Pratite nas

Povijesnice

Prije 163 godine otkrivena Baščanska ploča

Objavljeno

na

Kršćanska invokacija i iskazi opata Držihe i Dobrovita uklesani su na Baščanskoj ploči koju je pronašao župnik Petar Dorčić 15. rujna 1851.godine u podu crkve sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku.
V ime Oca  i Sin i Svetoga Duha. Az  opat Držiha pisah se o ledine juže da Zvanimir, kralj hrvatskij v dni svoje v Svetuju Luciju i svedo mi: župan Desimira Krbave, Mratin v Lice,…

Kršćanska invokacija i iskazi opata Držihe i Dobrovita uklesani su na Baščanskoj ploči koju je pronašao župnik  Petar Dorčić 15. rujna 1851. godine u podu crkve sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku.

Iskaz opata Držihe utvrđuje da je hrvatski kralj Zvonimir darovao Sv. Luciji ledinu, navodi svjedoke toga darivanja i prijeti kletvom onima koji bi to ga osporili. Iskaz opata Dobrovita govori o gradnji crkve sv. Lucije, koju je podignuo s devetero redovničke braće.

Baščanska ploča izvorno je bila lijeva pregrada u crkvi, što dijeli redovnički kor od prostora za puk. Natpis u trinaest redaka  uklesan je oko 1100. godine na bijelom vapnencu, glagoljicom prijelaznog tipa, tj. prijelaza iz „oble“  u hrvatsku „uglatu“ glagoljicu, i na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. Duž cijeloga gornjeg ruba Ploče teče bordura s motivom lozice. Budući da je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Čitali su ga i proučavali  mnogi istraživači, a najpotpunijim se smatra čitanje Branka Fučića.

Baščanska ploča sadržava najstariji spomen hrvatskog nacionalnog imena na hrvatskom jeziku – kralj hrvatski i pokazuje da se vlast kralja Zvonimira protezala  i na otok Krk. Zbog  dokumentarne vrijednosti teksta naziva se „dragim kamenom hrvatskoga jezika“, „zlatnom pločom hrvatskoga jezika“,“hrvatskim krsnim listom“, „hrvatskom narodnom svetinjom“. Baščanska ploča bila je nadahnuće mnogim našim skladateljima i pjesnicima, danas  se orginal čuva u atriju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari