Pratite nas

Priča o Srebrenici produbit će razdor između obogaljene FBiH i uspješnije Srpske

Objavljeno

na

Američki stručnjak za Balkan Steven Mayer smatra da BiH, uprkos pritisku Zapada, nikada nije uhvatila korijen kao država, te da će priča o Srebrenici produbiti razdor između već obogaljene Federacije BiH i uspješnije Republike Srpske.

Mayer naglašava da je Dejtonskim sporazumom napravljena umjetna BiH, bez “osnivačkih priča” neophodnih za njezino održavanje, dok su priče i epovi, koji su važni ljudima koji žive u BiH, orijentirani protiv ujedinjene, svrsishodne države.On navodi da je Zapad, a naročito Washington, inzistirao da BiH bude konstruirana iz ruševina poslije ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Uprkos pritisku sa Zapada BiH nikada nije uhvatila korijen kao država. Centralne institucije grcaju, a prava moć je u rukama etničkih /nacionalnih/ zajednica i lidera. Ova tendencija će samo biti pojačana pričom o Srebrenici – produbit će razdor između već obogaljene Federacije i uspješnije Republike Srpske”, naveo je Mayer u autorskom tekstu pod nazivom “Temelji BiH”.

Mayer u tekstu postavlja pitanje: Šta su osnivačke priče i mit o modernoj državi BiH, te navodi da oni postoje, ali nisu povezani sa državom, nego sa nacionalnim grupama koje žive u BiH.

“Srbi u BiH prihvaćaju iste priče i mitove kao svi ostali Srbi. A, sada i muslimani u BiH imaju svoju ‘osnivačku priču’. Tragedija iz Srebrenice iz srpnja 1995. godine postala je ista vrsta epa za muslimane, kao što su Kosovo Polje i Jasenovac za Srbe.

Srebrenica je bila emotivna, srceparajuća tragedija za muslimane od 1995. godine. Ali, Srebrenica je kulminirala u primarni muslimanski osnivački ep kada je postala lokacija masovnog sahranjivanja 409 novoidentificiranih žrtava u srpnju.

Možda je najupečatljivija priča ona o sahranjivanju bebe u Memorijalnom centru Potočari, nedaleko od Srebrenice. Postoje neslaganja o tome da li su svi sahranjeni – naročito beba – zaista bili žrtve masakra u Srebrenici. Ali, to je irelevantno.Važno je da muslimani vjeruju da su to sve bile žrtve i da njihovo stradanje služi ne samo kao točka za okupljanje muslimana, nego i kao spomenik o brutalnosti Srba”, ističe Mejer.

On navodi da “osnivačke priče” za Srbe i muslimane imaju najmanje jednu zajedničku stvar – sve predstavljaju tragični gubitak i sredstvo za identifikaciju “drugih”. Jedinstvena je pojava, dodaje Mayer, da priče i mitovi budu zasnovani skoro isključivo na tragediji, a ne na pozitivnim pričama o slavi koja inspirira.

Mayer naglašava da se svaka država vraća pričama u kojima je uhvaćena suština njihovog osnivanja – nekom velikom događaju ili događajima oko kojih građani mogu da se okupe, što državi daje kredibilitet. Ponekad su te priče istinite, ponekad su mit. Najčešće su kombinacija činjenica i mita. Nevažno je da li su ove “priče o osnivanju” istinite. Važno je da one služe kao emotivna i psihološka osnova za uspostavljanje države, smatra Mayer.

On podsjeća da za Sjedinjene Države rat vođen u revoluciji od 1775. do 1783. godine i građanski rat vođen od 1861. do 1865. godine predstavljaju te priče o osnivanju. Za Francusku takva priča je revolucija od 1789. do 1799. godine, a za suvremenu Rusiju revolucija iz 1917. godine.

“Ove revolucije su proklamirane kao temelji slobode, demokracije, oslobođenja i jednakosti – a da li je to točno ili ne, nevažno je. To su svakako povijesne činjenice, ali i one sadrže mitove koji su neophodni za američku, francusku i rusku percepciju samih sebe, a pružaju i emotivne temelje o veličini i značaju ovih zemalja“, istaknuo je Mayer.

On navodi da Balkan u tome nije izuzetak i da se, štoviše, u ovoj regiji mogu naći neke od najdirljivijih i emotivno najsnažnijih “osnivačkih priča”.

“Makedonci i dalje ponosno gledaju u prošlost i na bitku kod Gaugamela iz 331. godine prije nove ere, kada su Makedonci porazili vojsku moćnog Persijskog carstva. U skorije vrijeme pozivaju se na Ilindenski ustanak iz 1903. godine protiv opadajućeg Otomanskog carstva. Činjenica da ustanak nije uspio – nije važna”, naglašava Mejer.

Za Srbe postoje dvije “osnivačke priče” – bitka na Kosovu Polju iz 1389. godine i, jednako važno, pokolj Srba /i ostalih/ u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine.

Moguće je ustvrditi, ističe Mayer, da su masovna ubojstva koja je počinila Titova OZNA i pogubljenje Draže Mihailovića po završetku Drugog svejtskog rata poslužili kao “osnivačke priče” za drugu Jugoslaviju.

srna

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Hod za život glas je razuma i savjesti, a ne ulaženje u bilo čiju intimu

Objavljeno

na

Objavio

Neki bi zabranili izlazak na ulice onima koji se za očuvanje života bore mirnim dostojanstvenim šetnjama. Zatvarali bi, tukli, osuđivali i tko zna što sve ne.

U ime “demokracije”, “slobode” i “ljudskih prava”.

Čudna neka mjerila. Kad se LGBTIQ aktivisti okupe, skidaju na javnim mjestima, ližu se i ljube po trgovima gradova, viču, vrijeđaju i nose skaredne transparente (poput onoga “ŽIVJELA PERVERZIJA!”), za neke je to “super”, “krasno”, “napredno”, “cool”. Takve povorke čuvaju stotine policajaca i budno paze da im tko ne bi dobacio kakvu ružnu riječ – iako rade na javnim mjestima ono što je inače kažnjivo zakonom kao “narušavanje javnog reda i mira”.

Čujemo, čak i od javnih osoba (koje sad neću imenovati zbog izborne šutnje) kako mi koji se zalažemo ZA ŽIVOT, zamislite, “ULAZIMO U INTIMU ONIH DRUGIH!”.

Od svih objeda i nebuloza koje izriču protivnici života, ovo je jedna od najvećih.

Narod koji izlazi na ulice hodajući za život nema iza sebe nikakvu instituciju, niti je riječ o hijerarhijski organiziranoj manifestaciji u kojoj bilo tko odozgo “vuče konce”. Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ jeste organizator, ali ona nije nikakav vrhovni arbitar niti redatelj ovih akcija. Nije to kazališna scena. To je moralni stav širokih slojeva našeg naroda prema najvažnijem od svih pitanja: PRAVU NA ŽIVOT ONIH NEROĐENIH KOJI NEMAJU MOGUĆNOSTI OGLASITI SE, A ČIJI SE ŽIVOTI TAKO BEŠĆUTNO SVAKODNEVNO GASE VOLJOM ONIH KOJI DO ŽIVOTA NE DRŽE.

Jako je dobro poznato kakav je stav naše Crkve, pa i svih dosadašnjih papa (uključujući i aktualnog papa Franju) o ovom pitanju. To su OZAKONJENA UBOJSTVA. To je zločin protiv Boga, Čovjeka i ljudske naravi.

Narod koji izlazi na ulice – diljem svijeta, ne samo u Hrvatskoj – u ime očuvanja života ne diže nikakve revolucije, ne traži nasilne prevrate, ne zagovara progone, nitko ne ulazi u bilo čiju intimu i pravo odlučivanja o sebi i svome tijelu.

To je GLAS RAZUMA I SAVJESTI  i na volju svakomu hoće li ga prihvatiti ili neće.

Izađimo na ulice uvijek kad osjetimo da su ljudski život ili prava nerođenih ugroženi.

Nitko nam to neće niti može zabraniti!

Ponosan sam što ZA ŽIVOT hodaju deseci tisuća ljudi.

Veličanstveni su to skupovi koji dokazuju da još uvijek nije sve izgubljeno ni za nas, mali hrvatski narod.

Na agresiju i riječi mržnje nećemo odgovarati istom mjerom.

Nas je Krist Spasitelj podučio moralnim načelima i vrijednostima života i ljudskog bitka, to znamo i toga se držimo.

Upravo zato i HODAMO…ZA ŽIVOT, jer veće i dragocjenije vrijednosti od ljudskoga života nema.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari