Pratite nas

Kronika

Prije točno 26 godina nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres.

Objavljeno

na

Prije točno 26 godina nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres. Ova bitka je označila početak otvorenog rata u BiH. Snage teritorijalne obrane Tomislavgrada 03.04 1992. pojačane vodom riječke SP osvajaju sela Donji i Gornji Malovan i otvaraju prometnicu prema Kupresu.

Slijedećih dana traje bitka za sami gradić u čijem se jednom dijelu ukopala četa srpskih teritorijalaca. Nakon mnogih pokušaja Kupres ipak nije u cijelosti zauzet. Za to vrijeme iz pravca Šipova gomilaju se srpske snage povučene sa ratišta u Hrvatskoj. Srpskom vojskom komandira jedan od njeznih najboljih manevarskih časnika Slavko Lisica.

Hrvatska obrana na sjeverozapadnim prilazima Kupresu ne izdržava ofenzivu srpske vojske. Zadnji pokušaj a ujedno i najtragičniji odigrao se na kupreškom polju gdje su hrvatske snage pokušale organizirati odsudnu obranu. Zbog sniježnog nevremena i oluje obrana je postala još teža.

Toga dana je poginulo preko stotinu hrvatskih vojnika a među njima i vukovarski junaci, Robert Zadro i Andrija Marić. Hrvatska obrana se raspala a pojedine grupe kao npr studentska bojna je lutala bespućima i djelom nastradala u Glamočkom polju. U čišćenju srpskih uporišta sjeveroistočno od grada ranjen je i zapovjednik duvanjske brigade” Kralj Tomislav” legendarni zapovjednik Željko Glasnović.

Hrvatske snage su imale 160 poginulih branitelja , srpske 85 poginulih i 154 zarobljenih. Srpska vojska je zaustavljena na prilazima selu Šujica na pola puta između Kupresa i Tomislavgrada.

Slava poginulim braniteljima!

Miroslav Tokić Tokan

Na današnji dan poginuo je heroj Domovinskog rata Robert Zadro – sin Blage Zadre i zapovjednik slavnog Turbo voda

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kotorvaroški Hrvati se osjećaju prevarenim

Objavljeno

na

Objavio

Kotor-Varoš
MUKE PO POVRATNICIMA

Na području općine Kotor varoš prije rata živjelo je nešto više od 10 tisuća Hrvata,a nakon nemilih događanja 90-tih na svoja ognjišta vratilo se njih svega 200. Loša stopa povratka nije uvjetovana nezainteresiranošću, kako se želi u javnosti prikazati, nego nemogućnošću ostvarenja osnovnih uvjeta za  povratak. Jedan je od zaključaka sastanka povratnika i onih koji su izrazili želju za povratkom su loši uvjeti. Ali,  loši uvjeti povratka nisu samo problem u Kotor Varoši nego cijeloj Republici Srpskoj, u kojoj je prije rata živjelo oko 250 tisuća Hrvata, a danas ih je tamo manje od pet tisuća.

Hrvata na području Kotor Varoši je do početak rata bilo oko deset tisuća (10000), a  danas u cijeloj Općini Kotor Varoš živi svega oko 200 Hrvata.

„Kotorvaroški Hrvati koji se žele  vratiti u ovaj grad u svoja sela su zapostavljeni“, zaključak je sastanka Hrvata povratnika u Kotor Varoš i onih koji se žele vratiti. Prema riječima Tomislava Čolića, za loš povratak odgovorne su osobe koje skoro ništa ne rade za povratak Hrvata. On ističe da je u ovom trenutku na području entiteta RS registrirano više od 5000 zahtjeva hrvatskih obitekji, koji žele da im se obnove kuće. Ističe da je osobno predao zahtjev i potpisao ugovore ali kako materijal nikada nije vidio. Kaže da je upoznao Davora Čordaša, ministra za raseljene i prognane osobe RS, ali i Zvonka Milasa, predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan RH, ali rezultata nema.

– Ljudi se osjećaju prevarenim. Ništa nije obnovljeno. Nema nikakvih objašnjenja niti informacija, niti ja više znam koga bi išta pitao, kaže Čolić.

Prema riječima kotorvaroških Hrvata sredstava za povratak je bilo, ali nije bilo političke volje da se taj problem riješi te da se bosanski Hrvati vrate svojim kućama. Volje za povratkom od strane potencijalnih povratnika ima napretek,  ali sredstava i političke potpore i dalje nema.

Ministar Davor Čordaš često je u javnosti iznosio podatke kako je za obnovu kuća u entitetu u kojem obnaša dužnost entitetskog ministra izdvojio milijune za obnovu kuća. No,  hrvatski se povratnici osjećaju prevarenim, jer im 20 i nešto više godina obećavaju isto, a ništa ne bude ispunjeno. U Kotor Varoši ističu da je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik često isticao isto, ali konkretnih poteza još uvijek nema.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Obilježena 25. godišnjica stradanja Hrvata u Trusini

Objavljeno

na

Objavio

FENA

U Trusini kod Konjica u ponedjeljak je obilježena godišnjica ratnog zločina u kojem su pripadnici Armije RBiH 16. travnja 1993. ubili 22 mještana tog sela hrvatske nacionalnosti, civila i pripadnika HVO-a.

U znak sjećanja na žrtve zločina vijence je položilo izaslanstvo obitelji ubijenih Hrvata Trusine, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, predvođeno predsjednikom Federacije BiH Marinkom Ćavarom, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnici Ministarstva obrane BiH, Oružanih snaga BiH te općinska izaslanstva Konjica i Prozor-Rame.

Predsjednica Udruge poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic Dragica Tomić kazala je kako su se okupili u Trusini, na godišnjicu zločin, kako se nevine žrtve ne bi zaboravile.

– U isto vrijeme, ovo je i opomena za buduće generacije da se ovakvo zlo nikad i nigdje ne ponovi – istaknula je Tomić.

Na poziv Udruge obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic, a u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, komemoraciji u Trusini ove godine nazočili su ratni veterani Armije BiH, HVO, HV-a, JNA, VJ i VRS-a.

– Ovdje smo, prije svega, da izrazimo solidarnost sa žrtvama i da poručimo nadležnim institucijama da ratni zločini moraju biti procesuirani – kazao je Amer Delić, veteran Armije BiH i aktivist Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd.

Podsjetio je da od 2008. godine Centra za nenasilnu akciju organizira posjet veterana stratištima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

– Tu smo da pošaljemo poruku mira. Mi koji smo nekad ratovali sada promičemo ideju nenasilja i suživot na ovim prostorima – dodao je Delić.

Nakon komemoracije misu je na mjesnom groblju predvodio biskup Pero Sudar.

Zločin u Trusini dogodio u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene Armije BiH “Zulfikar”.

Za taj zločin pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati