Pratite nas

Komentar

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Pozivam hrvatski narod da glasuje za gđu Kolindu Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Točna je hipoteza Uredništva HKV da „dok na ljevici za sada imamo jednoga kandidata kojega unisono podupire cijeli lijevi politički spektar, bez obzira na razlike, na nacionalnome spektru imamo sve snažniju polarizaciju. Stvara se dojam da se ciljano izaziva što žešća polarizacija, pa i mržnja, između simpatizera Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore kako u drugome krugu, neovisno tko od njih ušao u taj krug, simpatizeri gubitničke strane ne bi glasovali za kandidata koji je ušao u drugi krug, što bi otvorilo vrata pobjedi Zorana Milanovića.“

No to su komunistički trikovi otkad oni više ne vladaju jamama bezdankama, verbalnim deliktom i jednopartijskim sustavom. Ostali su im samo mediji i njima se obilato koriste. S druge strane, dio slabije upućenih domoljubnih birača ipak je progutao neprestanu komunističku propagandu da je u Hrvatskoj loše, da su političari (pritom ih mediji usmjeravaju na HDZ) korumpirani, da je Plenković briselski agent postavljan od Engleza (?) a da je gđa Kolinda Grabar Kitarović „glupa ženska“ koja stalno radi gafove i nema pojma o politici.

Pritom nitko nema duhovne i intelektualne snage misliti koga može dobiti umjesto Plenkovića i Grabar Kitarović. Jer da o tome dobro promisli, uhvatila bi ga jeza od onoga što (koga) bi sagledao. Dvaput smo imali komuniste, a oni su odmah ukinuli pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburškom komemoracijom, Komisiju za žrtve rata i poraća, uvrijedili branitelje, propali za nekoliko razina na rang listama ekonomske pouzdanosti svjetskih stručnjaka i višestruko u oba mandata povećali inozemni dug. Danas rade na propasti hrvatskoga osnovnog i srednjeg školstva, ali to je zasebna tema.

Dugu analizu, zapravo podsjećanje, ostavit ću za drugu priliku i upućenijima od mene, a ovdje ću se usredotočiti na predstojeće izbore za predsjednicu Republike Hrvatske.

Kako birati predsjednika Republike Hrvatske

Vjerujem da su ljudi uočili da SDP i HNS, kao i njihove prateće „nevladine“ udruge, ustraju na ideji da se predsjednik Republike Hrvatske bira u Saboru. Ljudi, to je izravan udar na hrvatsku državnost! Jednako kao i protuhrvatska ideja da se „smanji broj županije“, koju smo jedva suzbili! Hrvatski se predsjednik bira na općim predsjedničkim izborima i time dobiva veličanstvenu snagu i legitimitet predsjednika kojeg su izabrali svi građani. Da se izbor prebaci u Sabor, on bi postao roba za stranačko trgovanje poput izbora Ustavnih sudaca. Time bi se predsjedniku ukinuo svaki ugled, a time i Državi, što i jest cilj SDP-a, HNS-a i sličnih.

Tko god spomene da bi predsjednika slobodne, samostalne, demokratske, svete i vječne Hrvatske trebalo birati u Saboru, znajte da se radi o neprijatelju hrvatske države i hrvatskog naroda. To je prvo o čemu treba misliti.

Stanje u Hrvatskoj

Druga protuhrvatska komunističko-četnička teza je da je u Hrvatskoj stanje loše i da postoje brojne nepravde i korupcija političara koji se bogate na račun siromašnih. Otud iseljavanje, blokirani i – sve do slabe igre Hajduka. To je također udbaška protuhrvatska laž. Dokazi za tu laž traže se (mediji!) na pojedinačnim primjerima – tragedijama, bolestima, gluposti i razočaranosti. A to je krivi pristup. Stanje u državi može se ukupno ocijeniti samo – ukupnim statističkim pokazateljima.

A ti su pokazatelji jako dobri i toliko ih je da ih čak ne mogu sve ni nabrojiti. Ipak mogu reći da mi je najdraže to što je državni godišnji proračun uravnotežen čak na mali suficit. Neka netko kaže – kad je to Hrvatskoj bilo, napose u slučajevima tragične vladavine komunista, kako u komunizmu tako i u demokraciji!?

Zaboravili smo da je autocesta Zagreb-Split sagrađena u slobodnoj Hrvatskoj! Zaboravili smo koje se sve autoceste, obilaznice, mostovi, željezničke pruge, škole, vrtići, muzeji, staze i hoteli danas grade u Hrvatskoj! Zaboravili smo koliki je bio, a koliki je sada BDP, vanjski dug, plaće, mirovine, pomoći siromašnima, športu, umjetnosti, svemu!

Naravno da je to još uvijek razmjerno malo, da fali, da bi trebalo bolje i više, ali da je toliko dobro da nikad u našoj povijesti nije bilo bolje sasvim je jasno i istinito. Naši neprijatelji trube iz medija da smo „među zadnjima u EU“. Pa naravno da jesmo! Iz treće smo lige (genocid 1945., 45 godina komunizma, rat, razaranja, obnova, neznanje) ušli u Ligu prvaka i neki se čuda da i tu nismo među prvima. Primjer je Dinamo: bude prvak Hrvatske, uđe u Ligu prvaka i onda većinu utakmica izgubi, pa je među najslabijima. Da – ali u Ligi prvaka! Hajde se ti (Vučiću, Komšiću) plasiraj u Ligu prvaka!

Dapače, hrvatsko bogatstvo je čak i veće, napose na osobnoj razini. Hrvati u postotku stanovnika imaju najviše nekretnina na svijetu, štednja za koju se zna golema je, a ona za koju se ne zna još je veća. A još da se stvarno naplati porez i da se suzbije siva ekonomije – recite sami – koliko bi se povećao BDP?

Samo nerazuman čovjek, ili hrvatski neprijatelj, može biti nezadovoljan što su gospođe Pejčinović Burić, Šuica, Maletić, i još dvije, a zaboravih im časna imena, toliko visoko pozicionirane u europskoj politici! Samo smrdljivci mogu Europi cinkati svoju sugrađanku da je prebogata pa zato tražiti da ju ne izaberu! Zdravi, normalni ljudi to ne mogu! Pozicije tih žena sjaj su hrvatske slobode, pobjede, kulture i politike! I kad Europa ignorira cinkaroše, oni se ne stide, ne ustrijele se, ma ni ne ispričaju se. Oni nisu ni veleizdajnici, veleizdajnici su nešto grozno ali veliko, vele“; oni su vrane, lešinari, ne-ljudi, bijede. Valja se također prisjetiti da feministice i slična društva ni tim petorim ženama niti gđi predsjednici nikad (nikad!) nisu uputile ni riječi podrške ili čestitanja! A istodobno zanovijetaju da su žene diskriminirane u hrvatskoj politici. Da ne žele možda da svi zajedno poguramo gđu Mrak Taritaš, Radu Borić, Marijanu Puljak ili Daliju Orešković?

Uz predivnu zemlju, koja kao takva postaje legendarna u svijetu, dobre ljude koji su svoju dobrotu i kulturu pokazali od prvih višestranačkih izbora do trenutnih napora oko traženja kapetana Dina Miškića, mira i stabilnosti, općega bogatstva (ponavljam, molim ne navodite pojedinačne slučajeve; njih bi trebalo pomno istražiti i svašta bi se našlo!) Hrvatska, o ljubljena, divna i sveta Hrvatska, postaje doista jedna od najbogatijih zemalja svijeta (cit. Grabar Kitarović K.)! Jer – što je bogatstvo jednoga naroda? BDP? Velike kompanije? Poznati bogataši? Prosječna plaća? Ne – čovjekovo bogatstvo je sve – do klime i uspjeha djece u školi. I kad se sve zbroji (a teško je zbrojiti), proistječe da je Hrvatska već danas jedna od najbogatijih država na svijetu. (O tome možemo posebno raspravljati.)

Kolinda Grabar Kitarović

Gđa Kolinda Grabar Kitarović je Božji dar hrvatskom narodu za njegovu hrabrost, dobrotu, žrtvovanje, odgovornost, politički zrelost i kulturu općenito. Ta prekasna žena bila je u svim školama blistava učenica, a školovanje je okrunila time što je godinama bila potpredsjednica NATO-a! I koji se to luđak, koji neprijatelj usudi reći da ona ne zna politiku. Čak je vodeći anti-zastupnik u Saboru, golemim naporom, gđi Grabar Kitarović nabrojio samo dvije mane: da je nije izmjestila s Pantovčaka i da je – krivo – rekla da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. S Pantovčaka nije otišla jer na Markovu trgu nije nađena lokacija dovoljne sigurnosti i komunikacijskog potencijala, a da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih država na svijetu – bila je u pravu. To sam skicirao prethodno (gore) u testu, a Vi izvolite provesti dublju analizu za svoj strogi izračun.

Kao predsjednica Države, gđa Grabar Kitarović radila je – ma baš fantastično! Ako se prisjetimo da su njezine ovlasti „suradnja s Vladom u Vanjskoj politici“ i da je glavna zapovjednica Hrvatskih oružanih snaga, te čimbenik stabilnosti, mira i tolerancije jer je izabrana izravno od naroda, onda vidimo sljedeće:

– U vanjskoj politici postigla je djela neviđena, npr. da je predsjedala sastankom na kojemu je jedan od sudionika bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, g. Donald Trump. Da je jako, jako popularna i cijenjena u svijetu, i to ne samo od oni koji cijene lijepe, pametne i obrazovane žene (kao ja) nego i od najviših svjetskih političara. Da je predsjednica svih žena predsjednica svijeta. Da je s g. V. Putinom riješila problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu. Da je donijela koncept Triju mora, koji nije mrtvo slovo na papiru nego projekt koji sada Prihvaća i Njemačka i Rusija i SAD. (Ne znam sve nabrojiti, a što bi tek bilo da znamo i što tajne službe znaju…) Ah, da – nema govora o tome da je pogriješila što je primila g. Vučića u Zagrebu! To je potez koji se ne može izbjeći, koji se ne smije izbjeći, koji je potreba i koji, iako nije donio nikakve koristi (Vučić je donio dokumente o troje nestalih u ratu koji su već bili nađeni i to se zove „srpska posla“), ali, brate, nije ni štete. Osobno sam uživao zamišljajući kako se Vučić izjeda u sebi kad iz blizine gleda sjajnu Hrvatsku.

– Da je s bratom Damirom Krstičevićem i njegovima hrvatsku vojsku od vremena komunističke propasti i uništavanja dovela na razinu pristojne članica NATO-a.

– Da je posjetila sve županije i u svima bila dirljivo primljena, usrećila ljude i nastojala im pomoći (v. Slavonski Brod). Da, pjevala je s ljudima, ljudima je to velika čast i gušt! A ako je pjevala, je li „dištonavala“? Nemam pojma (jer nemam sluha), ali vidio sam da su ljudi sretni što s njima pjeva pjesme koje su im najdraže.

– I o jednom (pokušanom) niskom udarcu: je li upisala kći na Harvard? Jest. A je li to dobro ili nije. Ma dobro, je, odlično, to je veliki privatni uspjeh. A budući da se radi o majci koja je k tome i naša predsjednica, čini mi se da sretni i ponosni trebamo biti i mi.

Ostali predsjednički kandidati

Ostali predsjednički kandidati nikako ne mogu, a i ne smiju, ugroziti ponovni izbor gđe Grabar Kitarović.

G. Milanovića nipošto ne smijemo ne samo izabrati, nego ni dopustiti da zbog naših gluposti i nesloge bude izabran. Komunizam je smrt za svaki narod, a za hrvatski barem milijun puta.

G. Škoro je nastupio privlačno, jer je prvi govor pripremio sa stručnjacima pa ga je čitao. Nakon toga nismo čuli gotovo ništa, a ono što smo napola čuli (komunističkim medijima nije vjerovati) – nije dobro. Ispod časti mi je čovjeka tračati na osnovi tako malo informacija. Čut ćemo ga u kampanji, kad se više ne će moći šaliti u odgovoru na pitanje što će napraviti s Titovom bistom na Pantovčaku (koju je Predsjednica dala premjestiti u muzej u Zagorju.) U međuvremenu je EU donijela najjasniju i najjaču osudu komunizma, u kojoj se kritizira i to što u nekim državama još uvijek ima ulica, trgova i spomenika komunističkim velikanima, pa je g. Škoro jako pogriješio što tu deklaraciju nije ni pročitao, niti je za nju čuo… ili ne zna što bi o njoj rekao.

Ostali kandidati nisu vrijedni spomena. Onaj jedan navodni znanstvenik iz Dijaspore govori kao dijete u sedmom osnovne, g. Kolakušić kao da je pao s Marsa, a navodno je kandidatkinja čak i gđa Dalija Orešković, o tempora, o mores!

Zaključak

Gđa Kolinda Grabar Kitarović je, s obzirom na vrijeme mira i prosperiteta i predsjedničke ovlasti, predsjednica ranga dr. Franje Tuđmana. Tko god za nju ne glasuje nije dovoljno odgovoran prema svojoj državi, narodu, obitelji i samome sebi.

Komunistički trik izazivanja raskola domoljubnih birača između gđe Grabar Kitarović i g. M. Škore ne će upaliti. Komunisti su previše glupi, previše lijeni i previše napuhani da bi išta sami postigli. Oni mogu dobiti samo našim samoubilačkim pogrješkama, kao što je bilo onih nekoliko kad smo tragično birali i krive predsjednike i krivu saborsku većinu. To nas je skupo stajalo, pa se nadam da smo na tim primjerima dovoljno naučili i da svoju građansku sreću više ne ćemo slijepo i blesavo stavljati na kocku koju kotrljaju žuti mediji.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pukla ljubav: Škorina ekipa sad mu ruši kampanju?

Objavljeno

na

Objavio

Pala knjiga na dva slova. U ovom kontekstu riječ je o izbornom stožeru Miroslava Škore i njegovom razlazu s dojučerašnjim najboljim prijateljima.

Početkom rujna razišao se s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović, a ovih dana postoje ozbiljne tenzije na relaciji Škoro-Bujanec i pitanje je tko mu ostaje, piše Express.

Kampanju Škori predvode Mate Mijić, donedavni kolumnist Večernjeg lista te Miljenko Ćurić, estradni menadžer poznat po suradnji s Thompsonom i Matom Bulićem. Šef Škorina stožera Mate Mijić radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam.

Škorin program sažeo je u osam riječi: ‘Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju’. Na pitanje tko su ti, rekao je: ‘Oni koji su izdali svoje birače’.

Ono što u Škorinoj kampanji može biti problematično je što Mijić nema široko političko iskustvo, kao ni PR iskustvo, pa zato i ne čude gafovi iz stožera koji su procurili u javnost.

Naime, iskusan PR-ovac ne bi dozvolio takve greške u koracima i pitanje je ima li Mijić dovoljno sposobnosti bez još sličnih afera izvući kampanju do kraja.

Posebno je zanimljivo primijetiti da je Ćurić naveden na službenim stranicama Miroslava Škore (pjevača, ne kandidata) pod kontakt osoba za upite za nastupe.

A što menadžer koji je spojio Bulića, Thompsona i Škoru na nastupu na Bujančevoj svadbi može donijeti predsjedničkom kandidatu nije baš potpuno jasno. Zna se da je Ćurić bio član one famozne HDZ-ove grupe na WhatsAppu “Uskoci i hajduci” zbog koje je premijer potjerao nekoliko članova stranke.

“Od 2014. godine poslovno surađujem sa Škorom, a Deklaracijom o ljudskim pravima, kao i Ustavom, zajamčena mi je sloboda rada”, kratko je odgovorio Ćurić na pitanje Večernjeg lista kako to da se nije iščlanio iz HDZ-a ako podržava suparničkog kandidata Škoru.

Odavno je bilo očito da Bujanec igra daleko najveću ulogu u Škorinoj predsjedničkoj kampanji iako nema nikakvu formalnu ulogu. Njemu se pripisuju velike zasluge za mandat aktualne predsjednice, a i Škoro je svoju kampanju počeo u emisiji Bujica. Međutim, nakon optužbi za montažu govora, vidjet ćemo kako će nekad bliski prijatelji nastaviti suradnju, piše Express.

Podsjećanja radi, Bujanec je prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio snimku Škorina govora u Novom Zagrebu gdje je predsjednički kandidat, između ostaloga, rekao: “Otići ću i u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba prekopat ćemo sve!”

Komentirao je i pozdrav Za dom spremni: “Ne bojim se govoriti o tome, jer znam istinu! To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za Hrvatsku ’91. godine! To je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo! Neće mi nitko govoriti da je to pozdrav koji nekome smeta, jer je korišten od ’41. do ’45. godine. Koristili su i riječ Hrvatska, himnu ‘Lijepa naša’, plaćali su kunama, javnica Krugovalne postaje Zagreb bila je ‘U boj, uboj’…”

Već idući dan će Škoro reći da su neke stvari u toj snimci montirane.

“Ako poslušate tu vijest koja je izmontirana onda ona glasi da ćemo prekopati sve, a nakon toga definitivno ne ide riječ Jasenovac. Kao znanstvenik uistinu tvrdim da treba prekopati sve arhive i učiniti ih dostupnima te znanstvenim pristupom doći do istine. Nažalost, naše arhive su uglavnom u Beogradu. Ako se mi ne možemo dogovoriti kako doći do istine onda treba utvrđivanje istine prepustiti međunarodnim komisijama”, pojasnio je Škoro.

Kako je Ivica Relković prije nekoliko dana komentirao za Express, Škoro je imao svoju priliku za političkim uspjehom:

“Škoro je primjer političke taktike koja umjesto da (školski rečeno) brzo usvaja znanje i preskače razrede, vraća se na staro gradivo, višestruko ga utvrđuje i gotovo dragovoljno ponavlja razred. Koliko god se na početku činilo da će upravo on detronizirati Kolindu Grabar-Kitarović, sad je sve izvjesnije da će ona u drugi krug (a moguće i do pobjede) upravo zahvaljujući njegovoj predizbornoj taktici. Sportski rečeno, on je izveo savršen troskok do odraza na trećem koraku. Na prvom koraku (odrazu) imao je 9%, na drugom 13%, a na trećem 18%. I onda, umjesto da (ponijet akumuliranom inercijom koja je prevarila i jednog Stjepana Mesića, jer ga je previše podsjetila na vlastiti troskok iz 2000. godine) leti prema 25 ili 30%, on kao da se u završnom letu nakon trećeg odraza zalijepio za nevidljivi stakleni zid i ostao tako zalijepljen (vjerojatno do kraja kampanje, ako nešto radikalno ne promijeni).”

Bujanec kao glavni i odgovorni za upravljanje hrvatskom ekstremnom desnicom, sada će se možda okrenuti u nekom drugom smjeru. Ali jedno pitanje i dalje čeka odgovor. Ako mu ne odgovara Kolinda, sada ima problema sa Škorom, tko preostaje?, piše Express.

Škoro o ‘prekapanju Jasenovca’ – Tvrdi da je izjava montirana u lažnu vijest usmjerenu protiv njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari