Pratite nas

Komentar

prof. dr. sc. Josip Jurčević: Ubojice za pisaćim stolom djeluju u hrvatskim institucijama

Objavljeno

na

O izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović

Nedavno službeno izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović – pod naslovom “Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji” izazvalo je vrlo burne i potpuno oprečne javne odjeke te je pridonijelo daljnjoj i sveopćoj socijalnoj destrukciji hrvatskoga društva. Odnosno, institucija pučke pravobraniteljice i ovim se izvješćem uklopila u predugo trajući proces sustavnoga obezvrjeđivanja opljačkanoga i osiromašenoga hrvatskog društva te na taj način bitno otežava hrvatsko suočavanje s tegobnom prošlošću i sadašnjošću, as to suočavanje pretpostavka je fokusiranja na zbiljske probleme radi donošenja kvalitetnih odluka o budućnosti.

Prema tome, Lora Vidović postupila je potpuno suprotno misiji i nadležnostima koje ima kao “opunomoćenica Hrvatskoga sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda” jer institucija pučkoga pravobranitelja je “središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije.”

Zapanjujuće je golema količina i razina različitih vrsta neznanja koja u izvješću iskazuje Lora Vidović. Ta neznanja krajnje su skandalozna ne samo za obnašateljicu dužnosti pučke pravobraniteljice u formalno demokratskoj državi, nego i za osobu koja je formalno akademski obrazovana. Mračni ponor neznanja Lore Vidović proteže se od nepoznavanja značenja osnovnih termina i pojmova preko nerazumijevanja osnovnih i složenih činjenica do ostrašćenih i neutemeljenih interpretativno-vrijednosnih prosudbi.

Posve je razvidno da neznanje Lore Vidović potječe od preduboke ideološko-političke indoktriniranosti, prema matrici agitpropovskoga jednoumlja i bezumlja s kojim je Hrvatska zatrpavana u najradikalnijim razdobljima i situacijama olovnoga vremena zločinačkoga komunističkog režima. Radi lakšeg prepoznavanja šire umreženosti koncepcije izvješća pučke pravobraniteljice (ishodište, ciljevi, svrha) te da izvješće nije slučajno, korisno je podsjetiti na neke lako provjerljive povijesne činjenice.

Godine 1948. jugoslavenski komunistički režim je uhitio i na do danas nepoznat način pogubio najistaknutijega hrvatskog komunista, Andriju Hebranga, pod montiranom optužbom da je surađivao s ustaškim režimom.

Već 1962. godine, na kongresu jugoslavenskih povjesničara, akademik Vaso Bogdanov (istaknuti komunist, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pripadnik srpske manjinske etničke zajednice u Hrvatskoj) javno je upozorio kako su interpretacije osjetljivijih pitanja iz Drugoga svjetskog rata, a napose problematika žrtava , krenule u smjeru koji je samo “jedan korak do onog zlonamjernog, klevetničkog, šovinističkog, reakcionarnog generaliziranja da su svi Hrvati ustaše.”

Nakon toga uslijedile su mnogobrojni događaji i situacije u Hrvatskoj koje svjedoče da je zabrinutost Vase Bogdanova bila više nego opravdana. Odnosno, gotovo svaki spomen ili treptaj u korist hrvatskih društvenih i nacionalnih interesa proglašavan je ustaštvom i fašizmom te kažnjavan svim vrstama tortura, utamničenjima ili pogubljenjima bez ikakvog suđenja.

Pošteđeni nisu bili ni brojni pripadnici komunističke partije u Hrvatskoj. Primjerice, u drugoj polovici 1980-ih, tijekom pripreme srbijanske oružane agresije na Hrvatsku, čak su i Ivica Račan i Stipe Šuvar (čelne osobe partije i vlasti u Hrvatskoj, koji su karijere napravili na gušenju hrvatskoga proljeća) sve su učestalije javno prozivani za ustaštvo.

I najvažnije: nacističkim načinom konstruirana i sustavno korištena velikosrbijanska teza o navodnoj ustaškoj opasnosti u Hrvatskoj bila je istodobno glavno motivacijsko sredstvo nacionalne homogenizacije za izvođenje srbijanske oružane agresije te sredstvo kojim se na međunarodnoj razini opravdavala agresija na Hrvatsku te najteži ratni i humanitarni zločini koji su pritom počinjeni.

U svemu tome, cijelo vrijeme je glavni i predugo trajući problem Republike Hrvatske u tome što se glavna i sve snažnija uporišta proizvodnje navodne ustaške opasnosti u Hrvatskoj nalaze unutar hrvatskih državnih institucija. Na to punom jasnoćom ukazuje i najnovije izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović. O opasnim nakanama te još širim dosezima i uporištima njene destruktivne djelatnosti govore i podaci da je ona u prosincu 2015. izabrana “za predsjedanje Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI), na mandat od tri godine s početkom od ožujka 2016. Dolaskom na čelno mjesto u ENNHRI-ju postala je i članica Biroa Međunarodnog koordinacijskog odbora nacionalnih institucija za ljudska prava (ICC) pri Vijeću za ljudska prava UN-a.”

Zar nije krajnje vrijeme da se Hrvatska ozbiljno sučeli sa ovom naslijeđenom destruktivnom strukturom u svojim institucijama, a Hannah Arendt je osobe koje čine takvu strukturu s pravom nazvala “ubojicama za pisaćim stolom.”

prof. dr. sc. Josip Jurčević
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamatić: Kako će oni organizirati ‘republiku BiH’ na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Mario Karamatić ocijenio je da se Programskom deklaracijom, usvojenom na Kongresu SDA, revitalizira Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Karamatić je rekao da je tzv. “republika BiH” bila prije Daytona i da je obuhvaćala 23 posto BiH, te podsjetio da su bile i Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska.

– Kako će oni organizirati “republiku BiH” na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem – istakao je Karamatić.

Karamatić je rekao da mu je veoma drago što je SDA prepoznala inicijativu HSS o neophodnosti revitalizacije Herceg-Bosne i da su u tom pravcu i donijeli deklaraciju.

On je napomenuo da je deklaracija povratak na preddaytonsko stanje, budući da je neodrživa ovakva organizacija BiH, naknadno devastirana od visokih predstavnika.

– To je ono što mi zagovaramo ima dvije godine. SDA je sada napravila iskorak u tom pravcu i mi im zahvaljujemo – naveo je Karamatić.

On smatra i da je deklaracija SDA spisak želja, ali i da mu je drago što su u toj stranci naveli da će otvoriti vrata za druge narode.

– Tako će SDA postati multietnička stranka, jer će se u njoj nalaziti muslimani Bošnjaci, muslimani Sandžaklije, muslimani Arapi, Šiiti, Suniti, te će tako otvoriti vrata prema Europi – rekao je Karamatić. (Srna)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari