Pratite nas

Povijesnice

PRIJE 61 GODINU UMRO JE EINSTEN Pročitajte pismo kojim osuđuje političko ubojstvo hrvatskog pravaša

Objavljeno

na

Na današnji dan 1955. godine umro je jedan od najslavnijih znanstvenika svih vremena, Albert Einsten. Einsteinovo najpoznatije dostignuće je razvijanje teorije relativnosti, koja je nedavno i potvrđena. A jeste li znali da je Albert Einstein 1931. godine u Berlinu, zajedno s književnikom Heinrichom Mannom, potpisao pismo kojim osuđuje režimsko ubojstvo hrvatskog znanstvenika Milana Šufflaya?

[ad id=”93788″]

Šufflay je te godine mučki ubijen hladnim oružjem na svom kućnom pragu od strane članova organizacije Mlada Jugoslavija. Kako je djelovao proturežimski, Šufflay nije bio u milosti Kraljevine Jugoslavije. 1920-je bio i jedan od glavnih ideologa Hrvatske stranke prava i tražio je da hrvatski narod bude dio zapadne civilizacije, istovremeno tvrdeći da su pravaši u sukobu s Beogradom.

 

Tekst o ubojstvu u ‘Ličkim novinama’
Evo što su o Šufflayevu ubojstvu pisali Einstein i Mann Međunarodnom udruženju za ljudska prava u Parizu:

‘Istaknuti prijatelji!

Ne možemo dopustiti da prođe prilika da upozorimo Međunarodno udruženje za ljudska prava na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog znanstvenika dr. Millana Šufflaya 18. veljače. Kada je znanstvenik išao kući tog dana, na ulici Zagreba je napadnut odostraga i, prema izvještajima koje smo primili, ubijen željeznom šipkom. Idući dan podlegao je teškim ozljedama. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 22. veljače, kraj drugih hrvatskih mučenika.

Profesor Milan Šufllay je bio poznat po svojim brojnim istraživačkim člancima i aktivnostima. Zagrebačke novine, ipak, nisu mogle izvještavati o aktivnostima ovog znanstvenika. Obavijest o smrti je oduzeta, a telegrami sućuti se nisu smjeli slati. Nije bilo dozvoljeno objaviti vrijeme pokopa, a vješanje zastave tugovanja na zgradu sveučilišta bilo je zabranjeno.

Studenti koji su bili na pogrebu su protjerani iz Zagreba od strane policije, a hrvatske nacionalne trobojnice koje su ukrašavale vijence su uklonjene.

Ime ubojice, Branka Zwegera, se zna. Organizacija čiji je član je također poznata (Mlada Jugoslavija). Znano je da je ubojstvo dogovoreno u noći između 11 i 12. veljače u stanu koji pripada zapovjedniku grada, generalu Belimarkoviću. Brkić, Godler, Marčec i ubojica Zwerger su članovi Mlade Jugoslavije, organizacije koja je sudjelovala u atentatu. Unatoč tome, zagrebačka policija je objavila 19, veljače da je ubojica nepoznat.

Sljedeće činjenice su prethodile ubojstvu profesora Šufflaya:

1. Prilikom posjete kralja Srbije Zagrebu u siječnju, velik broj poznatih ličnosti – hrvatski vođa dr. Vlatko Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilišni profesori dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay i drugi – su dobili prijeteća pisma s potpisom ‘Za kralja i otadžbinu’, prema kojima će njihovi i životi njihovih obitelji biti u opasnosti ako bude demonstracija ili prosvjeda tijekom posjeta.

2. Kralj Aleksandar je održao javni govor terorističkoj organizaciji Mlada Jugoslavija, u kojoj je govorio o uklanjanju hrvatskih predstavnika koje je izabrao narod, što je i proveo u djelo. Rekao je: ‘Uklonio sam zastupnike’. On je inicirao i dao zapovijed da formalno uklanjanje iz parlamenta postane i fizičko, trajno, uklanjanje. 20. lipnja 1928. kada su hrvatski vođe ubijeni u parlamentu u Beogradu, treba biti uzet kao nit vodilja.

3. Nakon toga, vladini mediji su tražili od javnosti ubojstvo hrvatskih vođa. O tom se pisalo u vladinim novinama Naša sloga u Sušku 19. veljače: ‘Glave će biti razbijane’.

4. Iste noći, profesor Šufflay je ubijen u Zagrebu. Drugi primjer otvorenog poziva na ubojstvo je članak od 28. veljače u splitskim novinama Zastava, dok su ostali pozivi objavljeni u mariborskim novinama Jugoslaven. Neki članovi Mlade Jugoslavije koji su imali zadatak obaviti ubojstvo Hrvata u stranim zemljama, su 12. ožujka u Beču uhvaćeni u pripremama za ubojstva i predani su bečki sudovima na postupanje.

Delegacija hrvatskih nacionalnih zastupnika predala je Ligi naroda u Ženevi memorandum datiran na 25. siječnja 1930. koji je poslan i vladama i organizacijama svih kulturnih država, u kojem se upozorava na situaciju u Hrvatskoj. Memorandum je bio optužba pred cijelim svijetom protiv apsolutističke vladavine Kralja Srbije i protiv terora i horora vladavine protiv hrvatskog naroda. Kako činjenice pokazuju, strava je od tada postala samo gora. S obzirom na alarmantno stanje stvari, tražimo od vas, Međunarodne organizacije za ljudska prava, da poduzmete sve potrebne mjere da stanete na kraj ovojbeskrajnoj i nasilnoj tiraniji.

Ubojstvo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva se ne smije tolerirati.

Slavljenje ubojica kao nacionalnih heroja se ne smije tolerirati.

Smatramo da je dužnost Međunarodne organizacije za ljudska prava da traži od svih koji poštuju slobodu i ljudska prava nacija, da se suprotstave tiraniji koja vlada Hrvatskom i počnu dostojanstvene prosvjede. Sve zemlje, osobito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, mjesta gdje Međunarodna organizacija za ljudska prava djeluje, imaju odgovornost djelovanja kao štit za ovu malu, miroljubivu i prosvijetljenu naciju.

Čekamo vaš odgovor i šaljemo vam srdačne pozdrave.

Njemačka liga za ljudska prava

Albert Einstein
Heinrich Mann

Travanj 1931., Berlin’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari