Pratite nas

Povijesnice

PRIJE 61 GODINU UMRO JE EINSTEN Pročitajte pismo kojim osuđuje političko ubojstvo hrvatskog pravaša

Objavljeno

na

Na današnji dan 1955. godine umro je jedan od najslavnijih znanstvenika svih vremena, Albert Einsten. Einsteinovo najpoznatije dostignuće je razvijanje teorije relativnosti, koja je nedavno i potvrđena. A jeste li znali da je Albert Einstein 1931. godine u Berlinu, zajedno s književnikom Heinrichom Mannom, potpisao pismo kojim osuđuje režimsko ubojstvo hrvatskog znanstvenika Milana Šufflaya?

[ad id=”93788″]

Šufflay je te godine mučki ubijen hladnim oružjem na svom kućnom pragu od strane članova organizacije Mlada Jugoslavija. Kako je djelovao proturežimski, Šufflay nije bio u milosti Kraljevine Jugoslavije. 1920-je bio i jedan od glavnih ideologa Hrvatske stranke prava i tražio je da hrvatski narod bude dio zapadne civilizacije, istovremeno tvrdeći da su pravaši u sukobu s Beogradom.

 

Tekst o ubojstvu u ‘Ličkim novinama’
Evo što su o Šufflayevu ubojstvu pisali Einstein i Mann Međunarodnom udruženju za ljudska prava u Parizu:

‘Istaknuti prijatelji!

Ne možemo dopustiti da prođe prilika da upozorimo Međunarodno udruženje za ljudska prava na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog znanstvenika dr. Millana Šufflaya 18. veljače. Kada je znanstvenik išao kući tog dana, na ulici Zagreba je napadnut odostraga i, prema izvještajima koje smo primili, ubijen željeznom šipkom. Idući dan podlegao je teškim ozljedama. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 22. veljače, kraj drugih hrvatskih mučenika.

Profesor Milan Šufllay je bio poznat po svojim brojnim istraživačkim člancima i aktivnostima. Zagrebačke novine, ipak, nisu mogle izvještavati o aktivnostima ovog znanstvenika. Obavijest o smrti je oduzeta, a telegrami sućuti se nisu smjeli slati. Nije bilo dozvoljeno objaviti vrijeme pokopa, a vješanje zastave tugovanja na zgradu sveučilišta bilo je zabranjeno.

Studenti koji su bili na pogrebu su protjerani iz Zagreba od strane policije, a hrvatske nacionalne trobojnice koje su ukrašavale vijence su uklonjene.

Ime ubojice, Branka Zwegera, se zna. Organizacija čiji je član je također poznata (Mlada Jugoslavija). Znano je da je ubojstvo dogovoreno u noći između 11 i 12. veljače u stanu koji pripada zapovjedniku grada, generalu Belimarkoviću. Brkić, Godler, Marčec i ubojica Zwerger su članovi Mlade Jugoslavije, organizacije koja je sudjelovala u atentatu. Unatoč tome, zagrebačka policija je objavila 19, veljače da je ubojica nepoznat.

Sljedeće činjenice su prethodile ubojstvu profesora Šufflaya:

1. Prilikom posjete kralja Srbije Zagrebu u siječnju, velik broj poznatih ličnosti – hrvatski vođa dr. Vlatko Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilišni profesori dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay i drugi – su dobili prijeteća pisma s potpisom ‘Za kralja i otadžbinu’, prema kojima će njihovi i životi njihovih obitelji biti u opasnosti ako bude demonstracija ili prosvjeda tijekom posjeta.

2. Kralj Aleksandar je održao javni govor terorističkoj organizaciji Mlada Jugoslavija, u kojoj je govorio o uklanjanju hrvatskih predstavnika koje je izabrao narod, što je i proveo u djelo. Rekao je: ‘Uklonio sam zastupnike’. On je inicirao i dao zapovijed da formalno uklanjanje iz parlamenta postane i fizičko, trajno, uklanjanje. 20. lipnja 1928. kada su hrvatski vođe ubijeni u parlamentu u Beogradu, treba biti uzet kao nit vodilja.

3. Nakon toga, vladini mediji su tražili od javnosti ubojstvo hrvatskih vođa. O tom se pisalo u vladinim novinama Naša sloga u Sušku 19. veljače: ‘Glave će biti razbijane’.

4. Iste noći, profesor Šufflay je ubijen u Zagrebu. Drugi primjer otvorenog poziva na ubojstvo je članak od 28. veljače u splitskim novinama Zastava, dok su ostali pozivi objavljeni u mariborskim novinama Jugoslaven. Neki članovi Mlade Jugoslavije koji su imali zadatak obaviti ubojstvo Hrvata u stranim zemljama, su 12. ožujka u Beču uhvaćeni u pripremama za ubojstva i predani su bečki sudovima na postupanje.

Delegacija hrvatskih nacionalnih zastupnika predala je Ligi naroda u Ženevi memorandum datiran na 25. siječnja 1930. koji je poslan i vladama i organizacijama svih kulturnih država, u kojem se upozorava na situaciju u Hrvatskoj. Memorandum je bio optužba pred cijelim svijetom protiv apsolutističke vladavine Kralja Srbije i protiv terora i horora vladavine protiv hrvatskog naroda. Kako činjenice pokazuju, strava je od tada postala samo gora. S obzirom na alarmantno stanje stvari, tražimo od vas, Međunarodne organizacije za ljudska prava, da poduzmete sve potrebne mjere da stanete na kraj ovojbeskrajnoj i nasilnoj tiraniji.

Ubojstvo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva se ne smije tolerirati.

Slavljenje ubojica kao nacionalnih heroja se ne smije tolerirati.

Smatramo da je dužnost Međunarodne organizacije za ljudska prava da traži od svih koji poštuju slobodu i ljudska prava nacija, da se suprotstave tiraniji koja vlada Hrvatskom i počnu dostojanstvene prosvjede. Sve zemlje, osobito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, mjesta gdje Međunarodna organizacija za ljudska prava djeluje, imaju odgovornost djelovanja kao štit za ovu malu, miroljubivu i prosvijetljenu naciju.

Čekamo vaš odgovor i šaljemo vam srdačne pozdrave.

Njemačka liga za ljudska prava

Albert Einstein
Heinrich Mann

Travanj 1931., Berlin’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1667. – Pukovnija Kraljevskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat, carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice koje su činile konjaničke pukovnije Hrvata, stigle su sve do Saint Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza.

Francuski kralj Luj XIII., u nedostatku vlastitog lakog konjaništva, od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojio je 1635. tri vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. No one nisu dugo djelovale. Pukovnija d’Espenan raspuštena je nakon dvije godine, de Sirot gotovo uništena u bitci kod Tuttlingena, a la Meilleray uključena u drugu pukovniju istog imena.

U međuvremenu osnovane su nove pukovnije Raab, Schack i Wumberg, koje su se istaknule u bitci kod Rocroya. U kolovozu 1643. ustrojena je pukovnija Hrvata koja je prva nosila naziv kraljevska – Royal-Cravattes, na čelu s pukovnikom Johannom Balthasarom.

Nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata sve hrvatske pukovnije, osim pukovnije Balthazar, raspuštene su. Ona je služila u Kataloniji, u ratovima Fronde, a reformom 1661. smanjena je na jednu satniju, koja je u sklopu pomoćnog francuskog korpusa posalana u pomoć caru Leopoldu u ratu protiv Turaka.

Nakon povratka iz Ugarske, a u sklopu politike prema Habsburgovcima i kontakata s braćom Zrinski, nezadovoljnima nepovoljnim Vašvarskim mirom, te na tradiciji pukovnija Hrvata iz Tridesetogodišnjeg rata, francuski kralj Luj XIV. 20. svibnja 1667. preustrojio ju je u elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata – Royal Cravates.

Jezgri, koju je činila satnija Balthasard, pridodani su konjanici unovačeni u Ugarskoj i Hrvatskoj. Mjesec dana poslije Luj XIV. prvi se put u javnosti pojavio s novim modnim detaljem. Bio je to rubac koji su Hrvati čvorom vezivali oko vrata, današnja kravata. S francuskoga dvora i ulica Pariza kravata se uskoro proširila Europom, a poslije i svijetom.

Ukinućem monarhije u Francuskoj pukovnija Kraljevskih Hrvata 1790. preimenovana je u 10. konjaničku pukovniju.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati