Pratite nas

Komentar

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Pozivam hrvatski narod da glasuje za gđu Kolindu Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Točna je hipoteza Uredništva HKV da „dok na ljevici za sada imamo jednoga kandidata kojega unisono podupire cijeli lijevi politički spektar, bez obzira na razlike, na nacionalnome spektru imamo sve snažniju polarizaciju. Stvara se dojam da se ciljano izaziva što žešća polarizacija, pa i mržnja, između simpatizera Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore kako u drugome krugu, neovisno tko od njih ušao u taj krug, simpatizeri gubitničke strane ne bi glasovali za kandidata koji je ušao u drugi krug, što bi otvorilo vrata pobjedi Zorana Milanovića.“

No to su komunistički trikovi otkad oni više ne vladaju jamama bezdankama, verbalnim deliktom i jednopartijskim sustavom. Ostali su im samo mediji i njima se obilato koriste. S druge strane, dio slabije upućenih domoljubnih birača ipak je progutao neprestanu komunističku propagandu da je u Hrvatskoj loše, da su političari (pritom ih mediji usmjeravaju na HDZ) korumpirani, da je Plenković briselski agent postavljan od Engleza (?) a da je gđa Kolinda Grabar Kitarović „glupa ženska“ koja stalno radi gafove i nema pojma o politici.

Pritom nitko nema duhovne i intelektualne snage misliti koga može dobiti umjesto Plenkovića i Grabar Kitarović. Jer da o tome dobro promisli, uhvatila bi ga jeza od onoga što (koga) bi sagledao. Dvaput smo imali komuniste, a oni su odmah ukinuli pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburškom komemoracijom, Komisiju za žrtve rata i poraća, uvrijedili branitelje, propali za nekoliko razina na rang listama ekonomske pouzdanosti svjetskih stručnjaka i višestruko u oba mandata povećali inozemni dug. Danas rade na propasti hrvatskoga osnovnog i srednjeg školstva, ali to je zasebna tema.

Dugu analizu, zapravo podsjećanje, ostavit ću za drugu priliku i upućenijima od mene, a ovdje ću se usredotočiti na predstojeće izbore za predsjednicu Republike Hrvatske.

Kako birati predsjednika Republike Hrvatske

Vjerujem da su ljudi uočili da SDP i HNS, kao i njihove prateće „nevladine“ udruge, ustraju na ideji da se predsjednik Republike Hrvatske bira u Saboru. Ljudi, to je izravan udar na hrvatsku državnost! Jednako kao i protuhrvatska ideja da se „smanji broj županije“, koju smo jedva suzbili! Hrvatski se predsjednik bira na općim predsjedničkim izborima i time dobiva veličanstvenu snagu i legitimitet predsjednika kojeg su izabrali svi građani. Da se izbor prebaci u Sabor, on bi postao roba za stranačko trgovanje poput izbora Ustavnih sudaca. Time bi se predsjedniku ukinuo svaki ugled, a time i Državi, što i jest cilj SDP-a, HNS-a i sličnih.

Tko god spomene da bi predsjednika slobodne, samostalne, demokratske, svete i vječne Hrvatske trebalo birati u Saboru, znajte da se radi o neprijatelju hrvatske države i hrvatskog naroda. To je prvo o čemu treba misliti.

Stanje u Hrvatskoj

Druga protuhrvatska komunističko-četnička teza je da je u Hrvatskoj stanje loše i da postoje brojne nepravde i korupcija političara koji se bogate na račun siromašnih. Otud iseljavanje, blokirani i – sve do slabe igre Hajduka. To je također udbaška protuhrvatska laž. Dokazi za tu laž traže se (mediji!) na pojedinačnim primjerima – tragedijama, bolestima, gluposti i razočaranosti. A to je krivi pristup. Stanje u državi može se ukupno ocijeniti samo – ukupnim statističkim pokazateljima.

A ti su pokazatelji jako dobri i toliko ih je da ih čak ne mogu sve ni nabrojiti. Ipak mogu reći da mi je najdraže to što je državni godišnji proračun uravnotežen čak na mali suficit. Neka netko kaže – kad je to Hrvatskoj bilo, napose u slučajevima tragične vladavine komunista, kako u komunizmu tako i u demokraciji!?

Zaboravili smo da je autocesta Zagreb-Split sagrađena u slobodnoj Hrvatskoj! Zaboravili smo koje se sve autoceste, obilaznice, mostovi, željezničke pruge, škole, vrtići, muzeji, staze i hoteli danas grade u Hrvatskoj! Zaboravili smo koliki je bio, a koliki je sada BDP, vanjski dug, plaće, mirovine, pomoći siromašnima, športu, umjetnosti, svemu!

Naravno da je to još uvijek razmjerno malo, da fali, da bi trebalo bolje i više, ali da je toliko dobro da nikad u našoj povijesti nije bilo bolje sasvim je jasno i istinito. Naši neprijatelji trube iz medija da smo „među zadnjima u EU“. Pa naravno da jesmo! Iz treće smo lige (genocid 1945., 45 godina komunizma, rat, razaranja, obnova, neznanje) ušli u Ligu prvaka i neki se čuda da i tu nismo među prvima. Primjer je Dinamo: bude prvak Hrvatske, uđe u Ligu prvaka i onda većinu utakmica izgubi, pa je među najslabijima. Da – ali u Ligi prvaka! Hajde se ti (Vučiću, Komšiću) plasiraj u Ligu prvaka!

Dapače, hrvatsko bogatstvo je čak i veće, napose na osobnoj razini. Hrvati u postotku stanovnika imaju najviše nekretnina na svijetu, štednja za koju se zna golema je, a ona za koju se ne zna još je veća. A još da se stvarno naplati porez i da se suzbije siva ekonomije – recite sami – koliko bi se povećao BDP?

Samo nerazuman čovjek, ili hrvatski neprijatelj, može biti nezadovoljan što su gospođe Pejčinović Burić, Šuica, Maletić, i još dvije, a zaboravih im časna imena, toliko visoko pozicionirane u europskoj politici! Samo smrdljivci mogu Europi cinkati svoju sugrađanku da je prebogata pa zato tražiti da ju ne izaberu! Zdravi, normalni ljudi to ne mogu! Pozicije tih žena sjaj su hrvatske slobode, pobjede, kulture i politike! I kad Europa ignorira cinkaroše, oni se ne stide, ne ustrijele se, ma ni ne ispričaju se. Oni nisu ni veleizdajnici, veleizdajnici su nešto grozno ali veliko, vele“; oni su vrane, lešinari, ne-ljudi, bijede. Valja se također prisjetiti da feministice i slična društva ni tim petorim ženama niti gđi predsjednici nikad (nikad!) nisu uputile ni riječi podrške ili čestitanja! A istodobno zanovijetaju da su žene diskriminirane u hrvatskoj politici. Da ne žele možda da svi zajedno poguramo gđu Mrak Taritaš, Radu Borić, Marijanu Puljak ili Daliju Orešković?

Uz predivnu zemlju, koja kao takva postaje legendarna u svijetu, dobre ljude koji su svoju dobrotu i kulturu pokazali od prvih višestranačkih izbora do trenutnih napora oko traženja kapetana Dina Miškića, mira i stabilnosti, općega bogatstva (ponavljam, molim ne navodite pojedinačne slučajeve; njih bi trebalo pomno istražiti i svašta bi se našlo!) Hrvatska, o ljubljena, divna i sveta Hrvatska, postaje doista jedna od najbogatijih zemalja svijeta (cit. Grabar Kitarović K.)! Jer – što je bogatstvo jednoga naroda? BDP? Velike kompanije? Poznati bogataši? Prosječna plaća? Ne – čovjekovo bogatstvo je sve – do klime i uspjeha djece u školi. I kad se sve zbroji (a teško je zbrojiti), proistječe da je Hrvatska već danas jedna od najbogatijih država na svijetu. (O tome možemo posebno raspravljati.)

Kolinda Grabar Kitarović

Gđa Kolinda Grabar Kitarović je Božji dar hrvatskom narodu za njegovu hrabrost, dobrotu, žrtvovanje, odgovornost, politički zrelost i kulturu općenito. Ta prekasna žena bila je u svim školama blistava učenica, a školovanje je okrunila time što je godinama bila potpredsjednica NATO-a! I koji se to luđak, koji neprijatelj usudi reći da ona ne zna politiku. Čak je vodeći anti-zastupnik u Saboru, golemim naporom, gđi Grabar Kitarović nabrojio samo dvije mane: da je nije izmjestila s Pantovčaka i da je – krivo – rekla da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. S Pantovčaka nije otišla jer na Markovu trgu nije nađena lokacija dovoljne sigurnosti i komunikacijskog potencijala, a da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih država na svijetu – bila je u pravu. To sam skicirao prethodno (gore) u testu, a Vi izvolite provesti dublju analizu za svoj strogi izračun.

Kao predsjednica Države, gđa Grabar Kitarović radila je – ma baš fantastično! Ako se prisjetimo da su njezine ovlasti „suradnja s Vladom u Vanjskoj politici“ i da je glavna zapovjednica Hrvatskih oružanih snaga, te čimbenik stabilnosti, mira i tolerancije jer je izabrana izravno od naroda, onda vidimo sljedeće:

– U vanjskoj politici postigla je djela neviđena, npr. da je predsjedala sastankom na kojemu je jedan od sudionika bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, g. Donald Trump. Da je jako, jako popularna i cijenjena u svijetu, i to ne samo od oni koji cijene lijepe, pametne i obrazovane žene (kao ja) nego i od najviših svjetskih političara. Da je predsjednica svih žena predsjednica svijeta. Da je s g. V. Putinom riješila problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu. Da je donijela koncept Triju mora, koji nije mrtvo slovo na papiru nego projekt koji sada Prihvaća i Njemačka i Rusija i SAD. (Ne znam sve nabrojiti, a što bi tek bilo da znamo i što tajne službe znaju…) Ah, da – nema govora o tome da je pogriješila što je primila g. Vučića u Zagrebu! To je potez koji se ne može izbjeći, koji se ne smije izbjeći, koji je potreba i koji, iako nije donio nikakve koristi (Vučić je donio dokumente o troje nestalih u ratu koji su već bili nađeni i to se zove „srpska posla“), ali, brate, nije ni štete. Osobno sam uživao zamišljajući kako se Vučić izjeda u sebi kad iz blizine gleda sjajnu Hrvatsku.

– Da je s bratom Damirom Krstičevićem i njegovima hrvatsku vojsku od vremena komunističke propasti i uništavanja dovela na razinu pristojne članica NATO-a.

– Da je posjetila sve županije i u svima bila dirljivo primljena, usrećila ljude i nastojala im pomoći (v. Slavonski Brod). Da, pjevala je s ljudima, ljudima je to velika čast i gušt! A ako je pjevala, je li „dištonavala“? Nemam pojma (jer nemam sluha), ali vidio sam da su ljudi sretni što s njima pjeva pjesme koje su im najdraže.

– I o jednom (pokušanom) niskom udarcu: je li upisala kći na Harvard? Jest. A je li to dobro ili nije. Ma dobro, je, odlično, to je veliki privatni uspjeh. A budući da se radi o majci koja je k tome i naša predsjednica, čini mi se da sretni i ponosni trebamo biti i mi.

Ostali predsjednički kandidati

Ostali predsjednički kandidati nikako ne mogu, a i ne smiju, ugroziti ponovni izbor gđe Grabar Kitarović.

G. Milanovića nipošto ne smijemo ne samo izabrati, nego ni dopustiti da zbog naših gluposti i nesloge bude izabran. Komunizam je smrt za svaki narod, a za hrvatski barem milijun puta.

G. Škoro je nastupio privlačno, jer je prvi govor pripremio sa stručnjacima pa ga je čitao. Nakon toga nismo čuli gotovo ništa, a ono što smo napola čuli (komunističkim medijima nije vjerovati) – nije dobro. Ispod časti mi je čovjeka tračati na osnovi tako malo informacija. Čut ćemo ga u kampanji, kad se više ne će moći šaliti u odgovoru na pitanje što će napraviti s Titovom bistom na Pantovčaku (koju je Predsjednica dala premjestiti u muzej u Zagorju.) U međuvremenu je EU donijela najjasniju i najjaču osudu komunizma, u kojoj se kritizira i to što u nekim državama još uvijek ima ulica, trgova i spomenika komunističkim velikanima, pa je g. Škoro jako pogriješio što tu deklaraciju nije ni pročitao, niti je za nju čuo… ili ne zna što bi o njoj rekao.

Ostali kandidati nisu vrijedni spomena. Onaj jedan navodni znanstvenik iz Dijaspore govori kao dijete u sedmom osnovne, g. Kolakušić kao da je pao s Marsa, a navodno je kandidatkinja čak i gđa Dalija Orešković, o tempora, o mores!

Zaključak

Gđa Kolinda Grabar Kitarović je, s obzirom na vrijeme mira i prosperiteta i predsjedničke ovlasti, predsjednica ranga dr. Franje Tuđmana. Tko god za nju ne glasuje nije dovoljno odgovoran prema svojoj državi, narodu, obitelji i samome sebi.

Komunistički trik izazivanja raskola domoljubnih birača između gđe Grabar Kitarović i g. M. Škore ne će upaliti. Komunisti su previše glupi, previše lijeni i previše napuhani da bi išta sami postigli. Oni mogu dobiti samo našim samoubilačkim pogrješkama, kao što je bilo onih nekoliko kad smo tragično birali i krive predsjednike i krivu saborsku većinu. To nas je skupo stajalo, pa se nadam da smo na tim primjerima dovoljno naučili i da svoju građansku sreću više ne ćemo slijepo i blesavo stavljati na kocku koju kotrljaju žuti mediji.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Krešimir Kartelo – Svako povećanje javnog duga značilo bi poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Zoran Milanović kako bi on dao dodatnih 400 milijuna kuna godišnje nastavnim i nenastavnim djelatnicima. Dakle, na stranu to što se ovdje radi o eklatantnom ekonomskom štetočini, svako zaduživanje za namicanje sredstava, odnosno svako povećanje javnog duga dovelo bi do snižavanja kreditnog rejtinga, povećanja kamata, a u kontrakcijskom razdoblju to bi značilo i poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća, a istovremeno snizio vrijednost svih onih plaća, i to ne samo u javnom sektoru poput policije ili vojske, koje nisu narasle.

I kad bi netko htio pohvaliti Plenkovića zbog proklamirane financijske odgovornosti treba se sjetiti vrlo važne odrednice njegova političkog smjera: on nije smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru, on je, naprotiv, povećao broj državnih dužnosnika i pritom na vlast doveo najgladniju skupinu parazita – HNS i SDSS.

Jedina financijska odgovornost u ovom slučaju bio bi obračun s rashodovnom stranom proračuna, naročito s parazitima i smanjenje državnoga duga.

Naime, ne treba biti prepametan kako bi se zaključilo da jedan iznos dijeljen s manjim brojem ljudi od dosadašnjeg znači veću plaću nego sad.

Ali to ne mogu napraviti stranke koje izvor političke moći crpe iz državnog sektora, komentirao je Krešimir Kartelo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo

Objavljeno

na

Objavio

Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.

Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.

Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”

Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.

Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…

To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović

 

HDZ ismijao Milanovića – Nisam licemjer, ali…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari