Pratite nas

Povijesnice

PRIJE 61 GODINU UMRO JE EINSTEN Pročitajte pismo kojim osuđuje političko ubojstvo hrvatskog pravaša

Objavljeno

na

Na današnji dan 1955. godine umro je jedan od najslavnijih znanstvenika svih vremena, Albert Einsten. Einsteinovo najpoznatije dostignuće je razvijanje teorije relativnosti, koja je nedavno i potvrđena. A jeste li znali da je Albert Einstein 1931. godine u Berlinu, zajedno s književnikom Heinrichom Mannom, potpisao pismo kojim osuđuje režimsko ubojstvo hrvatskog znanstvenika Milana Šufflaya?

[ad id=”93788″]

Šufflay je te godine mučki ubijen hladnim oružjem na svom kućnom pragu od strane članova organizacije Mlada Jugoslavija. Kako je djelovao proturežimski, Šufflay nije bio u milosti Kraljevine Jugoslavije. 1920-je bio i jedan od glavnih ideologa Hrvatske stranke prava i tražio je da hrvatski narod bude dio zapadne civilizacije, istovremeno tvrdeći da su pravaši u sukobu s Beogradom.

 

Tekst o ubojstvu u ‘Ličkim novinama’
Evo što su o Šufflayevu ubojstvu pisali Einstein i Mann Međunarodnom udruženju za ljudska prava u Parizu:

‘Istaknuti prijatelji!

Ne možemo dopustiti da prođe prilika da upozorimo Međunarodno udruženje za ljudska prava na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog znanstvenika dr. Millana Šufflaya 18. veljače. Kada je znanstvenik išao kući tog dana, na ulici Zagreba je napadnut odostraga i, prema izvještajima koje smo primili, ubijen željeznom šipkom. Idući dan podlegao je teškim ozljedama. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 22. veljače, kraj drugih hrvatskih mučenika.

Profesor Milan Šufllay je bio poznat po svojim brojnim istraživačkim člancima i aktivnostima. Zagrebačke novine, ipak, nisu mogle izvještavati o aktivnostima ovog znanstvenika. Obavijest o smrti je oduzeta, a telegrami sućuti se nisu smjeli slati. Nije bilo dozvoljeno objaviti vrijeme pokopa, a vješanje zastave tugovanja na zgradu sveučilišta bilo je zabranjeno.

Studenti koji su bili na pogrebu su protjerani iz Zagreba od strane policije, a hrvatske nacionalne trobojnice koje su ukrašavale vijence su uklonjene.

Ime ubojice, Branka Zwegera, se zna. Organizacija čiji je član je također poznata (Mlada Jugoslavija). Znano je da je ubojstvo dogovoreno u noći između 11 i 12. veljače u stanu koji pripada zapovjedniku grada, generalu Belimarkoviću. Brkić, Godler, Marčec i ubojica Zwerger su članovi Mlade Jugoslavije, organizacije koja je sudjelovala u atentatu. Unatoč tome, zagrebačka policija je objavila 19, veljače da je ubojica nepoznat.

Sljedeće činjenice su prethodile ubojstvu profesora Šufflaya:

1. Prilikom posjete kralja Srbije Zagrebu u siječnju, velik broj poznatih ličnosti – hrvatski vođa dr. Vlatko Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilišni profesori dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay i drugi – su dobili prijeteća pisma s potpisom ‘Za kralja i otadžbinu’, prema kojima će njihovi i životi njihovih obitelji biti u opasnosti ako bude demonstracija ili prosvjeda tijekom posjeta.

2. Kralj Aleksandar je održao javni govor terorističkoj organizaciji Mlada Jugoslavija, u kojoj je govorio o uklanjanju hrvatskih predstavnika koje je izabrao narod, što je i proveo u djelo. Rekao je: ‘Uklonio sam zastupnike’. On je inicirao i dao zapovijed da formalno uklanjanje iz parlamenta postane i fizičko, trajno, uklanjanje. 20. lipnja 1928. kada su hrvatski vođe ubijeni u parlamentu u Beogradu, treba biti uzet kao nit vodilja.

3. Nakon toga, vladini mediji su tražili od javnosti ubojstvo hrvatskih vođa. O tom se pisalo u vladinim novinama Naša sloga u Sušku 19. veljače: ‘Glave će biti razbijane’.

4. Iste noći, profesor Šufflay je ubijen u Zagrebu. Drugi primjer otvorenog poziva na ubojstvo je članak od 28. veljače u splitskim novinama Zastava, dok su ostali pozivi objavljeni u mariborskim novinama Jugoslaven. Neki članovi Mlade Jugoslavije koji su imali zadatak obaviti ubojstvo Hrvata u stranim zemljama, su 12. ožujka u Beču uhvaćeni u pripremama za ubojstva i predani su bečki sudovima na postupanje.

Delegacija hrvatskih nacionalnih zastupnika predala je Ligi naroda u Ženevi memorandum datiran na 25. siječnja 1930. koji je poslan i vladama i organizacijama svih kulturnih država, u kojem se upozorava na situaciju u Hrvatskoj. Memorandum je bio optužba pred cijelim svijetom protiv apsolutističke vladavine Kralja Srbije i protiv terora i horora vladavine protiv hrvatskog naroda. Kako činjenice pokazuju, strava je od tada postala samo gora. S obzirom na alarmantno stanje stvari, tražimo od vas, Međunarodne organizacije za ljudska prava, da poduzmete sve potrebne mjere da stanete na kraj ovojbeskrajnoj i nasilnoj tiraniji.

Ubojstvo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva se ne smije tolerirati.

Slavljenje ubojica kao nacionalnih heroja se ne smije tolerirati.

Smatramo da je dužnost Međunarodne organizacije za ljudska prava da traži od svih koji poštuju slobodu i ljudska prava nacija, da se suprotstave tiraniji koja vlada Hrvatskom i počnu dostojanstvene prosvjede. Sve zemlje, osobito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, mjesta gdje Međunarodna organizacija za ljudska prava djeluje, imaju odgovornost djelovanja kao štit za ovu malu, miroljubivu i prosvijetljenu naciju.

Čekamo vaš odgovor i šaljemo vam srdačne pozdrave.

Njemačka liga za ljudska prava

Albert Einstein
Heinrich Mann

Travanj 1931., Berlin’

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 21 godina shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

Objavljeno

na

Objavio

Od brojnih govora prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, teško je izdvojiti jedan koji bi kao malo koji oslikao situaciju koja je i danas u Hrvatskoj aktualna, međutim, moguće je iako baš taj govor neće mnogima ostati u sjećanju kao pozitivan, s obzirom da su ga mediji u ono vrijeme pokopali te je medijski godinama tretiran kao ‘buncanje’ čovjeka koji je ‘ishlapio’ i koji ne zna što govori.

Nažalost, rijetko kada je predsjednik Tuđman bio u pravu kao te 1996., u vrijeme vlastitog suočavanja s teškom bolešću.

Povod govora Franje Tuđmana u Zračnoj luci Pleso tog 23. studenoga 1996. godine možda je bio prosvjed u Zagrebu za takozvani spas Radija 101, međutim, stvarni uzroci nešto su dublje prirode, iako su Tuđmanove emocije izbile na površinu svakako saznanjem da mu je dijagnosticiran rak u Americi, odakle, se vratio u Hrvatsku, piše kamenjar.com

– Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.
Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini – rekao je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Da je Tuđman bio u pravu danas je jasnije no ikad.

Zamislite što bi Tuđmanu hrvatski novinari rekli i da li bi ga proglasili neuračunljivim da je 1996. godine rekao kako će u budućnosti, i to vrlo skoroj, jedan intendant HNK govoriti o Hrvatima kao o izmišljenoj naciji, Hrvatskoj kao fašističkoj državi i Jugoslaviji kao budućnosti?

Dakle, nema dvojbe, Franjo Tuđman je apsolutno bio u pravu s obzirom da je shvatio kamo Hrvatska ide i gdje bi mogla stići. Bilo je to vrijeme kada se u Hrvatskoj pojavio zloglasni George Soros, samozvani borac za demokraciju, mešetar i tajkun koji je svojim novcem upropastio hrvatsko novinarstvo, zapravo, koji je financirajući ekstremiste i ulične štemere stvorio medijsku rulju koja je uglavnom dobivala novce iz njegove sumnjive blagajne kako bi linčovali Tuđmana.

Dakle, to je činjenica koja je zapravo danas lako dokaziva, neki koji su bili Sorosevi plaćenici zapravo su notorni ratni profiteri.

Tuđman, naravno, kao državnik, kao povjesničar, nikada nije govorio o Jugoslaviji kao neposrednoj ponovnoj opasnosti, ali jeste o jugoslavenskom ekstremizmu kao o potencijalnoj opasnosti u budućnosti?

Međutim, danas, iz ove perspektive, Tuđman je bio vizionar. Budimir Lončar, koji je 1991. bio praktički veleizdajnik, s obzirom da je bio jedan od najzaslužnijih za nametanja embarga na oružje Hrvatskoj, a onda i za pad Vukovara, godinama je u neposrednoj blizini Tuđmanovih nasljednika, Stjepana Mesića i Ive Josipovića.

Što bi tek rekli na priču o Dejanu Joviću ili na tvrdnje nekih srpskih ekstremista u Hrvatskoj koji tvrde da je Oluja bila etničko čišćenje? Danas neki komunisti i novokomponirani fašisti čak razmatraju promjenu imena Domovinskom ratu, takve čak i Hrvatska kroz državnu blagajnu financiraju, a sve to zato što Domovinski rat, pazite sada, ‘iritira Srbe.’

Ukratko, i ovako površno sve je jasno, uz dodatak, a to nažalost medijski ratni profiteri namjerno zaboravljaju, da Franjo Tuđman nikada hrvatski narod nije nazvao ‘stokom sitnog zuba’, on je isključivo govorio o onima koje je i spomenuo u svom govoru 1996. prije točno 21 godinu, nikako i nikada o narodu.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

Jean Michel Nicolier – simbol hrabrosti i mučeništva Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Autor: Damir Kukavica (Ulje na platnu)

Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Dragutin Berghofer: Gledao sam kako tuku Sinišu Glavaševića i onog Francuza

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari