Pratite nas

Komentar

prof. dr. sc. Josip Jurčević: Ubojice za pisaćim stolom djeluju u hrvatskim institucijama

Objavljeno

na

O izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović

Nedavno službeno izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović – pod naslovom “Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji” izazvalo je vrlo burne i potpuno oprečne javne odjeke te je pridonijelo daljnjoj i sveopćoj socijalnoj destrukciji hrvatskoga društva. Odnosno, institucija pučke pravobraniteljice i ovim se izvješćem uklopila u predugo trajući proces sustavnoga obezvrjeđivanja opljačkanoga i osiromašenoga hrvatskog društva te na taj način bitno otežava hrvatsko suočavanje s tegobnom prošlošću i sadašnjošću, as to suočavanje pretpostavka je fokusiranja na zbiljske probleme radi donošenja kvalitetnih odluka o budućnosti.

Prema tome, Lora Vidović postupila je potpuno suprotno misiji i nadležnostima koje ima kao “opunomoćenica Hrvatskoga sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda” jer institucija pučkoga pravobranitelja je “središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije.”

Zapanjujuće je golema količina i razina različitih vrsta neznanja koja u izvješću iskazuje Lora Vidović. Ta neznanja krajnje su skandalozna ne samo za obnašateljicu dužnosti pučke pravobraniteljice u formalno demokratskoj državi, nego i za osobu koja je formalno akademski obrazovana. Mračni ponor neznanja Lore Vidović proteže se od nepoznavanja značenja osnovnih termina i pojmova preko nerazumijevanja osnovnih i složenih činjenica do ostrašćenih i neutemeljenih interpretativno-vrijednosnih prosudbi.

Posve je razvidno da neznanje Lore Vidović potječe od preduboke ideološko-političke indoktriniranosti, prema matrici agitpropovskoga jednoumlja i bezumlja s kojim je Hrvatska zatrpavana u najradikalnijim razdobljima i situacijama olovnoga vremena zločinačkoga komunističkog režima. Radi lakšeg prepoznavanja šire umreženosti koncepcije izvješća pučke pravobraniteljice (ishodište, ciljevi, svrha) te da izvješće nije slučajno, korisno je podsjetiti na neke lako provjerljive povijesne činjenice.

Godine 1948. jugoslavenski komunistički režim je uhitio i na do danas nepoznat način pogubio najistaknutijega hrvatskog komunista, Andriju Hebranga, pod montiranom optužbom da je surađivao s ustaškim režimom.

Već 1962. godine, na kongresu jugoslavenskih povjesničara, akademik Vaso Bogdanov (istaknuti komunist, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pripadnik srpske manjinske etničke zajednice u Hrvatskoj) javno je upozorio kako su interpretacije osjetljivijih pitanja iz Drugoga svjetskog rata, a napose problematika žrtava , krenule u smjeru koji je samo “jedan korak do onog zlonamjernog, klevetničkog, šovinističkog, reakcionarnog generaliziranja da su svi Hrvati ustaše.”

Nakon toga uslijedile su mnogobrojni događaji i situacije u Hrvatskoj koje svjedoče da je zabrinutost Vase Bogdanova bila više nego opravdana. Odnosno, gotovo svaki spomen ili treptaj u korist hrvatskih društvenih i nacionalnih interesa proglašavan je ustaštvom i fašizmom te kažnjavan svim vrstama tortura, utamničenjima ili pogubljenjima bez ikakvog suđenja.

Pošteđeni nisu bili ni brojni pripadnici komunističke partije u Hrvatskoj. Primjerice, u drugoj polovici 1980-ih, tijekom pripreme srbijanske oružane agresije na Hrvatsku, čak su i Ivica Račan i Stipe Šuvar (čelne osobe partije i vlasti u Hrvatskoj, koji su karijere napravili na gušenju hrvatskoga proljeća) sve su učestalije javno prozivani za ustaštvo.

I najvažnije: nacističkim načinom konstruirana i sustavno korištena velikosrbijanska teza o navodnoj ustaškoj opasnosti u Hrvatskoj bila je istodobno glavno motivacijsko sredstvo nacionalne homogenizacije za izvođenje srbijanske oružane agresije te sredstvo kojim se na međunarodnoj razini opravdavala agresija na Hrvatsku te najteži ratni i humanitarni zločini koji su pritom počinjeni.

U svemu tome, cijelo vrijeme je glavni i predugo trajući problem Republike Hrvatske u tome što se glavna i sve snažnija uporišta proizvodnje navodne ustaške opasnosti u Hrvatskoj nalaze unutar hrvatskih državnih institucija. Na to punom jasnoćom ukazuje i najnovije izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović. O opasnim nakanama te još širim dosezima i uporištima njene destruktivne djelatnosti govore i podaci da je ona u prosincu 2015. izabrana “za predsjedanje Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI), na mandat od tri godine s početkom od ožujka 2016. Dolaskom na čelno mjesto u ENNHRI-ju postala je i članica Biroa Međunarodnog koordinacijskog odbora nacionalnih institucija za ljudska prava (ICC) pri Vijeću za ljudska prava UN-a.”

Zar nije krajnje vrijeme da se Hrvatska ozbiljno sučeli sa ovom naslijeđenom destruktivnom strukturom u svojim institucijama, a Hannah Arendt je osobe koje čine takvu strukturu s pravom nazvala “ubojicama za pisaćim stolom.”

prof. dr. sc. Josip Jurčević
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari