Connect with us

Vijesti

Privatnost? Kakva privatnost?

Published

on

“Lako je odbaciti opasnost koja dolazi od nečega što još ne možete vidjeti, opipati ili namirisati dok šetate ulicom – ali ima dovoljno primjera iz povijesti da vrlo lako možemo shvatiti što će se dogoditi”, analizira Rick Falkvinge, pionir internetskog aktivizma, osnivač i prvi predsjednik Piratske partije. Potpuni nadzor nad građanima više nije nekakav SF iz daleke budućnosti. To se događa sada i ljudi koji na ulicama sliježu ramenima tvrdeći da im privatnost ne treba, pa stoga im nije sporno niti uvođenje zakona koji drugim ljudima oduzimaju pravo na privatnost, jednostavno su opasni, zaključuje Falkvinge.

“Kada moji kolege i ja šećemo ulicama naših gradova i razgovaramo s ljudima o privatnosti, iznenađujući broj ljudi nam kaže da im privatnost nije potrebna. To nije samo iznenađujuće, to je opasno”. Riječi su to kojima Rick Falkvinge, pionir internetskog aktivizma, osnivač i prvi predsjednik Piratske partije, započinje najnoviju kolumnu koju piše na portalu Privacy News.

Masovni nadzor građana i njihovih komunikacija Falkvinge uspoređuje s radioaktivnim zračenjem. Sličnosti su dvojake: oboje izazivaju jednaku društvenu štetu, čiji se puni opseg može doživjeti tek s odmakom od deset, petnaest ili dvadeset godina.

“Lako je odbaciti opasnost koja dolazi od nečega što još ne možete vidjeti, opipati ili namirisati dok šetate ulicom – ali ima dovoljno primjera iz povijesti da vrlo lako možemo shvatiti što će se dogoditi”, piše Falkvinge u vrlo zanimljivom komentaru.

“Zamislite na trenutak da netko sluša sve što izgovorite preko telefona. Biste li pazili što govorite? Vjerojatno. Vjerojatno bi se suzdržavali od razgovora o stvarima koje želite da ostanu osobne i sačuvali taj razgovor za sastanak licem u lice. E pa, više ne morate to zamišljati. Zahvaljujući otkriću Edwarda Snowdena, danas znamo da se sve nadzire”, ističe Falkvinge.

Rick

Rick

Potpuni nadzor nad građanima više nije nekakav SF iz daleke budućnosti. To se događa sada. U mnogim zapadnim zemljama vlade mogu svakog građana locirati putem njihovih mobilnih telefona. Svi pozivi se bilježe; ne uvijek riječi koje su izgovorene, ali činjenica da je postojala komunikacija između dva telefonska broja ne može ostati izvan sustava.

“U takvim državama, više od polovice ljudi suzdržava se od telefonskih poziva koji bi se u budućnosti mogli upotrijebiti protiv njih. To znači da će dvaput razmisliti prije nego nazovu psihijatra ili kliniku za liječenje ovisnosti”, nastavlja Falkvinge. Potreba za privatnošću je, piše osnivač Piratske partije, ljudima jednostavno urođena. Neke stvari želimo, moramo zadržati za sebe.

“Alternativa privatnosti je da nećemo biti otvoreni oko svojih problema i briga, alternativa je da o njima uopće nećemo razgovarati. Zbog straha da bi naše slabosti, naše svakodnevne navike, jednog dana mogle biti iskorištene protiv nas”, predviđa ovaj pionir internetskog aktivizma te dodaje kako je upravo jedan od glavnih razloga zbog kojih postoji privatnost medicinske dokumentacije i povjerljiv odnos pacijenata i liječnika to da bi ljudi koji imaju probleme mogli potražiti pomoć, bez straha da će im to jednog dana naškoditi.

“Zbog toga su ljudi na ulicama, koji sliježu ramenima i tvrde da im privatnost ne treba, opasni: većina njih smatra da, s obzirom da njima privatnost nije potrebna, nije problematično ni uvođenje novih zakona koji drugim ljudima oduzimaju pravo na privatnost. Što, očito, oduzima ljudima pravo da sami izaberu što žele. Na kraju dana, svatko od nas je sam odgovoran za svoju privatnost. Svijet kakvog poznajemo je pokazao da ne možemo vjerovati nikome osim sebi kada treba čuvati tajnu. Naglas izrečena tajna, na kraju krajeva, više nije tajna. Ista stvar vrijedi za tajnu koju je netko prečuo, ili do koje je netko došao nadzorom komunikacija”, zaključuje Falkvinge.

Lupiga

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari