Pratite nas

Priča iz Širokog Brijega: Golubov Chevrolet

Objavljeno

na

Putovi i mostovi, oduvijek su povezivali ljude i prostore. Makadamska cesta (bijeli put), s kojom je prvi put u povijesti Široki Brijeg povezan s Mostarom, Posušjem i Livnom, dovršena je 1902.godine. Tek je 1929.godine započela gradnja cesta od Širokog Brijega prema okolnim naseljima, pa tako i Dobrkovićima. Izvor: MH,VII/2007. O nastanku Širokog Brijega. Prometnom povezivanju našega sela sa Širokim Brijegom, pridonijela je eksploatacija boksitne rudače u Tribošiću i Šudurovoj glavici, koja je započela 1935.godine. Prva iskustva s automobilima, stekao je  Stanko Hrkać Golub (1905.g.) u garaži, zeta Ilije Sliškovića Paškića u Klancu, radeći na njihovoj popravci i održavanju. Zahvaljujući  ušteđevini, uspio je 1928.godine položiti  vozački ispit i steći vozačku dozvolu.

Iako cesta još nije bila stigla do sela, Golub je uz Miru Šuška, Stipu Penavića, Antu i Tomu Paradžika, bio jedan od rijetkih širokobriježana koji si je mogao priuštiti luksuz, kupovine novog Chevrolet-a. Po automobil je otišao u  Split, koji je brodom stigao ravno iz Amerike. Možete li i zamisliti,  kakve je sve  zavidne poglede i komentare u to vrijeme izazivao.

Kupovinom automobila Stanko se poslovno osamostalio, skrbeći o sve većoj obitelji. Naime, Stanko je rodom iz Zavoznika, a priženio se (1927.g.) Janjom Hrkać Ivanovom (Saladžak) iz Ćoše (Dobrkovići), s kojom je imao Božu (1928.), Katu (1929.), Anu (1931.), Mandu (1933.) i Albinu 1942.). Prvi posao koji je počeo samostalno obavljati, bio je pružanje taksi usluga. Jedna od (ne)zgoda iz 1933.godine, govori o Golubu i dvojici suputnika Kraljevića, koje je vozio u Omiš po papiriće (ćati za motanje škije), jer su imali veći broj listića i nižu cijenu, od onih koji su bili u prodaji u Širokom Brijegu. Ukazala se prilika za dobru zaradu i zašto ju ne iskoristiti. Da bi posao uspješno obavili, Ivan i Pero Kraljević su za svaki slučaj išli na „sigurno“ i dobro „podmazali“ patrole žandarmerije i filanaca (financijska policija ) koje su im bile na putu do Omiša i natrag.  U međuvremenu je kod jedne od tih patrola došlo do zamjene osoblja, pa su ne znajući upali u klopku. Kada se automobil na zapovijed nije zaustavio, filanci su pripucali i ranili vozača. Unatoč ranjavanu, sačekuša nije uspjela, jer je Golub,iako ranjen, bez zaustavljanja dovezao automobil do Širokog Brijega.


Paškićeva garaža u Klancu, označena  žutom strelicom.

Prvi dobrkovski mladenci koji su nakon vjenčanja, umjesto na konjima, na svadbu došli Golubovim automobilom, bili su Pero–Skiba Marušić i Anđa rođ. Grbešić 1934.godine. Golub je u međuvremenu kupuje drugi automobil, crni Fiat, a njime vozi ondašnjeg doktora Juru Grubišića, fratre i druge širokobriježane.

Drugi značajan događaj, koji je vezan za Golubovo zanimanje, urezao se u pamćenje  čitavog širokobriješkog puka. U pastirski pohod Širokom Brijegu i Hercegovini u lipnju 1938.godine, stigao je zagrebački nadbiskup i metropolita Alojzije Stepinac. Stanku je pripala  čast, da visokog gosta  doveze svojim automobilom iz Mostara na Široki Brijeg. Još i danas ima ljudi koji tvrde, da je nadbiskup  Stepinac  rekao, kako ga je silno ganula pobožnost i molitva širokobriješkog vjerničkog puka.

Ubrzo su uslijedile olovne godine, a  da bi prehranio obitelj Golub je uz taksiranje povremeno vozio i Paškićevu prugu (autobus) na liniji Mostar-Imotski. Slijedeći događaj zbio se najvjerojatnije 1942.godine. Vozeći prugu, pored fratarskih vinograda (danas FeAl), Golub i putnici, bili su mitraljirani od strane  savezničke avijacije. Na svu sreću, samo je dvoje putnika lakše ranjeno.


Ovakav je Shevrolet kupio Golub

Prenosimo vam i događaje iz iste godine,  na temelju dijela razgovora fra Damjana Rozića, kongorskog župnika od 1942. do 1946.g. i fra Roberta Jolića,  koji je objavljen na Pobijeni.info.

„Kad ste doznali da je fra Stjepan ubijen?

Na putu za Kongoru. Na putu iz Goranaca prenoćio sam kod fra Zlate Sivrića u Mostarskom Gracu. Moje stvari gonjene su gore preko Jele na pet konja. A na abšid

sa župljanima došli su svi. Poslije su me ispratili: bilo je

sto konja u pratnji. Onda fra Zlate veli: »Kud ću s tolikim ljudima«? Ja sam ih zaustavio: »Hvala vam, ljudi, na pažnji. Zbogom!« Svijet se vratio kući. Ja sam sa sobom

u Kongoru poveo jednog malog slugu, Džidića. Sutradan

na Lištici svijet govori: »Otrali fra Stipana!« Tko kaže?

Neki Ćerkić, šofer, što je saobraćao Livno – Mostar, autobusom. »Pa šta ćemo ljudi«, pitam ja fratara. Onda smo pokojni Paponja, Vištica, fra (Mirko?) Ćosić  i ja uzeli auto Stanka Hrkaća, šofera koji ima svoje auto. On je i vozio. Dođemo najprije u samostan u Duvno… Pred mrak smo došli u Kongoru. Ljudi oko župskog stana,

izbezumljeni. Razbijena vrata, unutra dar-mar, sve je

ispreturano“…

Bože, kao najstarije Stankovo dijete, tih je ratnih godina bio učenik  Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu. U školskoj 1943/44 godini pohađao je IV a (danas VIII razred osmogodišnje škole) razred i na kraju ostao neocijenjen. A. Marić Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu str. 383.


Na slici,  prvi s lijeva Stanko s crnim Fiatom

Bože je kao civil pri povlačenju išao „prid vojskom“ do Bleiburga, a nazad u kolonama smrti, sve do Zemuna. Iz logora se jedva vratio kući, sav isprebijan i izgladnjen do neprepoznatljivosti. Budući da je Bože za to vrijeme bio natprosječno obrazovan momak, nakon oporavka zapošljava se u Doganu (Duhansku stanicu),  a radio je u Jarama, kao monopolac. Sredinom svibnja 1946.godine, zbog nacionalnog romantizma, napušta posao i odlazi u križare. Skrivajući se po šumama,  likvidiran je  na Mosoru, sa suborcima 18. rujna 1946.godine. Čim je UDBA saznala za njegovo odmetništvo, odmah je uslijedilo maltretiranje čitave obitelji, od Gidžića kuće pa do  Ćelovine, a potom s još osam obitelji prognani su u selo Daniće pored Gacka. Svi su strpani u jednu pojatu, a dodijeljeni „kvarti“ nisu im bili dovoljni za prehranu, pa su svakodnevno po selu nadničili da bi nekako preživjeli. U Danićima su ostali sve do Božina ubojstva. U međuvremenu je Stankov automobil postao „narodno vlasništvo.“

Da bi mogao nastaviti prijeratni posao, Stanko  ponovo mora polagati vozački ispit, jer  „narodna vlast“ nije priznavala postojeću vozačku dozvolu. Nakon izvjesnog vremena uspijeva se zaposliti u Boksit kao profesionalni vozač. U početku je prevozio boksit s pomoćnikom Vladom Zeljkom – Jakišićem, a mirovinu je dočekao vozeći rudarski autobus.  Po odlasku u mirovinu, kupuje Fiat 1300 i ponovo se bavi taksi uslugom, kao dopunskom djelatnosti. Kada ga je  počela napuštati snaga, sam je rekao: „Nije više volan za mene!“. Živio je 87 godina, doživio tri rata i puno  iskustva, s kojim se malo koji vozač može pohvaliti.

dobrkovici.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Dragan Čović: Treći entitet je danas ozbiljna mogućnost za BiH (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović gostujući u emisiji Nedjeljom u dva rekao je kako je Bosna i Hercegovina njegova domovina.

Živim u Bosni i Hercegovini i ondje ću vjerojatno i okončati svoj život. BiH je mjesto gdje bi se moglo živjeti po mjeri čovjeka i ostvariti sve svoje ambicije posebno kada se jednog dana pridruži europskoj obitelji, istaknuo je.

Uvjeren je da velika većina Hrvata doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu iako postoje ljudi koji misle da ona neće preživjeti, da bi se trebalo drugačije organizirati, da smo kao narod potpuno neravnopravni. Gotovo svi vjerujemo da Bosna i Hercegovina treba biti država hrvatskog naroda odnosno da je ona naša domovina, ističe. Čović kaže kako ne bi radio ovaj posao da nije optimističan i da ne vjeruje da se može napraviti veliki iskorak.

Čović je rekao kako je i danas jak međunarodni utjecaj u zemlji. Ne možemo autonomno normalno funkcionirati, no ukoliko budemo mudri unutar Bosne i Hercegovine taj će utjecaj slabiti, dodao je.

Kroz haški tribunal završava se jedan proces, ali je evidentno da smo danas na poziciji na kojoj smo bili prije dvadeset godina. Puno toga je selektivno napravljeno i kad gledamo statistiku haškog tribunala evidentno je da je samo djelomično zadovoljena žrtva. Mi smo pokazali otklon od svakog zločina, zločin je zločin i svatko tko ga je izvršio trebao bi odgovarati, naglasio je.

Na pitanje o presudama bosanskohercegovačkim Hrvatima, Čović je rekao kako se ona mora uvažavati. Imamo drugostupanjsku presudu koja je pravomoćna i trba vidjeti ima li načina da se ona preispita. Te ljude poznajem privatno i o njima imam svoj stav. General Praljak svojim činom poslao je jednu snažnu, snažnu poruku, istaknuo je Čović. Na pitanje o podršci Dariju Kordiću, Čović je rekao da kao predvodnik jednog naroda, ponekad treba pokazati hrabrost.

Sukob bošnjačkog i hrvatskog naroda bio je jedan užasan krvavi sukob diljem Bosne i Hercegovine. Sve ono što se nije realiziralo kroz razne mirovne planove, pokušalo se ostvariti sukobima na terenu, smatra. Na pitanje je li sukob imao međunarodnu komponentu, Čović kaže da je tu bilo mnogo različitih komponenti. Na tisuće boraca došlo je iz arapskog svijeta, rekao je Čović. Na Stankovićevo pitanje o hrvatskim vojnicima, Čović kaže kako je hrvatska komponenta imala svoju ulogu da bi zaštitila svoje prostore.

Na pitanje vidi li rješenje u trećem entitetu, Čović je rekao kako već više od deset godina traži put za hrvatski narod u BiH. Predlagali smo četiri teritorijalne, federalne jedinice. Treći entitet je danas ozbiljna mogućnost za BiH. Po logici stvari bi bilo da srpski, hrvatski i bošnjački narod mogu birati svoje predstavnike. Bez tri konstitutivna naroda nema Bosne i Hercegovine, rekao je Čović.

Siguran je da će Hrvati ostvariti svoju jednakopravnost. Hoće to biti kroz tri entiteta ili šest, ne znam. Dogovor triju naroda mora postojati, o rješenjima moramo maštati, ali dogovora će biti, rekao je Čović.

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari