Pratite nas

Kolumne

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Komunističke laži i teror ozbiljno zahvatile SAD… to vidimo i u Hrvatskoj…

Objavljeno

na

Ovih su dana iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) stigle vrlo zanimljive i važne vijesti. Ni sanjati nismo mogli da ćemo to čuti, a razlog je da se isto ponašanje medija događa i u Hrvatskoj, pa mislimo da je to zlo samo u nas.

Članak koji je napisao John Nolte (https://twitter.com/NolteNChttps://www.facebook.com/JohnNolteNC/?skip_nax_wizard=true) otkriva strahote laži koje su američki mediji proširili o Trumpu i njegovim suradnicima, te nevjerojatno nasilje koje se u SAD provodi prema njegovim glasačima i suradnicima (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/25/nolte-border-separation-hoax-delivers-disastrous-week-for-establishment-media/).

Čovjek se mora upitati a) laže li taj Nolte, b) je li moguće da se u toj časnoj zemlji događaju tako prljave stvari, c) kako je to tek u nas kad je tako opako u jakoj i zdravoj zemlji Americi?

Otkrile se nevjerojatne laži glavnih medija

Glavno otkriće je došlo iz teme o ilegalnim migrantima iz Meksika u SAD. Otkrilo se da zakon o odvajanju djece od roditelja uopće nije donio Trump, nego ga je on naslijedio! Na snazi je 20 godina!

U osam godina Obamine vlasti nitko ni pisnuo nije o tom zakonu, a kad je Trump pobijedio, etablirao se i počeo nizati uspjehe, taj zakon je iskorišten da se njega napadne da ga je donio i da ga provodi.Naši čitatelji sigurno su čuli kako s užitkom zgražanja o tome izvješćuju i hrvatski mediji, piše prof.dr.sc. Matko Marušić / Braniteljski portal

Žičani „kavezi u kojima stoje djeca“, koje mediji sada prikazuju kao „Trumpove“, postojali su i u vrijeme Obame! (https://www.breitbart.com/big-government/2018/06/18/photos-obama-used-same-so-called-cages-to-detain-child-border-crossers/).

Kad američka policija uhiti osobe koje pokušavaju ilegalno ući u zemlju, stavljaju ih u zatvor zbog istrage i odluke da se vraćaju odakle su došli, ili neke druge. Međutim, kad migranti sa sobom imaju djecu, onda se djeca od njih odvoje da – ne bi morala biti u zatvoru. Dakle, u tim situacijama se samo može djecu poslati u zatvor s roditeljima, ili ih zadržati u nekom domu dok roditelji ne budu pušteni iz zatvora.

Slika djece na čuvanju „u žičanom kavezu“ dok su im roditelji u zatvoru, napravljena je godine 2014., dok je predsjednik SAD bio Barrack Obama(https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/05/28/democrats-blame-trump-for-photo-children-separated-border-illegal-aliens/), a prikazuje se kao djelo u vrijeme Trumpa! I na Hrvatskoj televiziji, koja je to radosno preuzela od američke!

Trump je, naravno, proglašen nacistom. Ne zna se je li to gore ili bolje nego kad ga je Boris Jokić na HTV javno proglasio idiotom (ili nekim sličnim stanjem duševne bolesti). Objavljene su nebrojene potresne fotografije i reportaže (neke smo vidjeli i na našim glavnim TV kanalima), ali nikad nije rečeno o čemu se tu zapravo radi.

Naravno da djeca plaču kad ih se odvoji od mane i da mame plaču od sreće kad se opet nađu sa svojom djecom, ali prikazivano je samo to, a ne srž stvari i činjenica da se isto događalo za vrijeme Obame. Tuga i briga Trumpove supruge protiv toga događanja prikazana je kao njezina pobuna protiv njezina supruga, dakle i države koju on vodi!

Glasoviti i planetarno poštovani časopis Time sudjelovao je u toj prljavštini svojom naslovnicom, na kojoj se vidi majušni uplakan dječak i visoki Trump. No, slika uplakanog dječačića uzeta je iz druge scene (slike)(https://www.instagram.com/p/BkT26byg5Kt/?utm_source=ig_embed), koja je očišćena od svega osim od dječačića, a Trump je dodan! Kad je glasovitiTime postao gola propaganda koja se služi izmišljanjima i lažima, treba se dobro zamisliti, na stranu pick-siebner Jokić!

Još je mnogo tako krivotvorenih fotografija.

Pitali Trumpova mladoga sina je li ikad poželio obljubiti svoju majku

Navodno su novinari pitali Trumpova mladoga sina je li ikad poželio obljubiti svoju majku! O tome mi je neugodno i misliti, a kamo li govoriti. Ne mogu vjerovati da je istina (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/21/exclusive-oedipal-impulses-gq-reporter-asks-donald-trump-jr-if-he-wants-to-have-sex-with-his-mother/), ali nisam vjerovao ni da će se zabraniti pojmovi „trudnica“ i „trudna žena“, „jer muškarac može roditi dijete“, pa se ipak to dogodilo (Velika Britanija).

Pljuvanje po suradnicima

Američki su mediji našli nekog tipa koji je u treći osnovne išao s Trumpovim savjetnikom Stephenom Millerom. Taj tip je onda, na dječjoj razini, pripovijedao prljavštine iz djetinjstva, koje su glupe, neprovjerljive i odurne (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/22/politico-expose-on-stephen-miller-third-grade-classmate-says-he-was-obsessed-with-tape-and-glue/).

(Jako podsjeća na one svjedoke o pedofiliji u Crkvi.)

Nevjerojatne laži o suradnicima

Za vrijeme TV prijenosa Trumpova govora, televizija AVC News donijela je ispod slike prijenosa tekst da je Paul Manafort, bivši voditelj Trumpove izborne kampanje priznao da je ubio pet ljudi! A o tome nije bilo čak ni tračeva!

U Americi su „ustaše“ „nacisti“

Svima nam je poznato tko, kako i zašto u Hrvatskoj ljude drukčijeg političkog, povijesnog ili drugog mišljenja proglašava „ustašom“. Čini se da su američki ljevičari to pokupili od hrvatske Orjune, samo što protivnike ne nazivaju „ustašama“ nego „nacistima“. (Zanimljiva razlika je da ne rabe izraz „fašisti“koji preferiraju hrvatski „antifašisti“; naime, na Zapadu pojam „antifašizam“ praktički i nije poznat.)

Evo što je rečeno u vrlo proširenoj TV emisiji „MSNBC’s MorningJoe“: “Ako glasujete za Trumpa, tada ste VI, glasač, a ne Donald Trump, onaj koji stoji na granici (prema Meksiku) poput nacista koji govori ‘ti ovdje, ti ovdje’. A to odražava zlo/opačinu DonaldaTrumpa. Ako za njega glasujete, od toga se više ne možete distancirati“.

Zar to ne podsjeća na komentare naših medija (i političara, i „kulturnih radnika“) o hrvatskim narodnim referendumima (o definiciji braka i dva aktualna)?!

Huškaju i opravdavaju nasilje masa

Tajnica za medije Bijele kuće, gđa Sarah Sandersje, zajedno s obitelji, otjerana („zamoljena da ode“) iz restorana Red HenuLexingtonu, Virginia.

Tajnica Državne sigurnosti gđa Kirstjen Nielsen otjerana je iz restorana MXDC u Washingtonu DC.

Državnoj tužiteljici države Florida gđi Pam Bondi svjetina je prijetila i vrijeđala je u jednom kinu na Floridi. Gđa Bondije morala zatražiti policijsku pratnju da bi otišla. Pljuvali su je u lice i priječili joj izlaz.

Savjetnika Bijele kuće Stephena Millera šikanirali su u restoranu Espita Mezcaleriau Washingtonu DC.

A demokratska zastupnica u Kongresu, gđa Maxine Waters otvoreno zaziva „pravdu svjetine“ za one koji podržavaju Trumpa. Sve to prolazi bez riječi kritike od strane glavnih američkih medija!

Kako Amerikanci vide medije

Nesporni Gallupov institut za istraživanje javnoga mišljenja našao je PRIJE toga strašnoga tjedna za lažljive medije da 62% Amerikanaca smatra da su „tradicionalni mediji koji donose vijesti“ pristrani! Nadalje ih 44% vjeruje da donose netočne vijesti, a 39% da mediji šire lažne informacije!

Bilo bi zanimljivo doznati mišljene hrvatskih stanovnika o hrvatskim medijima – da postoji neki pošteni Gallup koji bi istraživanje pošteno proveo. Do tamo je dalek put, a zasad treba znati da naši mediji kao istinu prenose – ono što donose američki mediji.

Zvuči glupo, ali doista sliči na neku međunarodnu zavjeru. Ako je isto u SAD-u i Hrvatskoj, isto je i drugdje na Zapadu. Ne znam drugo objašnjenje.

Ima još – traže zabranu slobode govora!

To sam pročitao u drugom članku (https://www.breitbart.com/big-government/2018/07/01/williams-why-liberals-have-flip-flopped-on-free-speech/). Prvi članak slavnoga Ustava SAD (ključnog za temelje zapadne demokracije i ljudskih prava) jamči svim ljudima slobodu govora.

A ovih dana čak i liberalni New York Times piše da “liberali, koji su nekoć predvodili u promicanju prava na osnovi Prvoga amandmana, sada dvoje o njemu“ – i to otkad su konzervativci shvatili da on vrijedi i za njih(https://mobile.nytimes.com/2018/06/30/us/politics/first-amendment-conservatives-supreme-court.html?rref=collection%2Ftimestopic%2FFreedom%20of%20Speech%20and%20Expression&action=click&contentCollection=timestopics&region=stream&module=stream_unit&version=latest&contentPlacement=1&pgtype=collection).

Sada liberali tvrde da sloboda govora više štiti one jače i zatečeno stanje (oni su pristaše „permanentne revolucije“ zato im treba liberalizam). A prije su se na osnovi Prvoga amandmana bili izborili, pozivajući se na Prvi amandman, da se sudski zaštite, primjerice, video-prikazi okrutnosti prema životinjama, prosvjedi mržnje na pokopima poginulih američkih vojnika, nasilne video-igre i laži o vojnim odlikovanjima.

(Znate li odgovarajuće primjere u nas? Sjetite se Frljića i „Novosti“.)

Danas u Americi govore drukčije. L.M. Seidman, profesor prava kaže: „Kad sam bio mlađi bio sam žešće od prosjeka liberalan u pitanju građanskih sloboda, ali postupno sam o tome promijenio mišljenje. Danas vidim da je pogrješno slobodu govora smatrati sredstvom za postizanje pravednijeg društva.“

Catharine A. MacKinnon, također profesorica prava, napisala je niz tekstova, gdje kaže: “Jednom davno obrana nemoćnih, Prvi amandman je u tijeku stotinjak godina uglavnom postao oružje moćnih. On je početkom 20. stoljeća bio zakonski štit za radikale, umjetnike, aktiviste, socijaliste, pacifiste, isključene i one koji nisu imali ništa,  a sada je postao mač autoritarnosti, rasista i ženomrzaca, nacista, Ku-kus-klanovaca, pornografije i organiziranog kupovanja izbora“.

To su učeni i fini ljudi, koji govore s visokih i uglednih pravosudnih pozicija, ali lako je prepoznati da se radi o komunistima, bili oni članovi neke takve partije ili ne. Svojedobno su slobodu govora zlorabili za svoje revolucionarne i rušilačke ciljeve, a kad su slobodno počeli govoriti i oni koji misle drukčije od njih, sada bi slobodu govora ograničili.

To vidimo i u nas: naši ljevičari i neprijatelji Hrvatske ne napadaju izravno slobodu govora, ali imaju „kriterij“ „govora mržnje“ i tako označavaju sve ono što se njima ne sviđa. Dok američki komunisti svoje protivnike nazivaju nacistima, hrvatski ih nazivaju ustašama.

Ako pažljivo čitate Seidmanovu rečenicu, vidjet ćete da ga je u mladosti nosila komunistička ideologija i djelovanje, a danas se pravi fin. Treba uočiti da ne kaže da je nezgoda da su se i konzervativci počeli pozivati na slobodu govora, nego implicira da je „odrastao“ i shvatio da sloboda govora priječi „put u pravednije društvo“. To treba odčitati kao poruku da on zna što je pravednije društvo i da nas tamo usmjerava zabranom slobode govora, o kojoj on kao sudac odlučuje.

Primijetite da je Mc Kimmon nabrojila da je sloboda govora nekad bila „zakonski štit za radikale, umjetnike, aktiviste, socijaliste, i pacifiste, isključene i one koji nisu imali ništa“, dakle da je radikal, aktivist i socijalist, a da to provodi kroz umjetnost i brigom za „isključene i one koji nemaju ništa“, ali – eto – danas ta ista sloboda govora škodi tim istim (novoj generaciji) „isključenim i onima koji nemaju ništa“! Kako je to moguće? Moguće je, jer komunisti koriste sve, od umjetnosti (tu su jako vješti) do sirotinje – da zasjednu na vlast. A onda opet koriste sve da je zadrže, ali to su onda druge stvari, npr. Huda Jama.

Vidite li da nas prave ludim? Kao što su ludim, a zatim – mrtvim, napravili milijune ljudi u 20. stoljeću. Izgubili su sve bitke i pali su im svi sustavi, a oni nemaju mira. Napali su najmoćniju državu u povijesti čovječanstva i tamo pobjeđuju. Toliko da otvoreno zastupaju zabranu slobode govora, a u ime – „pravednijeg društva“.

Što će tek biti s nama? Ne smije se zaboraviti da je jugoslavenska komunistička briga za „isključene i one koji nemaju ništa“ završila selektivnim genocidom Hrvata 1945.: pobijeni su vojnici, svećenici, intelektualci, novinari i poduzetnici.

Nije ono o „nemaru pobjednika“ Stazić bubnuo bez veze. Uteklo mu jest, ali jest i mislio to što je rekao.A ako je on to mislio, misle i svi oni s kojima se druži, s kojima radi i politiku vodi. A oni znaju što se zbiva u Americi. I Engleskoj. Uostalom, to su davno ispjevali.

prof.dr.sc. Matko Marušić / Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Tajna veza između mace ustaše i gena kamenih

Objavljeno

na

Objavio

Od sličica kojih se još sjećam iz osnovne škole, dvije se tiču pjesme i pjevanja. Prvi razred. Proslava Dana Republike u našoj maloj seoskoj školi. Naš stari učitelj, pred mirovinom, svirao je harmoniku, a mi smo razdragano pjevali “Pokraj peći maca prela, do nje dobra djeca sjela…” i “Ima jedna kućica draga srcu mom, ta kućica pod lipom dragi je moj dom…”

Razred drugi. Naša nova, mlada učiteljica, pripremajući proslavu Dana Republike, pita što znamo od prigodnih pjesmica. I mi smo rekli: “Pokraj peći maca prela…” “I što još?” “Ima jedna kućica…” Tu mješavinu zaprepaštenja, užasa i straha na njezinu licu i danas pamtim. Tada, dakako, nisam pojma imala da je naša maca iz pjesmice u kontekstu rođendana Titove Jugoslavije bila fašista. Čista ustašica.

Prvašići fašisti

Učiteljica je ipak uspjela spasiti i sebe i nas od skliznuća u kontrarevoluciju. Morali smo žurno nabaviti prigodnu odoru: pionirske kapice s petokrakom zvijezdom na čelu i crvene marame oko vrata. Jer kod našeg starog učitelja mi niti to nismo imali. I morali smo naučiti prigodne pjesmice. Dječju koračnicu: “Tra-ta-rata-rata-ta, mi smo vojska Titova, trata-rata-rata-ta, svaki od nas stupat zna.” I koračnicu za odrasle, rusko-partizansku: “Po šumama i gorama…” I uspjeli smo. Uz Dan Republike smo kao pravi pioniri tako odlučno pjevali “trata-rata-rata-ta, mi smo vojska Titova”, istodobno stupajući visokim strojevim korakom, da nas se niti Sjeverna Koreja ne bi posramila.

Tek prije nekih pet godina, dok sam pripremala dokumentarni film “Neprijatelj naroda“, postala sam svjesna koliko smo onomad, u prvom osnovne, opasno zagazili u fašizam, pjevajući o maci koja prede pokraj peći i o kućici koja je naš dom. U popisima osuđenika za neprijateljsku djelatnost u vrijeme Drugog svjetskog rata našla sam ime našeg starog učitelja. A shvatila sam i da je pjevanje pjesmice “Dom”, one “Ima jedna kućica draga srcu mom..”, bila čista kontrarevolucionarna diverzija. Naime, autor stihova, pjesnik Vinko Kos, nestao je negdje na križnom putu 1945. i do danas ostao izbrisan kao autor stihova. Autor glazbe, naš najpoznatiji skladatelj u 20. stoljeću Jakov Gotovac, nije, doduše, izbrisan, ali je uvijek nosio etiketu sumnjivog elementa i nekoliko mjeseci zatvora zbog nepodobnosti Titovu režimu.

Tu režimsku prestravljenost pjesmom ponovno sam vidjela ovih dana, kada je na Trgu bana Jelačića, na dočeku “vatrenih” doprvaka svijeta, režim isključio mikrofon Marku Perkoviću Thompsonu usred pjesme “Geni kameni”. Samo na prvi pogled nema ničeg spornog u pjesmi “Geni kameni”: slavi identitet, promiče kršćanske vrijednosti kroz gene kamene i vatru u srcu… Naoko motivacijska pjesma. Ali mi niti u maci koja prede pokraj peći nismo vidjeli ništa sporno. No budni inženjeri mišljenja i pjesme, koji održavaju kontinuitet, vještine i znanja iz Titova doba, dobro znaju koje opasnosti iz nje vrebaju. Takve da se sada već bivši Vladin komunikacijski guru javno suglasio s dijagnozom da je to bio – meki ustaški udar.

Junak Luka

Nakon toga, sukladno staroj praksi, treba pronaći ustaše i fašiste. I dok svjetski mediji s divljenjem pišu o Luki Modriću i njegovu trnovitom putu od malog pastira pod Velebitom, ratnog prognanika kojem su pobunjeni Srbi srušili dom i ubili djeda, do najboljeg nogometaša svijeta, hrvatski mu mediji i analitičari zamjeraju na glazbenom ukusu. Zašto Luka slavi pobjedu uz Marka Perkovića Thompsona, koji slavi obitelj, domovinu, Boga, a ne uz “Let 3”, koji se tome izruguju na najprostiji način? Doduše, ne uspijevaju ni kod Thompsona pronaći baš izravne znakove fašizma. Ali zato se uvijek može – staviti maca u kontekst. Tako će jedan televizijski voditelj lucidno ustvrditi da do 2000. godine čak ni u pjesmi “Čavoglave” nije bilo nikakvog fašizma i da se normalno pjevala. A što se promijenilo te godine? Komunisti su ponovno i formalno osvojili vlast.

Luka Modrić je kroz svoju životnu priču učinio tisuću puta više na pozitivnoj globalnoj percepciji hrvatskog rata za slobodu i obranu doma nego sve hrvatske institucije zajedno. Zapravo, nasuprot njima. I tu je problem. Tu se skriva maca ustaša. I dok se svijet divi kako je veliki Luka na zagrebačkom dočeku spontano prigrlio dječaka s Downovim sindromom, hrvatski ga mediji podsjećaju da bi mu se uskoro moglo suditi za krivokletstvo. Bio bi to prvi poznati slučaj suđenja za krivokletstvo u Hrvatskoj.

Istodobno, uopće ih ne zanima što se događa sa slučajem bivšeg šefa bezbednosti u srpskom logoru Manjača, pukovnika KOS-a Dane Lukajića, kojem uskoro istječe istražni zatvor. Dane je ipak njihov Dane. Tako iste strukture jugoslavenske komunističke duboke države, u kontinuitetu već više od sedam desetljeća skrivaju svoje zločine i prave fašiste od svih onih koji su izmakli njihovoj kontroli. Ali ovaj protivnik je nezgodan: “vatreni”, slobodni, na vrhu svijeta i o njima neovisni i probuđeni narod željan pozitivnih promjena. Isključivanjem tona, od pjesme “Geni kameni” napravili su novu himnu otpora. Nije to više maca koja prede.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRVATSKO DOMOLJUBLJE I PONOS SU NEUNIŠTIVI!

Objavljeno

na

Objavio

DANI SLAVE I PONOSA

Vrlo uspješnim igrama Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je sve svoje protivnike i plasirala se u finale Svjetskog nogometnog prvenstva.

Na tom putu pobijedila je izuzetno jake nogometne reprezentacije, a sa svakom pobjedom  raslo je njezino samopouzdanje ali i raspoloženje svih navijača prerastajući u neviđeno oduševljenje.  U finalnoj utakmici u potpunosti smo  nadigrali ekipu Francuske i to u svim elementima igre no  zahvaljujući nekim nerazumljivim odlukama sudaca i VAR(anja)  utakmica se pretvorila u naš poraz.

Zlobnici će reći kako je ovo samo traženje opravdanja za poraz no jeli to stvarno tako? Potvrdu mojoj konstataciji možete pronaći u izjavama naj poznatih nogometaša iz UK, a to su:  Gary Lineker, Alan Shearer, Graeme James Souness, Roy Keane kao i drugih poznatih svjetskih nogometaša kao što su Iker Casillas, Luis Suarez i neki drugi. Iz njihovih izjava i napisa u stranom tisku može se zaključiti kako je Hrvatska u ovoj utakmici pokradena.

Niti ovaj poraz nije mogao uništiti ponos kako reprezentativaca tako ni navijača. Kao nikada do sada Hrvatska je slavila svoj uspjeh. Nije bilo važno je li to prvo ili drugo mjesto. Zagreb, kao i svi naši gradovi, gorili su od oduševljenja, a iz svakog kutka mogle su čuti pjesma.

Bila je to noć kakvu se može doživjeti samo jednom u životu. Milioni mladeži disali su kao jedno i sa suzama u očima pjevali su po stoti put „Lijepa li si“. Bilo je baš onako kao što kaže jedna navijačka pjesma – „NEOPISIVO“. Nikada niti jedna reprezentacija neke države nije bila ovako dočekana i neće biti.

NESALOMLJIVI DUH JEDINSTVA I DOMOLJUBLJA

Već one večeri nakon poraza protiv galskih pijetlova bilo je potpuno jasno kako će doček Vatrenih biti veličanstven. Bilo je već tada potpuno jasno kako će mrzitelji svega što je hrvatsko pokušati zaustaviti euforiju na bilo koji način.

Doček na Trgu Josipa bana Jelačića najavljen je oko 14 sati no već od samog jutra pristizale su stotine navijača i zauzimale svoje mjesto bojeći se kako će to kasnije biti nemoguće. Bili su u pravu. Stotine tisuća uputile su se prema tragu koji je već oko 12 sati bio prepun pa su tako potpuno popunjene prilazne ulice. Prizor je bio veličanstven. Što se više približavalo 14 sati euforija je rasla.  Da si iz zraka bacio iglu ne bi mogla pasti na tlo. Vrijeme je prolazilo, 15, 16, 17, 18, 19.sati no Vatrenih još nema. Što se to događa?

Pojavili su se tek oko 21 sat. Plan onih koji su htjeli zaustaviti sreću i ponos nije uspio. Nitko se nije umorio i ojađen napustio trg kao što su to neki planirali. Sve je bilo prepuno i dalje su orile navijačke pjesme.

JE LI MOGUĆE DA SE U ORGANIZIRANJU DOČEKA POGRIJEŠI ZA 5 SATI?

Već u nižim razredima osnovne škole uči se o izračunu brzine kretanja. Vjerujem da se svi sjećate sličnih zadatka u kojima treba izračunati koliko je vremena potrebno da se pređe 27 km ako se pješak kreće brzinom od 5 kilometara na sat.

Oni iz viših razreda osnovne škole izračunu bi pridodali još neko vrijeme koje bi  prošlo u nepredviđenim zaustavljanjima do kojih može doći radi određenog ometanja kretanja.

Možda organizatori nisu taj dan bili u školi pa nisu znali izračunati. Oni će vjerojatno pokušati svaliti krivnju tvrdeći kako je zakazala policija koja nije osigurala trasu kretanja. To je dakao vrlo smiješna isprika. Kako se radi o dočeku slavljenika, a ne o prosvjedu, policija je svoj posao obavila izuzetno profesionalno.

Bilo kakvo udaljavanje građana, naročito ono s primjenom sile, bilo bi potpuno pogrešno.  Svatko je želio izbliza vidjeti ili dodirnuti ruku nekom od svojih ljubimaca. Svaka čast hrvatskoj policiji.

Očito je dakle kako se ovdje radilo o namjernoj „pogrešci“ organizatora koja je trebala umorom i revoltom smanjiti broj osoba te na taj način uništiti ushit nacionalnog identiteta. To se nije dogodilo pa čak i unatoč umoru, gladi, žeđi i kiši. S trga se odlazilo jedino kolima hitne pomoći. Bila je to demonstracija jedinstva mladeži i starijih osoba povezanih iskrenim domoljubljem. To je ono što je plašilo sve one koji Hrvatsku ne vole i nisu ju željeli.

JUGO-KOMUNISTIČKI SILOGIZAM

Kako prvi dio plana nije uspio mrzitelji prelaze na drugi dio plana. Kao i uvijek do sada koristi se obrazac etiketiranja pa se tako priziva ustaštvo.  Da se ne bi  otkrilo kako su protiv dočeka počinju odobravanja dočeka no zamjera se dolazak jednog jedinog čovjeka na pozornicu zajedno s vatrenima. I vrapcima na grani jasno je kako je taj dežurni krivac Marko Perković Thompson kojeg se bestidno povezuje s ustaštvom, fašizmom, nacizmom i  sličnim glupostima.

Cilj negodovanja na Thompsonovo prisustvo  skriven je u Jugo-komunističkom silogizmu kumrovečke škole koji je ništa drugo nego sotonski izričaj. On želi reći slijedeće: Thompson slavi ustaštvo, pozvali su ga reprezentativci, svi na dočeku pjevaju njegove pjesme – dakle svi su ustaše. Da su stvarno tako  razmišljali dokazuju izjave nekih savjetnika koji su ovaj veličanstveni skup nazvali neuspjelim ustaškim državnim udarom.

Sram vas bilo. Niste zaslužili ništa drugo do progona iz Hrvatske. Dok cijeli svijet izražava divljenje našoj reprezentaciji  i hvali naše navijače vi ih blatite na naj sramotniji mogući način. Tu svoju gnjusnu laž ste proširili stranim novinarima kako bi nas osramotili pred svijetom.

Zaboravili ste kako svijet dobro zna kakve ste lažovi i što ste sve spremni učiniti protiv neistomišljenika ili bolje rečeno onih koji vole Hrvatsku. Pojedine strane elite koriste vas samo radi ostvarenja nekih svojih ciljeva no vi ste dovoljno glupi da to ne shvaćate.

TKO JE MARKO PERKOVIĆ THOMPSON?

Marko Perković Thompson je jednostavan obiteljski čovjek, iskreni vjernik, domoljub i pjevač. Kao  domoljub na početku  Domovinskog rata dragovoljno se uključuje u Hrvatsku vojsku i sudjeluje u obrani Domovine. Tijekom Domovinskog rata skladao je pjesmu Čavoglave“ po kojoj postaje vrlo popularan, a ta pjesma postaje simbolom domoljublja i otpora srpsko-četničkoj agresiji. Nakon Domovinskog rata sklada čitav niz pjesama koje postaju vrlo popularne, a naročito kod mlade publike.

Svatko tko i malo poznaje njegove pjesme može vrlo lako zaključiti kako njegov cjelokupan opus počiva na četiri izvorišne točke, a to su Bog, majka Božja, Domovina i obitelj. Sve te četiri izvorišne točke međusobno se isprepliću i prožete su iskrenim domoljubljem. Njegove pjesme govore o povijesti Hrvata i vjekovnim nedaćama kroz koje su prolazili. Iz njih izvire ljubav prema svakom kraju Domovine, hrvatskoj kulturi i tradiciji.

Kako je Marko Perković Thompson postao simbolom domoljublja i hrvatskog nacionalnog identiteta potpuno je jasno kako ga ne vole svi oni koji u Boga i majku Boju ne vjeruju, a Hrvatsku ne mogu  prihvatiti kao svoju domovinu. To što je on postao idol mlađim generacijama koje je okupio oko sebe i naučio ih iskreno voljeti svoju Domovinu „unezverilo“ je njegove mrzitelje pa je tako postao njihov najljući neprijatelj. Spremni su učiniti sve kako bi ga eliminirali jer bi na taj način spriječili rast hrvatskog nacionalnog identiteta, a što čine na različite načine čitavo jedno stoljeće (1918. – 2018.). Za njegovo eliminiranje koriste se dobro uhodanim obrascem etiketiranja proglašavajući ga ustašom te izjednačavajući njegovo  domoljublje s fašizmom ili nacizmom.

 

MI vjernici znamo kako je ljubav neuništiva, a i vi ste to trebali shvatiti nakon što niste uspjeli uništili ovaj velebni skup. Nije zgoreg da vas podsjetim kako je ljubav jedanaesta zapovijed koju donosi Isus tražeći da se međusobno ljubimo kao što je on ljubio nas. Svoju ljubav prema nama pokazao je predajući su u ruke krvnicima kako bi na sebe preuzeo sve naše grijehe. Slijedeći njegov put mi ljubimo čak i svoje neprijatelje i molim Boga da im prosvijetli pamet i izbavi ih od napasti i grijeha. To je razlog zbog kojeg nikoga ne mrzimo pa čak ni vas koji vrijeđate Boga i na svaki način želite uništiti Hrvatsku, crkvu i obitelj te ostvariti svoj sotonski plan.

Upravo ovaj velebni doček pokazuje kako vam to neće uspjeti. Zemlja koja ima tako divnu mladež kakva je hrvatska mora biti ponosna i ne mora strahovati za svoju budućnost.  Zato neka ta mladež i dalje slijedi Isusov put, a Thompson neka ih i dalje uči što je to Domovina i kako se ona ljubi.

PRO CROATIA PARATI!

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari