Pratite nas

BiH

Prof. dr Marko Tokić: Nisu problem oni koji su izdali, već oni među nama koji će tek izdati

Objavljeno

na

Najupečatljiviju misao, nad kojom su se mnogi zamislili, jer je zvučala proročanski uvjerljivo, iskazao je na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora , prije tri i pol godine prof. dr Marko Tokić.

Hrvatski sabornici su se tada okupili kako bi osudili svoje sunarodnjake, hrvatske političare iz HSP-a i Lijanovićeve stranke „Radom za boljitak“ zbog sudjelovanja u majorizaciji Hrvata, koju je odlučila provesti bošnjačka crveno zelena koalicija SDP- SDA. Nazvani su izdajnicima, a Marko Tokić tada je proročanski upozorio: Nisu problem oni koji su izdali, već oni među nama koji će tek izdati.

Te Tokićeve riječi nisu bijahu plod njegovih nadnaravnih, vidovnjačkih sposobnosti. Dok je to govorio, Tokić je imao na umu izborni sustav, koji kao magnet hrvatske političare mami u naručje političkog Sarajeva.
Izborni zakon BiH, naime, Federaciju BiH tretira kao jednu izbornu jedinica za izbor i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Takozvani Berijevi amandmani, pak, omogućuju da bošnjačke stranke formiraju vlast i bez hrvatskih stranaka ili s hrvatskim strankama koje su njima po volji, neovisno uživaju li potporu malobrojnijeg po Ustavu konstitutivnog i suverenog naroda.

Kako su Bošnjaci tri i pol puta brojniji od Hrvata u Federaciji BiH, mogu izabrati oba člana Predsjedništva. Hoće li uz bošnjačkog izabrati i hrvatskog, ovisi o tome hoće li se na izbornom meniju pojaviti Hrvat po njihovoj mjeri, ili onaj tko će znati odglumiti takvog.

Djelovanje za opće dobro, ili dobro zajednice kojoj pripadaju, trebao bi biti glavni motiv bavljenja politikom. Djelovanje za dobro hrvatskog naroda, ili građana hrvatske nacionalnosti, trebao bi biti glavni motiv stranaka koje se nazivaju hrvatskim i predstavljaju narodnim.

To, međutim, nije uvijek tako, kako se čini. Političari, naravno, kod birača žele ostaviti takav dojam kako bi zadobili njihovo povjerenje i dočepali se vlasti. Vlasti koju neće koristiti za postizanja općeg dobra, ili dobra zajednice koja ih je izabrala. Vlast kao konačni cilj, a ne sredstvo za ostvarenje cilja i benefiti koje ona donosi, dobra primanja, bez puno ili nimalo rada, medijska pozornost, ugled i utjecaj,… Moć koja ti osigurava namještanje državnih poslova, što donosi stotine tisuća maraka provizije, to je ono što mnoge političare pokreće.

Nasuprot neutaživoj gladi za vlašću stoji, međutim, nešto što bi se moglo nazvati javnim političkim moralom, ili nepisanim moralnim kodeksom za političare svake od zajednica u BiH pa i hrvatske. Najvećim grijehom- izdajom naroda- među Hrvatima u BiH tako se smatra pristajanje da budeš izabran od drugih naroda na funkciju koja pripada, i po demokratskim standardima, onom ili onima za koga nadpolovična većina hrvatskih birača glasa. Još veći grijeh je zastupati ili služiti interesima drugih naroda, na štetu vlastitog.

Izborni zakon, međutim, to ne smatra ni nemoralnim ni krivičnim djelom. Pripadnici drugih naroda, pogotovo onih koji te namještaju u vlast ne smataju tvoj čin nemoralnim. Dapače, za njih su takvi „pravi Hrvati“ i „prave bosanski patrioti“.

Da bi kao Hrvat došao do vlasti u Federaciji BiH, ako ne uživaš bog zna kakvu popularnost među vlastitim narodom, do vlasti možeš i „prečicom“, tako što će se otvoreno ili prikriveno udvarati većinskom biračkom tijelu. Ako im se dopadneš, eto te na tronu. Ako ti je je važnija fotelja od toga što će tvoji sunarodnjaci misliti i govoriti o tebi, možeš svoju izbornu retoriku potpuno prilagoditi većinskom biračkom uhu.

Nije teško naučiti nekoliko fraza. Primjerice; da si protiv trećeg entiteta i genocidne Republike Srpske. Da je za sve loše što se u ratu i nakon rata dogodilo Hrvatima kriv HDZ. Da je Čović lopov, a da si ti čestit. Da ćeš se zalagati za normalnu BiH, bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom i jednom vladom, za ravnopravnost svih građana. Nije naodmet i spomenuti nova radna mjesta, stotinjak tisuća, koja ćeš otvoriti samo ako ti građani ukažu povjerenje..

Ako bi i jare i pare, da kao Hrvat dođeš na vlast glasovima većinskog naroda, a da te pri tom tvoji ne skuže i ne proglase izdajnikom, onda se moraš uvijeno dodvoravati većinskom biračkom tijelu. Nikako ne spominjati treći entitet, što manje spominjate Hrvate, hrvatsko nacionalno pitanje pogotovo, neravnopravnost Hrvata nikako. Što češće se zalagati za dobrobit „svih građana“. Uhu većinskog biračkog tijela ugodna je i retorika koja sadrži sintagme „europska BiH“, „europska perspektiva“, „pokretanje resursa“, „zaustavljanja iseljavanja mladi“, „preuzimanje odgovornosti“. Ta retorika ne zvuči izdajnički među tvojim sunarodnjacima. I ako se dopadneš većinskom biračkom tijelu, tvoji ti neće imati što zamjeriti, jer to su valjda i vrijednosti za koje se svi zalažemo. I eto te, prečicom, do cilja- eto te u vlasti, a nisi izdao, bar ti tako misliš.

Pogrešno je u nemoral hrvatskih političara tražiti uzroke sve dužeg reda izdajnika među Hrvatima i prihvaćati tezu kako su Hrvati genetski izdajnici. Njihovo izdajstvo, zapravo potiče izborni zakon koji ih, koristeći njihovu strast za vlašću, mami u zagljaj većinskog biračkog tijela- u u BiH i F BiH, u naručje političkog Sarajeva. Nije loše svidjeti se i drugima, ne samo svojima. Loše je što izabran glasovima brojnijim neminovo postaješ sredstvo za majorizaciju svojih sunarodnjaka. I to svijesno činiš. Što si ih tim činom svoje prevario i izdao. A ta ljaga se nikavim novcem, ni funkcijom ne da skinuti, za vijeke vjekova.

Sve dok se BiH ne preuredi u federalnu državu u kojoj će postojati i entitet s hrvatskom većinom ili se, bar, ne izmjeni izborni zakon, tako da svaka od triju nacionalnih zajednica u BiH, bez straha da će drugi utjecati na njezin izbor, može izabrati svoje političke predstavnike, bit će sve više hrvatskih političara probošnjačke orijentacije.

Spriječavanjem konstituiranja hrvatskog entiteta u BiH, Sarajevo spriječava okvir za razvoj višestranačja i demokracije među najmalobrojnijim narodom u BiH, homogenizira ih s jedne i stimulira podaništvo prema bošnjačkim političkim elitama i izdajstvo vlastitih sunarodnjaka, s druge strane. Zato će se Tokićeve riječi potvrđivati sve dok se sustav ne izmjeni.

/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari