Pratite nas

Komentar

Primitivna parapolitička podmetanja vezana uz posjet KGK Hrvatima u Australiji

Objavljeno

na

Na stranu neshvatljiva propagandistička glupost, uz posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Australiji, koja je upravo u tijeku, Večernji list, i to uistinu blago i prikriveno, međutim, unaprijed zaziva, možda čak i navješćuje nešto “drugo”, nešto klandestino, nešto podmuklo, nešto ružno i zlo. Na njihovu žalost, dobri ljudi, niti ima predispozicija, niti ima uvjeta, niti ima “ustaša”, niti ima “neprimjerene ikonografije” (koja je ionako uvijek, samo i jedino, hrvatska, čak i kad je ima).

A ako “neprimjerene ikonografije”, i to bilo kakve, ipak bude, vjerujte, neće samo “australski koordinatori” reagirati na to, učinit će to Hrvati sami: riječ je o najkompaktnijoj hrvatskoj političkoj emigraciji na svijetu, njoj je Hrvatska iznad svega, iznad ideologije i iznad primitivnih parapolitičkih podmetanja.

Karte za susrete s iseljenicima su rasprodane, a čak su se morali tražiti veći objekti kako bi se što više Hrvata, kojih po statistikama u Australiji ima oko 180 tisuća, a po procjenama čak 300 tisuća, moglo susresti s predsjednicom. Kako doznajemo iz drugih diplomatskih izvora, u organizaciju su uključeni i australski koordinatori kako bi se izbjegla moguća neprimjerena ikonografija – piše zagrebački Večernji list.

Nemojte mi vjerovati, dobri ljudi, ali gotovo iste te dvije rečenice, s manjim ili većim varijacijama, doduše, s prilično žešćom retorikom, uz uporabu milozvučnih termina “ustaše”, “najžešća ustaška emigracija” i sličnih, mogle se isčitati i nekada, kad su u Australiju dolazili, recimo, predsjednik SIV-a SFRJ Džemal Bijedić 1973., ili Petar Fleković sa Stipom Šuvarom u izaslanstvu SRH osamdesetih, čak i kad je dolazio prvi predsjednik RH Franjo Tuđman 1995., a osobito predsjednik Vlade RH Zoran Milanović 2014.

“Neprimjerena ikonografija”? Ali, zaboga, kakva je to “ikonografija”?

“Neprimjerena”, ali, zaboga, kome i čemu?

“Australski koordinatori”?

Hm, da su “australski”, najvjerojatnje jesu, čim su u Australiji, ali, zaboga, tko su ti “koordinatori”, što oni “koordiniraju”?

Konačno, o kojim je “drugim diplomatskim izvorima” riječ?

“Drugima”, od kojih “primarnih”?

♦♦♦

Na stranu što mantra o “180 tisuća, a po procjenama čak 300 tisuća”, nema baš velike veze s činjenicama, a ni s mozgom, osobito ne s profesionalnim novinarstvom. Naime, Australija je prilično dobro uređena država, pa poput sebi sličnih, održava redovne Popise pučanstva (Census) gdje je, međutim, upitnik za Census posve različit od onoga koji se koristi u “zemljama bivše Jugoslavije”, u “tranzicijskim zemljama jugoistočne Europe”, na eufemističkom “Zapadnom Balkanu” odnosno u “zemljama Velike Srbije” tj. u eufemističkom “regionu” ili “regiji”, što znači isto.

Po australskom Censusu, koji razlikuje “ancestry” (podrijetlo), zemlju rođenja, jezik kojim se govori u kući, jezik kojim govore roditelji, državljanski status (državljanin, stranac sa stalnim boravkom, stranac s privremenim boravkom, posjetitelj, itd.), analizom se Hrvata (kao takvih) može izlučiti oko 120.000, a “procjene”, e pa one variraju zavisno od toga tko ih iznosi, a kreću se od 300.000 do pola milijuna, pa i više. (http://www.abs.gov.au/census)

♦♦♦

Na stranu i neshvatljiva propagandistička glupost u pokušaju, da su se “čak morali tražiti veći objekti”, kako stoji u Večernjem listu.

Kakvi “veći objekti”?

Veći od čega?

Vjerojatno veći od postojećih!

Ali, zaboga, australsko-hrvatska zajednica kupila je cijelo jedno brdo u Canberri, sagradila kompletnu infrastrukturu, i tamo izgradila najveće državno veleposlanstvo koje na australskom kontinentu postoji, nešto takvo ne posjeduju ni Amerika, ni Kina ni Rusija. Hrvatski katolički, društveni i sportski centri, domovi i dvorane najveći su u Australiji, barem u odnosu na druge – i to sve druge, ili bilo koje druge! – nacionalne/etničke zajednice, i to doslovno u svim velikim gradovima (Sydney, Melbourne, Adelaide, Perth, Canberra).

(Ovo je stari i uistinu nesavršeni, očito nogometom inspirirani, link na wikipediju, ali, recimo da bude za početak onome koga to eventualno zanima: https://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_Australians)

♦♦♦

Konačno, vratimo se na početnu zastrašujuću tezu o “neprimjerenoj ikonografiji” i “australskim koordinatorima” koji “neprimjerenu ikonografiju” nadziru, u smislu da je onemogućavaju, sprječavaju ili zabranjuju.

Pretpostavimo da je riječ o hrvatskim grbovima s početnim prvim bijelim poljem, ili s hrvatskim grbovima bez “krune” (koja sadrži grbove hrvatskih povijesnih pokrajina i gradova), te da je uz njih riječ o “ikonografiji” koja asocira na NDH ili je pak riječ o slikama i posterima Ante Pavelića, dakle, o ustaškoj ikonografiji, pa recimo ovako: prvo, Australija – kao demokratska i iznad svega multikulturna i multikulturalna zemlja! – nema apsolutno nikakvih zakonskih odredbi po kojima bi takvo što bilo zabranjeno!

I to ih nema u odnosu na bilo koju etničko/nacionalnu zajednicu, bez obzira na njenu veličinu ili društvenu ulogu, počevši od onih malih, poput samoanske, sudanske ili nigerijske, do najveće, opće anglo-keltske!

U nekim hrvatskim domovima, u cijeloj Australiji, čini mi se, njih desetak, u njenim unutarnjim dvoranama, doista su izvješene Pavelićeve slike (u jednomu stoji čak i umjetnički neloše oblikovano poprsje), redovito uza slike Starčevića, Radića, Stepinca i Tuđmana (zanimljivo, nigdje nema ni Tita, ni Mesića, ni Josipovića, jajmenejaj!), no i u tim slučajevima vrijedi opće, temeljno i vrlo zakonito pravilo: kad bi to australskoj državi, Commonwealthu of Australia, kako se to oficijelno kaže, ili bilo kojoj od njezinih federalnih sastavnica, smetalo, narušavalo zakone, narušavalo javni red i mir, posebno ako bi izazivalo nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili netrpeljivost, dobri ljudi, vjerujte mi: australska bi država već davno to skinula, ukinula i zabranila.

Doduše, nema takvih zakona ni u RH, samo je problem što se postojeći, neprijeporno demokratski sročeni hrvatski zakoni, redovito tumače na način koji više svjedoči o neprekinutoj, stalnoj, trajnoj ideološkoj borbi, zapravo ratu, nego onako kako bi trebalo – razumski, logično, činjenično, u skladu s demokratskim načelima zapadnoeuropske kršćanske civilizacije.

♦♦♦

Večernji list, i to uistinu blago i prikriveno, međutim, unaprijed zaziva, možda čak i navješćuje nešto “drugo”, nešto klandestino, nešto podmuklo, nešto ružno i zlo.

U prijevodu na razumljiv hrvatski, pozivanjem na “druge diplomatske izvore”, što god to značilo, Večernji list – kojega smo nekada u Poletu od milja zvali Bezgrešnjakom – navješćuje “mogući skandal”, i to za “domaću uporabu u političkoj Hrvatskoj”.

Pa sad zamislite, što bi se babi tilo, a što bi joj se snilo u medijima poput Indexa, Novosti SNV-a, Telegramu, u Hanza medijima, TV N1, i na mnoštvu antifa-portala, organizacija, u mokrim snovima dijela zastupnika SDP-a u Hrvatskom Saboru, itd…

Na njihovu žalost, dobri ljudi, niti ima predispozicija, niti ima uvjeta, niti ima “ustaša”, niti ima “neprimjerene ikonografije” (koja je ionako uvijek, samo i jedino, hrvatska, čak i kad je ima, da se razumijemo.)

A ako “neprimjerene ikonografije”, i to bilo kakve, ipak bude, vjerujte, neće samo “australski koordinatori” reagirati na to, učinit će to Hrvati sami: riječ je o najkompaktnijoj hrvatskoj političkoj emigraciji na svijetu, njoj je Hrvatska iznad svega, iznad ideologije i iznad primitivnih parapolitičkih podmetanja, poput ovoga na koji sam potrošio toliko pustih riječi, ako se dobro razumijemo.

Piše Mate Bašić/ProjektVelebit

Kolinda Grabar-Kitarović je prva koja je nakon pokojnog dr. Franje Tuđmana posjetila iseljeništvo u Australiji

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti…

Objavljeno

na

Objavio

Krenulo me nešto s bajkama. Danas razmišljam o Pepeljugi.

E, da je u ono doba bilo Istanbulske konvencije pa da kazni sve te silne zlostavljače .

U Pepeljuge definitivno zlu maćehu i njene transrodne kćeri (ups , one bi bile pomilovane jer su drugačije i kao takve ne mrze … da, nikako ne mrze ) .
I onog oca kojeg nikako nema.

Lijepo se lik oženio, i ostavio kćer  na milost i nemilost onoj koju je doveo u svoju kući i na svoje .
Tako nekako počinje priča.

Gospon tata i gazda imanja ostavlja nakon ženine smrti svoju kćer novoj ženi i njenim kćerima .
Kako oca i gazde nema , zla maćeha se dobrano razmahala .

Pravu vlasnicu i nasljednicu natjerala u dronjke , zatvorila na tavan i natjerala da radi najgore poslove .
Haljine i nakit njene pokojne majke podijelile spodobe međusobno i počele gospodariti nečim što nije njihovo .

Tragična priča zlostavljane vlasnice imanja koja ne zna kako se suprotstaviti uzurpatoru.
Njena prava su joj potpuno nepoznata.

Tragedija je tim veća što nigdje i nikako famoznog tate i gazde koji se ubija od posla negdje da tu cijelu priču može financirati.
I obilato šalje.
Niti piše niti dolazi .
Samo šalje.
A maćeha troši i zlostavlja.

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti.
Bez kontrole.

Okrenu ti kuću naopako, zanovijetaju, kradu i zlostavljaju .
Sve gledam kako najbolje i najljepše u ovoj zemlji biva pokriveno pepelom .
Kako plače u siromaštvu i bijedi na tavanima i podrumima dok uljez gospodari u kući njihovih otaca .
Uljez kojega obilato plaća onaj koji bi svoga trebao zaštititi .
I tako uljez napravi i ono najgore .

Uljez ode na komemoraciju .
Nepozvan.

Ne dati pijetet nego popljuvati svaku osobu i uspomenu na one koji su mu omogućili da živi i radi u njihovoj kući .
Uljez najgorim riječima nazove svaku svetinju svoga domaćina i još od istoga biva nagrađen .

Uljez pljuje na grobove .
I na žive.
I misli ako prospe pepeo po vlasnici da je nitko neće prepoznati ?!!

Dok odsutni otac radi i financira zlostavljače u vlastitoj kući
u očekivanju nekog princa koji će prepoznati i spasiti Pepeljugu, lagano čitam naslovnicu Novosti .
Da, onih koje obilato financira Republika Hrvatska .

Čitam kako joj pljuju i žive i mrtve koji su je stvarali i gradili .
Kako joj djecu nazivaju najpogrdnijim imenima .

I ne mogu ništa .
Baš ništa .

Jer ja sam blokirana  na Fb radi objave Evanđelja po Mateju. I svijeće za heroja . To je nepoćudni sadržaj .
Ali oni nisu .
Oni zadovoljavaju sve standarde ove izopačene zajednice .

Čekam kraj priče, kada dolazi princ i odvodi Pepeljugu daleko iz rodne kuće u kojoj je uljezi zlostavljaju .
I živim za dan kada će i neodgovorni otac koji sve to financira biti isto prijavljen nekoj pravobraniteljici za zlostavljanu djecu.

Jer i on je sudionik, zar ne ?
I to glavni.

Najvažniji, iako se nigdje nikako pojavio nije .

dr. Gordana Zelenika/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari