine drugih mjesta!?
Uostalom, naše međunarodno djelovanje i ovaj šou oko Vesne Pusić je samo sarkazam i to je stvar diplomafije, a ne diplomacije, valjda se zato i postupa Zakonom o strancima umjesto Kaznenim zakonom čiju nam primjenu nitko ne priječi niti može priječiti i ne treba čekati opet presudu MKS-a da bi navodno bili konsternirani.

Sigurnosno pitanje najbolje dočarava činjnica da se netko slobodno šeće Sjevernom Korejom, a prvi špijun to ne znade ili krije što je još gore pa dok Lozančić shvati da vrba nije loza, rasuše se bačve.
Zato je u ovom momentu presuda šašavom Šešelju i svojevrstan „The Panama papers“.
Odista nam je svima potrebito kolektivno osvješćenje, a ljubav za domovinu postiže svoje savršenstvo samo u žrtvovanju za opće dobro.

Ante Baraba/Kamenjar.com

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

SRPSKI NAZICAM I HRVATSKA ŠUTNJA

Objavljeno

na

Objavio

blic.rs

Pepeo vođe američkih neonacista Davida Edena Lane-a (koji je idol mnogim današnjim pokretima ove vrste u Europi i svijetu) nakon njegove smrti razasut je u 14 „arijevskih“ zemalja među kojima je i Srbija.

Učinili su to poklonici ovog zločinca u studenome 2008. godine, a ceremonijal je obavila srpska neonacistička organizacija „Krv i čast“ – i u znak sjećanja na taj „istorijski trenutak“ napravili su prigodnu skupnu fotografiju kraj simboličnog groba s velikim kamenim pravoslavnim križem i natpisom u slavu svoga uzora koji je umro u zatvoru (2007. godine) nakon što je bio osuđen na ukupno 190. godina robije.

Na svome internet sajtu ova je ekstremna organizacija objavila fotografije s obreda uz prigodni tekst i veličanje rasističkih ideje koje su bile spiritus movens Davida Lane-a, ali su isto tako i sastavnice njihovog programa uz pomoć kojega planiraju stvoriti „rasno čistu i zdravu Srbiju“.

O tom događaju svojedobno je srbijanski portal Espreso rs ovako izvijestio:

„Na sajtu među ostalim piše: ‘Po želji Dejvida Lejna pred smrt, njegovo telo je spaljeno i podeljeno na 14 delova koji su poslati arijevskim nacijama širom sveta da prospu njegov pepeo u ime zajedničke ideje cele naše rase i solidarnosti u borbi za arijevski opstanak.

Srpska ‘Krv i čast divizija’ imala je tu čast da bude deo ispunjenja njegove želje. Nakon održanog govora i odavanja pošte minutom ćutanja, posmrtni pepeo je posut po našoj srpskoj zemlji, dok su naša srca ponosno kucala sećajući se velikih dela Davida Lejna.’“ 

(https://www.espreso.rs/vesti/drustvo/173443/prosut-pepeo-vodje-nacista-dejvida-lejna-u-srbiji)

 Pretpostavlja se da su srpski neonacisti ovu za njih vrlo važnu stvar obavili u „Vrtu sećanja“ (na Novom groblju u Beogradu), ili na nekoj „nepoznatoj lokaciji“.

Analitičari društvenih zbivanja u Srbiji tvrde kako tu država nije u stanju učiniti ništa na zaustavljanju širenja rasističke i neonacističke propagande putem interneta, budući da su najaktivnije organizacije koje u tom smislu djeluju („Nacionalni stroj“ i „Rasonalisti“) „umrežene s međunarodnim grupama, a server njihovih sajtova je u SAD-u“.

 Slučajno ili ne, ne spominje se organizacija „Krv i čast“ (koja se ne rijetko naziva i „Krv i čast divizija“) iako je ova neonacistička družina jedna od najaktivnijih u Srbiji. Formirana je 1995. godine, a 2003. je u okviru nje ustrojena borbena skupina „Combat 18“ (broj „18“ predstavlja prvo i osmo slovo abecede što simbolizira inicijale Adolfa Hitlera). Kako kažu upućeni u Srbiji, ono što „Combat 18“ čini opasnim, jeste priljev novčanih sredstava iz međunarodnih izvora koji rade na financiranju nacističke propagande.

Dakako, ovo nije jedina neonacistička organizacija u Srbiji.

Vrlo sličan program imaju ili su imale mnoge bivše i sadašnje organizacije ustrojene kao „građanska udruženja“ ili one koje djeluju konspirativno, bez formalne hijerarhije i ne traže registraciju („Obraz“, „Rasonalisti“, „Nacionalni stroj“, „Dveri srpske“ – kasnije „Srpski sabor Dveri“, „Skinhedi“ itd.), od kojih su neke (poput „Srpskog sabora Dveri“) postale i parlamentarne stranke.

Tu je, naravno i Šešeljeva Srpska radikalna stranka koja je u suštinskom smislu jednako nacistička i rasistička kao i bilo koja od spomenutih organizacija, budući da se i njezina ideologija zasniva na „svetosavskom nacionalizmu“, teoriji srpske „nad-rase“ i ideologiji etnički čiste „Velike Srbije“ – što se u suštinskom smislu uklapa u neonacistički ideološki okvir.Daleko nisu odmakle i Vučićeva Srpska napredna stranka i Dačićeva Socijalistička partija Srbije – sve su one, kao i Srpski sabor Dveri potekle iz istog legla, s istog izvorišta, nadahnute velikosrpskom ideologijom.

Srbija je premrežena ekstremnim strankama, pokretima i organizacijama.

O svemu tomu tamo se, naravno, šuti. Oni kriju svoje prljavštine kao zmija noge. I svijetu se predstavlja kao „antifašistička“!? Vučić, Dačić i Nikolić vode iste ove ekstremiste (četnike i neonaciste) na Crveni trg u Moskvu, kako bi u ime Srbije odali počast „Velikoj oktobarskoj revoluciji“ ili „Danu pobjede nad fašizmom“!?

Kod njih se ne diže galama o „fašizaciji“ društva čak ni kad su u pitanju ozbiljne stvari poput nasilja na ulicama, gdje nacisti ubijaju ljude druge nacije, rase ili vjere, javno na ulicama slave rođendane svojih idola (Hitlera, Eichmanna, Hessa…), ni onda kad toljagama prebijaju neistomišljenike, divljaju, lupaju i lome po gradovima!

Oni su „antifašisti“ – svi u kompletu; oni koji slave nacizam, četništvo, svetosavlje, traže „naplatu duga u krvi“, sanjaju o „oslobađanju svoje ‘republike srpske krajine’“ za koju kažu da je „privremeno okupirana od ustaša“, oni koji organiziraju lov na Tomislava Žigmanova čim spomene položaj Hrvata u Vojvodini i Srbiji ili njihova prava!?

I uz sve to Srbija ne miruje nego optužuje sve oko sebe, pogotovu nas Hrvate.

I tu joj na ruku idu svi oni koji upiru prstom u svaki grafit u Hrvatskoj, u svaku kapu „nalik ustaškoj“, svi za koje je pozdrav „Za dom spremni“ krunski dokaz hrvatske „fašistoidne naravi“, a nesretni Keleminec sa svojih nekoliko čudaka oličenje „ustaške Crne legije“!?

U isti rog s Vulinom, Šešeljem i Vučićem pušu svi koji Thompsona prozivaju „ustašom“, nabacuju se blatom na Bleiburg a u isto vrijeme čuvaju lažni mit o Jasenovcu i svojski se trude da ovaj narod i dalje drže zarobljenikom svojih bolesnih opsesija.

Čak se i spaljivanje jednog šovinističkog smeća od novina kao što su srpske ‘Novosti’ proglašava „ekstremizmom“, a nitko ne čini ništa kako bi se obuzdala otrovna i primitivna, rasistička mržnja koja otuda kulja i neštedimice se prosipa po hrvatskom narodu i njegovim svetinjama!

Jesmo li mi Hrvati osuđeni na vječitu šutnju i moramo li se praviti da smo gluhi i slijepi – samo da bi ugodili onima koji nam rade o glavi?

Ima li koga u Hrvatskoj da i jednima i drugima (i nacistima u Srbiji i ovim našim domaćim crvenim fašistima) konačno začepi usta i kaže „popu pop“ a „bobu bob“?

Je l’ već dosta te perverzije!?

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Horor-scenarij – poljoprivreda bez poljoprivrednika

Objavljeno

na

Objavio

Poljoprivreda pretvorena u agrobiznis na matrici Rockfeller–Harvarda biva globalizirana zahvaljujući Ugovorima (GATT) o liberalizaciji tržišta, sklopljenima u Urugvaju krajem osamdesetih

Izrađena je medicinska studija i neka ćemo zanimanja koja više ne postoje, poput radnika u rudnicima, ukinuti, a druga ćemo prilagoditi potrebama 21. stoljeća.

Tu strašnu rečenicu o rudnicima koji zbog razvoja tehnologije ne trebaju rudare, a koju je prošlog tjedna izgovorio ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, nitko nije uzeo kao dramatičnu. Ne što se rudara tiče, nego ogromnog broja zanimanja koja se, na kraju krajeva, tiču svakoga od nas, ne samo radnog mjesta nego i našeg zdravlja.

Vrsta u izumiranju

Mi smo poljoprivredni kraj u kojem selo i poljoprivreda, pa onda i poljoprivrednici, propadaju, izumiru, a nisu rudari. Zato ostavimo na miru pokojne rudare, jer uskoro slijede i karmine za poljoprivrednike. Hrvatsko selo i poljoprivrednik samo su dio globalnog procesa vrste u izumiranju. William Engdahl davno je uočio taj proces u SAD–u. Brojke su jasne.

Godine 1950. SAD je imao 151 milijun i 132 tisuće stanovnika, od kojih je bilo 25 milijuna i 58 tisuća poljoprivrednika, dakle, oko 12 posto ukupne radne snage. U to vrijeme u SAD–u djeluje 5 milijuna i 388 tisuća poljoprivrednih gospodarstva koja prosječno obrađuju 87 hektara.

Četrdeset godina poslije, 1990., SAD ima 261 milijun i 423 tisuće stanovnika, od kojih manje od 3 milijuna poljoprivrednika, samo 2,6 posto ukupne radne snage. Broj poljoprivrednih gospodarstava pao je na 2 milijuna 143 tisuće, a prosječan broj hektara po gospodarstvu skočio je na gotovo 187. Oko 23 milijuna seljaka bilo je prisiljeno odseliti se u urbana područja. Mnoga područja su, kao i kod nas u Slavoniji, opustjela.

Što se dogodilo? Pojavila se Zaklada Rockfeller, koja je uložila ogromne novce u Harvard Bussines School na projektu industrijalizacije poljoprivrede, odnosno u pretvaranje poljoprivrede u agrobiznis na modelu Rockfellerovog biznis-carstva. Nakon pedesetih godina prošlog stoljeća uzgoj je svinja, krava, goveda, peradi… industrijaliziran.

Pilići su, kako je znano, uzgajani u malim gajbama, zgurani, a kako bi što brže rasli, krkani su različitim supstancama te antibioticima i hranjeni GM kukuruzom i sojom. Prema Vijeću za zaštitu prirodnih resursa SAD–a, 80 posto antibiotika daje se životinjama, a samo 20 posto ljudima. Vrijeme je novac, a ako priroda i prirodna proizvodnja usporavaju vrijeme proizvodnje hrane, to gore za prirodu.

Kvaliteta hrane drastično je pala, pojavile su se nove bolesti kod čovjeka, a neke stare akcelerirale, piše Engdahl, no financijski uspjeh tog Rockfeller–Harvard projekta za industrijalce tipa Monsanto, ADM, Cargill… bio je fantastičan, kao i za trgovce, od Unilevera do Toepfera.

Poljoprivreda pretvorena u agrobiznis na matrici Rockfeller–Harvarda biva globalizirana zahvaljujući Ugovorima (GATT) o liberalizaciji tržišta, sklopljenima u Urugvaju krajem osamdesetih. Nakon toga tim američkim “oligarsima agrobiznisa”, kako ih naziva Engdahl, širom su otvorena vrata u pokoravanju cijeloga svijeta uz masovnu propast poljoprivrede i poljoprivrednika.

Vrli novi svijet

Gdje je rješenje ove opasne situacije? Engdahl jednostavno kaže kako tradicionalne poljoprivrednike treba fiskalno rasteretiti, na svaki način pomoći, a glavne sudionike poljoprivrede pretvorene u agrobiznis na modelu “vrijeme je novac”, pa što košta da košta, od ekologije do ljudskog zdravlja i kvalitete hrane, od Monsanta do Bayera, udariti što višim nametima i tako ih zaustaviti.

No, nažalost, tvrdi isti autor, ni u Europskoj uniji ni u SAD–u za to za sada nema volje, ili je ima samo deklarativno. Zbog korupcije političara od strane tih globalnih gospodara hrane ili nečega drugoga, nebitno je. No to je globalni horor-proces, u kojem imamo poljoprivredu, ali više nema poljoprivrednika.

Kako ova tema dolazi i pred naše zakonodavce, mala Hrvatska pred ovim globalnim procesima ne može ništa. Vijest da imamo rudarstvo bez rudara zapravo je dobra, no da imamo poljoprivredu bez poljoprivrednika, da priroda prestaje biti norma, nego je neprijatelj kojeg treba nadvladati jer šteti profitu, to ni Orwell nije mogao smisliti. A tko će vam govoriti istinu?

Ni to ne znam, najavljuje se i nestanak novinara jer ih u SAD–u već sada zamjenjuju roboti. Poljoprivreda bez poljoprivrednika, novinarstvo bez novinara, čovjek bez prirode (rodna teorija), jaje bez kokoši… Dobro došli u vrli novi svijet, ili Engdahl pretjeruje?

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Ivica Šola: Zašto sam potpisao inicijativu ‘Narod odlučuje’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati