Connect with us

Politički rentgen

Presudni izbori za budućnost Hrvatske pred vratima!

Published

on

Ciklično, nakon svakog novog izlaska anketnog ispitivanja javnog mnijenja o šansama kandidata na predsjedničkim izborima uzburkaju su duhovi, međumrežjem dominiraju internetske ostrašćene gerile vođene istaknutim ispiračima mozgova iz mainstream medija, pa onda navijači nekritički ukopani u svoje ideološke rovove ne odustaju od silnog blaćenja onih kandidata koji im nisu po volji. U pravilu se to događa bez ikakvih suvislih argumenata. U anketama se događa ono što se moglo i predvidjeti, ono o čemu sam već pisao i najnovija istraživanja, bila ona naručena, bila ona objektivna ili lažna, pokazuju da se Zoran Milanović opasno približava Kolindi Grabar Kitarović koja još uvijek slovi za prvog favorita. Anketna istraživanja bez ikakve sumnje utječu na percepciju javnosti i bliži se vrijeme kada će Zoran Milanović vjerojatno prestići Kolindu Grabar Kitarović koja jedva preživljava atomske napade i s lijeva i s desna. Za razliku od njene borbe za svoj prvi mandat, kada su domoljubne i demokršćanske snage bile ujedinjene oko njenog izbora, ovaj put Kolinda Grabar Kitarović ima ozbiljan problem upravo s biračkim tijelom koje ju je prvi puta izabralo.

Kandidat Zoran Milanović nije sam sebe izmislio kao kandidata iz čiste dosade zato što je gubio dane s Tedeschijem u „Taču“ ili nije imao što drugo pametnije raditi. Kandidirale su ga one poražene političke snage koje je do koljena potukao Tomislav Karamarko otevši im pri tom najslađi dio vlastodržačke torte, pokorivši Ivu Josipovića na Pantovčaku. U toj igri prijestolja, Kolinda vs Ivo, nije pokoren samo Ivo Josipović, već je pokorena i cijela bulumenta neojugoslavenskih savjetnika na čelu sa Sašom Perkovićem, Sinišom Tatalovićem i Dejanom Jovićem? Pokoren je i diktator Tito i bez obzira koliko god netko taj potez Kolinde Grabar Kitarović smatrao simboličnim ili iznuđenim, činjenica je da Tito više ne stanuje na Pantovčaku kao što je i činjenica da Tito kao simbol onih koji su kandidirali Zorana Milanovića ne stanuje više na najljepšem zagrebačkom trgu. Koliko poražene snage  boli dekapitacija Tita vidljivo je iz Milanovićevog najvažnijeg obećanja, da će ukoliko pobjedi, „najvećeg sina hrvatskog naroda“ Tita vratiti na pijedestal Pantovčaka. Tito i čirilica u Vukovaru temelji su njihovih politika i samo te činjenica kojima se suprotstavila politika Kolinde Grabar Kitarović, da nije ništa drugo učinila u svom prvom mandatu, meni osobno je dovoljna da bez grižnje savjesti ponovo biram upravo Kolindu Grabar Kitarović. Samo ta činjenica koja je toliko važna Mesiću, Josipoviću, Lončaru, Pusički, Beljaku, Anki Mrak Taritaš trebala bi svima biti dovoljna kao dokaz i uporište koga izabrati. Jer, ako Anka Mrak Taritaš može izjaviti da je Kolinda Grabar Kitarović „hodajuće ruglo po svijetu“, a ovi drugi da je „hodajuća sramota“, treba li prosječno pametnom čovjeku neki bolji poticaj pred glasačkom kutijom?

Otužno je gledati takozvane suvereniste, domoljube, demokršćane koji su uglavnom prihvatili tu agitpropovsku retoriku notornih ljevičara i koji s istom strašću bez pravih argumenata ruše ono što smo zajednički prije pet godina stvarali. Oni gremiji duboke države koji su kandidirali Zorana Milanovića upravo na toj koncepciji grade svoj optimizam! Upravo na koncepciji razbijanja bračkog tijela HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović oni objektivno vide svoj veliki povratak na vlastodržačku političku scenu. Prvi puta nisu uspjeli pobijediti Kolindu Grabar Kitarović samo zato što nisu imali „jokera“  koji će razbiti desno biračko tijelo, samo zato, jer umjesto Milana Kujundžića nisu imali atraktivnog i popularnog estradnog pjevača Miroslava Škoru. Mentalni komunisti kojima je ova predsjednička utrka biti ili ne biti, učinit će baš sve što je moguće, od financiranja protukandidata Kolinde Grabar Kitarović, preko otvaranja medijskog prostora Škori, Bujancu i Radeljiću, do mogućih notornih marifetluka kod prebrojavanja glasova da pobjede u ovom finalu svih finala.

I zato su opasan protivnik!

Mogućom pobjedom Zorana Milanovića SDP i cjelokupna lijeva politička scena u Hrvatskoj će silno ojačati i ujediniti se, a eventualnim porazom Kolinde Grabar Kitarović HDZ, koji je ionako ostao bez desnog političkog  krila i bez ikakvog koalicijskog potencijala doživjet će pravi statistički, ali i realni potop puno teži nego što se to dogodilo nakon Sanaderovih suspekcija.

Miroslav Škoro u svim anketama drži stabilno treće mjesto, do sada mu ni jedan ozbiljan analitičar nije dao ni minimalne šanse za pobjedu, a to se moglo objektivno predvidjeti od samog početka njegove kandidature. I lijevi i desni mu daju lažne nade samo iz jednog razloga, da što više oslabi Kolindu Grabar Kitarović i da njegovo biračko tijelo ne odustane od njega! Bilo je kristalno jasno da Miroslav Škoro bez jake stranke, bez dobro organizirane infrastrukture samo uz pomoć Bujice, Velimira Bujanca i Mate Radeljića čija se pomoć sve više pokazuje kontraproduktivnom, nema nikakve šanse ući u drugi krug predsjedničkih izbora. Škorin bijeg od ultradesnice prema centru uz podršku suspektnog Mosta i Zelenih još više je naštetio njegovoj vjerodostojnosti. Nakon što je velika Škorina obožavateljica suverenistica  Ruža Tomašić u EU parlamentu podržala mrziteljicu Thompsona i mrziteljicu svega desnog u Hrvatskoj Loru Vidović, stvari s Bujancem i njegovim suverenistima postaju kristalno jasne!?

Pojava Ante Đapića kao ozbiljnog i autentičnog kandidata desnih politika, koji znalački artikulira političke programe svoje stranke DESNO, zasjenit će i razotkriti Škorine nesuvisle svjetonazorske izjave, kolebanja oko pozdrava „Za dom spremni“, a osobito njegovo nesuvislo „talasanje“ oko Tita, još više će oslabiti Škorinu vjerodostojnost. Pojavom Đapića na velikoj političkoj sceni, Škoro više ne može ukrasti Đapiću njegove državničke „Vukovarske teze“, niti njegov program u čiji je centar Đapić stavio krucijalnu promjenu izbornog zakona i promjenu zakona o državljanstvu, kao što je Škoro ukrao gotovo cijeli program Tomislavu Karamarku, pa sada nesuvislo, u svojim „stand up“ estradnim interpretacijama lamentira o lustraciji i borbi protiv uvoznog lobija, što su novinari odmah prepoznali!?

U trenutku kada Mislav Kolakušić agresivno krene u kampanju po glasače centra pokazat će se da Škoro u političkom centru nema što tražiti. Ispada da Ante Đapić danas govori ono što Miroslav Škoro i suverenisti ne smiju kazati  da ne izgubi glasače centra, a Mislav Kolakušić će kompetentno i superiorno govoriti o onome o čemu  Miroslav Škoro nema pojma i uzeti mu glasače centra koje trenutno Škoro snubi. Već danas je razvidno da je Mislav  Kolakušić u anketama apsolutno podcijenjen! Na kraju balade, uloga Miroslava Škore bit će svedena upravo na ono zbog čega je čini se i izmišljen. Neće više biti ni pjevač ni mogući predsjednik, jer ostat će upamćen kao razbijač glasova desnog političkog spektra na čemu je ljevica gradila  svoj optimizam i svoju moguću pobjedu na predsjedničkim izborima, pa zatim realno svoju pobjedu na parlamentarnim izborima i svoje dugoročne pobjede koje će na dugi rok zacrvenjeti Hrvatsku. Ako pod tim udarom s lijeva i desna padne Kolinda Grabar Kitarović, Hrvatska će se tada dugoročno crvenjeti kao što je bila crvena krv maloljetnog branitelja Pajičića na fasadi vukovarske policijske postaje, nakon što su mu glavu razbili  milicajci po nalogu i želji  Milanovića koji je obećao povratak ćirilice u Vukovar uz novo razbijanje glava. To je ujedno i želja Milanovićevog  „svastikara“ Ostojića, a sve zbog braće Srba i ljubljenog im druga Tita.

Zbog toga su ovi predsjednički izbori presudni za Hrvatsku i vrijeme je da ohladimo glave i da se smrtno uozbiljimo!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari