Connect with us

Komentar

Priča o dotepencima i starosjediocima u Zagrebu

Objavljeno

on

Meni je jasno, iako ne i prihvatljivo, da mnoge ljude koji, iako žive u Zagrebu i u njemu ostvaruju svoju i egzistenciju svoje obitelji, ne zanima uopće dobrobit Dinama kao jednog od simbola grada Zagreba.

Čak bih rekao da oni Dinamo ne podnose. Ali mi nije jasno da je slična, gotovo identična situacija i s ljudima koji često ističu kako vole Zagreb, pa čak se neki i deklariraju kao Dinamovci. Kako to da njih nimalo ne zanima dobrobit tog Dinama, tog simbola i ponosa, pa i dobrobit grada u kojemu žive, grada koji je glavni grad svih Hrvata?

Kako to da oni ne podržavaju nikakvu inicijativu ili javni istup za izgradnju novog stadiona u Zagrebu? Ili to da se Dinamu vrati oduzeto zemljište na Maksimiru, koje je 40 godina, sve do 1992. godine bilo u Dinamovom vlasništvu? Ili da se Dinamu da ugovor o pravu građenja (kao što je Grad Rijeka dao NK Rijeci za Rujevicu), kako bi se stvorile pretpostavke da si Dinamo sam isfinancira, izgradi i održava svoj stadion? Kao što je Grad Split 2008. dao koncesiju za Poljud na 30 godina Hajduku?

Svi mogu, samo Grad Zagreb, najveći i najbogatiji, ne može i prema Dinamu se odnosi maćehinski. I to ne smeta skoro nikoga, uopće ne dira nimalo… Nemojte mi sad samo krenuti s onim partizanskim floskulama Rade Borić, Kate Pejović i RF-a o prioritetima, covid krizi, obnovi nakon potresa, gladnoj djeci, vrtićima, bolnicama, školama… Jer to sve nema nikakve veze s izgradnjom stadiona u Zagrebu, koji porezne obveznike ne bi trebao koštati ni jedne lipe. Makar je za izgradnju žičare koja vodi na brdo bilo u gradskom proračunu čak preko 600 milijuna kuna, a za stadion u Sesvetama, za koji postoji i pravomoćna građevinska dozvola još od početka 2017., nema 80 milijuna kuna.

A te novce čak ne bi ni morali plaćati porezni obveznici, već bi to, samo da je političke volje, mogli isfinancirati GNK Dinamo, HNS (koji je sufinancirao i stadione Rujevica u Rijeci i Pampas u Osijeku) i eventualno zainteresirani strateški partner. Dakle, to ne bi ništa koštalo gradski proračun, a Zagreb bi dobio besplatno dva pristojna, moderna i samoodrživa stadiona za koje ne bi imao niti troškove održavanja. O pozitivnom ekonomskom efektu za Zagreb, ugostitelje, hotelijere i cijeli gradski proračun neću sad ni pisati.

Stadioni bi se gradili za sve građane Zagreba i Hrvatske, za generacije i za sljedećih barem 30-40 godina, a ne za Dinamo, Mamića, Barišića ili mene. Na takve priče Ace Stankovića, Rade Borić i sličnih nemojte stalno i iznova nasjedati. Stadioni se mogu i moraju izgraditi, zbog budućnosti i dobrobiti ovog grada i države. Ponavljam – samo je potrebna politička volja! Ovo sada je sramota za cijeli grad Zagreb i cijelu državu. Po stanju stadionske infrastrukture smo na samom dnu u Europi, iza Albanije, Makedonije, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Slovenije… Zar to nije sramota?

Pitanje stadiona nije razbacivanje novca niti ikakav luksuz, nego civilizacijsko pitanje!

Tomislav Zbožinek

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari