Pratite nas

Komentar

Problem s manjinama ili problem s „Pupovcima“?

Objavljeno

na

Pokušao sam evaluirati osobni odnos prema manjinama te ustanoviti karakteristične odrednice.

Oduvijek, unatoč rockerskom temelju, rado poslušam instrumentalnu verziju Svilen konca i mnoge uradke srpske starogradske pjesme.  Bajramovićeva Sila kale bal  me baš udari. Horizonte često popunim ruskom ciganskom elegijom. Nađe se tu i mađarskog čardaša, rumunjske glazbe….. Nimalo ne bježim od utjecaja manjinske kuhinje – naravno. Prva susjeda mi je Srpkinja. Nikada se nismo posvađali. Iznimno poštujem Srbe u Hrvatskoj koji su hrvatski suverenisti, poput Peđe Mišića iz Vukovara, ali to ne namećem svima. Nikad nisam pomislio da je Šabac hrvatska zemlja samo zato što smo i mi njih  kroz povijest nekoliko puta spašavali. Supruga mi je djelom Njemica i Mađarica, jedna od kuma muslimanka…. i ne vidim problem.

Bizantski car Konstantin VII Porfirogenet(945.-959.) piše: “…ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne….,

 Zatim mi bljeska lik i djelo manjinca, Milana Šufflay-a, iznimnog hrvatskog suvereniste/slobodara, židovsko-njemačkog podrijetla koji 1921. zbori na svome suđenju: „Ali to čuvstvo, tu želju, tu vjeru imade čitavi hrvatski narod i izrazio ih je preko svojih zastupnika banske Hrvatske.  Vlast, koja me tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem Europe… Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod.“  Šufllay-a su mučki i doslovno , čekićem zatukli pripadnici orjunaške Mlade Jugoslavije, na kućnom pragu, u Zagrebu, 18. Veljače 1931. Povodom tog ubojstva te „beskrajne i nasilne tiranije „ kralja Aleksandra spram Hrvata, kako nacionalnih tako i političkih, Albert Einstein i Henrich Mann traže od Lige naroda da stane u zaštitu  „male,miroljubive i prosvijetljene nacije.“

U oružanim snagama NDH služilo je 28 generala židovskog podrijetla i 13 genarala srpskog podrijetla, od ukupno 132 generala vojnice NDH.  Činjenica govori o vrlo složenim političkim prilikama tog doba.

Hrvatski povijesni prostori su stoljećima izloženi potresima civilizacijskih sudara. Tako je ovdje snažno došla i ostala njemačka, mađarska, talijanska, srpska i turska kuhinja te mnoge druge u manjem obimu.  Mala zemlja s tri klimatska područja utkala je u svoje tkivo  tonalitete Jadrana, H-štim sjeverozapadne, brdsko planinske  Hrvatske i tamburaški E- štim Slavonije, Baranje, Srijema, Banata i Bačke, duhovno se prostirući daleko izvan zempljopisnih granica.

Domovinski rat je izvrstan primjer i krunski dokaz civilizacijskog odnosa Hrvata prema nacionalnim manjinama u hrvatskom društvu. Bez mobilizacijskog poziva, bez prisile, s lošim izgledima za pobjedu u obranu hrvatskog suvereniteta i uvođenje demokratskog poretka ustali su zajednički Hrvati i pripadnici nacionalnih manjina nasuprot  agresiji velikosrpskg projekta koji je, nažalost, podržala velika većina srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Raspoloživi podatci svjedoče da je u aktivnom otporu velikosrpskoj agresiji sudjelovalo i 10 000 Srba iz Hrvatske.

Nakon bjesomučne agresije, hrvatski suverenisti, Zakonom o oprostu aboliraju desetine tisuća sudionika zločina.  Katalog manjinskih prava, bez kritičkog promišljanja i otvorenog dijaloga se pumpa iznad svih europskih parametara u korist dijela pripadnika srpske nacionalne manjine. Nažalost, takvim odnosom bivaju nagrađeni oni koji su činilli agresiju umjesto onih koji pripadaju hrvatskim suverenistima. Tako vlada Jadranke Kosor uz obilatu asistenciju Milanovićevih pulena smanjuje broj zastupnika nekoliko milijuna Hrvata u iseljeništvu na tri, dok za predstavnike srpske nacionalne manjine, također predviđa tri. Valja naglasiti da hrvatsko društvo ne bi protestiralo protiv pozitivne manjinske diskrimancije da različiti „Pupovci“  ne manipuliraju te tako prostituiraju plemenite postulate.

Milorad Pupovac vrlo filozofski koristi krva zrnca po potrebi.  Zahvaljujući jugofilnoj mreži u Hrvatskoj, nametnuo se kao tumač manjinskih prava. Uzalud glasovi mnogih organizacija unutar srpske manjine o njegovim kriminalnim radnjama, uzalud jasni pokazatelji o njegovim dvosturkim kriterijima. On i dalje besramno trguje krvnim zrncima, ucjenjuje, zaplotnjači i podriva hrvatski suverenitet.

Vjerujem da je uz malo razuma, rješenje ovog problema jednostavno. Manjinama treba dati dvostruko pravo glasa. Pripadnici manjina izabrani na općim listama ostaju punovažni zastupnici svojih stranaka ali i manjina. Zastupnici koji uđu na manjinskim listama imaju tehnički mandat i glasuju samo o manjinskoj problematici te ne odlučuju o saborskoj većini. Europska iskustva nude i niz drugih rješenja koja bi situaciju dovela u normalno i održivo stanje. Sadašnje to sigurno nije.

Drugi, vrlo bitan bitan faktor u određivanju stupnja manjinskih prava i povlastica jeste bilateralni državni reciprocitet, gdje god za njega postoje osnove.  Izravan je to alat da se svi čimbenici na svim stranama, potrude oko ustroja uravnoteženog stanja mnjinskih prava na širem europskom prostoru. Da ne filozofiramo – neka struka sučeli ozbiljne argumente u širokoj i otvorenoj javnoj raspravi.

Gruba i počesto rašomonska događanja oko Pupovca i njegove manipulacije krvnim zrncima, svjedoče  o neizostavnoj potrebi promjene izbornog zakonodavstva te razradi kad i kako zastupnici nacionalne manjine stječu legitimni opći saborski mandat a kad su savjetodavno zastupljeni bez prava glasa i presuđivanja u problematici poput sastavljanja vlada.

Ali od sebe pa i od drugih očekujem “When in Rome- do as the Romans do.”

Željko Maršić-Zenga

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari