Pratite nas

Komentar

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Mladi partizani – koja je razlika između Franje Tuđmana i Davora Bernardića?

Objavljeno

na

Odmah moram pojasniti da ovdje navodim Davora Bernardića zato što je trenutni predsjednik SDP-a, a ne zato što bi se po bilo čemu mogao usporediti s Franjom Tuđmanom; neka mi to oproste poštovatelji Franje Tuđmana (na čelu sa mnom).
Usporedbu radim zato što su mi ovih dana dvojica SDP-ovaca, dobrih prijatelja, trijumfalno poslala sliku Franje Tuđmana kao mladog partizana s petokrakom na kapi.

Oni su sliku dobili od svojega stranačkoga šefa g. Arsena Bauka, a to, zajedno s nekim izjavama g. Davora Bernardića i njegovih stranačkih članova u Saboru i u medijima, otkriva da se radi o jednoj dogovorenoj komunističkoj akciji.

Nova komunistička „platforma“

Ta nova komunistička „platforma“ (samo oni koji su živjeli u komunizmu znaju koliko je taj izraz primjeren na ovom mjestu!) za cilj ima opravdati komunističko ustrajanje na simbolima komunizma i partizanštine u vrijeme kad strašni komunistički zločini izlaze na vidjelo, vrijeme kada trijezna Hrvatska traži državno i društveno djelovanje u skladu s europskom Rezolucijom o osudi totalitarnih sustava i kad zatrta hrvatska povijesna znanost proklijava istinom dovodeći u pitanje apsolutno sve što su komunisti govorili o povijesti Hrvatske u dvadesetom stoljeću, pa i ranije. Otkopane su žrtve pokolja poslije rata, komunisti više ne govore da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, nego 84.000 ljudi ukupno, a i taj je broj uzdrman tisućama ponavljajućih imena, ljudi koji su umrli drugdje, nevjerojatno malim brojem iskopanih kostura, ustaškim odorama i opremom koja je s nekima nađena, postojećim dokumentima u hrvatskim arhivima i srpskom krađom i odbijanjem povratka arhive jasenovačkoga logora.

Hrvatski su komunisti, nemarno u demokraciji zakrinkani u SDP i različite nakaradne pojavne oblike liberalizma, došli u defenzivnu taktičku situaciju. Zabrane više nisu moguće, kričanje oko „fašizacije“ pročitano je i u inozemstvu (osim Srbije) i – mijenjaju taktiku.

Čini mi se da mijenjaju taktiku po Bernardićevoj zamisli i nalogu, dakle na dječji način. Širenje Tuđmanove slike u partizanskoj odori jednako je smiješan dječji trik kao što je nuđenje Mostu da s njima radi na „reformi lokalne uprave“, a potom i na „povišenju minimalnih plaća“. U tim dvjema ponudama Mostu krije se zamisao da se SDP-ovci javnosti pokažu kao borci za živote „malih“ ljudi, iako to nisu radili u prethodnim godinama kad su imali apsolutnu većinu u Saboru. Osim toga, Most dovode u nezgodnu situaciju da mora ili odbiti „pomoć slabijima“ ili ući u sukob s HDZ-om.

No, vratimo se Tuđmanovoj slici. Njome se hoće reći: „Evo vam vašega velikoga tvorca hrvatske države, to je partizan! Kako možete kritizirati partizane kad je to bio i Tuđman?!“ I ne samo to, nego se time šalje i poruka „Tuđman je zapravo naš“, i „komunisti su stvorili današnju slobodnu Hrvatsku“. Zatim komunizam prekrste u antifašizam, Udbu u Manolića, Jugoslaviju u regiju i – sve njihovo. Treba samo pažljivo slušati Bernardićeve namješteno odlučne, „prohrvatske“ izjave, točno onakve kakve je začeo Milanović (ali kao slon u staklani).

I Tuđman je – odjednom njihov! Napadali su ga neprestano, od Račanove „stranke opasnih namjera“, preko sramote Ankice Lepej, laži o politici u BiH, do negdje 2015. i očekivanja pada Milanovićeva režima – koji je koincidirao s pojavljivanjem istine o Bleiburgu i Jasenovcu. Otad je „divan, mladi partizan“ i „utemeljitelj suvremene Hrvatske na antifašizmu“, „jednako velik kao Tito“.
Bitna razlika Tuđmana i Bernardića
No, između Franje Tuđmana i današnjih hrvatskih komunista ovdje sažetih u liku g. Bernardića postoji jedna golema razlika: Tuđman je došao pameti, a oni nisu (i mala je nada da hoće). Tuđman je ranih šezdesetih shvatio prjevaru i laži, važnost Hrvatske i njezino pravo, genocid 1945. i sramotu nametnutu hrvatskom narodu, pa je promijenio i mišljenje i stranu, postao je disident, hrvatski domoljub, borac za povijesnu istinu, protivnik komunizma i čovjek koji će kroz nemoguće iglene uši Hrvatsku povesti u slobodu i samostalnu državu.

Nama (običnim građanima,“domoljubima“, „desničarima“ ne smeta to što je Tuđman bio komunist i partizan, jer gledamo interes Hrvatske i sretni smo što su njegova erudicija, inteligencija i svijest o važnosti nacionalnoga učinili da je promijenio mišljenje, govor i djelovanje. To su učinili i mnogi drugi komunisti, ali dio njih nije – to su današnji SDP-ovci. Oni su cijelo vrijeme bili protiv Tuđmana i njegovih ideja i djelovanja, od Račana do Bernardića.

Pet sugestija za dopunu platforme

Hrvatski će narod, uvjeren sam, uvijek biti spreman prihvatiti sve bivše i sadašnje komuniste, i sve druge, bez obzira na političko uvjerenje i naciju, oprostiti im zablude, pa i grijehe i pružiti im ruku pomirnicu i bratski zagrljaj. No, da bi do toga došlo, Bernardićevci moraju napraviti „Tuđmanovu promjenu“ i postati istinski domoljubi i demokrati. Tu se otvara pitanje o tome što je „istinski domoljub i demokrat“, pa ću za tu potrebu odgovor „postati kao Franjo Tuđman“ proširiti s pet sugestija:

1. Odnos prema povijesnoj istini – potpuno prihvatiti da se povijest Hrvatske istraži i napiše objektivno i istinito, bez svjetonazorskih i izvanhrvatskih utjecaja.

2. Prihvatiti objektivne zaključke koji proistječu iz objektivnih činjenica i odreći se svega lažnoga i svega štetnoga. Hrvatskoj ne treba lustracija ako komunisti prihvate istinu.

3. Odnos prema hrvatskom jeziku – da ne ulazimo u stručna pitanja reći ću kratko: odreći se nasilja Željka Jovanovića i prihvatiti pravopis koji je usuglasilo Katičićevo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.

4. Odnos prema hrvatskim tradicijama – prigrliti ili barem poštovati tradiciju hrvatske tisućugodišnje borbe za samostalnu državu, hrvatsku kulturu i umjetnost, znanost, domoljublje, plemenitost i junaštvo bez obzira na svjetonazore i povijesne okolnosti, kao u primjeru Zrinskoga i Frankopana.

5. Odnos prema hrvatskom katoličanstvu – poštovati tradiciju, vrijednost i važnost katoličke vjere hrvatskoga naroda (kratko rečeno) u skladu s Vatikanskim ugovorima.
(Molim da me se ovdje ne gnjavi s pravima drugih, jer se ona podrazumijevaju. Ovdje se govori specifično o tome što nedostaje hrvatskim komunistima da postanu prihvaćeni i poštovani u svojemu narodu, kao Franjo Tuđman.)

Pouka na kraju

Istina, oprost, pomirenje… Ne treba nam lustracija, niti išta drugo, samo domoljublje. U času, sretnom času, kad su se okrenuli Franji Tuđmanu, Bernardićevcima se može reći vrlo kratko i vrlo jasno: potrebno je samo da Hrvatsku volite kao što ju je volio Franjo Tuđman. Tada će se stvoriti povjerenje i pomirenje.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Igor Peternel: Drugovi su totalno u šoku

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Privatni album. Igor Peternel/facebook

Ma što otvorili naići ćete na tekstove ljevičarskih žalopojki o tome kako je u drustvu prisutna katastrofa, desničarska revolucija – „Sedlar je u kazališnom vijeću, Hasanbegović u nadzoru HNK, Bruna Esih u Lisinskom, Željka Markić priprema referendume…. Grozno, strašno, užasno..“

Drugovi su godinama navikli da imaju apsolutni monopol na sve intelektualne i kulturne sfere društva i totalno su u šoku što je stiglo vrijeme pluralizma u kojem oni gube neke poluge moći koje drže po običajnom pravu.

Gube ih zato što više nisu inteligencijski nadmoćni. A običajno pravo je najjača droga. Totalno su u šoku što se tradicionalno ljevičarsko oružje poput referenduma uperilo upravo protiv njih samih i što se počelo raspravljati o raspodjeli novca, temi koja je godinama bila tabu.

Jednostavno se ne mogu pomiriti s činjenicom da je njima alternativna scena intelektualno ojačala, da su krkani nešto naučili, da su crveni intelektualni doajeni definitivno pobijeđeni biologijom, nasljednike nisu odgojili, a ljevicu ostavili na milost i nemilost kapacitetima nivoa Bernardića, Markovine i Saše Lekovića.

Na njihovom mjestu i ja bih cvilio. Jer budućnost ne izgleda nimalo obećavajuće.

PETERNEL: Crvena scena se u svim aspektima jezivo ofucala!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Zdravko Marić: PDV ćemo smanjiti prije uvođenja poreza na nekretnine

Objavljeno

na

Objavio

Ministar financija Zdravko Marić uoči sjednice Vlade novinarima je izjavio da ove godine neće biti promjene poreza na dodanu vrijednost (PDV) nego će se to razdoblje iskoristiti za finu i temeljitu analizu i promišljanje.

Na pitanje novinara hoće li biti smanjenja PDV-a nakon što je jučer premijer u Saboru kratko odgovorio na pitanje o potencijalnom smanjenju PDV-a s “da”, ministar financija je u četvrtak odgovorio da ne bi trebao više ništa reći nakon premijera, osim da. Radimo na svemu, krenuli smo već u prvoj godini mandata s poreznim rasterećenjem, što se pokazalo opravdanim i dobrim, s fokusom na izravno oporezivanje dohotka i dobiti, i sigurno da na tim segmentima treba i dalje tražiti mogućnosti i rasterećenja. S obzirom na važnost stope PDV-a, o tom obliku također vodimo brigu i intenzivno razgovaramo, istaknuo je Marić.

Naveo je da je za ovu godinu porezna politika definirana i da neće biti promjene PDV-a, nego će se godina iskoristiti za finu i temeljitu analizu i promišljanje.

Na pitanje hoće li se prije dogoditi smanjenje PDV-a ili porez na nekretnine, odgovorio je da će PDV prije smanjiti, a na upit hoće li to biti za 1 ili koliko posto, rekao je “polako, polako, bit će..”

Zdravko Marić: Hrvatska je zaslužila povećanje kreditnog rejtinga

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari