Pratite nas

Reagiranja

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman: Tko i zašto želi onemogućiti javno djelovanje gospođe Julienne Bušić?!

Objavljeno

na

Gospođi Julienne Bušić nedavno je otkazano predavanje u knjižnici srednje škole Vladimir Prelog u Zagrebu. Tim povodom prof. dr. sc. Miroslav Tuđmana uputio je zastupnička pitanja ministrici Blaženki Divjak o tome što će poduzeti kako se ovakvi slučajevi ograničavanja slobode govora više ne bi događali. Pitanje profesora Tuđmana i obrazloženje istoga donosimo u nastavku.

Zastupnička pitanja prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana upućena prof. Blaženki Divjak, ministrici znanosti i obrazovanja:

Poštovani,

Temeljem članka 140. poslovnika Hrvatskoga sabora, postavljam sljedeća

ZASTUPNIČKA PITANJA:

Gospođa Julienne Bušić trebala je održati predavanje pod nazivom “Za što ste se spremni žrtvovati?”, u knjižnici srednje škole Vladimir Prelog u Zagrebu 26. studenog 2018. godine. Prema dostupnim podacima Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatražilo je očitovanje ravnatelja škole o predavanju Julienne Bušić, što je imalo za posljedicu da je predavanje otkazano i nije se održalo. Pojedini mediji i novinari (koji kao i uoči haške presude generalima Gotovini i Čermaku još uvijek očekuju i zagovaraju „konačnu presudu …Tuđmanovoj Hrvatskoj“), postavljaju pitanje odgovornosti ravnatelja škole i djelatnika koji su organizirali to predavanje. Za takve je novinare „zastrašujuća činjenica“ da se netko uopće usudio pozvati jednu „teroristkinju“ da u srednjoj školi djeci drži predavanje.
Poštovana ministrice, s tim u vezi postavljam sljedeća pitanja:

1) Koje ćete mjere poduzeti kako se ne bi ponovilo izravno ili posredno utjecanje Ministarstva znanosti i obrazovanja na otkazivanje predavanja Julienne Bušić, a u budućnosti i drugih kulturnih i znanstvenih djelatnika koji svjedoče o stvaranju hrvatske države?

2) Što ćete učiniti da se (i u budućnosti) od linča i šikaniranja zaštite ravnatelj i djelatnici škole koji su organizirali ovo predavanje?

3) Što ćete poduzeti da se vaše Ministarstvo ispriča gospođi Julienne Bušić zbog ograničavanja slobode govora i iznošenja istine u obrazovnim ustanovama o borbi za samostalnu i slobodnu Hrvatsku?

Obrazloženje

Tko i zašto želi onemogućiti javno djelovanje gospođe Julienne Bušić nakon skoro trideset godina u nezavisnoj hrvatskoj državi?

Opće su poznate činjenice o njezinu javnu djelovanju. Gospođa Julienne Bušić bila je savjetnica u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu (1992.-1995.) te savjetnica u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (1995.-2000.)

Nagrađivana je književnica. Za knjigu Ljubavnici i luđaci (sedam izdanja) dobila je nagradu DHK (1996.) za najbolje prozno djelo o dijaspori; (knjiga je objavljena i na engleskom a pohvalne recenzije dobila je i od londonskoga The Guardiana; po toj se knjizi snima i film u Americi). Knjiga Julienne Bušić, Tvoja krv i moja (2008.) objavljena je i u SAD-u (Ridgepath Press, 2009.). Za jedinu knjigu o silovanju žena za vrijeme okupacije Vukovara Živa glava dobila je prestižnu nagradu A. B. Šimić 2013. godine i nagradu „Bili smo prvi kad je trebalo“ za najbolju knjigu iz Domovinskoga rata. J. Bušić objavljuje svoje radove u američkim i međunarodnim književnim časopisima: Barcelona Review, Gobshite Quartelry, Verbatim: A Language Quarterly, In Other Words-Merida, itd.

Održala je zapažena pozvana predavanja na Američkom sveučilištu u Dubrovniku (na poziv dr. Lynne Montgomery, supruge bivšeg veleposlanika SAD-a u RH) i na Danima povijesti Sveučilišta u Zadru. Održala je do sada i niz predavanja u srednjim školama u Sesvetama, novom Zagrebu kao i u središtu Zagreba.

HRT je 2013. godine prikazala dokumentarni film o Julienne i Zvonku Bušiću, sanjarima i idealistima koji su cijeli svoj život posvetili i žrtvovali za slobodnu Hrvatsku.

Iz ovih šturih podataka već je očito da Julienne Bušić nema problema javno djelovati i objavljivati kako u Hrvatskoj, SAD-u ili drugim međunarodnim izdavačkim kućama, te da je u tome vrlo uspješna i da je za svoj rad primila niz priznanja. Zato začuđuje što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim činjenjem (ili nečinjenjem), otkazivanja njezina predavanje u srednjoj školi Vladimir Prelog u Zagrebu, otvorilo prostor njezinu diskreditiranju zbog kriminalne prošlosti, kao teroristkinje i ubojice policajca, a na način iz nekih prošlih vremena političkih komesara i partijskih egzekutora.

Činjenice su i o tim prošlim „inkriminiranim“ slučajevima jasne, javne i poznate, pa je zato tim upitnije zašto se Ministarstvo nije suprotstavilo krivotvorinama i manipulacijama.

Julie je Bušić prije točno 48 godina (1970.), na ondašnji dan Republike, bacila letke sa zagrebačkoga nebodera, e da bi za to bila osuđena na tri godine zatvora zbog „neprijateljske propagande“. Američko je veleposlanstvo u Beogradu vrlo pomno pratilo cijeli slučaj i izvješćuje (22.2.1971.) da se u letku ne poziva na „nasilno djelovanje u Jugoslaviji“ već se pozivaju Hrvati da se čvrsto odupru nepravdama i diktaturama kao što su to činili od kralja Aleksandra, do torture Đilasovih i Rankovićevih đelata i lažnoga (samo)optuživanja Hrvata da su fašisti i narodni neprijatelji. Letak završava porukom: „Obraćamo se Vama, koji ste ostali i koji još možete ostati i preklinjemo Vas, ne napuštajte je više, jer mi nismo zaslužili da se potucamo po svjetskim bespućima. Naše je mjesto u Domovini i mi ćemo se vratiti, da svi zajedno, jedinstveni i neuništivi, gradimo i čuvamo najljepšu i najdražu nam zemlju svijeta … Zajedno stvorit ćemo slobodnu Hrvatsku“.

Ono što je u demokratskim zemljama legitimno pravo svakoga pojedinca, to je u diktaturama kažnjivo zatvorom. Američka državljanka Julie Bušić nije odležala tri godine zatvora, vjerojatno zbog nenarušavanja američko-jugoslavenskih odnosa uspostavljenih dolaskom predsjednika Nixona u Beograd i Zagreb 1970. godine.

Za razliku od nekih hrvatskih novinara, sudac John R. Bartels koji je sudio Zvonku i Julienne Bušić za otmicu zrakoplova 1976. i pogibiju američkoga policajca nije ih smatrao teroristima i ratnim zločincima. Sudac Bartels prije izricanja presude smatrao je potrebnim reći: „Ovo je bolni i mučni zadatak, kojeg sud mora obaviti… Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao, da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno, da svoj govor počnem s ovom primjedbom…“.

Otmicom aviona Zvonko Bušić htio je skrenuti pozornost svjetskoj javnosti na težak položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Deklaraciju otmičara o hrvatskoj neovisnosti tada su objavili vodeći svjetski mediji. Nakon toga otmičari, koji nisu bili naoružani a bombe u zrakoplovu su bile lažne, predali su se vlastima u Parizu. Prava bomba bila je postavljena na Grand Centralu u New Yorku. Bomba je prevezena na poligon za razminiranje, a policajac je poginuo zbog nestručnoga demontiranja. Grad New York odbio je platiti odštetu udovici poginuloga policajca. Zvonko Bušić priznao je krivnju i bio je u zatvoru 32 godine, a Julienne Bušić 13 godina.

Sudac Bartels je i 1986. godine u izjavi za prijevremeni otpust napisao „Ni u kojem slučaju ne mislim da je Julienne Bušić terorist u bilo kojem značenju te riječi“. Sudac Bartels je i za Zvonka Bušića 1992. potpisao potporu za prijevremeni otpust u kojoj tvrdi „on nije terorist“. Jer, sudac smatra: „Njegovo djelovanje uzrokovano je krivo vođenom patriotskom emocijom, koja se temelji na neuspjehu Hrvatske da dobije neovisnost od Jugoslavije“.

Zvonko i Julienne Bušić platili su visoku cijenu zbog svoje borbe i žrtve za neovisnu Hrvatsku u vrijeme kada je bilo teško prodrijeti s istinom o pogubnom položaju Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Ali oni nisu teroristi i nisu ubojice policajca. Njihov je krimen što su se borili da istina dobije prostor u svjetskim medijima. To zna i američko pravosuđe i velika većina hrvatske javnosti za koju su Zvonko i Julienne Bušić prerasli u simbole vrijednosti na kojima je stvorena neovisna i slobodna hrvatska država: pomirbi i zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je odgovorno što je Julienne Bušić onemogućeno da govori u srednjoj školi Vladimir Prelogna temu “Za što ste se spremni žrtvovati?”. Kao jednokratna pogreška Ministarstva ona se može ispraviti uz ispriku javnosti, školi i samoj Julienne Bušić. U slučaju da se to ne dogodi, te da se na presedanu škole Vladimir Prelogo nemoguće njezini nastupi u drugim obrazovnim ustanovama i školama – a pozivi su brojni, onda je to signal da od obrazovne reforme ne možemo očekivati puno. Jer mladi ljudi tijekom odgojnog i obrazovnog procesa moraju doći do odgovora “Za što ste se spremni žrtvovati?”. Ako tome ne bude tako, onda je to i sumrak vrijednosti na kojima je i radi kojih je stvorena neovisna i demokratska hrvatska država.

S poštovanjem

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ministrica Divjak odgovorila biskupu Vladi Košiću

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak reagirala je na prozivke sisačkog biskupa Vlade Košića. Tema – Škola za život.

Biskup se naime u četvrtak tijekom svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sisku osvrnuo na aktualni društveni trenutak i tzv. Školu za život te, među ostalim, zapitao je li to ispravan put “ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala, te je li to onda samo tehnicizacija, odnosno informatizacija obrazovnog procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije”.

– Pitamo se kakve bi to trebale biti ‘škole za život’ naše djece i mladih? Mi imamo pravo očekivati da to budu škole za život vječni, za život koji je u kontinuitetu, kako veli mons. Hoser, za život o kojem nam govori današnji blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. No, kako to postići, kako se pripremiti za život vječni, gdje je ta škola u kojoj bi se to moglo naučiti, nastavio je s pitanjima biskup Košić. S tim uvezi, istaknuo je kako je sv. papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptoris Mater /Majka Otkupitelja” poručio da trebamo poći u “Marijinu školu” – školu molitve, duhovnosti, školu blizine s Kristom.

Ministrica Divjak odgovorila mu je na Facebooku.

“S obzirom na objave vezane uz odgojnu ulogu škole te ulogu moderne tehnologije u obrazovanju valja se podsjetiti da prema hrvatskim zakonima i međunarodnim konvencijama svako dijete ima pravo na obrazovanje.

Djeca imaju pravo na dotok informacija ili sadržaja utemeljenih na suvremenim znanstvenim i obrazovnim standardima važnim za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti, a koje se prenose na objektivan, kritički i pluralistički način. Zadaća je javnog školskog sustava da bude neutralan i uravnotežen te da omogući djetetu ostvarivanje tog prava.

U pripremi kurikularne reforme vodili smo se spomenutim načelima, a svi su dokumenti pripremljeni u skladu sa Zakonom i temeljem širokih konzultacija sa stručnom i općom javnošću. Osnovni ciljevi kurikularne reforme su osposobiti učenike za bolje suočavanje sa zahtjevima 21. stoljeća u profesionalnom, društvenom i osobnom životu što podrazumijeva da je učenik sposoban rješavati kompleksne probleme i kritički promišljati, učiti i biti inovativan i kreativan, ali i učiti i raditi u zdravoj suradnji s drugima. Cilj je, također, pružiti jednake prilike za kvalitetno obrazovanje svim učenicima u Hrvatskoj.

U kontekstu osposobljenosti za život i rad u 21. stoljeću provodi se i digitalna transformacija škola, koja podrazumijeva digitalizaciju koja je u službi zdravog pedagoškog pristupa i u suglasju s dobi učenika. Bez digitalnih kompetencija, naša djeca neće imati šanse na tržištu rada, a neće imati niti jednake mogućnosti sudjelovanja u društvenom životu 21. stoljeća jer već sada se za većinu servisa predviđa online upotreba.

To pravo na jednake prilike nitko nema pravo djeci oduzeti. Javni školski sustav mora odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.

Škola i Crkva ne trebaju se u svemu slagati, jer svatko ima svoj zasebni resor, kao što ministar i biskup imaju različite nadležnosti i trebaju ih se držati. Naime, zadaća je javnog školstva da svim učenicima osigura jednake prilike za obrazovanje, a samim time i za kvalitetan život u suvremenom svijetu. Međutim, da bi učenici u tome uspjeli moraju naučiti rješavati probleme, kritički misliti, uvažavati druge i drugačije te o domoljublju učiti kroz djela, a ne kroz riječi”, napisala je.

 

Biskup Košić: Marija je uvijek bila naša zaštitnica, odvjetnica, najvjernija Majka, Kraljica Hrvata i osobit ures Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mišetić: Neka Džaferović objasni zašto je Vlada BiH 22. 7. 1995. zatražila hitnu vojnu intervenciju RH radi spašavanja Bihaća

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski odvjetnik Luka Mišetić, koji je na sudu u Haagu branio generala Antu Gotovinu, oglasio se danas na Twitteru povodom tvrdnji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića koji je ustvrdio da je Peti korpus tzv. Armije BiH branio Hrvatsku, javlja Hrvatski Medijski Servis.

-Šefik Džaferović tvrdi da je “Armija BiH zaslužna za obranu RH” te da žaloste teze “s druge strane da su nas tobože oni oslobađali.”Kada je već tako, neka Džaferović objasni zašto je Vlada BiH 22.7.1995 zatražila hitnu vojnu intervenciju RH radi spašavanja  BiH, posebno Bihaća? – napisao je  Mišetić.

Neka Džaferović objasni zasto zapovjednik petog korpusa Armije BiH tvrdi: “Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata. Naime, bez operacije “Oluja” Bihać se ne bi mogao osloboditi iznutra.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari