Pratite nas

Kultura

Pretpremijerno prikazan film o blaženom Alojziju Stepincu

Objavljeno

na

U Nadbiskupsko-pastoralnom institutu na Kaptolu pretpremijerno je prikazan dokumentarno-igrani film “Alojzije Viktor Stepinac” u produkciji Hrvatske radiotelevizije.

Film se snimao godinu dana, a prati cijeli blaženikov život. Premijerno će biti prikazan u nedjelju 10. veljače, na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, na Prvom programu HTV-a u 20.05.

Autor Niko Kostanić naglasio je kako je posebnost ovog filma to što o blaženom Stepincu govore hrvatski povjesničari i lijeve i desne provenijencije te srpski povjesničari. Tu još imamo vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj, episkope Srpske pravoslavne crkve i svjedoke koji govore kako ih je upravo Stepinac spasio.

Izrazio je uvjerenje da su baš ovakve teme i pristupi smisao postojanja javnog televizijskog servisa. Iako film prati cijeli život kardinala Stepinca, ostaju središnja pitanja: “Je li Stepinac mogao napraviti više toga tijekom Drugog svjetskog rata, je li mogao spasiti više ljudi, je li mogao oštrije osuditi ustaški režim”, rekao je Kostanić. Iznoseći svoje mišljenje, kaže, Stepinac je bio bolji čovjek od vremena u kojem je živio.

Monsinjor Josip Mrzljak izjavio je kako se nada i vjeruje da ovaj film može u ovom našem vremenu, sa zakašnjenjem, ali opet pravodobno, reći istinu i rasvijetliti neko vrijeme, a posebno tu svijetlu osobu Alojzija Stepinca.

Redatelj filma Neven Mihael Dianežević, obraćajući se prisutnima na pretpremijeri, zahvalio je HRT-u na pruženom povjerenju ponudivši mu da snimi ovaj film. Rekao je kako im namjera nije bila ispričati priču o blaženiku, već prepustiti to autentičnim svjedocima i znanstvenicima.

„Slušajući ih shvatio sam jednu vrlo važnu stvar – svi se oni, bez obzira na različite diskurse, slažu s gotovo svim činjenicama u vezi osobe i djelovanja blaženog Alojzija, no razlike se možda vide u interpretaciji tih činjenica, a to, čini mi se, ovisi katkad o predrasudama i nekim nametnutim stereotipima“, istaknuo je Dianežević.

Dodao je kako se prečesto događa da nam blaženi Stepinac u različitim raspravama postaje instrument ostvarivanja osobnih ili partikularnih interesa, a iz vidokruga nam izmiče ono što je, prema njegovom mišljenju, zaista važno – a to je Alojzije Viktor Stepinac, osoba i subjekt svetosti.

Ovaj 92-minutni dokumentarac redatelja Nevena Mihaela Dianeževića i urednika te scenarista Nike Kostanića obrađuje život blaženika od rođenja 1898. u Brezariću do smrti 1960. u Krašiću i otkriva ”kakav je bio Stepinac kao učenik, student na Gregoriani i mladi svećenik, zbog čega ga je Bauer unatoč tome što je bio solunski dobrovoljac predlagao za nadbiskupa koadjutora, koja je njegova uloga u spašavanju Srba i Židova u vremenu NDH, te što mu se stavlja na teret u montiranom sudskom procesu i kojim se metodama i falsifikatima tužiteljstvo služi.”

Detaljan je to prikaz o Stepinčevom životu i u Lepoglavi i krašićkom sužanjstvu; govori o milicijskoj represiji, trovanju, te što nam Stepinac ostavlja kao svoju oporuku? Iako film govori o cijelom životu blaženog Stepinca, ipak s posebnom je pozornošću obrađeno vremensko razdoblje 1941-1946. godine te pokušava demistificirati ulogu nadbiskupa Stepinca kada govorimo o vjerskim prijelazima, spašavanju Kozaračke djece, o Jasenovcu, o odnosu s Pavelićem i Titom. Povijesni događaji praćeni su igranim scenama.

Narator u filmu je glumac Dragan Despot. Kardinala Stepinca glumi šibenski bogoslov Ante Vrcić, a osim bogatog arhivskog materijala HTV-a, većina scena snimljena je 2018. u Zagrebu, Brezariću, Krašiću, Lepoglavi i Rimu. Direktor fotografije je Ivan Kovač, dok montažu potpisuje Damir Horvatek. Producent emisije je Mate Letica.

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

U Jarmini izdan prvi roman o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Andrea Pavić

Matej Delaš, magistar struke hrvatskoga jezika i književnosti, autor je gotovo 130 stranica dugoga romana „U traganju za izgubljenim totemom“ ili „Tragač“, prvoga jarminačkog romana. Matej Delaš dugogodišnji je jarminački izviđač, humorist, pisac najduljih istoslovnih priča u Hrvatskoj i okolici te učitelj Hrvatskoga jezika. Ilustratori su romana dvoje djece, autorovi učenici i članovi Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“, dok su likovi u romanu “stvarniˮ, tj. srednjoškolci koji i danas vode Udrugu.

Udruga djeluje od 1997. godine i prvi je katolički izviđački odred, a njezino osnivanje potaknuli su talijanski katolički skauti sredinom devedesetih godina za vrijeme Domovinskoga rata kada je mjesto bilo napola razrušeno. Prikupljenim sredstvima od donacija Udruga organizira veliku izviđačku aktivnost za djecu Jarmine i vjerojatno vinkovačkog kraja.

Udruga katoličkih izviđača iz Jarmine kraj Vinkovaca otpremila gotovo sve tiskane primjerke prvoga romana o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Roman ili antiroman prvijenac autora Mateja Delaša iz Jarmine kraj Vinkovaca tiskan je krajem travnja u izdanju Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“ čiji je autor član od 2007. godine te o kojoj na sasvim neobičan, recimo postmoderan, način piše o njezinim aktivnostima, ustroju, navikama i životima  članova.  Svoje je prvo predstavljanje publici roman doživio u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima, 25. svibnja 2020. godine. Moderiranje je predstavljanja vodio Marko Sabljaković, hrvatskoj publici itekako poznat po radu retkovačkoga kazališta na čije daske već godinama postavlja vrijedne kazališne komade kakvih se ne bi zastidjeli niti “većiˮ gradovi.

Roman, namijenjen srednjoškolcima, ali i odraslima, itekako problematizira i na aktualne hrvatske prilike, događaje, poznate osobe, mogućnosti preživljavanja udruga i, što je najposebnije, hrvatsku i svjetsku književnost koja se prepoznaje u moru citatnosti poznatih hrvatskih i svjetskih djela. Početkom lipnja, nakon mnogo otpremljenih primjeraka pojedinačnim fizičkim osobama i pokojem poduzetniku, zaključuje se da je roman (ili antiroman) prvijenac izazvao zadovoljavajuće reakcije, zanimanja i kritike te će vrlo vjerojatno Udruga još jednom tiskati svoj antiroman u 300 primjeraka.

Najzapaženiji su članovi Udruge iz Jarmine, koji su uglavnom i nositelji priče antiromana, vinkovački srednjoškolci među kojima su danas neki i studenti u Osijeku, Rijeci i Zagrebu. U romanu najviše provode vrijeme na jednome od kampova koji se ticao analize cijele izviđačke godine pa se radnja često retrospektivno seli iz mjeseca u mjesec te s mjesta na drugo mjesto. Budući da izviđački duh pristaje na avanturu i zabavu, a katoličko je izviđaštvo u Jarmini od samih početaka, oduvijek, temeljeno na odnosu starijega brata prema mlađemu i učenju Roberta Baden-Powella, osnivača svjetskoga skautskog pokreta, autor nije morao nagovarati mlađe članice i članove biti prvim katoličkim izviđačima u književnosti: „Osim što sam bio vođa, nekima sam bio i razrednik, nekima tek učitelj u osnovnoj školi. To je naš zajednički pothvat i ispod priča se svi članovi mogu potpisati. Na glavnoga lika i jato onih digresija mogu samo ja, što je mnogima koji očekuju tipičnu religioznu i izviđačku priču možda i suvišno. Htio sam priču kakvu Udruga zaslužuje, ilustratore iz Udruge, izdavača Udrugu i prve čitatelje kao i recenzente. I pravo na glavnog lika koji ne postoji.“ Autor dodaje da će u drugome tisku ispraviti nekoliko jezičnih sitnica, popraviti podnožje knjige te dodati i taj drugi naslov „Tragač“ jer glavni se lik tako naziva, iako je neimenovan, neshvaćen, neuspio, neostvaren i nejasan. Također, sprema i nastavak romana koji će se ponovo osloniti, kao i prvi „U traganju za izgubljenim totemom“, na sudjelovanje članova, vjerne zapise o događajima i aktivnostima, povijest Udruge, iskustva članova, čitateljsko iskustvo književnosti i onoga što to nije te u kojem će radnju smjestiti najprije na poznata vinkovačka i jarminačka mjesta, a zatim ju razbacati po cijeloj Hrvatskoj i vjerojatno inozemstvu jer katolički izviđači putuju posvuda i upoznaju mnogo toga. Osim toga, priprema zbirku vrlo dugih istoslovnih priča (u kojiima sve riječi počinju istim slovom) koje su potaknute najviše socijalno-političkim temama. Obećava knjigu u kojoj će predgovor, pogovor, zahvale i biografija biti napisane istim početnim slovom svake riječi i jedna je čak od njih, vrlo duga, posvećena Hrvatskom nogometnom klubu „Hajduk“ i dugom razdoblju bez titule.

„Naša udruga djeluje od 1997. godine, a već oko 1994. godine naše su osnivanje potaknuli talijanski katolički skauti, krovna organizacija AGESCI. Puno je jarminačke djece prošlo kroz našu udrugu jer kvaliteta se našega rada očito prepoznaje najprije u našem mjestu. Želimo ponuditi pustolovinu i svijet, igru i učenje, ali i odgoj u vjeri kako bi jednoga dana ta djeca bila odgovorni građani svijeta“, navodi Tomislav Delaš, dugogodišnji i trenutni predsjednik Udruge.

Ilustratorica Karla Culi, učenica vinkovačke gimnazije koja je zajedno s devetogodišnjim poletarcem Rokom Brodarom ilustrirala naslovnicu, tvrdi da „korice romana predstavljaju svijet koji je bezbojan ako u njemu nema dječjega, pustolovnoga. Zato su korice sive, a zapisnik o izviđaštvu, koji je glavni lik pronašao i iz kojeg saznaje o nama, raznih boja.“

Sav prihod od donacija usmjeren je u daljnji dobrotvorni rad Udruge, odnosno organizirat će se velika višednevna izviđačka aktivnost za jarminačku djecu i djecu vinkovačkoga kraja.

Antonija Huljev

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Izložba Hrvatska u srcu Europe

Objavljeno

na

Objavio

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom organizra Izložbu umjetničkih fotografija Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i  srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske – 25 godina poslije.

Izložba će biti svečano otvorena u petak, 5. lipnja 2020. godine u 12 sati. O izložbi će govoriti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta Hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Republike Hrvatske.

U prigodno pripremljenoj brošuri, koja se sastoji od uobičajenog pregleda izložbenog sadržaja, uvršteni su prigodni tekstovi prof. dr. sc. Pave Barišića, prof. dr. sc. Radoslava Katičića te akademika Mislava Ježića.

Izložba Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske otvorena je u siječnju 1996. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu, tri mjeseca poslije  u UNESCO-u u Parizu, a potom je obišla mnoge europske prijestolnice i kulturna središta, pa i Kairo u Egiptu, u doba kada se na kulturnom planu nastojao afirmirati hrvatski identitet, a na političkom uključiti Hrvatsku u europska tijela i NATO i približiti članstvu u ujedinjenoj Europi.

Hrvatska pripada sredozemnomu kulturnom krajoliku cijelom duljinom svoje rezvedene obale. Usidrena je istodobno u samo srce Srednje Europe, kako zemljopisno tako i povijesno, pravno i politički oblikujući i izražavajući njezinu supstanciju.

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje Srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj. Obje tradicije, latinska i slavenska, njegovale su se trajno u hrvatskoj kulturi, književnosti i u službenoj uporabi sve do naših vremena, te je po njima Hrvatska obilježena kao zapadnoeuropska i ujedno slavenska zemlja.

Izložba je upriličena uz potporu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari