Pratite nas

Herceg Bosna

Pretvaranje pojedinaca i naroda u robove

Objavljeno

na

 U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt Split 18. veljače održalo se je u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predstavljanje troknjižja „Zombiji Novog svjetskog poretka” autora Mladena Lojkića. Troknjižje čine knjige „Magija umjetnosti”, „Kontrola uma” i „Eugenika i ljudski korov”. Uz autora predstavljači knjiga su bili novinari Josip Jović, Joško Čelan i Ivan Ugrin.

Predstavljanje knjiga je zahtijevalo od posjetitelja punu pažnju. Izlaganja su sadržavala mnogo podataka i mnoge pojmove iz politike, društvenih uređenja, filozofije, kulture, domoljublja, vjere itd., a sve sa svrhom da bolje shvatimo autorovo troknjižje u kojem nas upućuje na saznanja da nas pretvaraju u moderne „zombije-robove”. Autor nam je preporučio da prenesemo saznanja s ovog predstavljanja na svoje bližnje i prijatelje, kao i da ne može beznađe trajati vječno jer nakon zla mora uz Božju pomoć doći i dobro.

Svjetski financijski i gospodarstveni moćnici upravljaju u većini država svijeta vladama bez obzira na njihovu političku orijentaciju, a one po njihovu programu svoje građane pretvaraju u „robove/zombije”.

Razmišljala sam kako je nemoguće moj narod i mene pretvoriti u zombije-robove. Podsjetila sam se na sve marljive, pametne i uljudne školarce i studente, strpljive liječnike i medicinske sestre, volontere, misionare, humanitarce, dušobrižnike, glazbenike, branitelje, obitelji koje se na pošteni način bore za prehraniti i održati obitelj itd. Ili se stvarno dugoročno već radi na uništenju nacionalne svijesti kod mnogih naroda u zamjenu za globalizam, liberalizam i sve ostale izme, a sve za dobrobit krupnog kapitala i izabranih pojedinaca?

Pretvaranje u robove

U svakodnevnici može netko reći „bio sam kao zombi”. Tek sam se sada potrudila pronaći tumačenje što je to zombi. Zombi-živi mrtvaci. U vuduanskoj religiji su ljudi pomoću jedne droge pretvoreni u (prividne) mrtvace, pa pomoću magije crnog vrača oživljeni, ali s oštećenim radom mozga i pretvoreni u poslušne robove. Postali su upola živa bića koja su bez svijesti živjeli kao robovi.

Postiže li se to pretvaranje u robove na moderan način pomoću:

 Mnogih medija, pogotovo televizije, koji nameću novi stil života; važna je vanjština, a ne duhovna strana čovjeka, njegovo znanje i sve što ga čini humanim čovjekom, seksualne slobode i nastranosti prikazane kao normalne, domoljublje je kontraproduktivno jer ulaskom u EU granice nisu potrebne i u njoj imamo svi ista prava, glazbu koju trebamo slušati itd.

– Stalnim prikazivanjem istih političara koji obmanjuju i lažu i stvaraju sliku da bez njih ne možemo bolje niti da ima boljih od njih. Trebamo slušati ministricu Pusić koja nas uvjerava da u nas nije loša socijalna slika i da nema bojazni od nereda i da sadašnja srbijanska vlada nije odgovorna za agresiju na nas i mirno sluša izjavu srpskog predsjednika da su snimci Hrvatske iz zraka „dar” Srbije Hrvatskoj, premda su snimani 1960. i hrvatskim sredstvima i devedesetih pokradeni.

– Misle li 70 000 zaposlenih koji idu na posao bez plaće, a koji su kod toga i pokradeni, pretvoriti u zombije? Robovi su primali bar jelo i ležaj.

 Jesu li mladi koji žele otići na posao u EU države, a koje u tome potiče izvršna vlast moderni zombiji-robovi? Nitko ne objavljuje da svaki drugi useljenik s punim radnim vremenom, njih 53%, u Njemačkoj živi na rubu siromaštva. Njemačka ljevica upozorava da dobro obrazovani useljenici ne mogu dobiti adekvatno plaćen posao. Premda postoji Zakon o priznavanju diploma na saveznoj razini u 5 njemačkih pokrajina ne postoji zakon koji bi useljenicima davao pravo na priznavanje diploma, a u 16 pokrajina se tek radi na tome. Poznate su situacije gdje kirurzi rade kao taksisti.

– U zamjenu za vjeru propovijedaju liberalizam kao novi sustav političkih i ekonomskih nazora u kojem su prava pojedinca i opće slobode najviša vrijednost. Ali nepoželjan je skup mišljenja pojedinaca izražen kroz referendum. Referendum nije poželjan u većini država EU.

– Lažu da će novi Zakon o radu povećati investicije. Koju poruku dobivaju eventualni investitori činjenicom da su strane banke u Hrvatskoj kroz 5 godina iz Hrvatske povukle 6 milijardi eura?

– Uporno zastupanje neoliberalizma, najviše od marksista i ljevičara, da se država makne iz ekonomije i da se sve prepusti slobodnom tržištu nije nam donijela dobrobit. Možda to u zemljama u kojima nije bilo komunizma i funkcionira. Kod nas je dovelo do pljačke, nezaposlenosti, stambeno nezbrinutih i enormnog bogaćenja nekih a možda i stvaranju modernih robova. Ako već radiš, onda šuti jer možeš dobiti nogu.

Je li stvaranje bolesne, apatične i obespravljene većine naroda opasnije od zombi-robova ili nas baš takva stanja dovode do toga? Duboko vjerujem da im ne će uspjeti da nas kao narod unište, bez obzira na njihove frizirane ankete o uspješnim političarima, jer nešto se je počelo pokretati i iskazivati volju naroda.

hkv.hr / Mira Ivanišević

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari