Pratite nas

BiH

Privikavanje na zatvorski meni

Objavljeno

na

“Čudan je život. Da sam sada zatvorski kuhar, gosti bi mi bili isti kao u restoranu prije nekoliko godina.” Ove riječi napisao je prošlog tjedna na svom Facebook profilu Mate Janković, trenutno najveća kuharska TV zvijezda u Hrvatskoj. Nekadašnji šef kuhinje vrhunskog zagrebačkog restorana “Baltazar” danas većinu nekadašnje klijentele može naći u južnom zagrebačkom predgrađu Remetinec, u zatvoru po kojem je taj neugledan kvart već postao slavan.

Ivi Sanaderu kao najpoznatijem stanovniku Remetinca, ovih dana se pridružio, prema prvim procjenama imovine, još veći kapitalac, Nadan Vidošević, bivši ministar gospodarstva, bivši župan Splitsko-dalmatinske županije, bivši direktor Hajduka i, sve do uhićenja, osamnaestu godinu predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Uhićen je zbog zlouporabe položaja i protupravnog stjecanja koristi na štetu Komore, pri čemu se sumnja da je sa suradnicima prisvojio 35 milijuna kuna. To je, sudeći prema imovini kojom raspolaže, samo djelić njegove bogate “poslovne” karijere.

Vidošević pripada soju ljudi koji nemaju nikakve politike i ideologije. Nakon što je završio ekonomski fakultet u Splitu s prosječnom ocjenom 2,2, što nije lako uzevši u obzir predmete u kojima se lako zalome trojke ili četvorke, postao je referent u tvrtki “Dalmacijacement”. Devedesete je brzo zajahao nove vjetrove. Ulazi u HDZ i započinje munjevito napredovanje. Zanimljivo je da nakon kadrovske sječe, do koje je došlo na svim razinama 2000. godine, kada HDZ prvi put gubi izbore, Vidošević i dalje ostaje u sedlu, tj. na čelu Hrvatske gospodarske komore. Vlasti su se još nekoliko puta smjenjivale, ali mu to nije smetalo, uspijevao je biti prihvatljiv svim političkim opcijama. Pomalo iznenađujuće se kandidirao na zadnjim predsjedničkim izborima i osvojio preko 11% glasova, što je bio jako dobar rezultat s obzirom na to da nije imao stranku iza sebe. Neki danas tumače njegovu kandidaturu kao trojanskog konja, koji je trebalo da usitni glasove HDZ-ovih birača, zbog čega su tada u drugi krug ušli jedan aktualni ezdepeovac, Ivo Josipović, i jedna bivši, Milan Bandić. Tijekom osamnaest godina Vidoševićeva vođenja Komore većih primjedaba na njegov rad nije bilo, očito je bio sposoban i problem nije bio u tome da je Komora bila neaktivna. Ali imovina mu se sve očitije gomilala nerazmjerno funkcijama koje je obnašao.

Kad je izbila afera “Remorker”, nazvana po tvrtki preko koje su Vidošević i suradnici navodno izvlačili sredstva Komore, dojučerašnji miljenik medija, kojeg su predstavljali ne samo kao uspješnog čovjeka, već i kao hrvatskog Clooneya, koji je “lep kao greh”, preko noći je postao predmet najnižeg cipelarenja, njuškanja u privatnost, senzacionalističke psihoanalize, sve prema onoj narodnoj – kad drvo padne, svi skoče na njega. Nakon pretresa Nadanovih “dvora” u javnost su iscurile snimke koje je očito napravio netko od službenih osoba, moguće i policajaca, najvjerojatnije mobitelom. Prikazuju fascinantnu količinu i kvalitetu blaga koje je Vidošević navukao u posebnu podzemnu prostoriju. Zanimljiva je ta potreba da kao hrčak sakuplja blago u rupu, u ovom slučaju u nekoj vrsti podzemnog bunkera, u kojem je policija pronašla velebnu zbirku slika, po mišljenju likovnih stručnjaka, najvredniju privatnu zbirku u ovom dijelu Europe, kojom je višestruko nadmašio Sanaderovu. Uza sve ostalo, o suludoj megalomaniji svjedoči i to da se među blagom nalazio i preparirani polarni medvjed. Vjerojatno je legalno ucmekan u Kanadi i tamo prepariran, ali prijevoz medvjeda preko oceana nipošto nije jeftin. Koji motivi natjeraju čovjeka da u podzemnom bunkeru ima svog bijelog medvjeda?

Megalomanija i nezasitnost Vidoševića je, kao i Sanadera, došla glave, jer je i prije razdoblja za koje ga sada terete bio silno bogat. Obojica su dobili, stekli, “jamili” masu stvari, ali su u svemu tome izgubili nešto puno dragocjenije, a to je osjećaj za mjeru. Vidošević se nije kao privatni poduzetnik bavio biznisom, ne zna što je rizik investiranja, stvaranja, tržišne borbe, već je bogatstvo stekao isključivo zahvaljujući obnašanju važnih javnih funkcija. Lakoća kojom ga je nagomilao našavši se u pravo vrijeme na pravom mjestu, neopterećen obzirima, očito ga je zavarala pa je umislio da je svemoguć i da može beskonačno nastaviti grabiti dalje. Susret sa zidom stvarnosti morao je doći kad-tad. Ista stvar se vidjela na primjeru Ive Sanadera. Što tjera čovjeka koji je već materijalno osiguran do kraja života, zajedno sa djecom i unucima, da grabi dalje i riskira izgubiti sve, i ugled, i novac, i slobodu, i budućnost? Što čovjeka koji već ima trideset skupocjenih satova goni da gazi sve moralne principe kako bi stekao trideset prvi? Očito je da se ne radi o nekim sretnicima koji su uživali u onome što su oteli od javnog, već jadnicima koji su robovi poroka, nezasite pohlepe čiji su bili puke sluge i s kojom se očito nisu mogli nositi, jer ih je na kraju odvela u propast. Dante Alighieri je prije sedamsto godina u prvom pjevanju “Pakla” dao snažnu sliku pohlepe u vidu jezivo mršave vučice koja je nakon što poždere plijen još gladnija nego prije jela. Upravo je u pohlepi vidio najrazorniji grijeh za zajednicu. Onaj kojeg obuzme i nakon što nabavi trideseti skupocjeni sat osjeća veću žudnju za novim satom nego onaj koji ima jedan ili nijedan i zato te ljude treba žaliti. Pravično ih i strogo treba suditi, ali i imati obzira prema njima kao patnicima, koji su puke sluge paklene logike beskonačne pohlepe. Ako stoji izreka da nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji žudi da ima više, likovi poput Sanadera ili Vidoševića su, na vrhuncu moći, bili možda najveći siromasi u Hrvatskoj. Neizmjerna je bila njihova žudnja kad su riskirali sve, situiranu egzistenciju društvene elite za još jednu vilu, sat, euro, kunu, sliku, konja, polarnog medvjeda, bilo što čega se moglo navući u logu i barem za trenutak zakrpiti bolnu prazninu koja im je očito bila glavni pokretač i koja ih je na kraju dovela do zatvorskog menija.

N.Raspudić/nezavisne.com

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

U Busovači postavljena zastava Hrvatske duga 15 metara

Objavljeno

na

Objavio

Ovako se navija u Busovači

Nogometaši Hrvatske večeras od 20 sati igraju drugu utakmicu na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Izabranici Zlatka Dalića snage će odmjeriti sa vrlo dobrom reprezentacijom Argentine koja je, sudeći po kladionicama, blagi favorit.

Diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta vlada prava navijačka euforija. U Busovači, prije pola sata postavljena je ogromna zastava na zgradi u centru grada, objavljeno je na web stranici Grada Busovače.

Busovljacima i Busovkama na ovakvoj euforiji mogu pozavidjeti i mnogi veći gradovi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Postoji opasnost od manipulacije migrantima u predizbornom razdoblju

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović smatra da Europska unija neće donijeti nikakvu odluku koja bi išla u smjeru stvaranja migrantskih centara na teritorij BiH, jer bi to bilo prerizično.

– Mislim da takve odluke Europska unija ne može donijeti. Staviti u jedan sigurnosno-pravno još neizgrađen prostor jednu takvu populaciju ljudi, koja je uzdrmala i mnogo sigurnije europske sustave od ovih naših ovdje balkanskih, bilo bi prerizično.

Tako da ne vjerujem da će se s te strane donositi odluke, ali moramo biti vrlo jasni, migrantska kriza je preozbiljna kriza i ona je izrodila i potpuno novi pristup u vođenju politika u našem ne tako dalekom susjedstvu, izjavio je Čović za Fenu navodeći za primjer politike Mađarske, Austrije i Slovenije. Smatra da će taj negativni odnos prema migrantima samo jačati, iako ističe da on migrantsku krizu, prije svega, doživljava kao humanitarnu, pa tek onda sigurnosnu i na kraju političku.

No, također upozorava da je humanitarna faza ove krize već završila u spomenutim zemljama i da one sada poblem migranata promatraju kao sigurnosni i politički. – To će doći i u Bosni i Hercegovini neminovno. BiH je danas jako izložena, jer nema sve svoje normalne infrastrukture državnih instrumenata kojima možemo kontrolirati taj put.

Mi danas moramo biti spremni na ove dolaske, koridore, bez obzira kojim putem oni dolaze prema BiH. Broj od šest tisuća je bio jedan broj za testiranje i broj ovih dvjestotinjak migranata koji su jednu noć prebačeni u Mostar za potrebe dolaska predsjednika Turske u Sarajevo, samo je bio test jednoga procesa kako će se dalje odvijati – ističe Čović.

Po njegovim riječima, tijekom ljetnih mjeseci, zbog lakšeg prelaska granice između BiH i Hrvatske, na teritoriju BiH se neće stvarati veći migrantski centri. Ističe da se danas pravi jedan zajednički napor da se migranti ne pomjeraju s onih prostora gdje su locirani, bez obzira je li to Turska, Grčka ili neka treća zemlja.

Ako bi taj problem potcijenili, dodaje Čović, mogli bi imati izuzetnu krizu u BiH, pogotovo u izbornoj kampanji, jer „ti migranti će služiti nekome također za kalkulacije, izborne poruke“.

– Netko će namjerno organizirati, ako hoćete, incident, da bi na tome gradio neku politiku u ovih par mjeseci. To može biti vrlo opasno i zbog toga ćemo i mi u Predsjedništvu BiH inzistirati, iako to nije osnovni zadatak Predsjedništva, da naše sigurnosne i policijske službe, da pravna država vrlo jasno funkcionira, da korigiramo zakonska rješenja koja će biti na europskim razinama, kako bi upravljali tim procesom.

Kažem još jednom, ti jadni ljudi koji dolaze sa svojom djecom, čitave obitelji ovdje, s te strane treba promatrati kao klasičan humanitarni problem.

Međutim, s druge strane, on postaje sigurnosni, jer imate fizičke incidente između njih samih i tih nekih incidenata je bilo u Salakovcu i na bihaćkom području, pa u konačnici dođete i do političkog problema.

Obzirom da BiH u svojoj strukturi i na putovima kojim idu migrantski koridori, dominantno ima etnički čiste prostore na kojima žive Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, naravno da imate i različita viđenja ako to netko želi zloupotrijebiti, tako da sam uvjeren da ćemo mi nadzirati taj proces, ali ne smijemo biti naivni oko toga – upozorava hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

(Fena)

 

Dio trećeg svjetskog rata upravo se odvija na morskim i kopnenim granicama Europe

 

 

Ivica Šola: Treća, pacifistička, invazija

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori