Pratite nas

Razgovor

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman – Nisu nam za sva zla samo drugi krivi

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom u povodu izlaska njegove nove knjige

Miroslav Tuđman: Haaški sud je „lovio u mutnome“

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman ne miruje. Ponovno je objavio knjigu koja će umnogome zainteresirati širu čitalačku publiku, a riječ je o knjizi „Haški krivolov“, u kojoj ponovno nepobitnim argumentima i činjenicama razotkriva sve ono što je vezano uz slučaj hrvatskog generala Slobodana Praljka i ostalih, koji su optuženi i osuđeni u tom i takvom „krivolovu“.

Tuđman piše jednostavno, pregledno i čisto, ali na znanstveni način. Otvoreno iznosi istinu i razotkriva, kao u ovom slučaju, sve što se krije iza optužbe i suđenja koje je i ubilo generala Slobodana Praljka.

Predstavljanje knjige najavljeno je za četvrtak, 28. studenoga u 18 sati u hotelu Sheraton u Zagrebu, a već sada možemo reći da je zanimanje iznimno veliko, tim prije što će i ta knjiga pomutiti i ovo suđenje.

U želji da među prvima predstavimo još jednu hit-knjigu Miroslava Tuđmana ovih smo dana i razgovarali s njim, a na pitanje što zapravo znači „Haaški krivolov“ uz ostalo je rekao:

Knjiga „Haški krivolov“ analiza je „dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata“ u predmetu protiv dr. Jadranka Prlića, Brune Stojića, generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, te Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Zašto krivolov? Zato što je haški Tribunal krivo adresirao zločine za šestoricu bh Hrvata, te zato što nije poštivao pravne norme i standarde, nego je „lovio u mutnome“ kako bi bila podignuta optužnica a potom i donijeta presuda – u suprotnosti sa činjenicama i raspoloživim dokazima.

Vi opet spominjete „zločinački pothvat“. Što je ostalo od ove optužbe, poglavito kad je riječ o osumnjičenicima iz hrvatskih redova?

Šestorka nije ni optužena da je bilo tko od njih osobno počinio ili zapovjedio zločin. „Zajednički zločinački pothvat“ (ZZP) pravni je institut koji je Haag naknadno usvojio kako bi mogao konstruirati optužnice prema vlastitu nahođenju. Šestorka je optužena za formiranje Hrvatske zajednice Herceg Bosna – a po tužitelju to je bilo uzrokom zločina i rata s Muslimanima – na što Hrvati imaju pravo kao konstitutivni narod i po ustavu BiH i po svim međunarodnim konvencijama i normama. Ostalo je zaboravljeno da su svi „europski“ međunarodni mirovni planovi (Cutileirov, Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov) polazili od teze da  unutarnje teritorijalno razgraničenje konstitutivnih naroda u BiH treba poštivati nacionalni kriterij, tj. osigurati većinu jednoga od tri naroda bilo u kantonima, provincijama ili republikama.

Kako danas gledate na Herceg Bosnu? Nije li trebala ostati?

HZ HB bila je politička organizacija Hrvata kao konstitutivnoga naroda, bez koje ne bi bila obranjena BiH od agresije, ali isto tako i spriječen prodor jugo-komunističke armije početkom 1992. prema Splitu i Zadru. HZHB bio je politički odgovor protiv velikosrpske agresije ali i muslimanskoga hegemonizma, s jasnom porukom da su Hrvati konstitutivni i suvereni narod u BiH. Te su se odredbe sačuvale i u Washingtonskim i Daytonskim sporazumima. Ne zaboravimo da je Federacija nastala na podlozi Owen-Stoltenbergova mirovna plana da se hrvatska i muslimanska republika ujedinjuju u Federaciju, koju od Washingtona čine kantoni. Nažalost nakon 2000. godine mnoge su odredbe Daytona promijenjene voljom visokoga predstavnika – a na štetu Hrvata. Sve dok Hrvati u BiH ne ostvare i u praksi svoju punu ravnopravnost i sigurnost, postojat će potreba za njihovim koordiniranim političkim nastupima kako bi ostvarili svoja prava – od medija na hrvatskome jeziku do izbora svoga člana u Predsjedništvu BiH (o kojem sada odlučuju Bošnjaci). Sada je ulogu HZHB preuzeo Hrvatski narodni sabor.

Haaški sud je neslavno zatvorio svoja vrata. A što je s materijalima, odnosno optužnicama koje su tamo prikupljene, a odnose se na zločine zločinaca iz Srbije, Crne Gore, JNA…?

Nisam upoznat s konačnom odlukom gdje će završiti sva haška dokumentacija. No, treba upozoriti da je Stjepan Mesić nelegalno isporučio ogromnu količinu klasificiranih dokumenata haškom Tribunalu.  Vlada Ivice Račana naknadno je obvezala haško Tužiteljstvo da te i druge klasificirane dokumente Tribunal može koristiti samo uz suglasnost RH za potrebe pojedinih sudskih predmeta. Dakle, hrvatska Vlada treba zahtijevati da se svi klasificirani dokumenti vrate u Hrvatsku, tj. da se izuzmu iz ukupne mase dokumenata prikupljenih u Haagu.

Kakva je uloga i značaj generala Praljka u Domovinskome ratu?

General Slobodan Praljak je „ljudina“ u svakom pogledu.  Praljak je sam najbolje opisao svoju ulogu i u Hrvatskoj, a pogotovo u BiH. HVO nije tamo proizvodio zlo nego se „hrvao sa zlom“. Na takvom  je iskustvu definirao i Arhimed-Praljkov zakon: „Praljak uronjen u rat smanjuje količinu zla u tom ratu za jedinicu ‘jedan Praljak’“. A ta se jedinica sastoji od dnevne količine energije, strasti, hrabrosti, znanja, inteligencije – a rijetko je tko mogao reći da ga  je u tome mogao nadmašiti.

Tko je u „haaškom krivolovu“ najbolje, a tko najlošije prošao?

Po posljedicama presude najgore su prošli oni koji su nepravedno osuđeni. Međutim, u knjizi „Haški krivolov“ loše su prošli analizirani ključni svjedoci tužitelja o ciljevima ZZP-a: Robert Donia, Ciril Ribičič, Herbert Okun, Josip Manolić i Peter Galbraith. Raščlamba njihova svjedočenja pokaza je njihovu pristranost, nepoznavanje osnovnih činjenica, selektivni pristup dokumentima i događajima. Obrana je Manolića u sudnici optužila i da laže. Tužitelj Kenneth Scott također je manipulirao s dokumentima i dokazima i nije želio uvrstiti dokumente koji su mu bili poznati i na raspolaganju, jer su te činjenice bile u suprotnosti s njegovom optužnicom. Duboko sam uvjeren da će u godinama koje dolaze stručna javnost a potom i politika osuditi presude koje je donijelo Raspravno i Žalbeno vijeće, te da će te presude postati školski primjer kako se ne vode rasprave i ne pišu presude.

Sramni bivši predsjednik Stjepan Mesić nedavno je osuđen navodno zbog krađe australskih dolara, tj, uzeo ih je od naših iseljenika u Australiji i – izgubio! O kakvoj se priči tu zaista radi?

Sud je rekao svoje i tome nisu potrebni dodatni komentari. Možemo samo dodati da je i na ovom primjeru Mesić ostao dosljedan svojem karakteru: iz jedne je laži skakao u drugu. To je konstanta njegova političkoga i javnoga djelovanja. Čovjek kojem je laž odrednica njegova karaktera nema ni časti ni dostojanstva.

Koliko je taj čovjek krivac za sve loše što se dogodilo hrvatskim braniteljima, pa i hrvatskim generalima u Haagu?

Protiv predsjednika Trumpa  ovih se dana pokreće postupak opoziva jer je navodno tražio od ukrajinskoga predsjednika da istraži u Ukrajini poslovanje njegova suparnika. Mesić je kao predsjednik otvorio i predsjedničke arhive i arhive izvještajnih službi, a i osobno je bio krivokletnik u Haagu, a sve kako bi lažno optužio predsjednika Tuđmana i njegovu politiku. Državno odvjetništvo 2001. nije htjelo protiv Mesića pokrenuti postupak zbog nezakonitog dostavljanja dokumenata Haagu, a nije to učinilo ni do danas. Odgovornost je Mesića ogromna za niz postupaka i ishoda postupaka protiv hrvatskih generala i dužnosnika u Haagu, ali nažalost za sankcioniranje takva činjenja  nije odgovornost samo na njemu.

Jeste li zadovoljni s odnosom gradonačelnika Grada Zagreba prema liku i djelu dr. Franje Tuđmana?

Prvome hrvatskome predsjedniku u mnogim je mjestima u Hrvatskoj postavljena bista, podignut spomenik ili su imenovane ulice i trgovi prema njemu. Uvijek sam bio zahvalan ljudima i institucijama koje su to činile, ali nikada osobno (a isto tako i ostali članovi obitelji) nisu bili ti koji bi poticali da do toga dođe. Niti smo bilo kada postavljali primjedbe a kamo li uvjete na odluke ili umjetnička rješenja.  Uvijek sam smatrao da je to politička, kulturna i povijesna – ako hoćete – odluka pojedinaca i sredina kako se odrediti prema svom prvome predsjedniku. I da tu nema mjesta za osobna ili obiteljska mišljenja. Zato je moj odgovor da sam danas ponosan što je i zračna luka nazvana po prvom predsjedniku i što mu je prošle godine podignut  spomenik u Zagrebu.

Je li bi, po Vama, prvi hrvatski predsjednik bio zadovoljan s današnjom Hrvatskom?

Predsjednik je Tuđman znao reći: imamo Hrvatsku i bit će onakva kakvu želimo. Drugim riječima – imamo Hrvatsku kakvu zaslužujemo. Vrijedi podsjetiti i na njegovu poruku koja je u podnožju spomenika u Zagrebu: „Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu“. Vrijeme je da prihvatimo kako smo svi odgovorni za stanje u kojem se nalazimo, a da nam nisu „samo drugi krivi“ niti da su „samo neki krivi“ – zaključio je razgovor Miroslav Tuđman.

Razgovarao:

Mladen Pavković/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Ivan Kraljević: U predsjedništvu BiH hrvatskom državnom vrhu nedostaje adekvatni sugovornik

Objavljeno

na

Objavio

U nekim ranijim medijskim istupima već sam kazao kako je uvijek najlakše biti general poslije bitke, i reći kako ste nešto znali, predvidjeli ili očekivali i prije samoga ishoda. Ipak, općepoznata je činjenica kako su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, bar ako je suditi prema njihovim izbornim preferencijama, željeli Kolindu Grabar-Kitarović ponovno vidjeti na čelu hrvatske domovine – navodi Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dodaje:

– Grabar-Kitarović dobila je masovnu podršku na svim biralištima u BiH, i takva privrženost, odanost i povjerenje HDZ-ovim kandidatima nije nešto novo i nepoznato novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, piše Glas Slavonije.

Tako su odlučili birači, hrvatski državljani, a volju birača nikad ne smijemo smatrati iznenađenjem. U vremenu sveopćeg meteža i polarizacije na desnici, Milanović je iskoristio priliku i na kraju izišao kao pobjednik.

Za Hrvate, kao konstitutivni narod u BiH, što pobjeda Milanovića znači?

– Iako je i sam naglasio kako ne planira biti zlopamtilo, Zoran Milanović vjerojatno neće hrvatski narod u Bosni i Hercegovini “imati u ustima” onoliko često koliko je to činila Kolinda Grabar-Kitarović. U njegovim nastupima vidljiva je određena politička zrelost i poznavanje realnog stanja. U skladu s time Hrvati u Bosni i Hercegovini od njega očekuju dosljednost i konkretnost u politici zaštite njihovih prava i očuvanja jednakopravnosti s druga dva konstitutivna naroda.

Unatoč njegovim brojnim grijesima u počecima ozbiljne političke karijere, Milanović je tijekom svog premijerskog mandata ipak odradio nekoliko važnih stvari za Hrvate. Primjerice, i danas mnogi Hrvati u Bosni i Hercegovini u pozitivnom sjećanju imaju njegovu državničku reakciju i dolazak u Mostar kada su zbog tzv. socijalne pobune 2014. godine zapaljene institucije i središnjica najjače političke stranke BiH Hrvata (HDZ BiH). Milanović je u ključnim trenucima, a to je i kasnije u više navrata ponovio, pokazao senzibilitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa se možemo nadati istome i u budućnosti.

U Republici Hrvatskoj sada se govori o neizbježnoj kohabitaciji između aktualnog premijera i novog predsjednika, situaciji kakvu smo već u nekoliko navrata imali u izvršnoj vlasti. Koliko o uspješnosti kohabitacije ovise i budući odnosi Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, napose s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini?

– Sve češće, posebice nakon izjave aktualnog premijera Andreja Plenkovića, a u kojoj je najavio tvrdu kohabitaciju sa Zoranom Milanovićem, u medijskim istupima pojedinih političara i analitičara možemo pronaći naznake turbulentne suradnje i potenciranja sukoba između Banskih dvora i Pantovčaka. Međutim, na takvu vrstu kohabitacije ne moramo gledati kao na nešto nužno loše. Istina, naivno je vjerovati kako neće biti određenih neslaganja i nadmudrivanja u područjima zajedničkih ovlasti. Takvih je slučajeva bilo i ranije u izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Međutim, Plenković i Milanović, premda se često prikazuju karakterno sebeljubljivim tipovima, voljom birača prinuđeni su zajednički raditi.

Njihove karakterne crte mogle bi do izražaja doći upravo u ovom polugodišnjem razdoblju u kojem Republika Hrvatska predsjedava Europskom unijom. Istina, predsjedavanje je posao koji radi Vlada, ali će i novi predsjednik htjeti imati određenu ulogu u svemu tome.

Zaključno, upravo od početnih impulsa ovisit će i njihov odnos prema Bosni i Hercegovini kao vanjskopolitičkom prioritetu Republike Hrvatske. Zbog svoga geopolitičkog položaja Republika Hrvatska mora zadržati svoj utjecaj na ovom prostoru, posebice u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to koliko neki inzistirali na nekom odmicanju od ovog prostora. Htjeli priznati ili ne, sve zemlje regije budno prate što radi Republika Hrvatska.

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini, čija se konstitutivna prava konstantno degradiraju, bitan je zajednički nastup hrvatske izvršne vlasti. Vjerujem kako će novi predsjednik RH i premijer RH Vlade zadržati i njegovati identičan stav po pitanju problematike nametanja Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH od strane nominalno većinskog bošnjačkog naroda, potenciranja promjene izbornog zakonodavstva i zaštite jednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati nemaju svoga člana Predsjedništva BiH, i zato hrvatska izvršna vlast nema adekvatnog sugovornika u BiH tročlanom državnom vrhu u pitanjima koja se tiču Hrvata kao konstitutivnog naroda. O tome mogu razgovarati isključivo s legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH.

Kad se govori o kohabitaciju, političari joj nisu baš skloni. Kao primjer navodi se Francuska. Vaš komentar?

– U našem se medijskom prostoru sama bit kohabitacije pogrešno tumači. Uvriježeno je objašnjenje kako kohabitacija predstavlja situaciju u vlasti u kojoj premijer i predsjednik dolaze iz različitih političkih tabora. Međutim, takvo je objašnjenje površno, manjkavo, i olako ga se kalemi na parlamentarni sustav vlasti kakav je u Republici Hrvatskoj.

Pojam kohabitacije, ipak, primjerenije je vezati uz sustav iz kojeg potječe, odnosno za francuski polupredsjednički sustav vlasti u kojem predsjednik ima izrazite izvršne ovlasti, a vlada je ovisna i o parlamentu i o predsjedniku države. U francuskom slučaju kohabitacija je političko natjecanje u izvršnoj vlasti u kojem predsjednik preuzima kontrolu nad vanjskom politikom, dok premijeru i vladi ostaje briga o svakodnevnim političkim pitanjima.

S druge strane, u Republici Hrvatskoj predsjednik nema pretjerano velike izvršne ovlasti, niti mu vlada polaže račune. Od famoznog procesa detuđmanizacije i ustavne reforme iz 2000. godine, smanjene su predsjedničke ovlasti i ta je dužnost izgubila na značaju. Vlada je zapravo ta koja radi, odnosno obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za kohabitaciju u njezinom punom značenju potrebna su dva po snazi identična organa, a to nije slučaj u Republici Hrvatskoj.

Vlast je poput kolača, svojevrsni plijen kojeg političari ne žele dijeliti i zato postoji odbojnost prema kohabitaciji. Francuska, kao rodno mjesto kohabitacije, od 1958. godine i uvođenja polupredsjedničkog sustava vlasti, poznatijeg kao Peta republika, u tri je navrata iskusila kohabitaciju suprotstavljenih strana u vlasti: Mitterand – Chirac (1986.-1988.), Mitterand – Balladur (1993.-1995.) i Chirac – Jospin (1997.-2002.). Međutim, i tamo se kohabitacija pokazala kao svojevrsna “pogreška u sustavu”, pa je Jacques Chirac 2000. godine, najvjerojatnije otriježnjen petogodišnjim iskustvom tegobne kohabitacije sa socijalističkim ljevičarem Lionelom Jospinom, inicirao skraćivanje predsjedničkog mandata sa sedam na pet godina i njegovo izjednačavanje s mandatom Narodne skupštine.

Kako se izbori za Narodnu skupštinu održavaju samo dva mjeseca nakon predsjedničkih, od tada do danas praksa je pokazala da pobjeđuje ona stranka čiji je predsjednik član. Iz svega ovoga možemo zaključiti kako su i Francuzi kohabitaciju gurnuli u stranu, piše Glas Slavonije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ivan Anušić: Zašto smo zapravo izgubili? Čudo da je uopće ušla u drugi krug

Objavljeno

na

Objavio

HDZ-ov osječko-baranjski župan Ivan Anušić, koji je u predsjedničkoj kampanji bio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, gostovao je u četvrtak u emisiji Osječke TV “Karte na stol” koju vodi Goran Flauder.

U dugom razgovoru Anušić je detaljno i iskreno progovorio o razlozima zašto Grabar-Kitarović nije uspjela osvojiti drugi mandat.

Na samom početku emisije voditelj je Anušića upitao kako bi rekapitulirao izgubljene izbore, to jest da objasni zbog čega je predsjednica izgubila, a Zoran Milanović dobio.

Kada govorimo o izborima iza nas i svemu onome što se događalo u izbornom procesu trebali bismo imati neku emisiju koja bi završila tek u 12 sati navečer, ali ću ja to pokušati skratiti – počeo je Anušić, prenosi jutarnji list

Ako gledamo sve ono što se događalo u izborima i oko Kolinde Grabar-Kitarović, prvo moramo reći da je kao predsjednica koja je branila mandat bila u težoj poziciji nego izazivači. Morala je, naravno, braniti sve ono što se događalo u proteklih pet godina, objašnjavati neke poteze – vi kad radite, uvijek napravite nešto što nije po volji svima. To je bio prvi otežavajući faktor u njenoj kampanji.

Drugi otežavajući faktor bio je taj da dio stranke (HDZ, op. a.) nije bio zainteresiran da sudjeluje proaktivno i da pomogne u kampanji Kolinde Grabar Kitarović – to je bilo vidljivo na samom početku. To sam vidio obilazeći teren po cijeloj Hrvatskoj i bilo je jasno i nedvojbeno da će određeni ljudi, ajmo to tako reći, povući ručnu. Ti su ljudi bili nevidljivi u prvom krugu, njih niste vidjeli – rekao je Anušić na Osječkoj TV.

Neki su štetili namjerno, a neki su svojim nečinjenjem radili što su radili. Tako je prošao prvi krug. Pomoć, to jest vjetar u leđa, predsjednici svakako nisu bile ni stvari koje su se dogodile, stavimo ih pod navodnike – gafovi, i nekakvi potezi koji su i meni bili teško objašnjivi i nerazumljivi. Tu govorimo o prekidanju debate, o verbalnom napadu na Milanovića – rekao je Anušić nakon čega se ubacio voditelj i spomenuo da nisu pomogli ni savjetnici predsjednice “koji su napravili više štete nego koristi”.

Tako je. I kroz svih tih pet godina, možemo se složiti, a posebno sada kada je to bilo ekstra vidljivo i ekstra pod lupom javnosti koja je promatrala njen svaki korak – kazao je Anušić pa nastavio.

Dogodilo se što se dogodilo. Ja ću ovdje biti vrlo, vrlo izravan – Kolinda Grabar-Kitarović je napravila čudo u prvom krugu u tome da je uopće uspjela ući u drugi krug. Kad sam izanalizirao sve što se događalo, i medijsku scenu i platformu, logistiku, infrastrukturu i sve ono što je imao njen protukandidat, u ovom slučaju govorimo o Miroslavu Škori, i borbi za i to biračko tijelo… Čudo je da je ona uopće ušla u drugi krug.

‘U 12 sati sam znao da smo izgubili’

Na napomenu voditelja da je Škoro tu “pomogao” i u “zadnja dva, tri dana” izgubio izbore, Anušić je rekao:

On je izbore u velikom dijelu izgubio u jedinom sučeljavanju u prvom krugu. Tada je već bilo vidljivo da nije to to. Imao je i nejasne teze koje su vrludale od ljevice do desnice, preko centra, sve praktički nejasno – rekao je Anušić pa nastavio pričati o kampanji Grabar-Kitarović.

Na neki način uspjelo se ući u drugi krug, iako smo imali dva jaka kandidata desnice u prvom krugu. U drugom krugu su stvari pomalo otišle u pogrešnom smjeru jer se dogodilo da smo završili s čak šest posto razlike u korist Milanovića, dok je u prvom krugu taj zaostatak bio manji od 3 posto.

Da smo izgubili izbore shvatio sam taj dan u 12 sati, 5. siječnja. Zašto? Zato što su stigle prve informacije o izlaznosti prema kojima je u Gradu Zagrebu, Istarskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji i Međimurskoj županiji već bio 2 posto veći odaziv birača nego u prvom krugu. Tad sam znao da je mobilizirano biračko tijelo koje neće dati glas Kolindi Grabar-Kitarović – rekao je Anušić.

Dva ključna problema

Na pitanje voditelja čime su mobilizirani ti birači, Anušić je odgovorio:

Prvenstveno porukama koje smo slali i kojima smo se odmakli od one širine koju je Grabar-Kitarović trebala imati. Ne možete se bazirati samo na stranačkoj infrastrukturi i glasačkoj mašineriji, nego morate širiti tu priču. Mi smo umjesto toga to malo suzili i zaoštrili i to je na neki način bio veći poticaj onima koji su odlučili glasati za Zorana Milanovića.

Dva najveća problema koja su se, po meni, dogodila u drugom krugu su bili prekidanje debate na RTL-u gdje je savjetnica ušla u studio i pokušala ubrzati završetak te debate ili nešto u tom stilu. Ne znam jer ja tada nisam bio prisutan. A drugo je bio onaj verbalni napad njenog drugog savjetnika na Zorana Milanovića nakon sučeljavanja na HRT-u, a on je bio apsolutno nevjerojatan – rekao je Anušić.

Ja sam obavio razgovor i s ljudima iz suprotnog stožera, s biračima, novinarima i svima koji su to promatrali i vijest da se voze autobusima birači iz Bosne, fake news o onih 500 kuna za glas, pa redovi u Mostaru… Sve to je mobiliziralo birače drugog kandidata i Kolinda Grabar-Kitarović je izgubila.

Izgubila je od boljeg kandidata koji je bio u boljoj političkoj formi i tu nema nikakvih dilema. Iz ovog treba izvući zaključke i idemo dalje – rekao je Anušić.

Voditelj je potom dao opasku da se u kampanji stekao dojam da je Grabar-Kitarović previše povezana s HDZ-om, i da je Milanović to ispravno procijenio te se u finišu kampanje više borio protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a nego protiv nje.

Milanović se predstavio kao kandidat s karakterom, dok je kod predsjednice to nedostajalo, a dodatno se istaknulo potezom savjetnice koja je htjela prekinuti debatu – rekao je voditelj prije nego je Anušić nastavio.

‘Kolinda nije marioneta HDZ-a’

Milanović je čovjek s karakterom, ali i najneuspješniji hrvatski premijer u povijesti koji je izravno nanio najveću štetu Slavoniji, Baranji i Srijemu. Ne bih ga glorificirao, na njemu je da pokaže da će biti uspješniji predsjednik nego li je bio premijer.

Neke poruke koje je poslao na početku, poput ignoriranja Titove biste, su u redu. Kolindi Grabar-Kitarović u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj, nije pomogla ni koalicija s Milanom Bandićem, to smo zaboravili spomenuti. Ja o njemu neću pričati, i to zato što su sada svi ljudi koji su njemu virili iz džepa i gledali ga kao svetinju prvi u redu da ga okrive. Ali da, Bandić je u ovom trenutku u silaznoj putanji.

Što se tiče dojma da je Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, nama je u prvom krugu bilo jasno da moramo proširiti spektar i da moramo dobiti glasove šireg kruga birača. Zoran Milanović je to uspio napraviti sa svojom povučenom retorikom i odmjerenim izjavama. Upravo su tu priču poništile ove situacije o kojima sam govorio. Ali da zaključim – nikad nije bila Kolinda Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, niti se nju tako tretiralo u stranci – rekao je Anušić.

Na inzistiranje voditelja da je dojam taj koji je važan, Anušić je rekao:

Druga je stvar percepcija, ona se stvarala kroz medije, poruke, izjave i spinove kojima se Grabar-Kitarović nije uspjela othrvati na pravi način. Da, bilo je tu otežavajućih okolnosti. No, ja sam kao voditelj kampanje organizirao preko 600 stožera u Hrvatskoj, 30 velikih skupova, a prikupili smo i preko 230.000 potpisa za njenu kandidaturu.

Što se tiče strategije koju smo imali, i koja se trebala primjenjivati, tu smo zapeli u jednom smjeru jer se predsjednica nije slagala s jednim dijelom strategije. Jedan dio je prihvaćala, a drugi je “nadoštukavala”. Tako se izgubilo nešto što je tu trebalo biti. Plus, kad ste na vlasti, puno je teže obraniti poziciju, to jest u hrvatskoj politici je lakše napadati – rekao je Anušić.

Pitanje savjetnika

Znate da se predsjednica riješila svih koji su je doveli u ured u prvoj kampanji? A nakon što se riješila Mate Radeljića, u javnosti se pojavila teza da je na to bila ucijenjena podrškom na izborima.

Navodno su joj rekli, Plenković ili Jandroković, da ako želi logistiku HDZ-a, financijsku i organizacijsku pomoć, da se mora riješiti svog savjetnika za unutarnju politiku – počeo je pričati voditelj, a Anušić mu je odgovorio da on za to ne zna. Voditelj je potom nastavio:

Nije ni bitno, to je bila teza koja se počela širiti u medijima i koja se prepričavala, a koju ona nikad nije uvjerljivo demantirala. A već ju je taj čin predodredio na neki način za marionetu HDZ-a. Do tog trenutka, do te smjene, od nje se više nije mogla čuti kritika na račun HDZ-a, a prije toga je znala kritizirati Vladu i premijera. Kao odrezano. Nije se odredila ni prema štrajku prosvjetara i teško da je tu dobila njihov glas i glas njihovih obitelji – primijetio je voditelj.

Pa definitivno da joj prosvjetari nisu bili skloni dati glas jer dolazi iz političke opcije protiv koje su štrajkali. Ali ona se o njihovim zahtjevima očitovala. Naravno da taj štrajk njoj nije koristio. Ja mislim da on nije ni pomogao, ni odmogao predsjednici u kampanji, ja sam razloge za poraz naveo u prvom dijelu emisije, a tu su i drugi o kojima sada nije ni vrijeme ni mjesto da se priča.

Skup u Osijeku

Prije nego završimo analizu zbora, moramo se osvrnuti i na skup u Osijeku koji je po mnogočemu karakterističan. Ja sam čuo da se predsjednica uopće nije držala scenarija, nego je puno improvizirala.

Njezino ponašanje je bilo neprirodno – prenaglašavanje, pjevanje, mahanje rukama, mimike, jednostavno se činilo kao da nije bila sasvim svoja. Ne znam je li to bilo pod utjecajem nekih šampanjaca, tableta ili ne znam čega. Uglavnom, to nije bila Kolinda koju znamo iz prvog mandata i drugog kruga, u Osijeku je bila nešto sasvim drugo i onih 8000 eura je u stvari bila sprdnja, ona je time htjela privući birače, a zapravo ih je time otjerala. Što se dogodilo u Osijeku? – pitao je voditelj.

To je bilo 19. prosinca, čini mi se. U obranu predsjednice reći ću ovako: Vi kad krenete ujutro na teren, a kreće se oko 8, od samog izlaska na teren do recimo kad dođemo do 20 ili 18 sati, vi ako nemate ogromnu prirodnu energiju više ne možete stajati na nogama.

Prije toga je bilo niz skupova i događaja na kojima konstantno pričate i družite se s ljudima. Ja se nisam vozio s njom u službenom kombiju, imali smo prije toga Valpovo, Našice i Đakovo, pa smo išli autima da možemo brže doći.

Definitivno, kad nakon toga dođete na scenu, kad je na vama apsolutno sve fokusirano, ne možete vjerovati koliko čovjeka to iscrpi. Upravo to se dogodilo Kolindi Grabar-Kitarović. To je bio velik skup, samo je u Ciboni bio veći, ali mi svakako nismo bili zadovoljni tim skupom. To je i jedan od razloga zašto smo prošli tako u prvom i drugom krugu – rekao je Anušić koji je kasnije napomenuo i kako predsjednica tijekom prvog mandata nije smijenila sve svoje savjetnike.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari