Pratite nas

Reagiranja

Prof. dr. Gordana Cerjan – Letica: Zašto ću glasovati za Kolindu Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Sveučilišna profesorica dr. Gordana Cerjan – Letica poslala je medijima pismo kojim izražava potporu Kolindi Grabar Kitarović kao predsjedničkoj kandidatkinji. Kao što sam kaže, ona je ‘feministkinja sa “stažom” od gotovo pola stoljeća, ali i sveučilišna profesorica, majka dvaju sinova i baka tri djevojčice’.

Njezino pismo donosimo u cijelosti:

Prof dr Gordana Cerjan – LeticaKao pripadnica buntovnog studentskog naraštaju iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina minulog stoljeća i kao feministička aktivistica iz doba samoupravnih „ženskih kvota“ veselim se zbog činjenice da je jedna obrazovana, profesionalno uspješna i ambiciozna žena došla u vrlo izglednu priliku da postane prva demokratski izabrana predsjednica Republike u našoj povijesti.
Osobno ću iz najdubljih feminističkih i profesionalnih uvjerenja glasovati za Kolindu Grabar Kitarović, a pokušat ću ukratko objasniti zašto smatram da bi za nju trebale glasovati i sve žene koje vjeruju u načelo rodne ravnopravnosti i pravednosti u suvremenom hrvatskom društvu.

Na prethodnih pet predsjedničkih izbora za predsjednicu RH natjecalo se šest žena i rezultati koje su ostvarile ukazivali su kako su predrasude prema samoj ideji da bi nas vodila žena bile jedan od bitnih čimbenika zbog kojih je, primjerice, karizmatična ikona Hrvatskog proljeća dr. Savka Dabčević-Kučar na izborima 1992. dobila samo 6.02% glasova!
Ni druge žene predsjedničke kandidatkinje nisu imale previše izborne sreće.

Najbolje je, zbog snažne stranačke organizacije i angažiranih velikih financijskih sredstava, prošla Jadranka Kosor na izborima 2005., osvojivši 20.31% glasova.
Ostale kandidatkinje imale su više-manje ukrasnu ulogu u izborima: dr. Vesna Pusić je osvojila 7.25% glasova 2009., Đurđa Adlešić 2.68% 2005., Vesna Škare Ožbolt 1.89% 2009. i, konačno, Doris Košta 0.37% 2005.

Zašto mislim da bi za Hrvatsku bilo bolje da ima predsjednicu, a ne predsjednika Republike i zašto mislim da je Kolinda Grabar Kitarović pravi izbor?

Temeljni problem s kojim se već godinama susreću hrvatske građanke i građani, lokalna samouprava i cijela država jest problem duga, zaduženosti ili, kako se to dramatično, ne bez razloga, naziva „dužničkog ropstva“.

Jedan od ključnih razloga stvaranja bilo kojeg duga je život iznad mogućnosti, rastrošnost: pojedinca, obitelji, države. Izlaz iz dužničkog ropstva nije moguć bez dobro osmišljene štedljivosti u kojoj smo mi žene znatno uspješnije od muškaraca.

Dosadašnja je kampanja zorno pokazala rodnu razliku u vizijama štedljivosti između Kolinde Grabar Kitarović i dr. Ive Josipovića. Dok Josipović uopće ne spominje mogućnost ušteda, štoviše dok predlaže revolucionarne ustavne reforme koje, po logici stvari, impliciraju i ogromne reformske troškove s teško predvidljivim učincima, Kolinda Grabar Kitarović predlaže promjene koje SIGURNO donose velike uštede: preseljenje Ureda predsjednika RH u zgradu prikladnu ustavnim ovlastima (u Visokoj ulici 18), bitno smanjenje broja zaposlenih i proračuna Ureda PR.

Štedljivost kao jedno od ključnih načela djelovanja nove predsjednice Republike zasigurno bi imala lančanu reakciju, jer bi djelovala kao poticaj i uzor za ponašanje drugih državnih dužnosnika i institucija.
Izbor žene-predsjednice Republike svrsta bi našu zemlju u maleni krug od dvadesetak zemalja u kojima su žene ovog časa predsjednice države ili vlade, a čije su ekonomije u pravilu u dobrom stanju. Među njima je najpoznatija, dakako, Angela Merkel, a sve govori u prilog zaključka da će i Amerika slijedeće godine dobiti predsjednicu Hillary Clinton.

Kao feministica staroga kova teško mogu shvatiti mlađe feministkinje koje su odustale od načela sestrinske solidarnosti i javno – zbog uskih stranačkih interesa ili predrasuda – potporu iskazuju muškarcu dr. Ivi Josipoviću ne shvaćajući kako bi važnu ulogu za poboljšanje rodne ravnopravnosti imala sama činjenica da na čelu države imamo ženu.

Dakako, ne bilo kakvu ženu, već ženu čija se znanja, radna iskustva i kompetencije izvrsno podudaraju s onima koja zahtjeva ustavni položaj predsjednice Republike Hrvatske.
Naime, predsjednica Hrvatske predstavlja i zastupa našu zemlju u zemlji i inozemstvu, zadužena je za stvaranje ozračja zajedništva i za harmonično funkcioniranje svih ogranaka vlasti te za imenovanje i djelovanje diplomacije, sigurnosnih službi, nacionalne sigurnosti i obrane.

Kao poliglotkinja, bivša ministrica vanjskih poslova, karijerna diplomatkinja, ali i kao žena bez predrasuda prema drugim svjetonazorima, vjerama i uvjerenjima, Kolinda Grabar Kitarović zaslužuje naše ženske glasove: liberalne, laburističke, zelene, socijaldemokratske i konzervativne.

Zaslužuje ih i zbog plime eksplicitnih i implicitnih seksističkih stereotipa kojom su je dr. Ivo Josipović („slika bez tona“), Zoran Milanović („maskota HDZ-a“) i nepoznati protagonisti prljave kampanje („Barbika“, „plavuša“) sustavno difamiraju u javnosti bez ikakve javne reakcije pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, brojnih udruga koje se navodno zalažu za rodno ravnopravnost i navodno bore protiv govora mržnje.
Zato vas osobno pozivam da iziđemo na izbore i da našim glasovima bitno doprinesemo pobjedi prve predsjednice Republike Hrvatske u našoj kratkoj demokratskoj povijesti.
Pobjedi Kolinde Grabar Kitarović.

Prof. dr. Gordana Cerjan – Letica 

(VečernjiList)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari