Pratite nas

Kultura

Prof. dr. mons. Franjo Topić dobitnik je šestoaprilske nagrade grada Sarajava

Objavljeno

na

Prof. dr. mons. Franjo Topić dobitnik je šestoaprilske nagrade grada Sarajava

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i predsjednik HKD Napredak prof. dr. mons. Franjo Topić dobitnik je ovogodišnje šestoaprilske nagrade kao najvećeg priznanja grada Sarajeva za postignuća u području kulture. Prigodom primanja ovog jednog od najvećih priznanja u  BiH prof. Topić se zahvalio  odboru Grada kao predlagatelju te Gradskom vijeću koje je odlučilo da bude dobitnikom ove prestižne nagrade. Napomenuo je kako je jako bitno što su svi članovi odbora iako dolaze iz različitih stranaka jednoglasno glasovali. Posebno je naglasio da ovo priznanje nije priznanje samo njemu, nego Bogosloviji, Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Hrvatskom kulturnom društvu Napredak kojemu je na čelu i kojima je posvetio svoj životni i profesionalni vijek.  Posebno je naglasio:

– Prijatelji dragi, koristim priliku da vas podsjetim na staro načelo napretka: Pojedinac ne može ništa učiniti, zajedno ćemo učiniti čudesa. Pojedinac je naravno bitan kao nositelj određenih ideja i konkretnoga rada, ali i čovjek je društveno biće upućeno na zajednicu.  Stoga je jako važno da i pojedinac radi za zajednicu i opće dobro. Volio bih da svi radimo za sebe, ali i za opće dobro tj. za zajednicu. Naše je samo ono što smo dali drugima. Nek mi bude dopušteno da s vama podijelim jedno osobno iskustvo. U našoj obiteljskoj kući u Margetićima (Novi Travnik) uvijek je bilo gostiju različitih vjera i opredjeljenja i dosta se davalo drugima.  I nisu moji radi toga postali siromašniji. Naprotiv. Susret i različitost obogaćuju. Gostoljubivost usrećuje. Slično radimo i u Napretku, mi dobivamo dajući drugima od koncerata, izložbi i sporta do stipendija, kazao je prof. Topić i naglasio  kako je očito i iz njegove biografije da voli raditi, možda ponekad i previše, jer dobrim radom čovjek usavršuje sebe, druge, društvo a i čitav svijet.

– Nastojao sam i  nastojim da čitav moj rad bude širenje Dobra. Uvijek me je vodila misao da sve što je božansko, to je dobro, a to znači i sve što je dobro jest božansko. I čaša vode koja je data drugom ima božansku vrijednost. Mi u Napretku ne tratimo vrijeme na kukanje, jer od toga nema baš koristi, to nam truje vlastitu dušu i okolinu. Zato smo opredjeljeni za rad koji donosi i brojne rezultate. Napredak je u 2017. godini priredio 518 manifestacija, što je veliko materijalno i nematerijalno dobro, kazao je ovogodišnji dobitnik šestoparilske nagrade Grada Sarajeva prof. Franjo Topić i naglasio da tko god dobronamjerno i dosta radi donijet će i dosta dobrih plodova. I dragi Bog će dati svoj blagoslov. Pozvao je nazočne da zajednički rade na promicanju Dobra, na sporazumijevanju ljudi, na harmoniziranju razlika a to je i na KBF ali i u Napretku donijelo i donijet će još puno dobra.

Kazao je i kako želi da Sarajevo bude primjer ravnopravnosti građana svih vjera i naroda i pravog suživota, ističući kako je sveti Ivan Pavao Drugi naglasio kako je Sarajevo i europski Jeruzalem.

Na kraju svojega govora tijekom dodjele priznanja profesor Topić izrazio je svoju veliku želju:

– Neka Sarajevo i njegova uprava živi, cvjeta i raste.

Nagrada Grada Sarajeva dodjeljuje se istaknutim pojedincima, skupinama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u radu, postignute u nekoliko područja  društvenog života. Dobitnici se tako nagrađuju za kontinuirani rad i iznimna djela u području znanosti, kulture, odgoja i obrazovanja, tehnike i tehnologije, sporta, zdravstva i socijalne zaštite, zaštite čovjekova okoliša i sredine i u drugim područjima rada i stvaralaštva. Nagrada se dodjeljuje bez obzira na godinu ostvarenja nagrađenog uspjeha, a od ključne je važnosti da djela doprinose ukupnom unaprijeđenju i razvitku grada Sarajeva.

Odluku o dobitnicima nagrade Grada Sarajeva donosi Gradsko vijeće na prijedlog Odbora za dodjelu nagrade Grada Sarajeva, a među počasnim, jednoglasno izabranim, za 2019. godinu izabran je jedan od najistaknutijih kulturnih i akademskih radnika, mons. prof. dr. sc. Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, član Upravnog odbora Europskog centra za radnička pitanja (EZA), član i počasni predsjednik Paneuropske unije BiH i član Predsjedništva Međunarodne paneuropske unije.

Mons. prof. dr. Franjo Topić rođen je 13. ožujka 1953. godine u Kasapovićima/Novi Travnik. Gimnaziju je završio u Subotici 1971. godine, dok je filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu završio 1977. godine, zaređen je za svećenika 1976. godine.

Profesor Topić bio je u Derventi kapelan godinu dana, nakon čega 1978. godine odlazi na studij Fundamentalne teologije u Rim, te završava postdiplomski studij s doktoratom na uglednom Papinskom sveučilištu Gregorijana na talijanskom jeziku a u prijevodu znači: „Čovjek pred objavom Boga“ u misli Hansa Ursa von Balthasara, velikog švicarskog teologa, filozofa i povjesničara književnosti.

Osim predavanja i brojnih funkcija koje obnaša i koje su svaka na svoj način posebne i značajne, profesor Topić, uz rad na fakultetu, najradije ističe onu da je predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak od obnove 1990. godine do danas, koja je na svojevrstan način obilježila njegov životni put. Misija Napretka postala je i njegovom misijom za koju se svesrdno zalaže.

Profesor Topić je autor 8 knjiga kao i više stotina znanstvenih, stručnih i popularnih članaka. I urednik je nekoliko knjiga. Održao je brojna predavanja i tribine te sudjelovao na više simpozija i seminara u zemlji i inozemstvu.

Puno radno putuje, susreće se s mnogim ljudima, prirodnim ljepotama i znamenitostima, ali ništa ne nadilazi lijepu emociju koju izazove jorgovan uz put. U objavljenom Kronopisu za sedam godina od 1994. do 2001. godine proputovao je za BiH, Crkvu i Napredak, naprosto za ljude: 306.000 km, što će reći oko osam puta kuglu zemaljsku, posjetio je samo u ovih sedam dokumentiranih godina 173 grada i susreo 1351 čovjeka, od čega pape, kardinale i biskupe, američkog predsjednika Clintona i ministra vanjskih poslova Christophera, te pomoćnika Holbrookea, premijera Italije Prodija, njemačkog kancelara Kohla, austrijskog ministra Mocka, nadvojvodu Otta von Habsburga, sve bh i hrvatske predsjednike i premijere kao i druge brojne poznate osobe.

Dobitnik je brojnih nagrada i plaketa, a ova će zasigurno biti jedna od najznačajnijih koje je dobio i ostvario u svom širokom obujmu djelovanja.

Anto Pranjkić

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ratnika rodila je mati, Domovino morala bi znati

Objavljeno

na

Objavio

VITEZ ĆIKOTA

Ratnika rodila je mati,
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!

Kad bi mogla ova pjesma moja
opjevati tog najvećeg heroja,
što za narod ne žali života,
Maria Hrkaća zvanog Ćikota!

Pisao bi, nikad stao ne bi,
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne može opjevat tolikog heroja!

Bez imalo straha na licu,
prikriži se, poljubi šahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!

Ali smrt uzima heroje
baš zato što je se ne boje!
I kao da je čekala njega,
viteza sa Širokog Brijega!

Uzela je tijelo i ništa više,
velikim slovim u povijesti piše
i ostat će pisano nakon svega:
VITEZ ĆIKOTA SA ŠIROKOG BRIJEGA!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi iz vremena Herceg Bosne, Mario Hrkać – Ćikota. Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama s Armijom BiH, sastavljenom od mudžahedina, pretače ISIL-a koje je osobno pozvao i podržavao predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

Ćikota i mnogi njegovi suborci bili su trn u očima zvijeri istreniranih za ubijanje, dovedenih s određenih područja arapskih i islamskih zemalja, gdje je obezglaviti čovjeka bilo sasvim normalno. Nažalost, takvu praksu pripadnici odreda EL-Mudžahid primijenili su i među Hrvatima i među Srbima, te su djelovali pod zastavom: “Naš put je džihad”. Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.(grude.com)

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića

Objavljeno

na

Objavio

Prava senzacija objavljena je iz biblioteke franjevačkog samostana uz drevnu crkvu Gospe od Poljuda u Splitu: pronađeno je trideset knjiga, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića (1450. – 1524.), splitskog humanista i oca hrvatske književnosti, već za života čuvenog u starom svijetu, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija!

Ovu vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić, viši studijski savjetnik pretežito u njemačkim institucijama, koji se godinama bavi klasičnom filologijom te pronalaskom, proučavanjem i objavljivanjem djela starih hrvatskih autora.

Dr. fra Bernardin Škunca pojasnio je kako je došlo do ovih otkrića, navodeći kako ni fratri u samostanu nisu bili svjesni što se stoljećima čuva u biblioteci, piše SlobodnaDalmacija

– Knjižnica našeg samostana na Poljudu bila je klasificirana po sistemu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. Nedavno smo ozbiljno prionuli sistematizaciji biblioteka i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a u ime braće bili smo zaduženi fra Šime Škibola i ja, te jedna knjižničarka. Znali smo da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje biblioteke, ali sve je promijenio dolazak Zvonka Pandžića, koji je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio kako ih ima puno više, te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Stoga smo odlučili potaknuti daljnje istraživanje kako bi se utvrdila prava vrijednost inkunabula i knjiga iz knjižnice Marka Marulića, koja je bila jedna od najznačajnijih u tadašnjem Splitu – objasnio je fra Bernardin.

Istraživač Pandžić je naveo kako je riječ o trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različitog sadržaja: tu je nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine…

– Marulić je franjevcima darovao ne tri, kako stoji u oporuci, nego najmanje trideset knjiga, očito još za života, tako da je oporučno odlučivao samo o preostaloj biblioteci. Kako je pokopan kod franjevaca konventualaca u crkvi sv. Frane na Obali, zacijelo je i njima nešto ostavio, iako ih ne spominje u oporuci. Međutim, ti su franjevci 1607. godine, njegujući oboljele od kuge, zajedno s bolesnicima redom izumrli, a gradske vlasti dvije godine nisu dopuštale pristup samostanu. Potom su svu pokretninu, odjeću, knjige i slično potopili u živo vapno, a dvije ili tri inkunabule, koliko ih danas posjeduju, donesene su kasnije. U svakom slučaju, franjevci opservanti na Poljudu sada čuvaju više inkunabula nego sve druge splitske knjižnice zajedno – kazao je Pandžić, dodavši kako se na Poljudu čuva i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine.

– Znamo da su ti svesci bili Marulovi jer smo u njima pronašli njegove vlastoručne rubne komentare, a ima ih već prema svesku i Marulićevu interesu za određenog pisca, od nekoliko pa do tisuću, primjerice u Rhetorica ad Herennium i Sermones, te propovijedima franjevca Bernardina de Bustisa. Posebno je zanimljivo uočiti kako je Marko Marulić bio i sitnoslikarski nadaren jer nalazimo brojne crtane ukrase, manicule i vitice, inicijale i dva veća crteža: skicu zvonika Sv. Dujma, za koji je oporučno ostavio novac, te minijaturu turskog ratnika s turbanom, bradom, karakterističnim hlačama i isukanom sabljom! Očito je riječ o brzopoteznim skicama, a ne preciznim crtežima jer se tinta prenijela i na sljedeći list, što govori da je knjiga bila brzo zatvorena – otkriva Pandžić, kojeg pitamo kako je baš na Poljudu odlučio tražiti Marulove libre.

– Tražio sam latinske predloške za Marulićeve hrvatske prijevode, parafraze, vitae… o kojima sam pisao u knjizi “Nepoznata proza Marka Marulića”. Među dvadesetak Marulovih hrvatskih proznih rukopisa, u prvoj proznoj zbirci hrvatskoga “volgare illustre” je i prijevod “Dijaloga Grgura Velikoga pape”, a po Badalićevu popisu, ovdje se trebalo nalaziti latinsko izdanje te knjige.

To je, dakle, mogao biti metatekst Marulićeva hrvatskog prijevoda tog djela, to prije što nitko drugi u Splitu nije imao te “Dijaloge”. Njih, međutim, još nisam našao, nekoliko je inkunabula posloženo na pogrešnome mjestu, ali sam pronašao brojna druga tiskana i Marulovom rukom komentirana djela, također metatekstova njegovih prijevoda – pojašnjava “lovac na izgubljena djela” starih hrvatskih pisaca.

Napominje kako će ovo otkriće donijeti puno više podataka o njegovoj lektiri i interesima te u mnogim pojedinostima preciznije i nanovo interpretirati do danas poznata latinska i hrvatska djela Marulova.

– Bilo bi nužno sva ova djela, odnosno “glossae marginales”, također objaviti i znanstveno kontekstualizirati. Budući da sam u marulologiji jedna vrsta filološkog “advocatus diaboli”, vjerojatno me se neće pitati, ali kad bi me se ipak pitalo, sve bih ove knjige već ujutro počeo snimati u semantičku bazu podataka. Marko Marulić, kao najeuropskiji pisac u hrvatskoj književnosti i kulturi, svojim je djelom bio prisutan u gotovo svim europskim zemljama oko dva stoljeća u originalu i brojnim prijevodima. Stoga bi upravo njegova djela u Hrvatskoj i Europi, po uzoru na neke njemačke humaniste, trebala biti pristupačna svim istraživačima u digitalnom obliku u raznim formatima, što je moguće i ostvarivo. Tako bi se mogla lakše i brže priređivati kritička izdanja Marulićevih djela – zaključuje Zvonko Pandžić, predlažući da se formulira zahtjev za europski projekt kulture “Marcus Marulus”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari