Pratite nas

Prinosi Hrvata pravoslavaca hrvatskoj nacionalnoj kulturi

Objavljeno

na

Kako se ne bi zatro spomen na ugledne hrvatske muževe pravoslavne vjere evo bar djelomično popisa onih koji su svoja djela ugradili u povijest Hrvatske države i kulture.

 Valja istaknuti kako je majka oca hrvatskoga modernoga nacionalizma, pravoslavna Hrvatica.,

 [arrowlist]

  • August Harambašić,  hrvatski književnik
  • Stjepan Miletić, prvi intendant HNK
  • Nikola Kokotović novinar i borac protiv velikosrpstva i izjednačavanja pravoslavlja s srpstvom.
  • Petar Preradović, hrvatski pjesnik
  • Anastas Popović (1786-1872) osnivač prve novčarske ustanove u Hrvatskoj (1846) Prva hrvatska štedionica te predsjednik zagrebačke pravoslavne općine,
  •  Mojsije Baltić (18o4-1878) važan unaprjeđivač poljoprivrede,
  •  Dimitrija Demeter (1811-1872) pjesnik i moderni hrvatski dramaturg,
  • Josip Runjanin, skladatelj hrvatske himne,
  •  Makso Prica (1823-1873) pravnik i političar te tajnik bana Jelačića,
  • Gedeon Zastavniković (1824-1869) austrijski general i upravitelj vojne krajine,
  •  Nikola Krestić (1824-1887) političar i predsjednik sabora (1873-84)
  • Vladimir Nikolić (1829-1866) književnik,
  •  Spiro Dimitrović Kotoranin (1813-1868) književnik,
  • Bude Budisavljević (1843-1919 ) književnik;
  • Danilo Medić (1844-1879) pjesnik,
  • Ivo pl. Malin Ksaverski (1853-1907) sveučilišni profesor tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade ;
  • Gavro Manojlović (1856-1926) povjesničar i predsjednik JAZU,
  • Mojo Medić (1855-1939) zoolog,
  • Milan Ogrizović 1877-1955) književnik,
  • Dušan Plavšić književnik i tajnik Hrvatskog kluba u Sarajevu,
  • Dušan Kotur i Dane Stranisavljević, Mihajlo Marković (1869-1923) glumac,
  • Novak Simić (1906-1981) književnik,
  • Marko Mileusnić  bio je sesvetski načelnik i dugoselski narodni zastupnik, a napisao je Poslanicu onim pravoslavnim Hrvatom koji kažu da su Srbi,
  • Gabriel Barun von Rodić (1812-1890) bio je habsburški časnik koji je od lipnja 1848. u stožeru bana Jelačića kao satnik, a u rujnu iste godine postaje pomoćnik Jelačićevom pobočnom generalu;
  • zastupnik Savo Borojević, Fedor Dragojlov, Đuro Grujić, Lavoslav Milić, Mihajlo Lukić, Georg Dragičević, Milan Emil Uzelac, križarski gerilac Delko Bogdanović, pukovnik Jovo Stajić, bojnik Vladimir Graovac, sabornik Uroš Doder

[/arrowlist]

te istaknuti svećenici hrvatske pravoslavne crkve kao što su Vaso Šurlan, Spiridon Mifka, Dositej Teodorović, Amvrosije Veselinović, Rafail Stanivuković i td.

Miloš Obrknežević u svojem tekstu Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i HPC navodi kako osim deklariranih Hrvata koje smo već naveli, postoji i cijeli niz pravoslavnih koji se zbog snažnog utjecaja SPC-a nisu javno deklarirali hrvatima, ali Hrvatsku priznaju kao svojom domovinom kao što je bio Nikola Tesla, Pavao Vuk Pavlović, Stevan Galogaža, Vladan Desnica, Milan Nožinić, Mišo Dimitrijević, Mila Jovanović-Dimitrijević, Gavro Savić i t.d

Obnovi i ustrojstvu crkvene zajednice za hrvatske pravoslavce u razdoblju nakon osamostaljenja RH usprotivio see sadašnji predsjednik RH I. Josipović, a posebno oštro je reagirala Srpska Pravolsvna crkva, koja i dalje, kao tijelo strane države u Hrvatskoj vodi politiku svoje matične države, a među vjernicima stvara ozračje straha te im prijeti različitim crkvenim kaznama ako se kao pravoslavci nacionalno ne očituju Srbima.

Naravno nitko ne traži ukidanje i zabranu rada SPCc no u interesu je slobode i pravde omogućiti skupini vjernika koji nisu Srbi da svoje pravoslavlje prakticiraju u vlastitoj crkvi. Uostalom, ako je to pošlo za rukom  Crnogorcima i Makedoncima, zašto ne bi i Hrvatima ?

Mate Kovačević, HS

Kučibaba/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Miro Banović tražio ispriku Slobodne Dalmacije zbog grba, dobio nevjerojatan odgovor

Objavljeno

na

Objavio

“Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH postavljen u autobusu Zračne luke Split! Sporno znakovlje hitno uklonjeno, Ministarstvo izražava žaljenje”, naslov je teksta u Slobodnoj Dalmaciji u kojem se takav grb nazova ustaškim.

U tekst su uključeni i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, u Zračnoj luci Split, a uključio se i gradonačelnik Trogira g. Bilić, i povjesničar Tvrtko Jakovina, te je grb uklonjen.

Miro Banović reagirao je na ovaj članak i poslao im zahtjev za ispriku, reakciju i hitan povratak grba.

Poštovani,

u Slobodnoj Dalmaciji „uznemireni“ čitatelj je hrvatski grb proglasio ustaškim i jasnom aluzijom na NDH, što je SD prenijela bez ikakve ograde i ispravaka. Članak su prenijeli i drugi mediji koji tradicionalno i učestalo napadaju hrvatske simbole i svugdje pronalaze ustaše. Uslijedile su skandalozne reakcije: ZL Split i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture su se ispričali, a grb je hitno uklonjen. Time su priznali tezu o neprimjerenom ustaškom grbu i NDH. Ante Bilić, gradonačelnik Trogira, također je osudio grb skandaloznim tvrdnjama. Za kraj Tvrtko Jakovina, povjesničar, objasnio nam je da je to bio povijesni grb, a sada je ustaški, i da je Hrvatska puna takvog ustaškog znakovlja, a autor članka u SD lažno tumačio hrvatske zakone o grbu i zastavi. Dodatno, sam čitatelj naglašava kako će netko sigurno reći da je to povijesni grb, međutim on „zna“ da je to izgovaranje i da je pravi motiv simpatija prema NDH, stoga traži da se u autobuse stavi službeni grb RH, a makne ovaj sramotni.

Na internetu je moguće pronaći fotografiju Franje Tuđmana pokraj zastave sa tim grbom, koja je navodno nastala u hrvatskom konzulatu u Njemačkoj.

Kako je uopće taj grb završio u autobusu? Prenosim komentar gospodina Miljenka Radića, pronađen na društvenim mrežama:

„Radi se o starom autobusu s početka devedesetih koji je izgrađen u Njemačkoj u tvornici u kojoj radi mnogo naših ljudi. S ponosom su radili na njemu i ugradili ovaj grb, jedan od niza povijesnih hrvatskih grbova. Grb nije na podu autobusa već na prostoru za prtljagu putnika, iza vozača. Sapienti sat.“

Dana 30. svibnja 1990. slavio se prvi Dan državnosti, neposredno nakon prvih izbora. (Još uvijek smo bili u SFRJ i službeno se zvali SRH).

Oliver Dragojević i Boris Dvornik nastupali su u Splitu a iza njih nalazio se baš ovakav veliki grb. Istoga dana održana je misa u zagrebačkoj katedrali, predvodio ju je Kuharić a prisutan bio i Tuđman, Mesić, Manolić… uz dvije velike zastave sa ovakvim grbom.

20. lipnja 1990. podignuta je velika hrvatska zastava na Markovom trgu, sa prvim bijelim poljem. Donijeli su je u službenoj ceremoniji hrvatski policajci, a na službenim kapama se nalazio upravo ovakav grb sa bijelim poljem. Prihvaćen je amandman LXVI. na Ustav, u kojem piše:

1. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.

2. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

Trobojnica sa ovakvim grbom bila je službena zastava RH 1990. dok smo još bili u SFRJ. Je li ikoga to smetalo? Jedino su agresori vidjeli ustaše. Ovakvim člancima, isprikama ministarstva, reakcijama gradonačelnika i uklanjanjem grbova, potvrđujete da su agresori i sljedbenici Slobodana Miloševića bili u pravu – da su Tuđman i sva sila komunista i antifašista koji su prešli u HDZ zapravo – ustaše. I da su svi policajci i branitelji ustaše, i da smo svi mi – ustaše. Jer to proizlazi kao posljedica vašeg stava. Tek 21. prosinca 1990. sadašnji grb postaje službeni.

Hrvatski zakoni koji propisuju grb, ne zabranjuju građanima uporabu ostalih grbova, povijesnih i drugih. Zapravo u Hrvatskoj ne postoji nikakva zabrana bilo kakvih simbola, pokliča, slogana, zastava… Čak niti onih pod kojima je izvršena agresija na RH. Jedino što je zabranjeno je remećenje javnog reda i mira. Primjerice, iz policije su rekli kako nisu uočili prekršaje na skupu kojeg je organizirao SDP, u sklopu potpore Titu, a na kojem su se pojavile sovjetske zastave, u prisustvu Bernardića i Josipovića.

Zbog svega navedenoga, molim JAVNU ispriku:

  • Uredništva Slobodne Dalmacije zbog krivotvorenja povijesti, vrijeđanja RH (ovo je bio službeni grb), vrijeđanja građana i njihovih domoljubnih osjećaja, i državnih službenika koji su s ponosom nosili taj grb.
  • Zračne luke Split koja je grb uklonila zbog „neprimjerenosti“, jer je tim činom grb povezala sa ustaškim pokretom, a radnike koji su ga početkom 90-ih stavili u autobus promotorima ustaštva.
  • Gradonačelnika Trogira g. Antu Bilića zbog skandaloznih izjava. Bilo bi pošteno da podnese ostavku, jer čovjek s takvim stavom ne bi smio biti niti na jednoj upravljačkoj funkciji u RH, tj. sigurnosne službe bi morale obavljati provjeru koja bi eliminirala ovakve kandidate.
  • Ministra Olega Butkovića čije je ministarstvo svojim priopćenjem, isprikom i postupkom uvrijedilo ne samo RH i njene građane, nego i same utemeljitelje HDZ-a od kojih su mnogi te 1990. bili bivši komunisti i antifašisti, a ovime su kolektivno prozvani ustašama, a to isto činio im je i agresor na Hrvatsku.
  • Od Tvrtka Jakovine, povjesničara, zbog skandaloznih izjava o „ustaškom grbu“ ipak ne tražim ništa, jer je to besmisleno očekivati. Ustaški grb ne postoji. NDH je koristila hrvatski grb. To nije samo obilježje države, nego i etničko obilježje (što se za petokraku nikako ne može reći).
  • Dodatno, tražim ZL Split i nadležno Ministarstvo da kao zadovoljštinu svima koji su trpjeli progone ili vrijeđanja zbog isticanja hrvatskih obilježja, hitno vrate ovaj grb u autobus, ili ukoliko to nije moguće, da ga istaknu u ZL Split na vidljivom mjestu. A od Ministarstva obrane tražim da provjeri predaje li Tvrtko Jakovina na Hrvatskom vojnom učilištu, s obzirom da isti grubo vrijeđa obilježja pod kojima su ginuli suborci g. Krstičevića.

S poštovanjem,
Miro Banović

Nakon ove reakcije na članak u Slobodnoj Dalmaciji, o skandaloznim optužbama na račun povijesnog hrvatskog grba koji je bio i služben tijekom 1990. i povezivanja istoga sa ustaštvom, dobio je nevjerojatan odgovor iz uredništva Slobodne Dalmacije:

Poštovani,

nakon prethodne pritužbe vezano za „skandal oko grba“, tj. za članak u Slobodnoj Dalmaciji, dobio sam nevjerojatan odgovor glavnog urednika SD g. Jadrana Kapora:

Odgovor je vrlo kratak i iznosi tvrdnje:

  • Nigdje u tekstu se ne spominje da je grb u autobusu ZL Split ustaški grb.
  • Ustaški grb mora imati i dodatak, slovo U.
  • RH ima svoj grb pod kojim su branitelji pali za slobodu, taj grb nekome smeta pa baš zato i u državnim tvrtkama neki ljudi podvaljuju drukčije varijacije grba.

Ako glavni urednici u medijima daju ovakve odgovore, onda nije nikakvo čudo što nam je kvaliteta novinarstva na dnu. Po redu kako je navedeno:

  • Nije točno da se grb nigdje u tekstu ne naziva ustaškim. Naziva se i izravno i neizravno.

Izravno:

Čitatelj:
„…dočekao veliki ustaški grb, s prvim bijelim poljem…“
„…netko stavlja grbove iz vremena ustaške NDH…“

Tvrtko Jakovina:
„…nije povijesni nego ustaški grb“
„…grb koji se koristio u vrijeme ustaške NDH…“
„Ustaški simboli…“
„…imate ustašiju gdje god se okrenete.“

Hashtag ispod članka, SD:
„#Ustaški grb“

SD sve ovo prenosi bez trunke intervencije, ili dodatka na kraju članka da podaci o grbu nisu točni, štoviše SD svojim dopisima sudjeluje u huškanju a ishod su potpuno neprimjerene i nesmotrene isprike ministarstva, ZL, i gradonačelnika.

Neizravno

– neću potkrijepiti fotografijama zbog prevelikog broja, pa za detalje otvorite članak. Ovdje navodim samo ukratko:

Iznad glavnog naslova: „Skandal na Resniku“.
U naslovu: „Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH… sporno znakovlje… Ministarstvo izražava žaljenje“
odlomak: „Mi imamo naš grb…“

odlomak: „…ali ta osoba koja ga je postavila u autobus sigurno nije htjela stvarati aluzije na povijest, nego na propalu državu i najveću nesreću našeg naroda – NDH“

Priopćenje ministarstva: „…kao takva može izazvati neodgovarajuće poimanje na način koji i sami navodite. Ista je radi navedenog i dotrajalosti, zamijenjena…“
„…izražavamo žaljenje…“

Gradonačelnik Trogira, g. Ante Bilić: „…radi o neprimjerenom i neprihvatljivom znakovlju.“

Odlomak o gradonačelniku Kaštela: „…sporni grb…“

Objašnjenje: Ako grb nije „ustaški“ (kako glavni urednik i priznaje), nego je hrvatski, zašto je onda sporan, nije naš, osoba stvara aluzije na NDH, imamo skandal, stvara neodgovarajuće poimanje radi čega je zamijenjen, zašto je neprimjeren i neprihvatljiv…? Razumijem zašto političari stoje u redu za ispričavanje, a i radi se o ljudima koji najčešće ne znaju što pričaju nego im je glavni cilj paziti na vlastitu popularnost. Ali uredništvo SD zna o čemu se radi (što ste i priznali), i ne tražim ništa više nego da se javno ispričate i da se javnost propisno informira o tome da u autobusu ZL Split NIJE bio ustaški grb kako i sami priznajete, i da nije bio nikakav sporan, neprimjeren znak, nikakva aluzija na NDH, kao i da grb u autobusu kojeg je netko tamo ugradio, predstavlja hrvatsko narodno obilježje i da je bio služben 1990. te su ga imali i hrvatski policajci na svim kapama, kao i da nema tog zakona po kojem bi svaki grb morao biti isključivo službeni. Zakoni se odnose kako ste i sami citirali – na službenu uporabu službenog grba, a ne na hrvatska obilježja i povijesne grbove, niti ih zabranjuju. Ako grb danas nije službeni, onda niti ne podliježe zakonu o službenom grbu. Stoga još jednom tražim akciju vraćanja grba, ili isticanja takvog grba u ZL Split kao zadovoljštinu. Nikakve druge kazne nisu potrebne, ovo će biti najbolja kazna – edukacija.

Glavni urednik je priznao da grb nije ustaški, na čemu zahvaljujem. Sad se pobrinimo da se vrati natrag i da se spere ljaga.

Točno je da RH ima službeni grb pod kojim su branitelji pali za slobodu. Isto tako i postrojbe RH imaju svoje službene grbove pod kojima su branitelji pali za slobodu. Mnogi od tih grbova dolaze u inačicama sa crvenim i bijelim poljem, a HOS-ov grb dolazi i sa natpisom „za dom spremni“. I borili su se uz pjesme koje sadrže „za dom spremni“, od kojih barem tri pjeva Thompson, a tu su još i Mišo Kovač sa pjesmom o 113. šibenskoj brigadi, i pjevači poput Vuce, Zečića itd. Pa ga ipak napadate da je ustaški, i ne dopuštate drukčiji kontekst (primjedba se ne odnosi na ovaj članak, nego na uobičajeno ponašanje SD). I za državu tvrdite da je antifašistička, a istovremeno tvrdite da je osnovana i obranjena gotovo isključivo uz fašističke simbole i pjesme i sličice Ante Pavelića. Zanimljive teze. A sjećam se i intervjua sa Skejom iz 1994., od čini mi se 11. travnja. Veliki naslov: „Čista obraza i za dom spremni“. Bila je to neka druga SD, iz vremena kada je Thompson pred brojnim uglednicima i publikom 4x izlazio na „bis“ sa pjesmom „Bojna Čavoglave“ i 4x počinjao sa „za dom spremni“ na opće oduševljenje svih prisutnih potomaka dalmatinskih partizana koji su mahali valjda „podvaljenim“ inačicama grba kako vi to tvrdite.

Srdačan pozdrav, Miro Banović

Ako parazitskoj komunističkoj bagri smeta hrvatski grb što traže u Hrvatskoj!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari