Pratite nas

Život

Priča o skromnoj i vrijednoj djevojci kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa (VIDEO)

Objavljeno

na

Jednostavno neopisiva. Skromna i vrijedna djevojka kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu

– Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 duluma. Oni koji će znati za dulume, znaju koliko je to – priča Mirsada za dnevnick.com

Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale. Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.

Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se – navodi Mirsada.

Njezini vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.

Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo – kroz suze će Mirsada.

Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.

– Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi – iskrena je Mirsada.

– Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žaliti će te – zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca odnose prema svojim roditeljima i životu uopće.

Nakon objave videa dobri ljudi su pokrenuli akciju pomoći ovoj djevojci i njenoj obitelji i ona je otišla na more…

Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi nam je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.

– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.

(dnevnick.com/24sata.hr)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

Objavljeno

na

Objavio

Trend iseljavanja naših ljudi stagnira, statistike kažu da se smanjio. Ima i onih koji se vraćaju. Jedan od njih je Stanko Pezić, rođeni Australac, čiji su roditelji prije više od 50 godina napustili domovinu u potrazi za boljim životom. Sa suprugom i troje djece svoj dom su odlučili pronaći u Zagrebu.

– Kad sam otišao iz Australije, rekao sam: Vratit ću se ja nazad, ne boj se mama. Ali mislim u sebi, volio bih da tu ostanem stalno, kroz smijeh se prisjeća Stanko Pezić. Bilo je to prije pola godine kada je napuštao rodni Melbourne te se sa suprugom i troje djece odlučio preseliti u Hrvatsku.

– Ona je htjela da dođemo. U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno, ne vidiš obitelj. Za vikend isto radiš, u nedjelju se malo odmoriš pa onda u ponedjeljak ponovno posao. Dobro se zaradi, ali je veliki trošak, što dobiješ odmah ode. Sigurno imaš više novca tamo, ali drugi je život, moraš raditi. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’, kaže Pezić za HRT

Do polaska u školu Stanko je govorio samo hrvatski. Hrvatsku su posjećivali kao djeca, rado se vraćali rodbini svojih roditelja u Sinju i Hercegovini.

– Uvijek misliš na Hrvatsku. Naša dijaspora je jaka, velika, puno se družiš s Hrvatima. Sad su mi djeca mala, mislio sam ako ne idemo sada, onda neću nikada ni doći. Ja i supruga smo htjeli da djeca uče hrvatski, da vide kako se živi ovdje, u drugoj kulturi i takve stvari, kaže.

Stanko je kao inženjer građevine 5 godina radio u Londonu, gdje je i upoznao suprugu, također Hrvaticu rođenu u Australiji. U Zagrebu su se tek uselili u novi stan, starijeg su sina upisali u školu, privikavaju se. Nije im žao što su došli unatoč lošoj slici naše zemlje u dalekoj Australiji.

– U vijestima u Australiji uvijek vidimo kako je ovdje loše i ne valja, uvijek vrlo, vrlo negativno prikazuju kako je u Hrvatskoj. Od kada sam ja došao, dobro je, nije tako loše i negativno, barem ono što ja vidim. Dobro, uvijek ima stvari koje mogu biti bolje i koje se mogu promijeniti. Oni u Australiji misle da je Hrvatska “banana republika”, ali svi u Hrvatsku vole doći na godišnji odmor, no za živjeti ovdje, to je druga stvar, kaže Stanko.

Na naše školstvo i zdravstvo Stanko nema primjedbi. Kaže da je izrada dokumenata brža nego u Australiji. Osobito mu se sviđa naš običaj druženja s prijateljima uz dugo ispijanje kavica vani na otvorenome. Naviknuo je i na različite reakcije ljudi kada čuju da je došao živjeti ovamo iz daleke Australije.

– Ovdje ljudi bježe iz Hrvatske, misle ono kako se kaže na engleskom “grass is green…” kao uvijek je bolje na drugoj strani. Dobro, ima onih koji misle što je s tobom, to im je čudno, ali ima i onih koji su vrlo ponosni i njima je drago što sam se vratio u Hrvatsku, kažu mi sve najbolje, ostani tu, a i meni je to također drago. Svakakve su reakcije, kaže Stanko.

Kako god, obitelj Pezić uživa u više vremena provedenog zajedno. Vole šetnje Zagrebom i putovanja po Hrvatskoj, slušati Olivera, Bulića, Thompsona, Cetinskog. Nedostaje im obitelj i prijatelji iz Australije s kojima se često čuju, i australski biftek im fali. Vesele se bijelom Božiću za razliku od onog u Australiji na +35 na plaži i na kupanju. Iako su ostavili duplo veće plaće ovdje su još u potrazi za poslovima. Vjeruju da će se snaći i neće odustati, jer Hrvatska je, kažu, njihova domovina.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Učenička zadruga ‘Dar-Mar’

Objavljeno

na

Objavio

Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje ustanova je u kojoj se odgaja i obrazuje mladež s teškoćama u razvoju u srednjoškolskim programima. Bogatim i izrazito sadržajnim Školskim kurikulumom nastojimo svakog našeg učenika osposobiti za samostalan i ispunjen život na osobnom, društvenom i profesionalnom planu. Pri tome teškoće ne stavljamo u prvi plan, već brojne jake strane i talente koje imaju naši učenici,govori nam na početku razgovora gospođa Ksenia Pinterić, profesorica u Centru, koja je sa svojim  učenicima napravila nekoliko vrlo vrijednih projekata, koji plijene pozornost šire javnosti.

Prema njezinim riječima, Učenička zadruga „DAR-MAR“ (darovitih i marljivih) osnovana je 2007. godine. Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Već dugi niz godina surađujemo s DM-om, koji od nas naručuje božićne čestitke. Svake godine sudjelujemo na Smotri učeničkih zadruga grada Zagreba, a uz Dan škole organiziramo prodajnu izložbu u prostorima naše škole. Svake godine potražnja za proizvodima zadrugara raste i traži se proizvod više. Kroz brojne projekte naše škole s redovnim srednjim školama širimo svijest o kreativnim sposobnostima učenika posebne ustanove. Prije četiri godine započeli smo projekt s volonterima koji povodom Božića i Uskrsa zajedno s našim učenicima izrađuju čestitke, prigodne ukrase i uporabne predmete. Bili smo ugodno iznenađeni odazivom i spremnošću mladih ljudi da poklone svoje slobodno vrijeme za dobrobit drugoga te steknu dodatna znanja i vještine družeći se sa vršnjacima s posebnim potrebama. Naša škola je za  inicijativu u radu s volonterima nagrađena nagradom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva na najinovativniji model volonterstva, napominje gospođa Pinterić i ističe posebnu suradnju s Napretkovim kulturnim centrom:

Suradnja s Napretkovim kulturnim centrom započela je zahvaljujući  gospodinu Draženu Vikiću-Topiću, koji je na donacijskoj izložbi radova učeničke zadruge „DAR-MAR“ na Institutu Ruđer Bošković prepoznao potencijal naših vrijednih učenika i u želji da se djeca pozitivno afirmiraju, prezentiraju svoj rad i prodaju svoje unikatne proizvode, povezao nas je s gospodinom Mariom Miloševićem i Napretkovim kulturnim centrom. Prva nam je bila prodajna izložba uskršnjih proizvoda koju smo održali 28. ožujka 2018. u prostorijama NKC u Bogovićevoj 1. Organizacija je bila odlična, lijepi odaziv posjetitelja, a učenici zadovoljni jer smo prezentirali školu i naše unikatne radove, a uz to zaradili nešto novca za nove materijale, izlet zadrugara i za pomoć učenicima u potrebi. Druga nam je bila izložba božićnih proizvoda održana 5. prosinca 2018. I ova izložba je bila vrlo uspješna jer je bila dobro organizirana i vođena, a učenici su doživjeli zadovoljstvo jer su bili pohvaljeni za svoj rad od strane mnogobrojnih posjetitelja. Suradnju s NKC i gospodinom Mariom Miloševićem je odlična, uvijek su spremni na suradnju i pomoć našim učenicima, ističe gospođa Pinterić te posebno naglašava kako je članica planinarskog društva “Stjepan Planić”:

Budući da sam član planinarskog društva „Stjepan Planić“, a  u školi vodim planinarsku sekciju, planiramo jednu suradnju između PD „Stjepan Planić“ i naše škole kako bismo organizirali zajedničke planinarske ture.  Željela bih i u  budućnosti nastaviti ovu lijepu suradnju NKC i naše škole.  Kao voditeljica sekcije za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, nastojim kod učenika razviti svijest o ekologiji i važnosti recikliranja, naučiti ih kako živjeti zdravije i u skladu s prirodom, kaže profesorica Pinterić i ukazuje na brojne proizvode koje su izradili članovi Učeničke zadruge “Dar-Mar”.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari