Pratite nas

Komentar

Prof. dr. sc. Matko Marušić: ‘Sjetite se Franje Tuđmana i ne igrajte se svojom sudbinom’

Objavljeno

na

Politička situacija u Hrvatskoj nije onakva kakvom ju vidi većina ljudi koji se uopće zanimaju za politiku. Problem je u tome da se politika u Hrvatskoj ne može i ne smije razmatrati bez poznavanja svjetske politike, točnije politike u dijelovima svijeta koje nazivamo Zapadom.

Ljudi (čujem u razgovorima) podcjenjuju vijesti koje dolaze iz inozemstva. Ne prate vijesti redovito i dobivaju fragmente koji su ponekad toliko apsurdni da se čine nevažnima. A radi se zapravo o svjetskoj komunističkoj revoluciji „drugim sredstvima“, koja pobjeđuje kršćanski Zapad (Jewish Author: Christians Face Danger in America). Komunistička revolucija je umjesto radnika kao u prošlom stoljeću, sada za svoj pogon odabrala feminizam, nastranosti i migrante. Evo nekoliko skupina takvih vijesti.

1. Feminizam u Engleskoj traži da muškarci doje djecu, tako da im se daju odgovarajući hormoni. New York svjetlima i vatrometom slavi zakon po kojemu je pobačaj dopušten sve dok dijete ne prodiše, što znači da ga se može ubiti izvan maternice. Kanada taj zakon ima otprije. Hrvatski komunisti navaljuju da se donese novi zakon o pobačaju, i vidjet ćete za što će se izboriti. Definiciju obitelji kao zajednicu majke, oca i djece već su izbrisali.

2. Športska natjecanja ranga Olimpijade dovedena su do apsurda jer su „transrodni“ muškarci ubačeni u ženska natjecanja (M. Marušić: Olimpijada u Riju – “neki” (muškarci koji su se proglasili ženama) su dotrčali, a svi šute o tome). Postoji primjer muškarca koji se proglasio ženom, pobijedio u natjecanju u dizanju utega, a onda se, jer je to „slobodni izbor“, „vratio“ među muškarce. Ali ostala mu je pobjeda u ženskom dizanju utega (Oxford-educated rapper ‘smashes female weightlifting records while identifying as a woman’ in row over transgender athletes).

To nije šala. To je novi svijet koji kreira komunistička revolucija. Njezinu pobjedu ilustrira nametanje Istanbulske konvencije.

3. Ulogu migranata u svjetskoj komunističkoj revoluciji otkriva različit tretman prekršaja migranata, listom PlenkovićPlenković je popustio toliko da sam čak i ja morao napustiti HDZ, ali – morao je. Europska politika je takva da je morao. Dobro smo i prošli. Ne zaboravite da je vrlo katolička Poljska prije nas, a jednako s dodanom izjavom, ratificirala Istanbulsku konvenciju. (Neki je brane da je to bilo za vrijeme komunističke vlasti, i jest; no zašto je sada ne povuče?) Slovačka je po drugi put odbija, ali će je prihvatiti, prije ili poslije. Ja sam sebi mogao dopustiti da zbog Plenkovićeva nametanja Istanbulske konvencije napustim HDZ, ali Plenković je to morao učiniti. Bolno je, ali možda je i manje zlo nego da nas ponižavaju kao Slovake.muslimana, od svih drugih. Daleko je od nas, pa ljudi ne mare za nijanse. No kad mediji, policija i vlast skrivaju incidente i njihovo značenje radi se o ozbiljnim stvarima. To je pobjedonosni hod komunističke revolucije u drukčijem obliku, koja je toliko moćna da može postići da i državne ustanove skrivaju punu istinu o terorizmu, a prekršitelja se kažnjava blago ili nikako. Isto se dogodilo u Hrvatskoj u primjeru žena koje su četnici silovali u ratu. Učinjen je veliki grijeh prema ženama i prema Domovini, jer su njihove tragedije zatajene, a krivci nisu suđeni. A kao što smo vidjeli na razvikanim primjerima, kad se radi o zlostavljanju od strane Hrvata mediji, policija i vlast djeluju vrlo učinkovito.

Ukratko, dovođenje migranata u Europu cilja na zatiranje kršćanstva i nacionalnih država. Jedna Angela Merkel, iz pučke stranke, otvoreno osuđuje nacionalne osjećaje i kad su sasvim bezazleni. To ima dalekosežno značenje: jasno pokazuje da je politika dokidanja nacija daleko napredovala.

Pobjedu koncepcije razaranja kršćanske Europe simbolizira nametanje Marakeške deklaracije.

Napadi američkih liberala na vlastitoga predsjednika Trumpa nisu neki tuđi folklor, nego je to svojevrsni građanski rat bez oružja (Jewish Author: Christians Face Danger in America). Mržnja ljevice prema Trumpu proistječe iz toga što se on uspješno opro tekućoj komunističkoj revoluciji. No taj otpor ne će dugo trajati.

Hrvatska je u vrlo teškoj političkoj situaciji

I kad je pao cijeli Zapad, toliko da se više ni zucnuti ne smije o migrantima, nastranima i feminizmu, a vjera je potisnuta iz javnoga života – kako će se Hrvatska održati? Orbana nazivaju fašistom, a sami europski pučani su mu suspendirali stranku – jer odbija primati migrante kako mu drugi odrede. On se nije obranio, a kako će se obraniti slaba, mala i komunizmom zatrovana Hrvatska?

Zato ću reći nešto na što će se mnogi naljutiti, ali bolje je da im kažem nego da nastradaju i još sa sobom u bezdan povuku i svoju Domovinu: jedino nas Plenkovićeva politika može spasiti.

Ne može nas baš spasiti, ali može nas održati dok se veliki sraz s neokomunizmom ne dogodi negdje daleko od nas, na razini država koje odlučuju svjetsku sudbinu.

Desnica je u krivu: nema bolje mogućnosti

Plenković je popustio toliko da sam čak i ja morao napustiti HDZ, ali – morao je. Europska politika je takva da je morao. Dobro smo i prošli. Ne zaboravite da je vrlo katolička Poljska prije nas, a jednako s dodanom izjavom, ratificirala Istanbulsku konvenciju. (Neki je brane da je to bilo za vrijeme komunističke vlasti, i jest; no zašto je sada ne povuče?) Slovačka je po drugi put odbija, ali će je prihvatiti, prije ili poslije. Ja sam sebi mogao dopustiti da zbog Plenkovićeva nametanja Istanbulske konvencije napustim HDZ, ali Plenković je to morao učiniti. Bolno je, ali možda je i manje zlo nego da nas ponižavaju kao Slovake.

Pa se desnica bavi ZDS-om i drugim sličnim, a nevažnim stvarima koje Hrvatsku guraju u ponor. Pa „ne znaju za koga će glasovati“. A upravo sada je biti-ili-ne-biti glasovati za HDZ! To govorim otvoreno, a kome se ta procjena ne sviđa, neka mi oprosti, a sebi kaže koji je bolji izbor. HDZ je dvaput izgubio izbore, prvi put zbog opće, a drugi zbog sanaderovske korupcije. Pa su ga se domoljubni ljudi odrekli. I – što su dobili? Još veću korupciju komunista (zbog čega se inače za njihove vladavine toliko povećao javni dug?) i zaustavljanje svih projekata oporavka i jačanja Hrvatske (ne mogu se nabrojiti, nema dovoljno prostora).

I što će desnica sada? Ujediniti se ne može, a glasovi za razmrvljene strančice gubitak su glasova. Ako ne glasuju – dobit će komuniste, bilo da su u liku Milanovića ili Mrak Taritaš, čak možda i Marasa.

Ljevica nema šanse

Kakva god bila situacija u Hrvatskoj, koliko god njezini komunisti i jugoslavenčine haračili po medijima i „civilnim“ udrugama, komunisti nikako ne mogu do vlasti ako je na nju ne dovedu domoljubni glasači neglasovanjem ili krivim glasovanjem. Hrvatski narod je, usprkos svemu, još uvijek i vjernički i domoljuban (Prof. Matko Marušić: Čestitam hrvatskoj mladeži na pameti a njihovim roditeljima na dobrom odgoju…), dakle – uza sve slabosti i mane, natprosječno je jak. To smo dokazali preživljavanjem nekoliko genocida, terora, lažnoga odnarođavajućega učenja i upravo odvratnih medijskih laži i pritisaka.

Ljevica se raspada zbog više razloga:

1. Ima vrlo loš kadar lijenčina koji misle da su intelektualci i da znaju više nego što znaju. Pa rade malo, slabo i krivo.

2. Ideologija im je protuprirodna, pa su svi sustavi gdje su (silom) došli na vlast propali i njihovo se učenje svelo na „obranu ljudskih prava“ – kao da su prvi put za njih čuli. Pritom im ne pada na pamet da idu pomagati siromašne, ili raditi s hendikepiranima, nego se okreću seksu, jer i tu ima siromašnih i hendikepiranih (Prof. Matko Marušić: Sumrak komunizma u Hrvatskoj). Jadan ti je narod kojemu oni dođu na vlast, od carske Rusije do katoličke Venezuele.

3. Iako se prave fini, za čelne pozicije bore se ljuće nego pravaške stranke. Dovoljno se je sjetiti kao je Tito došao na mjesto generalnog sekretara komunističke partije Jugoslavije; među komunistima se isto zbiva i danas.

4. U svojoj lijenosti i crvenoburžoarskoj uzvišenosti, ne da im se raditi na terenu, a budući da su malokad na vlasti, njihovi simpatizeri na terenu ne mogu biti plaćeni privilegijama, pa im izvan Zagreba ostaju samo neobrazovani i stari kadrovi i pokoji poludjeli mladac.

5. Nisu imali snage pretvoriti se u socijaldemokrate, nego su ostali komunisti. To se vidi po tome što su IvoKomunisti će se nakraju sjetiti da trebaju kandidata koji bi stvarno mogao ugroziti gđu Kolindu Grabar Kitarović. Pa će se u jednom času odlučiti za Ivu Goldsteina. Nije bez vraga što se Ivo toliko uzarlaukao na srbokomunističkim budalaštinama o ustašama i partizanima. Treba uočiti da ga sinkronizirano prati Milorad Pupovac, zdušno, ali ogorčen da se on ne može kandidirati.jugoslavenčine, neprijatelji vjere i što nemaju drugih tema nego ustaške zločine koje su za tu potrebu uvećali za 10 do 500 puta (moja slobodna procjena).

Milanović se ne će ni natjecati ali to možda i nije dobra vijest

To da će se Zoran Milanović natjecati protiv gđe Kolinde Grabar Kitarović puka je komunistička izmišljotina, tlapnja koju prenose njihovi mediji. Blef. Nemaju nikoga nego Marasa ili Mrak Taritaš, a to je stvarno malo, pa se njih stide i spominjati. Izmišljaju imaginarnoga Milanovića.

Milanović bi bio lud da se natječe. Ipak je on izgubio sve izbore osim onih prvih, koje mu je darovao Ivo Sanader. Držim da taj čovjek ima dovoljno alkarskoga ponosa da se ne da još jednom poniziti. A nema teorije da pobijedi našu predivni gospođu Predsjednicu.

Svečano izjavljujem, desnima i lijevima, ali desnima strastvenije: nema države na svijetu koja se ne bi ponosila, koja ne bi bila sretna, da ima predsjednicu kakvu ima slobodna, demokratska, sveta i vječna Republika Hrvatska.

Gđu Daliju Orešković razumni ljudi ne bi trebali ni spominjati. Nije mi jasno koji joj je vrag bio da i pomisli da može postati hrvatska predsjednica. Od nekoliko postotaka glasova koje ima na anketama pola dolazi od razočaranih komunistica, a pola je dodano. Nju bi pobijedio i Ivan Fumić.

No, to nije kraj priče. Komunisti će se nakraju sjetiti da trebaju kandidata koji bi stvarno mogao ugroziti gđu Kolindu Grabar Kitarović. Pa će se u jednom času odlučiti za Ivu Goldsteina. Nije bez vraga što se Ivo toliko uzarlaukao na srbokomunističkim budalaštinama o ustašama i partizanima. Treba uočiti da ga sinkronizirano prati Milorad Pupovac, zdušno, ali ogorčen da se on ne može kandidirati.

Zaključak

Što sam htio reći?

Uvijek isto: sjetite se Franje Tuđmana i ne igrajte se svojom sudbinom, svojom slobodom i budućnošću svoje djece. Jer možete doživjeti da (opet!) ne smijete reći da ste Hrvati i da vam s grobova križeve čupaju.

I da vam bude kasno da, kao onaj Bračanin, na grobu napišete:

„A lipo san van govorio da me boli“.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari