Pratite nas

Priča o Srebrenici produbit će razdor između obogaljene FBiH i uspješnije Srpske

Objavljeno

na

Američki stručnjak za Balkan Steven Mayer smatra da BiH, uprkos pritisku Zapada, nikada nije uhvatila korijen kao država, te da će priča o Srebrenici produbiti razdor između već obogaljene Federacije BiH i uspješnije Republike Srpske.

Mayer naglašava da je Dejtonskim sporazumom napravljena umjetna BiH, bez “osnivačkih priča” neophodnih za njezino održavanje, dok su priče i epovi, koji su važni ljudima koji žive u BiH, orijentirani protiv ujedinjene, svrsishodne države.On navodi da je Zapad, a naročito Washington, inzistirao da BiH bude konstruirana iz ruševina poslije ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Uprkos pritisku sa Zapada BiH nikada nije uhvatila korijen kao država. Centralne institucije grcaju, a prava moć je u rukama etničkih /nacionalnih/ zajednica i lidera. Ova tendencija će samo biti pojačana pričom o Srebrenici – produbit će razdor između već obogaljene Federacije i uspješnije Republike Srpske”, naveo je Mayer u autorskom tekstu pod nazivom “Temelji BiH”.

Mayer u tekstu postavlja pitanje: Šta su osnivačke priče i mit o modernoj državi BiH, te navodi da oni postoje, ali nisu povezani sa državom, nego sa nacionalnim grupama koje žive u BiH.

“Srbi u BiH prihvaćaju iste priče i mitove kao svi ostali Srbi. A, sada i muslimani u BiH imaju svoju ‘osnivačku priču’. Tragedija iz Srebrenice iz srpnja 1995. godine postala je ista vrsta epa za muslimane, kao što su Kosovo Polje i Jasenovac za Srbe.

Srebrenica je bila emotivna, srceparajuća tragedija za muslimane od 1995. godine. Ali, Srebrenica je kulminirala u primarni muslimanski osnivački ep kada je postala lokacija masovnog sahranjivanja 409 novoidentificiranih žrtava u srpnju.

Možda je najupečatljivija priča ona o sahranjivanju bebe u Memorijalnom centru Potočari, nedaleko od Srebrenice. Postoje neslaganja o tome da li su svi sahranjeni – naročito beba – zaista bili žrtve masakra u Srebrenici. Ali, to je irelevantno.Važno je da muslimani vjeruju da su to sve bile žrtve i da njihovo stradanje služi ne samo kao točka za okupljanje muslimana, nego i kao spomenik o brutalnosti Srba”, ističe Mejer.

On navodi da “osnivačke priče” za Srbe i muslimane imaju najmanje jednu zajedničku stvar – sve predstavljaju tragični gubitak i sredstvo za identifikaciju “drugih”. Jedinstvena je pojava, dodaje Mayer, da priče i mitovi budu zasnovani skoro isključivo na tragediji, a ne na pozitivnim pričama o slavi koja inspirira.

Mayer naglašava da se svaka država vraća pričama u kojima je uhvaćena suština njihovog osnivanja – nekom velikom događaju ili događajima oko kojih građani mogu da se okupe, što državi daje kredibilitet. Ponekad su te priče istinite, ponekad su mit. Najčešće su kombinacija činjenica i mita. Nevažno je da li su ove “priče o osnivanju” istinite. Važno je da one služe kao emotivna i psihološka osnova za uspostavljanje države, smatra Mayer.

On podsjeća da za Sjedinjene Države rat vođen u revoluciji od 1775. do 1783. godine i građanski rat vođen od 1861. do 1865. godine predstavljaju te priče o osnivanju. Za Francusku takva priča je revolucija od 1789. do 1799. godine, a za suvremenu Rusiju revolucija iz 1917. godine.

“Ove revolucije su proklamirane kao temelji slobode, demokracije, oslobođenja i jednakosti – a da li je to točno ili ne, nevažno je. To su svakako povijesne činjenice, ali i one sadrže mitove koji su neophodni za američku, francusku i rusku percepciju samih sebe, a pružaju i emotivne temelje o veličini i značaju ovih zemalja“, istaknuo je Mayer.

On navodi da Balkan u tome nije izuzetak i da se, štoviše, u ovoj regiji mogu naći neke od najdirljivijih i emotivno najsnažnijih “osnivačkih priča”.

“Makedonci i dalje ponosno gledaju u prošlost i na bitku kod Gaugamela iz 331. godine prije nove ere, kada su Makedonci porazili vojsku moćnog Persijskog carstva. U skorije vrijeme pozivaju se na Ilindenski ustanak iz 1903. godine protiv opadajućeg Otomanskog carstva. Činjenica da ustanak nije uspio – nije važna”, naglašava Mejer.

Za Srbe postoje dvije “osnivačke priče” – bitka na Kosovu Polju iz 1389. godine i, jednako važno, pokolj Srba /i ostalih/ u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine.

Moguće je ustvrditi, ističe Mayer, da su masovna ubojstva koja je počinila Titova OZNA i pogubljenje Draže Mihailovića po završetku Drugog svejtskog rata poslužili kao “osnivačke priče” za drugu Jugoslaviju.

srna

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

dr. Stjepandić pozvao veleposlanika Poljske da upozna Thompsona i dođe na koncert

Objavljeno

na

Objavio

Štovani gospodine veleposlaniče Jasionovski,

s velikim zanimanjem i zadovoljstvom primili smo na znanje Vašu reakciju na izvješće tzv. Hrvatske televizije o mimohodu „Za tebe, Poljsko“, koje je još jedan primjer besramne manipulacije i zloporabe, koju u tom mediju doživljavamo svakodnevno.

Slično kao u Ukrajini, u Hrvatskoj također djeluje jedna agresivna manjina, koja ne prihvaća svoju domovinu, nego sanja o uskrsnuću propale komunističke tvorevine, Jugoslavije odnosno Sovjetskog Saveza. Ta manjina trenutačno upravlja Hrvatskom preko svoje oligarhije, što je bjelodano u programu nacionalne televizije HTV, koja svakodnevno glorificira komunističku prošlost te zatire hrvatsku samobitnost. Svaki izraz domoljubne svijesti tamo se diskvalificira kao nacionalizam, šovinizam, rasizam itd. Ukratko: manipulacija i zloporaba su njihov posao.

S obzirom da je Vlada Republike Poljske jedan od rijetkih aktualnih primjera kako se služi svome narodu, slijedom toga postala je žrtvom grube manipulacije i diskvalifikacije.

Preporučamo Vam da Vašu predstavku uputite Vijeću za elektronske medije Republike Hrvatske (https://www.e-mediji.hr/hr/gradjani/prituzbe-gradjana/) koje je nadležno za nadzor medija u Hrvatskoj, kako se ovakvo blaćenje Republike Poljske ne bi ponovilo.

Na koncu, dužni smo Vas upozoriti na jednu pogrješku u posljednjem odlomku Vašeg priopćenja, u kojem spominjete „kontroverznog izvođača koji jednu od svojih pjesama započinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni““. Tu ste, vjerojarno nehotice, preuzeli rječnik i političke kvalifikacije onih koji blate Republiku Poljsku u programu HTV. Taj „kontroverzni izvođač“ je sigurno najpopularniji hrvatski glazbenik, po imenu Marko Perković zvani Thompson, a pozdrav „Za dom spremni“ tako je proširen, ne samo u Hrvatskoj, nego i u mnogim drugim zemljama, i to iz davnih stoljeća, pa se nikako ne može zvati (isključivo) ustaškim.

Prosječan se Hrvat vrlo rado identificira s Markom Perkovićem, što se vidi po posjećenosti njegovih koncerta i prodaji njegovih CD. Stoga je bilo posve prirodno da se veliki sportski uspjeh slavi u njegovu društvu.

Marko Perković skladao je između ostalog i odu najpoznatijem Poljaku u povijesti – papi Ivanu Pavlu II:

Uvjereni da dijelite naše oduševljenje ovom prelijepom pjesmom, koja je na ponos svakom Hrvatu katoliku, pozivamo Vas da najskorije posjetite koncert Marka Perkovića Thompsona pa se osobno uvjerite, koliko je on kontroverzan i vrijedan zazora.

Bio bi nepopravljivi propust provesti nekoliko godina u Hrvatskoj, a ne upoznati Thompsona.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari