Pratite nas

BiH

Proces jamljenja u Bosni i Hercegovini traje – Vildana Selimbegović drugi puta ubija Hrvate

Objavljeno

na

U Bosni i Hercegovini još nije završen proces „ko je jamio, jamio“. No puno se toga jamilo, i tko je bio  bliže onoga za jamit, tko je bio brutalniji i za rat pripremljeniji, tko je bio brojniji i jači, kome su pomagali strani ratnici, on je i jamio.

Naravno najviše su jamili pobjednici u građansko konfesionalnom beha sukobu. Velikosrbi su jamili 49 % šarenog beha prostora, i danas je gotovo sto posto obojili u svoju nacionalnu i vjersku boju. Muslimanima, zapravo Bošnjacima je u Daytonu dat znak da jame ostatak Bosne i Hercegovine i učine s tim dijelom isto onako kako su to napravili Velikosrbi sa jamljenim ćetrdeset i devet postotnim, nekad multi, beha dijelom.

[ad id=”68099″]

I to je ono što proces jamljenja u Bosni i Hercegovini još uvijek traje. Bošnjaci do maksimuma koriste to daytonsko odobrenje, i polako ali sigurno jame sve što se jamit može u tom većem dijelu podijeljene zemlje. Jame teritorij na način  prijetnji,  ubijanja i zabrana povratka hrvatskih prognanika. Gotovo su sto posto jamili sva prava u federalnoj tvorevini, te bez ikakva otpora je ostavili u amanet Osmanlijama, najkrvoločnijem carstvu u ljudskoj povijesti. Nezaustavljivi su u jamljenju medija, a kroz medije i istine o građansko-konfesionalnom beha sukobu  za teritorij. Jamljenom istinom prisiljavaju Hrvate na hipoteku rata, i time poriču sve zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom, u spaljenoj zemlji kakvom je učinila njihova zločinačka Armija u zajedništvu s mudžahedinima. O toj jamljenoj istini rata u jamljenom „Oslobođenju“ piše 4. 5. 2015. Travničanka, živi svjedok zločina Armije Bosne i Hercegovine Vildana Selimbegović. U jamljenom i duboko bošnjaćiziranom „Oslobođenju“, kakve li samo sramote za te novine što nose to ime, kao što je danas bošnjačizirana Lašvanska dolina, Vildana oslobađa krivnje zločina vojnika svoje Armije s kojima je ratne 1993. razgovarala u travničkoj kasarni. U toj jamljenoj istini, propustom otkriva ono što se znalo i zna, da je agresija Muslimana na Hrvate Lašvanske doline izvršena zbog velikog priljeva krajiških muslimanskih izbjeglica, koji su pobjegli ispred srpske agresije.

Taj hrvatski teritorij postao je pretijesan za toliki priljev muslimanskih prognanika. Bio je to, kasnije će se to i vidjeti upravo kroz muslimansku agresiju na Hrvate tih područja, muslimanski plan naseljavanja tih teritorija sa svojim prognanicima. Muslimanski je plan bio agresija na Hrvate i osvajanje tih teritorija. Vildana tako piše: „…u to sam doba prvi puta srela Krajišnike… oni su bili jezičac na vagi koji je pretegnuo u korist ABiH, i spasio Travnik od hercegbosanske sudbine“. Dalje u jamljenju istine u bošnjačkom „Oslobođenju“, koje  je etnički i vjerski čisto muslimansko kao i danas Lašvanska dolina, u kojoj su Hrvati stisnuti u neku svoju „Gazu“ i kao Vildanin muslimanski Travnik, gospođa Selimbegović nastavlja: „…Dok smo razgovarali na proplanku Vlašića jedan po jedan (Krajišnik) je priznavao, ne znam jesu li moji živi.. i ovi su momci kad je počela bitka za Travnik spasili katoličku crkvu i osiguravali svećenika“.

Ovoliku laž, ovu isilovsku agresiju na istinu muslimanske agresije na Hrvate u Središnjoj Bosni ne podnosi ni papir na kojem Vildana piše. Ništa ne može papir toliko uprljati koliko laž kad se na njemu piše. Vildanini Krajišnici „spasili su katoličku crkvu“, ali su protjerali sve, ama baš sve Hrvate katolike s tih područja. Ostavili su travničku crkvu kako bi svijetu pokazivali svoju „Ahdnamu“, ali su zato porušili ili oskrnavili sve druge crkve u Lašvanskoj dolini i učinili jedan konfesiocid razmjera kakav su učinile Osmanlije u porobljenoj Bosni. Sjećam se slike crkve u Docu, dva tri kilometra daleko od Travnika. Bila je to slika crkve kakve danas svijet gleda na Bliskom istoku kuda prolaze isilovci. Trebalo je vidjeti poslije nametnutog mira u Daytonu tu fratarsku ljepoticu kakva je izgledala i što su od nje napravili Vildanini Krajišnici i mudžahedini. Kostur od nekada najljepše crkve u Lašvanskoj dolini. Ista je slika bila kao što su danas slike kršćanskih crkava na islamskom Bliskom istoku. Ruševina i zidovi, prozori bez stakala, unutrašnjost bez najljepšeg oltara, kipova svetaca i svih umjetničkih djela kojima je crkva bila obogaćena. Nekoliko godina poslije zaustavljanja muslimanskog genocida i konfesiocida u Lašvanskoj dolini ptice su tijekom mise letjele kroz crkvu i na zidovima gnijezda savijale.

https://i0.wp.com/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e4/Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg/276px-Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg?resize=276%2C207

Franjevački samostan u Gučoj Gori

 Da, travnička crkva je malo pošteđena muslimanskog barbarstva, samo da bi se svijetu lažno prikazali islamski genocidisti i konfesiocidisti, kako bi time sakrili sve one isilovske ruševine crkava i vjerskih objekata Hrvata katolika u Lašvanskoj dolini. A svećenika i časnu sestru su spasili na način da su ih odveli u muslimanski konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, koji je redovito posjećivao ratni zločinac Alija Izetbegović sa suradnicima, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem i drugim zlikovcima. Nad hrvatskim zatočenicima u tom zloglasnom konclogoru vršeni su zločini isti onakvi kakve su Turci ćinili nad porobljenim kršćanima u Bosni i Hercegovini.

Ne zaustavlja se gospođa Selimbegović u jamljenju istine i obrani muslimanskih zločina u Lašvanskoj dolini te nastavlja: „Prva naredba Rasima Delića, bila je čuvanje i zaštita sakralnih objekata“. I da nije ništa drugo napisala u jamljenom Oslobođenju od ovih laži, gospođa Vildana bi morala odgovarati za skrivanje muslimanskih zločina, jer svako skrivanje zločina je sudjelovanje u istima. A očito se vidi kako gospođa Selimbegović dobro pozna muslimanske zločine nad Hrvatima Lašvanske doline. Zato je i jamila „Oslobođenje“ da bi mogla u njemu pisati svoju istinu, istinu skrivanja muslimanskih zločina nad Hrvatima. I zato hrvatski narod tih prostora traži od gospođe Selimbegović da napiše u jamljenom „Oslobođenju“ gdje je masovna grobnica 36 Hrvata civila iz sela Maljine, da kaže o muslimanskim isilovskim zločinima nad 6 Hrvata civila, među kojima je bio i 17 godišnji dječak u hrvatskom selu Miletiće.

A sigurno da zna i o zločinu svog naroda nad 8 djece u Vitezu koje su poubijali islamski „nenaoružani“ snajperisti dok su se u vrijeme prestanka granatiranja s muslimanskih položaja igrali na viteškom igralištu. Za doprinos izgradnje povjerenja i potrebitog suživota, koji naprosto nema alternativu u Bosni i Hercegovini, gospođa Selimbegović u jamljenom i bošnjačiziranom „Oslobođenju“ trebala bi pisati, budući da je surađivala s pripadnicima zločinačke ABiH i mudžahedinima, o muslimanskim zločinima u hrvatskim selima Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brajkovići, Grahovčići, Pojske, Brdo, Guča Gora, Maljine, Bukovica, Radonjići…

Gospođa Selimbegović isilovski brani ratnog zločinca Rasima Delića, a braniti tog zločinca znači izjednačavati se s njim i odobravati njegove zločine. Ratni zločinac Rasim Delić eto štiti kršćanske objekte, civile, žene i djecu. Štitio je taj ratni zločinac Hrvate Lašvanske doline na način da je granatirao i franjevačku crkvu i bolnicu „Doktor fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, u vrijeme kada je bila prepuna žrtava njegove isilovske Armije. Jamljeno i zeleno „Oslobođenje“ pokušava osloboditi krivnje ratne zločince. A zapravo ratni zločinac je i onaj ko brani ratnog zločinca.

Vildana duboko žali što taj proces etničkog čišćenja Hrvata nije završen. I stoga se zdušno ukljućila  u njegovo dovršenje pisanjem u jamljenom „Oslobođenju“. Ovo muslimansko pisanje istine beha sukoba, bez obzira što se piše u muslimanskim novinama, zločin je ravan onom koji je Vildanina Armija počinila nad Hrvatima njenog rodnog kraja. Kao Travničanka i dobar poznavatelj muslimanskih zločina nad Hrvatima i njihovim svetinjama, ne piše o strašnom, isilovskom, oskrvljenju gučogorskog samostana, kojeg su kako navodi Rasimovi džihadisti obranili „da se ne pretvori u džamiju“. A slika tog samostana bila je užasna, Biblija do pola spaljena i metkom probijena, kip Svetog Frane u dvorištu crkve izrešetan metcima „nenaoružane“ ABiH, pokradeno i uništeno cijelo jedno umjetničko blago samostana, a crkva pretvorena u zapovijedni centar Rasimove zločinačke Armije. Zbog tih istina, i niz drugi koje čekaju izlazak na svijetlo dana,  stradanja hrvatskog naroda u muslimanskoj agresiji etničkog i vjerskog čišćenja u Lašvanskoj dolini, Hrvatima se brani Televizija na hrvatskom jeziku, pravo na teritorijalni okvir, pravo na medije pisane i elektroničke. Pa čak im se brani pravo i na Bosnu i Hercegovinu, koju su Vildanini Bošnjaci jamili, gotovo u svim njenim segmentima prijeratnog identiteta. I zato proces jamljenja u Bosni i Hercegovini traje, odnosno rat u toj zemlji nije završen.

Kako su muslimanski zlikovci „zaštitili“ svećenike i redovnice u travničkom kraju, kojeg Vildana zbog povezanosti s tim teroristima pozna i štiti, najbolje je kazala žrtva tih gnusnih isilovskih barbara dvadesetog stoljeća „na periferiji“ Europe. Na susretu s papom Franjom u čisto muslimanskom Sarajevu gdje je boravio 6. lipnja 2015. sestra Ljubica Šekerija je svjedočila: „u zlostavljanju stranih ratnika s Bliskog istoka, koji su je u Travniku, zajedno s ostalim svećenstvom, zarobili i zavezanih očiju odvezli ih u svoje sjedište u Mehoriće. Uzeli su nam sve stvari, potrgali krunicu. “Uzeli su mi redovnički prsten, što je naša svetinja, tukli su me, nakon premlaćivanja od mene su tražili da im predam križ…“ Te zlikovce brani gospođa Selimbegović u jamljenom „Oslobođenju“. Nije li dovoljno da ju se pozove na sud i sudi joj se za skrivanje ratnih zločina svoga muslimanskog naroda, a Hrvatima da se osigura jednakopravnost kroz teritorijalni entitet, što je jedini način njihove ravnopravnosti i jednakosti sa druga dva beha naroda. Bio bi to put zaustavljanja procesa muslimanskog jamljenja Bosne i Hercegovine, u što su se uključili svi segmenti bošnjačkog društva. Time bi i rat u BiH prestao.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Oružane snage BiH nabavljaju nove helikoptere

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica obrane Bosne i Hercegovine Marina Pendeš potpisat će danas (petak, 13. prosinca 2019. godine) ugovor o nabavi novih helikoptera za Oružane snage Bosne i Hercegovine.

Ceremoniji svečanog potpisivanja ugovora, koja će se održati u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu nazočit će visoki dužnosnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, kao i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u BiH, najavljeno je iz Ministarstva obrane.

Bit će održan i sastanak ministrice obrane BiH Marine Pendeš i veleposlanika SAD-a u BiH Erica Nelsona te videoprezentacija novog helikoptera.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Izetbegović i Čović bez suglasnosti o izmjenama izbornog zakona, proces uspostave vlasti opet blokiran

Objavljeno

na

Objavio

Proces uspostave nove vlasti u Bosni i Hercegovini ponovo je blokiran jer Stranka demokratske akcije (SDA) i HDZ BiH ne mogu postići suglasnost da se to istodobno provede na državnoj i na razini Federacije BiH, potvrdili su u četvrtak predsjednici tih stranaka Bakir Izetbegović i Dragan Čović.

“HDZ i SDA ne uspijevaju naći rješenja za probleme koje imamo što ne znači da ih nećemo naći”, kazao je novinarima Izetbegović nakon sastanka kojega je u Sarajevu održao s Čovićem.

Potvrdio je kako SDA želi da uporedo s uspostavom novog vijeća ministara bude formirana i nova izvršna vlast na razini Federacije BiH gdje dvije stranke odavno imaju osiguranu većinu u entitetskom parlamentu i načelno su se suglasile kako će nastaviti koalirati i u ovom mandatu.

Izetbegović je pojasnio kako je moguće da zbog toga što HDZ BiH inzistira da se prije uspostave nove vlade Federacije BiH postigne dogovor o izmjenama izbornog zakona, SDA jednostavno ne kandidira svoje kadrove za novo Vijeće ministara pa onda ni to tijelo neće biti imenovano.

Zastupnički dom parlamenta BiH prošlog je tjedna potvrdio imenovanje Zorana Tegeltije iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za novog predsjedatelja vijeća ministara no on ne može preuzeti tu dužnost sve dok parlament ne potvrdi sve nove ministre.

Prema koalicijskom sporazumu kojega su ranije postigli Izetbegović, Čović i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, za bošnjačku su kvotu ostavljena ministarstva vanjskih poslova, obrane i sigurnosti.

SDA će te resore podijeliti sa svojim koalicijskim partnerima odnosno s Demokratskom frontom (DF) Željka Komšića i Savezom za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića pa je izvjesno da ni te dvije stranke neće predložiti kandidate za ministre ukoliko se na takav potez odluči Izetbegovićeva stranka.

Čović je pak nakon neuspjelih razgovora u četvrtak s Izetbegovićem rekao kako nije ni bilo ambicije da se postigne konačni dogovor “nego da se nastavi razgovarati o otvorenim pitanjima”.

“Posao s vijećem ministara treba privesti kraju i mi smo imena svojih kandidata predali a svemu ostalom će tri partnera i dalje razgovarati”, kazao je Čović dodajući kako će ono o čemu se ne uspiju dogovoriti “ostati kako jest”.

Potvrdio je kako se HDZ i SDA i dalje spore oko toga kako izmijeniti izborni zakon no obećao je kako će se u Mostaru naredne godine sigurno održati lokalni izbori kojih nije bilo još od 2008.

Sada je najveći problem dogovoriti neki novi model izbora za članove Predsjedništva BiH kao i za zastupnike u Domu naroda parlamenta Federacije BiH a Čović je kazao kako HDZ ne odustaje od zahtjeva da to budu rješenja koja će osigurati da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u tim tijelima vlasti, a ne da im ih biraju Bošnjaci.

“Minimum je da Hrvati mogu birati svog predstavnika”, kazao je Čović. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari