Connect with us

Komentar

Prilog za razumijevanje Petkovićevog zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu

Objavljeno

on

N1

Ključna rečenica u Petkovićevom zahtjevu za prijevremeno puštanje na slobodu je ova:

“Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen.”

Dakle, čovjek prihvaća osobnu odgovornost za djela ili propuste koji su doveli do zločina. S obzirom da takva djela i propusti ne postoje niti ih sitnozorom možete naći u toj presudi, mislim da je čovjeku bitnije da mu je čista savjest nego nekakva administrativna presuda nekakvog suda kojeg nisu zanimale nikakve činjenice i dokazi. Petković je zapravo osuđen radi famozne zapovjedi od 30. lipnja 1993. a za koju su vještak za vojna pitanja obrane ali i tužiteljstva posvjedočili da se radilo o nužnoj i razumnoj a ne diskriminatornoj mjeri. I što tu ima dalje nekakav sud koji se vodi pravnim a ne političkim uzusima dalje misliti i raspravljati? Samo sud koji sudi po političkom diktatu može nekoga okriviti za nešto za što su oba vještaka rekli da nije kriv.

Umjesto ovog spina koji se nudi u medijima povodom ovog Petkovićevog ali i Stojićevog zahtjeva (zanimljivo kako se Stojića koji je poslao isti zahtjev nigdje u “hrvatskim” medijima ne spominje) tema bi trebala biti ponovo rasističko i šovinističko iživljavanje haškog suda, posebice Sorosevog pijuna notornog Carmela Agiusa koji je na svoju ruku uveo ovo pravilo o priznanju i pokajanju a koje se nema na koga više odnositi nego na Hrvate. Svi drugi koji su osuđeni pred ICTY su ili vani ili su umrli. Dakle, Agius je ovo pravilo koje prije nije vrijedilo kad su Srbi i Muslimani morali u zahtjevu navesti pokajanje i priznanje nije postojalo. Klasični rasistički šovinizam haškog suda prema Hrvatima koji obilježava cijelo postojanje tog političkog cirkusa koji ima malo ili nimalo pravnih elemenata.

Bruno Stojić zatražio puštanje – Hrvatska jamči Haagu da će ga nadzirati

Naravno, odmah imate obavještajni napad na Hrvatsku iz Hrvatske i usred Hrvatske dok razroki obavještajci spavaju, pa je tako notorna jugoslavenčina Jandrić pozvao Puhovskog u N1 kako bi rekao da je Petković priznao zločine (priznanje zločina nikad nije bilo sporno, malobrojni u odnosu na zločine tzv. Armije BiH prema Hrvatima u istom ratu ali ipak zločini) da bi Puhovski načelom tenisa ili odbojke vratio loptu ustvrdivši kako će “desnica sigurno proglasiti Petkovića izdajicom”.

Možda će to neki nepismeni trol ili “desničar na navijanje” a kojeg navijaju udbaši i sidovci reći takvu glupost. A za pismene ja imam obrazloženje:

Taj haški sud bio bi smiješan da nije tako tužan. Presude tog suda su teška travestija. I to sve skupa u očima bilo kojeg svjesnog i normalnog čovjeka ne vrijede ni pišljivog boba. Osim toga ja mogu sad ovdje sjediti satima i nabrajati zašto je haški sud isključivo šovinistički nastrojen prema Hrvatima, a u svjetlu navoda kojim Puhovski tobože napada Milanovića da je isti kao “srpski nacionalisti” koji isto kažu kako je sud protiv njih i kako oni nisu ni za što krivi. I to Puhovski kaže za isti onaj haški sud po kojem Srbija nije imala nikakve veze s ratom u BiH dok je Hrvatska glavni krivac za rat u BiH, okupator, podupiratelj secesije i aneksije i slične bajke.

Čak i da je Haag došao do zaključka da je Srbija bila umiješana u rat u BiH nikako ne može biti isto to što “tvrde i hrvatski i srpski nacionalisti” jer Hrvati nisu napali nijednu državu za razliku od Srbije koji su napali i Hrvatsku i BiH i bez njihove agresije na te dvije države rata uopće ne bi bilo, pa ne bi bilo ni muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH a onda i zločina koji su počinjeni u tom sukobu ali i u sukobu na cijelom velikom bojištu a kojeg determinira velikosrpska agresija na obje države kao ishodišna točka rata na velikom bojištu. Za one koji to ne znaju, veliko bojište je i rat u Hrvatskoj i rat u BiH jer to nisu dva rat nego jedan te isti rat s istim ishodištem a to je velikosrpska agresija i pravljenje velike srbije (danas: srpski svet).

Međutim, dovoljno je znati da za Vukovar nitko u Haagu nije osuđen, tek dvojica za Ovčaru od kojih je jedan nevin a drugi je dobio kikiriki kaznu s obzirom na djelo koje je počinio. Nitko nije niti optužen za ubojstvo preko 2500 civila na Banovini. Ratko Mladić koji je napravio genocid u Škabrnji i ratne zločine svugdje po Dalmaciji, od Kijeva preko šibenskog do zadarskog zaleđa optužen je samo za zločine nad Muslimanima, ne i za zločine nad Hrvatima i ne za zločine koje je počinio u Hrvatskoj. A u svezi muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH, gdje su Muslimani počinili najmanje 5 puta više zločina nad Hrvatima nego obratno, gdje je rat počeo tako što su Muslimani na strateškoj razini napali Hrvate, Hrvati su dobili ukupno 268 a Muslimani 5 i po godina zatvora. Mogao bih kažem ovako satima, ali i ovih par crtica su dovoljne za ocjenu da je haški sud bio nedvojbeno šovinistički nastrojen spram Hrvata.

U tim i takvim okolnostima Petković je u situaciji da ili ispuni nove kriterije koji opet vrijede samo za Hrvate ili ostane još 6 i po godina u zatvoru. Ako je cijena malo spustiti glavu i prihvatiti osobnu odgovornost za koju je jasno da ne postoji, onda to niti jednom pismenom desničaru u Hrvata neće i ne može biti nikakav problem.

Uostalom, pa poznato je da je Milivoju Petkoviću najveći rival s druge strane bio Sefer Halilović. Poznato je i da će svi ljudi prije ili kasnije umrijeti. Prije smrti svi ljudi morat će se suočiti s onim što su napravili u životu. I u toj situaciji, uvijek bih prije odabrao biti Milivoj Petković osuđen na 20 godina zatvora nego Sefer Halilović koji je oslobođen svih optužbi na tom istom sudu. I ta presuda Haliloviću je čisti i teški antihrvatski šovinizam čiji predvodnik je bio član kineske komunističke partije Liu Daqun, isti onaj čija partija bez ikakvog problema vrši u Kini genocid nad muslimanskim Ujgurima. To vam je otprilike debljina tog obraza, šovinistički antihrvatskog. Naime, za nikoga tko se pojavio u Haagu, uključujući čak i notornog ratnog zločinca Ratka Mladića nije postojalo toliko izravnih dokaza o krivnji kao za Halilovića. Pismene zapovjedi, karte potpisane njegovom rukom,
direktna svjedočenja njemu podređenih oficira, materijalni dokazi, svjedočenja…

Zato evo još dva dokumenta, jedan Halilovićev i jedan Petkovićev, čisto da vidite razliku.

Halilovićev dokument datira od 2. 9. 1993. u kojem se prije ovog “NAREDJUJEM” navodi hrpa laži koja predstavlja ratno huškanje, a odmah zatim zapovijed da se iz obrane Sarajeva i u napad na Mostar izvuku navedene postrojbe među kojima je i dio 9. bbr, one iste iz prethodnog statusa za koju je sam Rasim Delić ustvrdio da je počinila genocid u Grabovici. Dakle, Halilović je svjesno oslabio obranu Sarajeva od Srba (da se ne bi lagali, u tom trenutku Muslimani su sa Srbima bili kao prst i nokat i imali su dogovor o nenapadanju dok Muslimani ne srede Hrvate a što je odgovaralo i Muslimanima i Srbima) da bi te postrojbe kasnije počinile zločine.

I sad, pročitajte ponovo ključnu rečenicu generala Petkovića iz zahtjeva za prijevremenim uvjetnim puštanjem, pogotovo onaj dio u kojem kaže “odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina”. Može član kineske komunističke partije i haški sudac Daqun lajati koliko hoće da nema dokaza, kad je ovo samo jedan u nizu neoborivih dokaza da je Halilović “odgovoran za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina.”

Petkovićev dokument je od 1. 6. 1993. i u njemu nema laganja jer je sa stajališta vojne znanosti više nego jasno da su Muslimani u strateškom napadu o čemu najbolje svjedoče omjer i raspored snaga, dok su Hrvati u obrani. U tom kontekstu termin “agresija” nije laž. A točke poput 3. 4. i 5. ovog dokumenta nećete naći niti u jednom dokumentu muslimanskog zapovjednika.

I tu je ta suštinska razlika, a ne u onom što Puhovski priča čekajući da nepismeni na desnici padnu na njegova podmetanja kao što se to već događalo. Puhovski svoje ocijene daje sa stajališta apatrida koji je ostao bez domovine pa ga neće zanimati nikakvi dokazi niti stvarna istina, jer je on kao i svaka jugoslavenčina od formata uvjeren da su mu Hrvati krivi što je ostao bez domovine pa će iskoristiti svaku priliku da pljune na Hrvate i da za bilo što optuži Hrvate, bez obzira na dokaze, bez obzira na činjenice, baš kao što to čine i srpski “nacionalisti”…

Predrag Nebihi

Pismo generala Petkovića Carmelu Agiusu: Traži prijevremeno puštanje iz zatvora

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR