Pratite nas

Kultura

Pretpremijerno prikazan film o blaženom Alojziju Stepincu

Objavljeno

na

U Nadbiskupsko-pastoralnom institutu na Kaptolu pretpremijerno je prikazan dokumentarno-igrani film “Alojzije Viktor Stepinac” u produkciji Hrvatske radiotelevizije.

Film se snimao godinu dana, a prati cijeli blaženikov život. Premijerno će biti prikazan u nedjelju 10. veljače, na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, na Prvom programu HTV-a u 20.05.

Autor Niko Kostanić naglasio je kako je posebnost ovog filma to što o blaženom Stepincu govore hrvatski povjesničari i lijeve i desne provenijencije te srpski povjesničari. Tu još imamo vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj, episkope Srpske pravoslavne crkve i svjedoke koji govore kako ih je upravo Stepinac spasio.

Izrazio je uvjerenje da su baš ovakve teme i pristupi smisao postojanja javnog televizijskog servisa. Iako film prati cijeli život kardinala Stepinca, ostaju središnja pitanja: “Je li Stepinac mogao napraviti više toga tijekom Drugog svjetskog rata, je li mogao spasiti više ljudi, je li mogao oštrije osuditi ustaški režim”, rekao je Kostanić. Iznoseći svoje mišljenje, kaže, Stepinac je bio bolji čovjek od vremena u kojem je živio.

Monsinjor Josip Mrzljak izjavio je kako se nada i vjeruje da ovaj film može u ovom našem vremenu, sa zakašnjenjem, ali opet pravodobno, reći istinu i rasvijetliti neko vrijeme, a posebno tu svijetlu osobu Alojzija Stepinca.

Redatelj filma Neven Mihael Dianežević, obraćajući se prisutnima na pretpremijeri, zahvalio je HRT-u na pruženom povjerenju ponudivši mu da snimi ovaj film. Rekao je kako im namjera nije bila ispričati priču o blaženiku, već prepustiti to autentičnim svjedocima i znanstvenicima.

„Slušajući ih shvatio sam jednu vrlo važnu stvar – svi se oni, bez obzira na različite diskurse, slažu s gotovo svim činjenicama u vezi osobe i djelovanja blaženog Alojzija, no razlike se možda vide u interpretaciji tih činjenica, a to, čini mi se, ovisi katkad o predrasudama i nekim nametnutim stereotipima“, istaknuo je Dianežević.

Dodao je kako se prečesto događa da nam blaženi Stepinac u različitim raspravama postaje instrument ostvarivanja osobnih ili partikularnih interesa, a iz vidokruga nam izmiče ono što je, prema njegovom mišljenju, zaista važno – a to je Alojzije Viktor Stepinac, osoba i subjekt svetosti.

Ovaj 92-minutni dokumentarac redatelja Nevena Mihaela Dianeževića i urednika te scenarista Nike Kostanića obrađuje život blaženika od rođenja 1898. u Brezariću do smrti 1960. u Krašiću i otkriva ”kakav je bio Stepinac kao učenik, student na Gregoriani i mladi svećenik, zbog čega ga je Bauer unatoč tome što je bio solunski dobrovoljac predlagao za nadbiskupa koadjutora, koja je njegova uloga u spašavanju Srba i Židova u vremenu NDH, te što mu se stavlja na teret u montiranom sudskom procesu i kojim se metodama i falsifikatima tužiteljstvo služi.”

Detaljan je to prikaz o Stepinčevom životu i u Lepoglavi i krašićkom sužanjstvu; govori o milicijskoj represiji, trovanju, te što nam Stepinac ostavlja kao svoju oporuku? Iako film govori o cijelom životu blaženog Stepinca, ipak s posebnom je pozornošću obrađeno vremensko razdoblje 1941-1946. godine te pokušava demistificirati ulogu nadbiskupa Stepinca kada govorimo o vjerskim prijelazima, spašavanju Kozaračke djece, o Jasenovcu, o odnosu s Pavelićem i Titom. Povijesni događaji praćeni su igranim scenama.

Narator u filmu je glumac Dragan Despot. Kardinala Stepinca glumi šibenski bogoslov Ante Vrcić, a osim bogatog arhivskog materijala HTV-a, većina scena snimljena je 2018. u Zagrebu, Brezariću, Krašiću, Lepoglavi i Rimu. Direktor fotografije je Ivan Kovač, dok montažu potpisuje Damir Horvatek. Producent emisije je Mate Letica.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kninski vjeroučitelj Mario Preden izdao novu zbirku pjesama

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom današnjega dana iz tiska je izašla nova zbirka pjesama kninskog vjeroučitelja i pjesnika Marija Predena naslova “U potrazi za djevojkom – Češnja za ljubavi”, a koju je u okviru svoje biblioteke “Radosni leptir” objavila nakladnička kuća “Kerigma-Pia” iz Zagreba.

 Piše: Marko LESKOVAR

Mario Preden je rođen 15. travnja 1976. godine u Kninu gdje je završio osnovnu školu i prvi razred srednje škole. Zbog rata u Hrvatskoj srednju školu završava u Puli. Proglašen je za najboljeg učenika Tehničke škole Pula u svojoj generaciji. U Zagrebu je 2001. godine diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na kojem studira Licencijatski i doktorski studij teologije iz specijalizacije u moralnoj teologiji. Radi u Srednjoj školi Lovre Montija i Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu kao katolički vjeroučitelj. Učenici SŠ Lovre Montija su 2016. i 2018. godine osvojili 1. mjesto na državnom natjecanju iz katoličkog vjeronauka pod njegovim mentorstvom. Više godina gostuje na Hrvatskom radio Kninu kao povremeni urednik emisije  Duhovne misli i u nekoliko navrata kao gost emisije Susret. Prva zbirka pjesama Srce i razum (onoj koju volim) tiskana mu je 2016. godine. Nagradu Grada Knina dobiva 2018. godine za uspjehe u radu s mladim osobama osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta te promicanju znanja i obrazovanja.

U recenziji za ovo djelo glavni i odgovorni urednik nakladničke kuće “Kerigma-Pia”, ugledni književnik i novinar Anto Pranjkić je kazao kako “u Predenovoj životnoj i stvaralačkoj stazi nema ničeg slučajnog i  zalutalog što bi dramatično poništilo začuđujuću predodređenost njegovoga putovanja kroz život i književnost. Dijete je velikoga Knina i “potomak” Kralja Zvonimira, tako da mu je život ovjenčan impresivnom poviješću i stoljetnim duhovnim nasljeđem znamenitih Hrvata-katolika, koji su svoj rad i život mjerili učinkovitošću vremena”, ističe Pranjkić i pojašnjava:

– Teško je odrediti u kojoj je mjeri Mariovo školovanje, koje još uvijek traje, bilo izraz njegovih urođenih žudnji htijenja, ali se vidi i ta prosvjetiteljska baklja koju je podigao jednim dijelom i književnim djelovanjem.

Na svaki način, na toj duhovnoj paraboli trajno se postavlja fundament njegova života i umjetnosti: nepatvoreno i neraskidivo trajno jedinstvo Boga i čovjeka, navezanost čovjeka na čovjeka, konstanta o svemu i svačemu što se može sporiti, osim vječnosti. Ako bi smo pokušali naći glavne riječi Predenove književnosti, one se kreću oko pojmova Unum( jedno), Bonum(dobro), Verum (istinito), Pulchrum(lijepo), a što čini prirodnu žudnju života jedino ostvarivom.  Svi fundamentalni prirodni zakoni svijeta su jednostavni te je za Predena prirodno da ta jednostavnost prijeđe u riječ i misao čovjekovu.

Malo je pisaca takvog altruističkog zanosa i  uvjerenja  da književno stvaranje mora pratiti najdublje zakone života, njegovu vječitu oslonjenost na ono što je bilo jučer i nepokolebljivo uzdanje u ono što mora biti sutra. Tom vrstom prirodne energije, koja ubrizgava krv,  spaja i sjedinjuje rastakajuće segmente čovječnosti, osjećanja i ljepote Mario Preden napaja svoje književne svjetove.  Stoga, nije ni malo slučajno što se u tim svjetovima uzdižu zastave mudrosti življenja, koje će na svaki način ostati jedini sigurni tragovi i svjetionici čitavih civilizacija na dugom putovanju do sreće.

Život je sam po sebi životan. Svaki dobar čovjek i pisac trebali bi biti djelići neke velike i konačne istine. A ona traje vječito, kao i život,  nastavlja rasti i cvjetati kroz vrijeme.

Ne pristajući na klanjanje zlatnom teletu svakovrsnog apsurda i beznađa, Mario Preden mojsijevskom snagom i vizijom donosi istinu Vječne Obnove, zavjetne ploče nade  i vjere da se Čovjek i njegova Riječ vrate Izvoru svojemu… kakvi su bili na dlanu Gospodnjem, pa i onda, posebno onda kad su u potrazi za djevojkom, budućom  suputnicom na moru života, napisao je Pranjkić u recenziji za djelo kninskog vjeroučitelja i  pjesnika Marija Predena.

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nisam im’o ni osamnaest ljeta, zvala me je Domovina sveta!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Velimir Velo Raspudić (Specijalna policija na Kupresu)

Mogu nam braniti
al ne mogu zabraniti!
Niti nam mogu izbrisati
prošlost!

IDEM I JA OČE

Sjećam se, bilo je ljeto,
kad rekoh: Idem i ja oče!
Idem i ja Domovina zove,
pod krilo svoje sokolove!

Spustio je glavu, ništa rek’o nije,
a znao sam što u srcu krije.
U kući samo čula se tišina,
nije lako u rat poslat sina!

Nisam im’o ni osamnaest ljeta,
zvala me je Domovina sveta!
Znam, bio sam zelen i mlad,
ni znao nisam što je to rat!

Ali sam brzo naučio
zašto je otac svoju tugu krio,
malo mi je trebalo da shvatim,
zašto majka moli da se vratim!?

Ljubav u meni bila je jača,
od očeve tuge i majčinog plača!
Kratak je put između pakla i raja,
s tim momcim ostadoh do kraja.

Mnogi svoju mladost ostaviše,
a najbolji s nama nisu više!
Samo može ta ratna strahota
stvorit prijatelje za cijelog života!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Velimir Velo Raspudić

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari