Pratite nas

Reagiranja

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Postoji laž nad lažima: srpski film ‘Dara iz Jasenovca’

Objavljeno

na

Kad se dobro prouče otkrića suvremenih hrvatskih istraživača (Lozo, Vukić, Matković, Leljak, Jurčević, Pilić i brojni drugi) koja se zadnjih deset godina pojavljuju u javnosti, kao i reakcije na njihove nalaze (Kasapović, Goldstein, Klasić, Jakovina i drugi), dolazimo do dva zaključka:

1) KOMUNISTI I SRBIJA SU NAM SVE LAGALI u jugoslavenskoj historiografiji, sve; ne 95% ili 99%, nego SVE, 100%. Svu povijest, ekonomiju, sociologiju, jezikoslovlje, sve od početka 20. stoljeća do 1990. Od „Bečkoga književnog dogovora“ 1850., preko pokolja hrvatskih vojnika u Odesi 1916., pljačke Hrvatske i progona Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, „ustanka u Srbu“ 1941., partizanskog „antifašizma“ koji je bio Staljinovo osvajanje vlasti, do pokolja stotina tisuća Hrvata 1945. i poslije, te „divote i demokracije“ života u Titovoj Jugoslaviji. Čitajte i mislite i vidjet ćete: SVE.

2) Srbija i komunisti (koji žale za Jugoslavijom a mrze slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku) u lažima ne posustaju ni danas, kad je već i sasvim površnim pregledom literature jasno da su sve lagali. Oni se novim, znanstveno utemeljenim povijesnim podatcima ne suprotstavljaju znanstvenim argumentima nego blaćenjem onih koji iznose argumentirane dokaze o povijesnim lažima (npr. https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-komentari/m-kasapovic-za-globus-vukiceva-knjiga-o-jasenovcu-toksicni-je-sund-kakve-mu-god-bile-intencije-napisao-je-proustasko-pseudohistoriografsko-djelo/8180114/).

Blaćenje, međutim, ne pomaže (npr. https://hrvatskonebo.org/arhiva/2016/05/04/blanka-matkovic-istina-ne-poznaje-sram/), jer danas je Hrvatska slobodna država i sve slobode i ljudska prava vrijede i za nas. Dokazi o laži i lažljivcima prispijevaju u javnost svakodnevno, primjerice: . https://narod.hr/kultura/14-listopada-1942-cetnicki-pokret-manipulacija-brojem-zrtava-u-ndh-potjece-od-spc-a-i-cetnika-a-hrvatski-jugofili-tvrde-isto; https://verbum.hr/ideologija-i-propaganda-velikosrpskoga-genocida-nad-hrvatima (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/roman-leljak-prema-podacima-iz-beograda-u-jasenovcu-su-stradale-1654-osobe/. Neprijateljima postojanja hrvatske države ostala je jedna zadnja šansa: da istraživanja o događajima u 20. stoljeću u Hrvatskoj (Jugoslavijama) proglase „negiranjem Holokausta“, drugim riječima da znanstvena istraživanja i istine koje se pojavljuju (a njih otkrivaju kao povijesne lažove) zabrane, a ono što je objavljeno ignoriranjem i etiketiranjem otjeraju u zaborav.

To pokazuje najnoviji protuhrvatski projekt u Srbiji. Prema „Narodu“, početkom listopada, počelo je snimanje filma „Dara iz Jasenovca“, prvog igranog ostvarenja o, kako prenosi RTS, “najbrutalnijim ustaškim zločinima u Jasenovačkom logoru”. Scenarij za film u koji Srbija ulaže 2,3 milijuna Eura napisala je Nataša Drakulić, a redatelj je Predrag Antonijević (https://narod.hr/kultura/video-srpska-kinematografija-uz-pomoc-drzave-ulaze-2-3-milijuna-eura-u-igrani-film-o-jasenovcu). “Mi smo našu priču, sada govorim o filmskom jeziku, smjestili u nekih šest mjeseci poslije bitke na Kozari, do smještanja u logor. Ali to je potpuno nevažno. Taj logor je postojao i završen je onog dana kada je završen proboj, a posljedice su ostale nesagledive“, rekla je Nataša Drakulić. RTS nadalje navodi kako je majka jednog od glumaca, rodom sa Kozare – “kao sedmogodišnja djevojčica bila u logoru u Sisku, a zatim u Novoj Gradiški”.

Ta rečenica objašnjava i razlog snimanja toga filma: ne će se govoriti o brojevima žrtava jer su uzdrmani i oni od 84.000 (Javna ustanova Spomen područje Jasenovac) i ne će biti dokumentarnih fotografija, npr. slika tvornica koje su radile u Jasenovcu, ne će biti spomena o platnim listama ljudi koji su tamo radili kao logoraši ili kao izvanjski zaposlenici, nema… nema ništa – nego zamišljena priča, uvijena u celofan osjećaja na tužnom sudbinom izmišljene srpske djevojčice (https://direktno.hr/direkt/film-o-jasenovcu-bez-brojki-i-statistika-srbiju-hvata-panika-otkrit-ce-se-sto-su-sve-izmislili-170142/). No bit će to strašan međunarodni udar na Hrvate i Hrvatsku jer u inozemstvu, gdje postoji samo srpska literatura, potpuno lažna, to skoro nitko ne će prepoznati kao podmuklu laž.

Svi podatci i priče koji su u Titovoj Jugoslaviji objavljivani o Jasenovcu ni u čemu nisu bili znanstveno utemeljeni nego su bili izmišljeni, a svako je istraživanje bilo zabranjeno, svako propitivanje kažnjavano. Na kraju – druga istina nije postojala. Kad su 1991. srpske trupe ušle u Jasenovac odnijele su arhiv logora u Beograd i ne žele ga vratiti Hrvatskoj, čak ni kao presliku (mikrofilm). Znali su da tamo leži istina (a gdje će nego u pismohrani!) koju svijet ne smije saznati.

Budući da je povijesnim lažljivcima znanost preopasna za svake a napose za vrlo velike laži – ide se u „umjetnost“. Film u kojemu se može montirati bilokoja priča. Film rade sa savjetnikom Židovom da se hrvatske zločine poveže s Holokaustom i tako ih se produbi i spriječi istraživanja kao „negiranje Holokausta“.

Na osnovi lažirane povijesti rade lažiranu tragičnu priču. Da, postoji laž nad lažima: srpski film o Jasenovcu „Dara iz Jasenovca“.

“Električar iz Jasenovca“

Da bolje ilustriram koliko je duboka laž s filmom „Dara iz Jasenovca“ zamislite da Hrvatska, jednako kao Srbija „Daru iz Jasenovca“ (svi citati u navodnicima koji slijede preuzeti su iz članka https://direktno.hr/zivot/kultura/film-dara-iz-jasenovca-bit-ce-umjetnicko-stvaralastvo-bez-statistike-i-brojeva-snimanje-pocinje-u-rujnu-158980/), snimi o film „Električar iz Jasenovca“, posvećen Emeriku Blumu (https://bs.wikipedia.org/wiki/Emerik_Blum). “Film neće biti dokumentarni, već umjetničko stvaralaštvo koje prenosi iskustvo iz Jasenovca”. Redatelj filma je hrvatski umjetnik Lordan Zafranović, koji ima savjetnika (Barry M. Lituchy, New York), a taj je objasnio da “razlog zbog kojeg radim na filmu jest da natjeram publiku da razumije prirodu onoga što se dogodilo u Jasenovcu“; želi da film „.priča priču, bez statistike i brojeva, da prikaže život jedne do tri osobe s kojima se možete identificirati i kroz čije likove možete razumjeti što se dogodilo u Jasenovcu. Važno je da ne napravimo fikciju od onoga što se tamo događalo – od proizvodnje kotlova i lanaca, školovanja djece koja su s roditeljima prispjela u logor i plaćanja logoraša za njihov rad u logorskim tvornicama i oslobađanja u prigodama državnih blagdana”.

I onda u tom filmu mladi logoraš Emerik Blum održava električno svjetlo u logoru, usput se školuje i prijateljuje s logorašom kompozitorom koji priprema logoraški koncert komponirajući djela koja će izvesti logoraši. Mladi Emerik, međutim, voli nogomet pa potajno gleda logoraški nogometni turnir a jedna visoka lopta prekine električni kabel i on shvati da je važnija struja nego nogomet i svim se silama baci na posao pripreme rasvjete koncerta…

Starac kompozitor ga poučava da je postavljanje svjetala za pozornicu jednako pitanje nadahnuća kao najljepša glazba. Na koncertu logoraši sjede pomiješani s ustašama, imaju ušato U na kapama (koje prije početka koncerta skinu), koncert prođe fantastično, najstroži ustaša plače, pa grli mladoga Emerika i staroga kompozitora, ali na kompozitoru se vidi da jedva stoji na nogama; on sutra umre (imao je tifus ali, zanijet komponiranjem, nije otišao na redovni pregled u logorsku ambulantu); mladi Emerik plače, strogi ustaša nijemo gleda njegov lijes a onda se prekrsti i pozdravi „Za dom spremni“, okrene na peti i ode u boj (mrka kapa, upravo netko iz šume puca po logorašima na Gradini). Otjera napadače trčeći prema njima bez pucanja (doduše, baca ručne bombe), no zadnje ga zrno pogodi (u prsa) i on umire; mladi Emerik očajan trči da vidi kako je, ustaša ga miluje po kosi i smiješi se, pa umre (prije toga zatvara oči), a Emerik nijemo plače. Film završava otpuštanjem Emerika iz logora (cum lauda) i naznakama kako on nakon rata kao odrastao čovjek u Sarajevu stvara socijalistički gigant „Energoinvest“ i organizira Zimsku olimpijadu; pa i on umire, od starosti, a na samrti se smiješi kao onaj strogi ustaša njemu prije toliko godina.

Film bi financirala hrvatska država s 2,3 milijuna Eura, ali tek nakon upornog inzistiranja hrvatske filmske zajednice (koja bi i sama pridonijela financiranju filma) i brojnih nevladinih udruga na čelu s GONG-om. No odlučan bi bio pritisak HNS-a na Vladu da novac koji je namijenila bogatim poduzetnicima usmjeri u taj kulturni projekt, jer kultura nema cijene, a priča o Jasenovcu ne smije biti zaboravljena. Iako je “Jasenovac jedan od najmanje izučavanih logora smrti” film o mladom logorašu Emeriku će biti umjetnički i „natjerati publiku da razumije prirodu onoga što se dogodilo u Jasenovcu.“

Kako bismo se osjećali da Hrvatska napravi takav film? Osjećali bismo se odvratno, mučno, postiđeni što živimo u državi koja radi takve stvari. To je nezamislivo! Iako je u Jasenovcu doista mladi elektroinženjer Emerik Blum održavao struju i poslije napravio „Energoinvest“ i organizirao Zimsku olimpijadu, iako jesu održavani koncerti i predstave za koje je jedan nadareni logoraš komponirao glazbu, iako strogi ustaše u jurišu nisu pucali nego samo bacali ručne bombe, iako su nekim logorašima isplaćivane plaće i iako su mnogi otpušteni iz logora u više prigoda koje su za NDH bile važne.

A mi bismo ipak povraćali od muke i grčili se od stida da Hrvatska napravi takav film pa da joj donese i najveću političku korist na svijetu.

Jasenovac je previše važno mjesto, previše sveto da bi o njemu itko lagao. I najmanje laž o tom mjestu strašna je uvreda svima onima koji su tamo patili i stradali.

Prof. dr. sc. Matko Marušić

narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Do kada će se od najviših institucija vlasti i predstavnika hrvatskih stranaka olako prelaziti preko vrijeđanja žrtava komunističkog terora i srbo-četničke agresije na Republiku Hrvatsku koje se ne mogu više same braniti?

Do kada će se mlakim kritikama poticateljima nasilja te ignoriranjem govora mržnje u javnom prostoru od strane pojedinih saborskih zastupnika i predstavnika vlasti minorizirati njihove opasne poruke upućene svojim neistomišljenicima?

Do kada će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i hrvatska sveučilišta pasivno slušati skandalozne poruke “neuračunjivih” pojedinaca ili namjernih provokatora ili tek objašnjavati građanima da se radi o možebitnom “osobitom” načinom govora, kako smo to neki dan čuli od Davora Bernardića?

Isprike Kreše Beljaka uvredljive su za obitelji naših nedužnih žrtava. Sramota za vas kojima je šutnja jedina obrana od ovakvoga govora mržnje i zato se nemojte čuditi ako se sutra otvori Pandorina kutija i zapljusne nas novim prostotama, nesnošljivošću i prijetnjama.

Ovim putem pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku na časnu funkciju saborskog zastupnika.

Tuga Tarle

 

Otvoreno pismo Krešimiru Beljaku – Sramota za Hrvatsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Prisegom bez lente krši se zakon!

Objavljeno

na

Novoizabrani predsjednik RH Zoran Milanović najavio je da će njegova inauguracija na Pantovčaku, 18. veljače, biti bez počasne garde, straže i predsjedničke lente.

Skromno da skromnije ne može biti.

Također je istaknuo da će ovom svečanom činu biti nazočni samo „ljudi koji tamo trebaju biti“: uži kabinet Vlade, aktualna predsjednica, predsjedništvo Sabora, predsjednik Vrhovnog suda, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, njegova supruga, ljudi koji su bili s njim u kampanji, te još neke osobe koje, kako je naglasio, po svojoj funkciji tamo moraju biti.“

Dakle, svaki predsjednik sam sebi „režira“ inauguraciju.

Jel to po zakonu?

Pored toga, postavlja se pitanje, je li se prisegom bez predsjedničke lente  krši zakon, tim prije jer su zastava i lenta simboli predsjednika Republike Hrvatske.

Bivši žalosni predsjednici RH Mesić i Josipović također su totalno ignorirali lentu, dok ju je Kolinda Grabar Kitarović na svojoj inauguraciji na oduševljenje skupa samo – pokazala.

Jedini koji je nosi lentu bio je prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman.

Josipović i Mesić nisu je željeli ni pokazati baš iz razloga što ju je nosio čovjek koji je među najzaslužnijima za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Milanović je i po tom pitanju krenuo za njima! S obzirom da je nošenje predsjedničke lente uz ostalo  „utkano“ u Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske (na snazi od 1990.) kod nas očito i predsjednik države može bez ikakvih sankcija prekršiti zakon, jer se, kao u ovoj prigodi, to njemu ne dopada!

Hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata se ne dopada što će ih, već od prvih dana, novi predsjednik države marginalizirati, ali to ne znači da će oni javno govoriti da  Milanović nije i njihov predsjednik.

Kakav je takav je – predsjednik je, a ono što je još žalosnije dobrim su ga dijelom birali i sami branitelji. Naime, da je većina glasovala protiv njega vjerojatno bi taj, koji bi bio izabran umjesto Milanovića, s ponosom i čašću nosio i predsjedničku lentu, a ovako imamo i imat ćemo što smo (sami) izabrali.

Daljnjih pet godina na Pantovčaku branitelje će „predstavljati“ razni matići i slični, od kojih ponovno možemo očekivati pljuvanje i bljuvanje po Tuđmanu, braniteljima i Domovinskome ratu.

Dogodit će se čudo ako se nešto s tim u svezi promijeni, odnosno da nećemo biti u pravu.

A ako na dan inauguracije ne će biti predsjedničke lente onda se ni drugi ne trebaju držati zakona „kao pijan plota“, što prije svega za one koji su bili prvi kad je trebalo znači – piši kući propalo je!

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari