Pratite nas

Pregled

Priča Britanskog novelista o Luki Modriću dirnula je mnoge i apsolutni je hit

Objavljeno

na

Apsolutni hit na Facebook danas je priča koju je objavio britanski novelist Boris Starling.

Priča je to Luki Modrić i njegovom djedu po kojem je naš reprezentativac dobio ime, a koji je ubijen u prosincu 1991.

Starlingova priča dirnula je mnoge.

Starlingovu priču donosimo u cijelosti:

Starac je tog jutra, u prosincu 1991. godine odveo stoku na brdo, jer to je radio svaki dan, bilo kiša ili sunce, zima ili ljeto. Odveo je stoku tog dana na brdo i nikada se nije vratio.

Šačica ljudi odjevena u policijske uniforme ga je uhitila. Pitanje je jesu li bili pravi policajci, ali to je bilo nebitno. U tim krajevima moć se dokazivala oružjem, a ne komadom papira.

Zločin tog čovjeka bio je isti onaj zločin koji uvijek i je u mjestima gdje vlada raskol: nije bio jedan od njih. Bio je onaj drugi. Bio je neprijatelj. Njegov zločin nije bilo nešto što je napravio, već ono što je bio. Bio je Hrvat, a oni su bili Srbi. I to je bilo sve.

Muškarci u uniformama su ga s još nekolicinom drugih odveli u obližnje selo Jesenice i tamo ih ubili. Starac je iza sebe ostavio obitelj koju je volio i koja je voljela njega, pa tako i njegov šestogodišnji unuk s kojim je dijelio ime i s kojim je praktički bio nerazdvojan, djed koji je bio lud za svojim unukom i unuk koji ga je obožavao.

Ime koje su dijelili je Luka Modrić i ove nedjelje će taj dječak, danas nogometaš s 32 godine, voditi svoju zemlju u finalu Svjetskog prvenstva. U nogometu se koristi jezik rata: napad, udarac, obrana…

Modrić, kao i njegovi sunarodnjaci, zna razliku između tih riječi u stvarnosti i u nogometu. Zna isto tako da je u Hrvatskoj jedan uvijek povezan s onim drugim, jer oni zajedno su povijest te male, ponosne nacije.

Nakon što mu je djed ubijen, Lukinu su kuću zapalili i cijela obitelj morala je živjeti godinama u hotelu, ne luksuznom, već običnom, skromnom, u gotovo raspadajućem stanju u njihovom Zadru.

Dok bi padale granate, kao što često i jesu, mali Luka bi sjedio unutra i čekao da prestane, ali kad bi oglasili da je sve prošlo, išao bi igrati nogomet na parkingu hotela, ponekad s drugom djecom, ponekad sam. Sve samo da pobjegne od surove i strašne stvarnosti života u neprekidnom ratnom stanju.

Bio je mali, premali da bi, kako se ispostavilo, mogao igrati u Hajduku. S 18 godina završio je u Zrinjskom iz Mostar, u bh. ligi, gdje su njegovi suigrači i protivnici otkrili dvije stvari o Luki: imao je sve vještine koje ste mogli poželjeti i znao se brinuti za sebe.

Njegov 15-godišnji put odveo ga je od Dinama do Tottenhama i Reala. Iako i danas, kako je napisao Guardianov Barney Ronay, ‘izgleda kao mali dječak odjeven kao vještica’, on je danas jedan od najboljih nogometaša svijeta s nevjerojatnim talentom, jedan od rijetkih koji vrijeme i prostor prilagođava sebi.

Od svih talenata možda najveći je taj da i drugi zbog njega bolje igraju. Kada je obično dodavanje najbolja opcija, to onda i igra. Ako treba držati loptu u nogama nekoliko trenutaka da bi se njegovi suigrači mogli namjestiti na što bolje pozicije, on to i radi. Ako treba pokriti tuđu grešku, on će to napraviti.

On nije jedna od onih superzvijezda koji jedini privlači pažnju i zbog čije prisutnosti nitko drugi ne može doći do izražaja. On je ultimativni vođa baš zato jer ne igra kao da je samo on važan. Njega nećete vidjeti da se valja po terenu kao da je upravo nagazio na minu ili da para majicu nakon što je dao gol ili da zamišljeno stoji usred terena kada stvari ne idu onako kako je zamislio. Te stvari je ostavio Neymaru, Ronaldu i Messiju. Ta trojica su već kući.

Luka je još uvijek u Rusiji, kao i njegova momčad. A njegova momčad ga voli. Kada je promašio jedanaesterac protiv Danske, Ivan Rakitić je okupio ostale i rekao: – Slušajte, Luka nas je izvadio iz više problema nego što možemo pobrojati. Naš je red da mu vratimo.

Ostavili su promašeni jedanaesterac iza sebe i krenuli u ispucavanje. Ako želite znati kakav je Luka Modrić, evo ovako: samo nekoliko minuta nakon što je promašio jedanaesterac, Luka je opet stao ispred danskog golmana Kaspera Schmeichela i ovaj put pogodio.

Teško je razumjeti, odnosno, lako je razumjeti, ali teško je ispravno shvatiti što ovo Hrvatima znači. Najslavnija slika u engleskoj nogometnoj povijesti ona je kada Bobby Moore u zrak diže svjetski kup. Najslavnija slika hrvatske nogometne povijesti je pak potpuno drukčija – Zvonimir Boban koji u letu nogom udara policajca.

Bilo je to na utakmici između Dinama i Crvene zvezde 1990. godine, ne dugo nakon što je Hrvatska odlučila da će se odvojiti od Jugoslavije. Boban je vidio policajca kako udara Dinamovog navijača za vrijeme nereda na utakmici i sjurio se prema njemu. – Bio sam to ja, lik koji je bio spreman riskirati svoj život, karijeru i sve što je slava mogla donijeti, sve zbog jednog ideala, jednog razloga – zbog hrvatske stvari – rekao je godinama kasnije Boban.

Bobana su izbacili iz jugoslavenske reprezentacije, koja je te godine išla na Svjetsko prvenstvo. Nije ga bilo briga. U svojoj glavi on je bio Hrvat, a ne Jugoslaven i osam godina kasnije kao kapetan hrvatske reprezentacije osvojio je treće mjesto na prvom svjetskom prvenstvu na kojem se Hrvatska natjecala. Bio je vođa fenomenalne generacije igrača – Slaven Bilić, Robert Prosinečki, Davor Šuker, koje i danas slave u Hrvatskoj.

Ulaskom u finale Modrić i njegovi napravili su korak naprijed od svojih prethodnika. Prikladno je što igraju s Francuzima: obje reprezentacije su odigrala isti broj utakmica, Hrvatska je bila zvijezda prvog kruga, a Francuska je bila najbolji tim u knockout fazi.

Pametni će se vjerojatno kladiti na Francusku. Ukupno gledano, oni i jesu bolji tim, sve utakmice u knockoutu su pobijedili u regularnom vremenu, dok je Hrvatska u tri utakmice zaredom išla u produžetke, što je dodatnih 90 minuta za njih, što je jednako minutaži cijele jedne utakmice.

Glava mi kaže da će pobijediti Francuska i to će vjerojatno biti laka pobjeda. Ali, moje srce kaže da će pobijediti Hrvatska, za bajku onih koji nisu favoriti, za ponosne ljude nastale u ratu, i prije svega za njihovog nevjerojatnog kapetana i starca po kojem je dobio ime.

(Večernji list)

 

Starešina: Kako se KOS najprije okomio na HOS-ovca N.N., a onda na Luku Modrića

 

 

Luka Modrić otkrio: Vatreni spremaju veliko iznenađenje za sve

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Podnesena tužba protiv gradonačelnice Siska Kristine Ikić Baniček

Objavljeno

na

Objavio

HTV-ov novinar Siščanin Igor Ahmetović podnio je krajem lipnja tužbu protiv Kristine Ikić Baniček, gradonačelnice Siska, radi kaznenog djela klevete.

Naime, nakon što je zabranila novinaru Ahmetoviću ulazak u Gradsku vijećnicu i praćenje sjednice Gradskog vijeća, gradonačelnica je, kako piše u tužbi, o razlozima zabrane rada HTV-ovu novinaru javno odgovorila kako je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane.

Dalje, tvrdi gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća. To su, kako stoji u tužbi, neistinite činjenične tvrdnje, koje je gradonačelnica iznijela, znajući da su neistinite, na službenim stranicama grada, zbog čega su postale pristupačne većem broju građana, što je naškodilo časti i ugledu novinara Ahmetovića.

U obrazloženju tužbe, Ahmetović i njegov odvjetnik Antonio Kaleb navode, kako nije točno da je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici ‘namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane’, jer naprosto nije ni bio na toj sjednici, kao niti na prethodne dvije, piše Jutarnji list

Netočna je i tvrdnja da Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća, jer toga pravila nema.

Novinari koji prate sjednice Vijeća primaju pozive i materijale za sjednicu e-mailom, a gradske službe bilježe u zapisniku njihovu nazočnost. U Zapisniku nije zapisano da je Ahmetović bio na sjednici Vijeća.

Pored toga, predsjednica Gradskog vijeća Ivana Krčelić istaknula je kako nikada nije opomenula novinara Ahmetovića niti se žalila na njegov rad.

 

Sisačka biskupija: Kristina Ikić Baniček ne govori istinu – decidirano je odbacila postavljanje spomenika kardinalu Stepincu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Božo Sušec u Nu2: Dalić je iznenađenje!

Objavljeno

na

Objavio

Božo Sušec  je bio gost Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u dva te je pričao i o aktualnim temama, ali i prošlosti:

Božo Sušec nije bio strog ni grub, nije vikao, ali je imao autoritet rada i nikad ne biste mogli reći ovo neću jer je on uvijek radio više od vas,
rekao je u uvodu Stjepan Balog.

Božo Sušec se prvo osvrnuo na uspjeh Zlatka Dalića.

Dalić je iznenađenje. Ta priča je kao bajka braće Grimm, koju je povremeno režirao Hithchok, a ostvario Zlatko Dalić. On je vrhunski trener. On je vrhunski trener, a za to moraš biti psiholog, komunikator, nekad mama i tata, a moraš imati i nešto karizmatično. On je pokazao da je pronašao pravi odnos sa svim tim različitim ljudima.

Može li se taj osjećaj zajedništva kapitalizirati konkretno?

Na osnovu praćenja, recimo primjer naslova svjetskog prvaka rukometaša, Atlanta, pa kasnije Atena… Tada se počelo pričati o rukometnom domu, kojeg još uvijek nema. Ta slavlja su prekrasan zanos, ali to je kratkotrajan adrenalin. Ako se barem nacionalni stadion napravi, to je nešto, ali to ne rješava probleme nogometa i sporta, koji su jako duboki. Ne možemo živjeti na ovom uzletu i zanosu. Ovaj novac koji su igrači zaradili, iz mojih krugova znam da su se igrači bili spremni odreći se premija ako bi taj novac išao izravno u izgradnju centara za mlade nogometaše. Ako to pokrenemo, onda nećemo pasti u depresiju. Mi vjerojatno nikad nećemo biti prvi ili drugi na svijetu, ali moramo imati jednu uglednu reprezentaciju. Iako Hrvatska može biti svjetski prvak.

Je li Zdravko Mamić nepravedno zapostavljen u ovom slavlju?

O Mamiću je nepopularno govoriti u njegovu korist. On ima te sudske procese koje ima, zbog kojih je u izbjeglištvu. No treba reći da je napravio dosta dobrih stvari, razvoj infrastrukture, skauting. Pustimo sad motive, kako je to kasnije iskoristio. Zdravko ima velikog neprijatelja, a to je Zdravko Mamić, on je tvornica konflikata. Strašno je kažnjen što nije bio dio ovog, što nije mogao u Rusiju, što mu je granicama na Vinjanima Donjim.

Kako će HNS izgledati bez Mamića, koji je ustrojio taj mehanizam?

HNS može, ali u Dinamu je sve bilo na njegovim plećima, i taj klub će se morati drugačije organizirati. U Savezu očekujem promjene dosta brzo, ima dosta nezadovoljstva, vidjeli ste da igrači nisu pustili članove IO-a u avion. Ima 15 kombinacija i vidjet ćemo što će biti, ali mislim da ćemo na jesen imati drugačije ustrojen nogometni savez.

Kako je počeo karijeru?

Radio sam za Radio Skoplje, izvještavao sam sa zagrebačkog glazbenog festivala, o knjigama, izložbama, neke teme koje uopće nisu moje područje interesa. Prvi intervjui su mi bili s Vukotićem i Bulajićem. Onda je došla televizija, zagrebačka redakcija, pa onda sportska s Milkom Babović.

Je li mu žao da nije komentirao ovaj SP?

Prošao sam tu fazu, nije mi žao, ja radim, prenosim nogomet, znam sve te igrače. Čak mi je drago pogledati ovako u miru, sa strane, iz sasvim druge pozicije, jer ogroman dio života sam proveo u tim gužvama na stadionima, to je velik dio sportskog novinasrstva, doći uopće na svoje komentatorsko mjesto, osigurati da linije funkcioniraju…

U karijeri je spomenuo ogroman broj ljudi, no, kako kaže, samo dva sportaša su me htjela tući, ali smo se pomirili. To su Zlatko Žagmeštar i nogometaš Tomo Šokota.

Što nije smio u bivšem sistemu? Kad su mi nudili da budem šef Informativnog programa, rekli su mi  “Božo,sve ti je otvoreno, samo dvije stvari ne smiješ, napadati druga Tita i samoupravni socijalizam”.

Kako pratiti svjetska i europska prvenstva na televiziji, Zabivaka je bila dosta komornija od nekih prijašnjih projekata, no dobila je jednoglasne pohvale?

Različita su vremena. Onda je bilo puno više novca. Naša ideja bila je da te emisije privuku puno šire gledalište. Ovaj koncept Zabivake bih pohvalio, bila je jako dobra, iako je i ona bila obogaćena formana kojih tada nije bilo, porukama s društvenih mreža, slikama s društvenih mreža, mali Mahmuljin se afirmirao tu sa svojim reportažama, Rašljanin s javljanjima. Bio je tu čovjek enciklopedijskog znanja Samovojska, cinik Joško Jeličić, čovjek širokog znanja Robert Prosinečki.

Kako komentira gubitak HRT-ovih prava za prijenos utakmica nogometne reprezentacije?

Generalno, javne televizije u svijetu gube bitku za sportska prava s komercijalnim televizijama, one to ne mogu izdržati. Sasvim drugačije bi izgledala hrvatska medijska scena da je Treći program 2009. godine postao sportski, tada smo imali sva moguća prava, a koristili smo ih 10-15 posto. Da je to prošlo, ne bi se u takvoj snazi pojavio Sportklub i drugi kanali.

Najveći dojam u karijeri ostavio mu je Krešo Ćosić

U koju god sredinu je došao, on joj je strahovito pomogao. Bio je jako cijenjen, bio je visoko, visoko poštovan. Upoznao sam snagu tog mormonstva, s  koliko poštovanja se njega sjećaju, koliko su me cijenili zato što sam prijatelj Kreše Ćosića.

Tko je najbolji, ili dva-tri najbolja hrvatska sportaša svih vremena?


Bila je velika anketa dvije tisuće i neke godine među 400 sportskih novinara i sportaša, a pobijedio je Krešo Ćosić, iako su mi te rang-liste, ne znam, teško je to odrediti. Koji su kriteriji, broj odličja, trajanje, karijere, sport u kojem je stekao popularnost?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari